OD DUGOG sjedenja na neudobnoj gredi te napornog rada svaki je dio Noina tijela vapio za kratkim predahom. Noa je uspravio bolna leđa i lagano se protegnuo, kružeći pogledom po golemom zdanju na kojem su on i njegova obitelj predano radili već desetljećima. Pažnju mu je privukla lupa alatki i opor miris vruće smole. Pogledavši sinove, koji nisu dizali glavu od posla, na trenutak se sjetio kako je izgledalo kad su tek krenuli s gradnjom. Iako su daleko odmaknuli od početnih radova, Noa je dobro znao da ih čeka još puno posla i da se arka neće sama dovršiti.

Svi Noini poznanici, svi ljudi koji su čuli za njega i njegovu obitelj, smatrali su da s njima u najmanju ruku nešto nije u redu. Kako se gradnja arke primicala kraju, tako su se ljudi sve više rugali i samoj pomisli da će doći potop koji će uništiti sve što diše. Noa ih je upozoravao da predstoji nevolja kakvu nitko nikad nije vidio, a njima se činilo da je to priča za malu djecu. Nisu mogli pojmiti kako netko može biti tako nerazuman da protrati cijeli svoj život i život svoje obitelji pripremajući se za nešto što se, po njihovom mišljenju, nikad neće dogoditi. No Jehova, Bog kojeg je Noa štovao, o svom je sluzi imao potpuno drugačije mišljenje.

Božja Riječ o Noi kaže: “Noa je hodio s pravim Bogom” (1. Mojsijeva 6:9). Naravno, te riječi ne treba shvaćati doslovno. One zapravo pokazuju da je Noa toliko ljubio svog Boga da je u tančine slušao sve što mu je rekao te da mu je on bio blizak prijatelj. Nekoliko tisuća godina nakon njegove smrti u Bibliji je zapisano da je taj čovjek svojom vjerom osudio svijet (Hebrejima 11:7). Što to znači? I što mi možemo naučiti od tog vjernog Božjeg sluge?

Noa je živio u svijetu koji je svakim danom bio sve gori. Ljudi su bili zli još za života njegovog pradjeda Henoka, koji je također bio vjeran Bogu, ali u Noino doba ljudska je zloća prevršila svaku mjeru. Očito je došlo vrijeme da se ispuni Henokovo proročanstvo da će Bog suditi bezbožnicima jer je nasilja bilo na svakom koraku, toliko da je Jehova smatrao kako se svijet potpuno iskvario (1. Mojsijeva 5:22; 6:11; Juda 14, 15). Kako je uopće došlo do tog žalosnog stanja? Što je pošlo po zlu?

Još u početku ljudske povijesti jedan se anđeo pobunio protiv Jehove Boga. Time što ga je oklevetao te Adama i Evu naveo na grijeh, postao je Sotona Đavo. U Noino vrijeme i drugi su se anđeli poveli za njime i pobunili se protiv Jehovine pravedne vlasti. Biblija otkriva da su ti buntovni anđeli zanemarili Božju volju te napustili nebo, svoje pravo obitavalište. Sišli su na Zemlju u ljudskom obličju i za žene uzimali lijepe “kćeri ljudske”. Utjecaj oholih, sebičnih anđela zatrovao je čovječanstvo (1. Mojsijeva 3:1-5; 6:1, 2; Juda 6, 7).

Iz tih protuprirodnih veza rađali su se potomci koji su se isticali neobično visokim stasom i nadljudskom snagom. Božja ih Riječ naziva nefilima, što doslovno znači “obaratelji”, to jest “oni koji obaraju druge”. Zbog tih nasilnika tadašnji se svijet ispunio bezbožnošću i okrutnošću. Sasvim je razumljivo zašto je Stvoritelj smatrao da je “zloća čovjekova na zemlji velika i da su sve misli srca njegova uvijek upravljene samo na zlo”. Upravo je zato odlučio da će za 120 godina uništiti pokvareni ljudski rod (1. Mojsijeva 6:3-5).

 Kako je u tom izopačenom okruženju bilo podizati obitelj? Odgovor na to pitanje sasvim je jasan. Nakon što je Noa navršio 500 godina, žena mu je rodila tri sina — Šema, Hama i Jafeta. * Njih dvoje trebali su davati sve od sebe kako bi svoje sinove zaštitili od zla koje ih je okruživalo. Dječaci se često dive fizičkoj snazi odraslih, pa je i Noinim sinovima možda bilo zanimljivo negdje iz prikrajka promatrati nefile. Roditelji ih nisu mogli čuvati pod staklenim zvonom, ali mogli su im pomoći da zavole Jehovu, koji iz dna duše mrzi sve što je zlo, i da shvate kako njega boli što mora gledati nasilje koje vlada na Zemlji (1. Mojsijeva 6:6).

Roditelji koji u ovom vremenu odgajaju djecu mogu pretpostaviti koliko su Noa i njegova žena imali težak zadatak. I današnje je društvo prožeto nasiljem i bezbožnošću, što je vidljivo i u svijetu zabave. Čak ni sadržaji namijenjeni djeci nisu lišeni nasilja. Razboriti roditelji čine sve što je u njihovoj moći kako bi svoju djecu zaštitili od takvih loših utjecaja tako što ih poučavaju da Jehova ljubi mir i da će jednog dana ukloniti sve zlo sa Zemlje (Psalam 11:5; 37:10, 11). Noina obitelj dokaz je da je i u bezbožnom svijetu moguće dobro odgojiti djecu. Šem, Ham i Jafet postali su bogobojazni ljudi i oženili se ženama koje su također bile vjerne Jehovi Bogu.

Ako je Noa mislio da se u njegovom životu nikad ništa neće promijeniti i da će zauvijek morati trpjeti zlo, nije mogao biti više u krivu. Jednog dana Jehova mu je otkrio da namjerava uništiti zli ljudski rod. Zapovjedio mu je: “Napravi sebi arku od smolastog drveta” (1. Mojsijeva 6:14). Od tog se dana Noin život iz temelja promijenio.

Arka nije nalikovala lađi, kao što neki možda misle. Nije imala pramac ni krmu, kobilicu ni kormilo. Oblikom je bila poput ogromnog kovčega. Jehova je Noi dao točne dimenzije arke, rekao mu kako ona mora izgledati te mu zapovjedio da je iznutra i izvana premaže smolom. Objasnio mu je zašto od njega traži da načini arku, rekavši: “Ja ću, evo, pustiti vode potopa na zemlju (...). Sve što je na zemlji izginut će.” Potom mu je naredio: “Uđi u arku, ti i s tobom sinovi tvoji i žena tvoja i žene sinova tvojih.” Noa je u arku trebao uvesti i razne životinje. Zašto je sve to bilo potrebno? Zato što mu je Jehova otkrio da će potop preživjeti samo oni koji budu u arci (1. Mojsijeva 6:17-20).

Od same pomisli na posao koji je stajao pred njim Nou je mogla zaboljeti glava. Arka koju su on i njegova obitelj trebali sagraditi bila je ogromna — dugačka 133 metra, široka 22 metra, a visoka 13 metara. Ni u današnje vrijeme nema drvenog broda koji bi se mogao mjeriti s tim plovilom. Da li se Noa prestrašio svog zadatka i odustao od njega prije negoli je i pokušao išta napraviti? Da li se žalio Jehovi govoreći da je arku nemoguće sagraditi? Je li neke pojedinosti možda uradio po svome, misleći da će mu tako biti lakše? Biblija kaže: “Noa je sve učinio kako mu je Bog zapovjedio. Upravo je tako učinio” (1. Mojsijeva 6:22).

 Gradnja tog golemog drvenog zdanja trajala je desetljećima, možda 40 ili čak 50 godina. Graditelji su morali posjeći čitavu šumu stabala, dopremiti trupce, a zatim istesati grede i od njih načiniti postojanu konstrukciju. Prema Božjim uputama, arka je trebala imati “donji, srednji i gornji kat”, odnosno tri razine koje su pregradama bile podijeljene u prostorije. S jedne strane trebalo je načiniti otvor za vrata, a na gornjem katu okna. Krov je trebao biti blago nakošen kako bi se kiša mogla slijevati s njega (1. Mojsijeva 6:14-16).

Kako su godine prolazile, Noa je sigurno puno puta pomislio da može biti zahvalan Jehovi za obitelj koja mu je u svemu pružala podršku. Gradnja arke bila je izuzetno zahtjevan posao, ali ne i jedini koji je taj Božji sluga trebao napraviti. Biblija Nou naziva propovjednikom pravednosti (2. Petrova 2:5). On je svojoj obitelji primjerom pokazao što još trebaju raditi — neustrašivo upozoravati ljude da će zao, iskvaren naraštaj uskoro nestati s lica Zemlje. Jesu li ljudi tu vijest uzeli k srcu? Isus Krist kasnije je rekao da ih nije bilo briga za upozorenje koje je Noa objavljivao. Njihov se život svodio na jelo, piće i ženidbu, tako da nisu ni obraćali pažnju na Noino propovijedanje (Matej 24:37-39). Mnogi su nesumnjivo ismijavali njega i njegovu obitelj, a možda im i prijetili te čak bili nasilni prema njima.

Ipak, Noa i njegova obitelj nisu dopustili da društvo oblikuje njihova gledišta. Vjerno su izvršavali zadatak koji im je Bog povjerio premda su ljudi koji su ih okruživali smatrali da su sišli s uma kad tolike godine trate na gradnju nekog čudnog plovila koje nikad neće zaploviti. Oni su u mnogočemu dobar primjer kršćanima koji imaju obitelj. Zašto? Zato što današnje vrijeme nalikuje njihovom. Biblija kaže da živimo u “posljednjim danima” ovog zlog svijeta (2. Timoteju 3:1). Sam je Isus rekao da će naše vrijeme biti poput onoga u kojem je Noa gradio arku. Kad primijetimo da ljudi odmahuju rukom na vijest o Božjem Kraljevstvu, kad nam se rugaju ili nas čak progone zbog našeg propovijedanja, dobro je da se sjetimo Noe. On je hrabro izdržao protivljenje sredine u kojoj je živio.

Desetljeća su polako prolazila, a gradnja arke bližila se kraju. Prije nego što je bila dovršena, umro je Noin otac Lamek. * Pet godina nakon toga, iste godine kad je potop prekrio Zemlju, umro je i Noin djed Metušalah u dobi od 969 godina. Nijedan čovjek, prema Bibliji, nije živio tako dugo (1. Mojsijeva 5:27). I Metušalah i Lamek rodili su se dok je prvi čovjek, Adam, još bio na životu.

Noa je imao 600 godina kad mu je Jehova Bog na koncu rekao: “Uđi u arku, ti i cijela obitelj tvoja”, te mu naredio da onamo uvede i životinje — od svake čiste, odnosno one koje je mogao prinijeti na žrtvu Jehovi, trebao je uzeti po sedmero, a od ostalih po dvoje, mužjaka i ženku (1. Mojsijeva 7:1-3).

Dani koji su slijedili Noi su vjerojatno zauvijek ostali u sjećanju. Tko bi uopće mogao zaboraviti kako raznoliko mnoštvo životinja — malih i velikih, divljih i pitomih — polako navire sa svih strana? Bio je to nevjerojatan prizor. Noa ih nije trebao nagovarati ili mamiti da uđu. Biblija kaže da su sve one ušle k Noi u arku (1. Mojsijeva 7:9).

Neki koji sumnjaju u istinitost tog biblijskog izvještaja možda kažu: “Kako je to moguće? I kako bi sve te životinje mogle mirno boraviti u tako skučenom prostoru?” No je li Stvoritelju čitavog svemira nemoguće ukrotiti životinje, pa čak i pripitomiti ako je to potrebno? Jehova je toliko moćan da je razdvojio vode Crvenog mora i zaustavio sunce  usred bijela dana. Kako onda ne bi mogao učiniti ono što je zapisano u izvještaju o općem potopu?

Iako je Bog mogao životinje spasiti na neki drugi način, odlučio je taj zadatak povjeriti Noi. To nas podsjeća da je na samom početku ljudske povijesti upravo čovjeka zadužio da se brine za živi svijet na Zemlji (1. Mojsijeva 1:28). Mnogi roditelji svojoj djeci pričaju priču o Noi želeći ih poučiti da Jehova cijeni i ljude i životinje koje je stvorio.

Sedam dana prije potopa Jehova je rekao Noi da će početi padati kiša. Ni on ni njegova obitelj od tog trenutka vjerojatno nisu ni pomišljali na odmor. Trebali su uvesti životinje u arku i spremiti dovoljno hrane za njih. Osim toga nisu smjeli zaboraviti ni svoje potrebe. Na kraju krajeva, znali su da će u arki provesti neko vrijeme. I njima je trebalo mjesto za spavanje, hrana i druge potrepštine. Možemo biti uvjereni da su se Noina žena i njene tri snahe pobrinule da boravak u arki cijeloj obitelji bude što udobniji.

Kako su reagirali ljudi koji su nesumnjivo sve to promatrali? Što li su pomislili kad su vidjeli mnoštvo životinja kako ulazi u arku? Ni dalje nisu marili za upozorenje koje su čuli od Noe mada je bilo očito da je Jehova blagoslovio djelo njegovih ruku. Nisu ni prstom maknuli kako bi učinili nešto za vlastito spasenje. Koliko god njihova reakcija bila čudna, jer u pitanju je bio njihov život, ne treba nas iznenaditi. I danas ljudi naprosto odbijaju prihvatiti činjenicu da živimo u posljednjim danima ovog svijeta. Apostol Petar davno je prorekao da će se u posljednjim danima pojaviti podrugljivci koji će se rugati onima koji objavljuju Božje upozorenje da se ovom poretku bliži kraj (2. Petrova 3:3-6). Noa i njegova obitelj nisu prošli ništa bolje.

No ljudima koji su Nou godinama ismijavali uskoro je prisjelo njihovo ruganje. Biblija kaže da je Jehova, nakon što su Noa, njegova obitelj i životinje ušli u arku, zatvorio vrata za njima. Taj Božji postupak sigurno je ušutkao sve koji su s podsmijehom promatrali što Noa radi. U kakvom su samo šoku zacijelo bili kad su na licu osjetili prve kapi kiše koje su postajale sve krupnije! Uskoro je uslijedio prolom oblaka i s neba se sručio ogroman pljusak. Voda je prekrila Zemlju, baš kako je Jehova i rekao (1. Mojsijeva 7:16-21).

Je li Jehova s užitkom gledao kako zli umiru? Ni govora! (Ezekijel 33:11). Pa dao im je toliko mogućnosti da se spase. Noine odluke i način života jasno govore da su i ostali mogli postupiti po Božjoj volji. Noa je u svemu slušao Boga — hodio je s njim — te je preživio potop koji je zadesio Zemlju. Time je pokazao da svaki čovjek može živjeti Bogu po volji. Zato Biblija i kaže da je Noa svojom vjerom osudio ondašnji svijet. Njegov način postupanja razotkrio je koliko se ljudski rod iskvario, a njegova vjera spasila je život i njemu i njegovoj obitelji. Budemo li i mi imali snažnu vjeru poput tog bogobojaznog čovjeka, donosit ćemo mudre odluke koje će biti na dobrobit nas i onih koje volimo. Jehova Bog može biti i naš prijatelj, i to u svu vječnost.