Uči li Biblija da kršćani moraju biti u braku da bi bili sretni i zadovoljni? Na prvi pogled netko bi mogao zaključiti da Božja Riječ podupire takvo gledište. Na temelju čega?

Prema izvještaju o stvaranju prvog čovjeka, Bog je rekao da “nije dobro” da Adam ostane sam. Zato je stvorio Evu kao njegovu “nadopunu” (1. Mojsijeva 2:18). Svrha je nadopune da nešto učini cjelovitim, potpunim. Stoga bi netko mogao zaključiti da čovjek nije potpun ako nema svog bračnog druga. Osim toga brojni biblijski izvještaji, kao što je priča o Ruti, brak povezuju sa srećom i Božjim blagoslovom.

Trebaju li kršćani iz takvih izvještaja doista zaključiti kako danas ne mogu biti “potpuni”, sretni i zadovoljni, ako nisu u braku i nemaju djecu? Ne. Isus Krist nikad se nije oženio. Ipak, bio je najsretniji, najmudriji, takoreći najpotpuniji čovjek koji je ikad živio. Bio je savršen odraz “sretnoga Boga”, Jehove (1. Timoteju 1:11; Ivan 14:9). Isus je jednom prilikom jasno istaknuo što je potrebno da bi ljudi bili sretni premda žive u ovom zlom svijetu (Matej 5:1-12). Zanimljivo je da brak uopće nije spomenuo.

Znači li to da Biblija pobija sama sebe? Nipošto. Ulogu braka potrebno je razmotriti u kontekstu Jehovinog nauma sa Zemljom i čovjekom. On je želio da brak ljudima bude izvor radosti i mira i omogući im da zadovolje svoju potrebu za intimnošću. No ponekad je bračna zajednica imala i ključnu ulogu u ispunjenju onoga što je Bog želio ostvariti. Naprimjer Adamu i Evi rekao je: “Rađajte se i množite, napunite zemlju” (1. Mojsijeva 1:28). Ni Adam ni Eva nisu mogli sami izvršiti tu zapovijed. Da bi ispunili Božji naum, trebali su jedno drugo.

Slično tome brak i obiteljski život imali su iznimno važnu svrhu i u ispunjenju Jehovinog nauma s drevnim izraelskim narodom. On je želio da njegov narod bude velik i brojan kako bi se mogao obraniti od neprijatelja. Njegov je naum bio i da iz Judinog plemena dođe Mesija, koji je trebao izbaviti vjerne ljude od grijeha i smrti (1. Mojsijeva 49:10). Stoga je za bogobojazne Izraelke bila čast stupiti u brak i rađati djecu. S druge strane nemati djece bila je velika sramota i žalost.

A kako je danas? Da li Božja prvobitna zapovijed: “Napunite zemlju!” obavezuje današnje kršćane da stupe u brak i imaju potomke? Ne obavezuje (Matej 19:10-12). Danas Zemlja ima i više nego dovoljno stanovnika. Osim toga Bog više ne mora štititi mesijansku lozu i narod u kojem se Mesija trebao roditi. Koji je onda ispravan stav prema braku i samaštvu?

Ustvari, i za brak i za samaštvo može se reći da su darovi od Boga. Naravno, dar koji odgovara jednoj osobi ne mora odgovarati i nekoj drugoj. Brak je sveta zajednica koja supružnicima omogućava da zadovolje svoju potrebu za ljubavlju i bliskošću te služi kao stabilan temelj za osnivanje obitelji. Međutim Biblija otvoreno kaže da će oni koji u ovom nesavršenom svijetu stupe u brak imati “tjelesnu nevolju”, odnosno da će se suočavati s problemima. S druge strane u Jehovinim očima samaštvo nije nešto sramotno niti razlog za žalost. Naprotiv, njegova Riječ kaže da su u nekim pogledima samci u prednosti u odnosu na one koji su u braku (1. Korinćanima 7:28, 32-35).

Iz svega što smo naveli očito je da je biblijski stav prema braku i samaštvu vrlo uravnotežen. Jehova, Osnivač braka i obitelji, želi da svi njegovi sluge budu sretni i zadovoljni, bez obzira na to jesu li u braku.