MILIJUNI kršćana ne slave Božić. Kako oni gledaju na tu odluku? Je li im žao zbog toga? Imaju li njihova djeca osjećaj da im je uskraćeno nešto vrijedno? Pogledajte što su o tome rekli Jehovini svjedoci iz različitih krajeva svijeta.

Sjećanje na Isusa Krista: “Prije nego što sam postala Jehovin svjedok, rijetko sam odlazila u crkvu, najčešće samo na Božić ili Uskrs. No čak ni tada nisam puno razmišljala o Isusu. Sada više ne slavim Božić, ali dvaput tjedno idem na kršćanske sastanke i čak druge poučavam o onome što Biblija govori o Isusu!” (EVE, AUSTRALIJA).

Radost davanja: “Najdraže mi je kad mi netko da poklon koji ne očekujem. Jako volim iznenađenja! Također volim izrađivati čestitke i nacrtati nešto za druge jer znam da će ih to razveseliti, a onda sam i ja sretan!” (REUBEN, SJEVERNA IRSKA).

Pomaganje ljudima u nevolji: “Drago nam je kad možemo pripremiti obrok za nekoga tko je bolestan. Ponekad takvim osobama odnesemo cvijeće, kolač ili im poklonimo neku sitnicu da ih razveselimo. To nas raduje jer ne činimo to samo na neki poseban dan, nego tijekom cijele godine” (EMILY, AUSTRALIJA).

Vrijeme za obitelj: “Kad se naša obitelj okupi, djeca imaju priliku u opuštenoj atmosferi upoznati svoje stričeve, ujake, tetke, bratiće, sestrične te djedove i bake. Budući da ne osjećamo obavezu činiti to na određene datume, nitko nije pod pritiskom, a članovi naše obitelji znaju da ih posjećujemo zato što ih volimo” (WENDY, KAJMANSKI OTOCI).

Mir: “Ljudi su na Božić toliko zaokupljeni silnim obavezama da malotko stigne razmišljati o miru. Otkako sam saznala što Biblija obećava ljudima, osjećam unutarnji mir i nisam više zabrinuta. Znam da će moja djeca imati sretnu budućnost” (SANDRA, ŠPANJOLSKA).