U travnju 2006. mnoge su novine objavile senzacionalnu vijest — skupina znanstvenika javnosti je otkrila sadržaj drevnog spisa koji se naziva Judino evanđelje. Prema njihovim tvrdnjama, taj spis iz temelja mijenja općeprihvaćenu predodžbu o Judi Iskariotu. Judino evanđelje ne prikazuje Judu kao izdajnika, već kao apostola koji je najbolje shvaćao Isusa i koji ga je neprijateljima predao zato što je on sam to od njega tražio.

Je li Judino evanđelje autentično? Otkriva li ono nešto novo o Judi Iskariotu, Isusu Kristu i prvim kršćanima? Treba li utjecati na naše gledište o Isusu i njegovim učenjima?

Nije točno poznato kako je došlo do otkrića Judinog evanđelja. Nisu ga pronašli niti dokumentirali arheolozi, već se krajem 1970-ih ili početkom 1980-ih naizgled niotkuda pojavilo na tržištu starina. Pretpostavlja se da je otkriveno 1978. u Egiptu u nekoj grobnici, odnosno pećini. Bilo je dio kodeksa (starog rukopisnog oblika knjige) uvezanog u kožu koji je sadržavao još tri rukopisa pisana na koptskom, jeziku koji se razvio iz staroegipatskog.

Pronađeni se kodeks stoljećima održao zahvaljujući suhoj egipatskoj klimi, no ipak je bio u lošem stanju. Nekoliko znanstvenika nakratko ga je imalo priliku vidjeti 1983. Iako su bili ovlašteni ponuditi pozamašnu svotu novca, odustali su od kupovine kad su čuli koliko njegov vlasnik traži za njega. Budući da kodeks ni u narednim godinama nije bio čuvan na odgovarajuć način, bio je jako oštećen. A onda ga je 2000. kupila jedna Švicarka koja je trgovala starinama. Nakon nekog vremena ustupila ga je skupini stručnjaka koja je, pod pokroviteljstvom Zaklade za drevnu umjetnost Maecenas i Društva National Geographic, dobila zadatak da ga restaurira. To nije bilo nimalo lako budući da su se neki dijelovi rukopisa već raspali u komadiće. Cilj je bio odrediti  starost pronađenog kodeksa te ga prevesti i protumačiti.

Metoda određivanja starosti radioaktivnim ugljikom pokazala je da kodeks vjerojatno potječe iz 3. ili 4. stoljeća. No znanstvenici su iznijeli pretpostavku da je Judino evanđelje zapravo koptski prijevod mnogo starijeg grčkog teksta. Kada je napisan izvornik i u kojem je okruženju nastao?

Judino evanđelje prvi put spominje Irenej, crkveni otac iz 2. stoljeća. U svom djelu Protiv krivovjerja napao je mnoge sljedbe koje su, po njegovom mišljenju, zastranile od kršćanstva. Za jednu od njih napisao je: “Ti ljudi tvrde da je izdajnik Juda (...), znajući istinu koju drugi nisu znali, ostvario misterij izdaje te da je po njemu sve, i zemaljsko i nebesko, na taj način bačeno u kaos. U skladu s time stvorili su izmišljeno djelo, koje su naslovili Judino evanđelje.”

Irenej se posebno okomio na učenja gnostika, koji su tvrdili da su obdareni znanjem koje je drugima sakriveno. Postojale su mnoge gnostičke sljedbe, a svaka od njih kršćansku je “istinu” tumačila na svoj način. Svoja su tumačenja temeljile na vlastitim spisima, kojih je tijekom 2. stoljeća bilo napretek.

U mnogim gnostičkim evanđeljima tvrdilo se da su Isusovi apostoli krivo razumjeli njegovu poruku te da je on potajno otkrio istinu tek nekolicini odabranih. * Neki gnostici učili su da je materijalni svijet koji nas okružuje zatvor kojeg se trebamo osloboditi, a njegov stvoritelj, koji se spominje u hebrejskim knjigama Biblije, samo jedan od nižih bogova. Oni koji su istinski shvaćali značenje te tajne nastojali su osloboditi se materijalnog tijela koje ih sputava.

Judino evanđelje, koje zastupa ta učenja, počinje riječima: “Tajna objava koju je Isus tijekom osam dana izrekao u razgovoru s Judom Iskariotom, tri dana prije nego što je proslavio Pashu.”

Je li pronađeni rukopis uistinu Judino evanđelje o kojem je pisao Irenej, evanđelje za koje se smatralo da je stoljećima bilo izgubljeno? Marvin Meyer, član skupine stručnjaka koja je prva analizirala i prevela taj spis, kazao je da Irenejev kratak opis uvelike odgovara koptskom tekstu koji se naziva Judino evanđelje.

U Judinom evanđelju opisano je kako se Isus prezrivo smijao svojim učenicima kad su pokazali da ne razumiju njegova učenja, a Juda je prikazan kao jedini apostol koji je doista poznavao Isusovu narav. Zato ga je Isus nasamo uputio u “tajne kraljevstva”.

Prvi prijevod Judinog evanđelja nastao je pod snažnim utjecajem Irenejevih zapisa. Taj prijevod navodi kako je Isus smatrao da je Juda jedini učenik koji može shvatiti tajne skrivene od ostalih te dospjeti u nebesko kraljevstvo. Isus mu je navijestio da će drugi apostoli, koji nisu razumjeli bit istine, pronaći zamjenu za njega, ali da će on nakon toga postati “trinaesti duh”. Navodno mu je rekao: “Nadmašit ćeš sve njih [ostale učenike]. Jer ti ćeš žrtvovati čovjeka u kojem prebivam.”

Bart Ehrman i Elaine Pagels, oboje vrsni poznavatelji ranog kršćanstva i gnosticizma, ubrzo su objavili svoje analize i komentare koji su se u velikoj mjeri podudarali s prijevodom i tumačenjem prve skupine prevoditelja. Ipak, drugi su stručnjaci nešto kasnije izrazili određene dvojbe. Među njima su bili April DeConick i Birger Pearson. Njih su dvoje ustvrdili da je Društvo National Geographic, u nastojanju da objavi ekskluzivnu  vijest, požurilo s objavljivanjem prijevoda i tumačenja Judinog evanđelja. Smatrali su da je preskočen uobičajeni postupak kojim se ocjenjuje vrijednost nekog znanstvenog teksta — da nije provedena temeljita analiza niti su drugi znanstvenici imali priliku dati kritički osvrt na objavljeni rad, a sve zato što je skupina koja je prevodila Judino evanđelje morala potpisati ugovor o povjerljivosti.

April DeConick i Birger Pearson u nezavisnim su radovima zaključili da su neki važni dijelovi evanđelja pogrešno prevedeni. Prema stručnom sudu April DeConick, Isus je Judu nazvao “trinaestim demonom”, a ne “trinaestim duhom”, * i nedvosmisleno mu rekao da neće naslijediti kraljevstvo. Nije mu kazao da će nadmašiti ostale učenike, nego mu je rekao: “Bit ćeš gori od svih njih. Jer ti ćeš žrtvovati čovjeka u kojem prebivam.” Gospođa DeConick rekla je da je Judino evanđelje satira koja sve apostole izvrgava ruglu. Njen konačan zaključak, kao i zaključak gospodina Pearsona, sasvim je jasan: Judino evanđelje ne prikazuje Judu kao čovjeka koji je učinio neko hvalevrijedno djelo.

Valja zapaziti da nijedan stručnjak koji je analizirao Judino evanđelje ne tvrdi da je u njemu zapisana istinita povijest. Bart Ehrman objasnio je: “To evanđelje nije napisao Juda; u tekstu se to i ne tvrdi. (...) Nije nastalo za Judinog vremena niti ga je pisao netko tko je poznavao tog apostola. (...) Stoga nam ne može pružiti informacije koje bi rasvijetlile događaje iz Isusovog života.”

Kao što smo već spomenuli, pronađeni gnostički tekst prijevod je grčkog izvornika koji je vjerojatno nastao u 2. stoljeću. Je li on doista Judino evanđelje o kojem je pisao Irenej i dalje ostaje nepoznanica koju bibličari i drugi stručnjaci još nisu odgonetnuli. Bilo kako bilo, samo postojanje Judinog evanđelja potvrđuje da su se nedugo nakon Isusove smrti u kršćanstvu pojavile međusobno suprotstavljene sljedbe koje su naučavale lažna učenja, kao što je Biblija i prorekla da će se dogoditi. Prvi kršćani mogli su očekivati pojavu otpada od pravog kršćanstva zato što su Isusovi apostoli upozoravali da će se to dogoditi. Apostol Pavao svojim je suvjernicima dao snažno upozorenje, napisavši: “Znam da će nakon mog odlaska među vas ući okrutni vukovi koji neće imati obzira prema stadu. I između vas samih dići će se ljudi koji će iznositi iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom” (Djela apostolska 20:29, 30).