Rodio sam se u Moundsvilleu, mirnom gradiću smještenom na obali rijeke Ohija, u sjevernom dijelu američke savezne države Zapadne Virginije. Budući da je u našoj obitelji bilo četvero djece, a od toga tri dječaka, ne trebam ni reći da u kući nije bilo ni trenutka mira. Naši su roditelji oduvijek bili marljivi i pošteni ljudi, spremni pomoći drugima. Iako nam nisu mogli puno priuštiti, nikad nam ništa nije nedostajalo. Budući da su Jehovini svjedoci, davali su sve od sebe da nas djecu pouče kršćanskom načinu života.

Kad sam ušao u tinejdžerske godine, počeo sam dovoditi u pitanje biblijska načela po kojima su me roditelji odgajali. Mislio sam da me ona sputavaju i da istinski sretan mogu biti jedino ako mi nitko ne postavlja nikakve granice. Prestao sam ići na kršćanske sastanke, a za mnom su se poveli moj stariji brat te mlađa sestra. Roditelji su nam strpljivo nastojali pomoći da ojačamo vjeru u Boga, ali mi smo se opirali svim silama.

Nije mi bilo ni na kraj pameti da ću “slobodu” za kojom sam toliko čeznuo morati skupo platiti. Ona me odvela ravno u okove ovisnosti. Sve je počelo jednog dana kad mi je na povratku iz škole jedan prijatelj ponudio cigaretu. Odluka da zapalim tu cigaretu bila je prva u nizu mnogih nemudrih odluka kojima sam nanio štetu sam sebi. S vremenom sam se počeo drogirati, opijati i živjeti nemoralno. Tijekom sljedećih nekoliko godina eksperimentirao sam s težim drogama, ali nisam se zaustavio na tome. Postao sam ovisan o drogi i počeo je preprodavati kako bih namaknuo dovoljno novca za svoju ovisnost.

Koliko god sam se trudio zatomiti glas savjesti, ona me stalno podsjećala da ne postupam ispravno. No bio sam uvjeren da sam toliko zaglibio da se više ne mogu vratiti na pravi put. Živio sam za društvo i koncerte, ali unatoč tome bio sam usamljen, a često i potišten. Ponekad sam se pitao: “Kako sam ja pored tako dobrih roditelja ispao ovakav?”

Na koncu sam dignuo ruke od sebe. Ipak, moji roditelji nisu gubili nadu. Godine 2000. pozvali su me na kongres Jehovinih svjedoka. Meni se nije dalo ići, ali sam ipak otišao s njima. Na moje veliko iznenađenje, onamo su došli i moj brat i sestra koji su također okrenuli leđa biblijskim načelima.

Na kongresu sam se sjetio da sam godinu dana ranije na tom istom mjestu bio na rock koncertu. Ta se dva skupa ni po čemu nisu mogla usporediti. Ustvari, razlika koju sam uočio potaknula me na razmišljanje. Tijekom koncerta smeća je bilo posvuda, od dima se nije moglo disati, a atmosfera je bila mračna i depresivna. Nalazio sam se usred mase ljudi koji su pojavom i ponašanjem odavali bunt i agresivnost. Međutim ljudi koje sam promatrao na kongresu bili su potpuno drugačiji. Na njima se vidjelo da su istinski sretni. Svi su me srdačno pozdravljali iako me neki od njih godinama nisu vidjeli. Kamo god sam se okrenuo, sve je bilo čisto i uredno. Biblijske misli koje su se iznosile pružale su nadu u bolju budućnost. Vidjevši koliko istina iz Božje Riječi dobro djeluje na ljude, počeo sam se pitati zašto sam je uopće odbacio (Izaija 48:17, 18).

Odmah nakon kongresa odlučio sam ponovno ići na sastanke Jehovinih svjedoka. Potaknuti onim što su vidjeli na kongresu, to su učinili i moj brat i sestra. Ubrzo smo počeli proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima.

Tijekom proučavanja naišao sam na biblijski redak koji me posebno ohrabrio. Bio je to Jakov 4:8, gdje stoji: “Približite se Bogu, i on će se približiti vama!” Uvidio sam da svoj život trebam dovesti u red ako želim izgraditi prisan odnos s Bogom. To je značilo da, između ostalog, moram prestati pušiti, piti i drogirati se (2. Korinćanima 7:1).

Prekinuo sam veze sa starim društvom i pronašao nove prijatelje među Jehovinim svjedocima. Naročito veliku podršku pružio mi je Jehovin svjedok koji je sa mnom proučavao Bibliju. Često bi me nazvao ili svratio do mene samo da vidi kako sam. On je i dan-danas jedan od mojih najbliskijih prijatelja.

U proljeće 2001. moj brat, sestra i ja krstili smo se i tako postali Jehovini svjedoci. Naši roditelji i mlađi brat bili su presretni što konačno cijela obitelj služi Jehovi.

Nekad sam mislio da su biblijska mjerila prestroga i da me sputavaju, ali sada znam da su ona za moju dobrobit. Biblija mi je dala snage da se oslobodim ovisnosti te prestanem preprodavati drogu. Pomogla mi je da postanem bolja osoba.

Raduje me što pripadam međunarodnoj organizaciji Jehovinih slugu. Te ljude uistinu veže ljubav i zajednička želja da ugode Bogu (Ivan 13:34, 35). Među Jehovinim svjedocima upoznao sam i svoju dragu ženu, Adrianne, koja mi neizmjerno puno znači. Jako smo sretni što zajedno služimo svom Stvoritelju.

Prije mi se cijeli život vrtio oko ugađanja vlastitim željama. Nije mi bilo stalo ni do koga drugoga. No danas velik dio svog vremena provodim nastojeći pomoći ljudima da upoznaju Boga i saznaju kako im njegova Riječ može koristiti. To mi pruža sreću koja se ni s čim ne može usporediti. Nema nikakve sumnje da je Biblija iz temelja promijenila moj život. Zahvaljujući njoj konačno sam pronašao pravu slobodu.