JE LI Isusov život bio smislen i sretan? On je odrastao u siromašnoj obitelji, a ni kasnije nije živio u obilju. Primjerice jednom je za sebe rekao da “nema gdje nasloniti glavu” (Luka 9:57, 58). Osim toga mnogi su ga mrzili, klevetali, a neprijatelji su ga na koncu i ubili.

Takav bi život malotko nazvao smislenim. Ali ako steknemo potpuniju sliku o Isusu, otkrit ćemo što je njegovom životu davalo pravi smisao. Upoznajmo se malo bolje s tim čovjekom.

“Moja je hrana da vršim volju onoga koji me poslao” (Ivan 4:34)

Svojim riječima i djelima Isus je pokazao da mu je najvažnije postupati po volji svog nebeskog Oca, Jehove. * To mu je pružalo neopisivu radost. On sam kazao je da mu je vršenje Božje volje poput hrane. Što je time želio reći?

Riječi zapisane u Ivanu 4:34 izgovorio je nakon što je cijelo jutro pješačio brdovitim samarijskim krajem. Kad je u podne, umoran od puta, sjeo da se odmori, nesumnjivo je bio gladan (Ivan 4:6). Njegovi su ga učenici nagovarali: “Učitelju, jedi!” (Ivan 4:31). No on im je nato odvratio da je njegova hrana vršiti volju njegovog Oca i time pokazao što on smatra izvorom istinske okrepe i snage. Jesu li to riječi čovjeka čiji je život bio isprazan?

“Ljubim Oca” (Ivan 14:31)

Isus je bio vrlo blizak sa svojim nebeskim Ocem. Ljubav koju je gajio prema njemu potaknula ga je da ljudima objavljuje njegovo ime i naum te da im govori o njegovim divnim osobinama. Isus je bio savršen odraz svog Oca. Kad u Bibliji čitamo o njemu, o onome što je učio i radio, možemo takoreći vidjeti samog Jehovu Boga. Učenik Filip jednom ga je zamolio: “Pokaži nam Oca.” Isus mu je rekao: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca” (Ivan 14:8, 9).

Ljubav koju je osjećao prema svom Ocu potaknula je Isusa da mu bude poslušan u svemu. Čak je i svoj život dao za ljude znajući da je to njegova volja (Filipljanima 2:7, 8; 1. Ivanova 5:3). Ta duboka ljubav učinila je Isusov život uistinu smislenim.

“Nitko nema veću ljubav od ove: da tko život svoj položi za prijatelje svoje” (Ivan 15:13)

Da Isus nije dao svoj život za nas grešne ljude, budućnost bi nam bila potpuno beznadna. Biblija kaže da je “preko jednog čovjeka [Adama] grijeh ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili” (Rimljanima 5:12). Bez Isusove žrtve ljudski bi rod zauvijek bio osuđen na smrt, koja je posljedica grešnosti (Rimljanima 6:23).

Stoga možemo biti zahvalni Jehovi što se iz ljubavi pobrinuo da čovječanstvo bude izbavljeno iz tog ropstva. Dopustio je da njegov bezgrešni Sin pati te dade svoj život kao otkupninu, na temelju koje će ljudi biti oslobođeni robovanja grijehu i smrti. Isus se iz ljubavi prema Ocu i ljudima spremno podložio Božjoj volji i žrtvovao svoj život za nas (Rimljanima 5:6-8). Zbog nesebične ljubavi koju je pokazao ljudima njegov se život nipošto ne može nazvati ispraznim. *

“Ovo je Sin moj, ljubljeni, koji mi je po volji!” (Matej 3:17)

Jehova je te riječi izgovorio s neba prilikom Isusovog krštenja. Na taj je način pokazao koliko ljubi svog Sina i dao do znanja da mu je njegovo postupanje po volji. Sasvim je razumljivo što je Isus s uvjerenjem rekao da ga Otac ljubi (Ivan 10:17). Očeva ljubav i podrška dale su mu hrabrosti da se odvažno suoči s protivljenjem i optužbama koje su bile upućene na njegov račun. Ostao je postojan, čak i kad se našao oči u oči sa smrti te je dostojanstveno podnio sve muke (Ivan 10:18). Spoznaja da je po volji svom Ocu i da ga on ljubi sigurno je njegovom životu dala pravi smisao.

Iako je doživio mnoge nevolje, Isus je bez imalo sumnje živio sretnim i smislenim životom. Od njega možemo naučiti što trebamo činiti kako bi i naš život bio takav. U sljedećem članku razmotrit ćemo neke korisne savjete koje je Isus dao svojim sljedbenicima.