Rodio sam se u Santo Domingu u Dominikanskoj Republici. Od četvero djece ja sam najmlađi. Naši su roditelji visokoobrazovani i željeli su da nas četvero odrastemo okruženi dobrim i poštenim ljudima. Četiri godine prije mog rođenja upoznali su neke mladiće koji su bili mormoni i koji su kao misionari došli u našu zemlju. Budući da su ti mladići svojom urednošću i pristojnošću ostavili dubok dojam na njih, moji su se roditelji pridružili Crkvi Isusa Krista Svetaca posljednjih dana, odnosno mormonima. U to vrijeme u našoj zemlji nije bilo puno mormona, ustvari, naša je obitelj bila među prvima.

Od djetinjstva sam volio druženja i druge aktivnosti koje je organizirala naša Crkva. Osim obitelji, koja im je jako važna, mormoni cijene visoka moralna mjerila. Zato sam bio ponosan na svoju religiju i žarko sam želio postati misionar.

Kad sam navršio 18 godina, preselili smo se na Floridu kako bih ondje pohađao fakultet. Otprilike godinu dana kasnije posjetili su nas teta i tetak, koji su Jehovini svjedoci, i pozvali nas da s njima odemo na njihov kongres. Svi govori koji su se ondje iznosili temeljili su se na Bibliji. Zamijetio sam da prisutni u svojoj Bibliji prate retke koje govornici čitaju i prave zabilješke. To mi se svidjelo, pa sam i ja uzeo olovku i papir te počeo zapisivati misli koje su mi bile zanimljive.

Nakon tog skupa teta i tetak rekli su da bi mi voljeli pomoći bolje upoznati Bibliju i da će mi to jako koristiti kad već želim postati misionar. O Bibliji nisam mnogo znao budući da sam se uglavnom bavio Mormonovom knjigom. Zato mi se njihov prijedlog jako svidio.

Otada sam s tetom i tetkom često preko telefona razgovarao o Bibliji. Oni su me uvijek poticali da svoja vjerovanja usporedim  s biblijskim učenjima. Željeli su da se sam uvjerim što je istina.

Za mnoga učenja svoje Crkve, po kojima sam živio, zapravo nisam bio siguran podudaraju li se s Biblijom. Teta mi je poslala časopis Probudite se! od 8. studenoga 1995, koji je sadržavao nekoliko članaka o vjerovanjima mormona. Jako sam se iznenadio kad sam uvidio da mi mnoga od njih nisu poznata. Ipak, nisam želio slijepo vjerovati časopisu Jehovinih svjedoka, nego sam otišao na službenu internetsku stranicu svoje Crkve. I ta stranica i mormonski muzeji u američkoj saveznoj državi Uti potvrdili su da su u člancima koje sam pročitao navedene točne informacije.

Oduvijek sam vjerovao da se Mormonova knjiga i Biblija nadopunjuju. Ali kad sam više vremena posvetio Bibliji, primijetio sam da između te dvije knjige postoje mnoga proturječja. Primjerice u Bibliji piše da duša umire (Ezekijel 18:4). No u Mormonovoj knjizi stoji: “Duša nikad ne umire” (Alma 42:9).

Pored toga mučile su me izjave iz kojih je bilo očito da neki mormoni podupiru nacionalizam. Naprimjer oni uče da se edenski vrt nalazio u Jacksonu, okrugu u američkoj saveznoj državi Missouriju. A njihovi crkveni proroci kažu: “Kad Božje Kraljevstvo zavlada, zastava Sjedinjenih Država ponosno će se vijoriti kao neokaljan barjak slobode i jednakosti.”

Pitao sam se što će se tada dogoditi s drugim zemljama. Kad me jedne večeri nazvao jedan mladi mormon koji se školovao za misionara, bez uvijanja sam ga upitao bi li on, kad bi došlo do rata, bio spreman boriti se protiv svojih suvjernika iz druge države. Ostao sam zatečen kad je rekao da bi. Taj me razgovor naveo da temeljitije istražim mormonska učenja i razgovaram sa starješinama svoje Crkve. Rekli su mi da su odgovori na moja pitanja obavijeni velom tajne koja će biti otkrivena kad u budućnosti zasja svjetlo.

Razočaran njihovim objašnjenjem, počeo sam dublje razmišljati o sebi. Pitao sam se zašto uopće želim biti misionar. Uvidio sam da je glavni razlog želja da pomažem drugima. Osim toga znao sam da ću kao misionar steći poštovanje drugih. No o Bogu sam znao vrlo malo. Iako mi je Biblija često bila u rukama, nisam je istinski cijenio. Nisam imao pojma što Bog namjerava učiniti za Zemlju i ljude.

Proučavajući Bibliju s Jehovinim svjedocima, saznao sam kako se Bog zove, što se s nama događa kad umremo, koja je Isusova uloga u ispunjenju Božjeg nauma i još mnogo toga. Konačno sam dobro upoznao tu prekrasnu knjigu. To me potaknulo da s drugima razgovaram o njoj. Uvijek sam vjerovao da Bog postoji, ali proučavanje Biblije pomoglo mi je da razvijem blizak odnos s njim i obraćam mu se kao najboljem prijatelju. Odlučio sam postati Jehovin svjedok te sam se 12. srpnja 2004. krstio. Šest mjeseci kasnije postao sam pionir, što znači da sam velik dio svog slobodnog vremena posvećivao propovijedanju biblijske poruke.

Neko vrijeme nakon toga bio sam pozvan u glavno sjedište Jehovinih svjedoka u New Yorku. Jako sam sretan što sam pet godina mogao sudjelovati u tiskanju Biblija i biblijskih izdanja, čiji savjeti pomažu milijunima ljudi diljem svijeta da žive smislenijim životom. I dalje se svim srcem trudim pomagati drugima da saznaju istinu o Bogu.