Rodio sam se u gradiću Texcocu. Moji su roditelji imali devetero djece, a ja sam se rodio sedmi. Živjeli smo prilično skromno, poput većine naših susjeda. U to je vrijeme bilo sasvim uobičajeno u gradu vidjeti ljude iz obližnjih sela kako prašnjavim ulicama vode magarce natovarene raznoraznom robom koju su došli prodati. Moj je otac zarađivao tako što je popravljao sandale. Umro je kad mi je bilo sedam godina, pa se majka sama borila da prehrani obitelj.

Gotovo svi članovi moje obitelji bili su nadareni za glazbu. Djed je svirao violinu i bio dirigent jednog orkestra koji je izvodio tradicionalnu crkvenu glazbu. Majka je pjevala u crkvenom zboru, a ujak je bio operni pjevač i pijanist. U životu moje obitelji religija je zauzimala istaknuto mjesto. I ja sam bio vrlo pobožan — služio sam kao ministrant u crkvi i sanjao o tome da postanem misionar. No jako sam volio gledati filmove o borilačkim vještinama. Gledanje tih filmova loše je utjecalo na moju osobnost te sam postao sklon nasilju.

Želio sam postati svećenik, pa sam krenuo u bogoslovnu školu u Puebli. Međutim posljednje godine školovanja razočarao sam se u Katoličku crkvu. Jedna mlada opatica željela je spavati sa mnom. Odupro sam se iskušenju, ali kasnije sam, razmišljajući o sebi, shvatio da se želim oženiti. Isto tako na svoje sam oči vidio licemjerje nekih svećenika koji nisu živjeli u skladu s učenjima Crkve. To me odvratilo od mog cilja da postanem svećenik.

 Umjesto toga odlučio sam studirati glazbu na konzervatoriju u Ciudad de Mexicu. Nakon što sam diplomirao, oženio sam se i uskoro postao otac četvero djece. Zarađivao sam pjevajući u crkvenom zboru.

Moja žena i ja od samog smo početka imali puno problema. Bili smo grubi jedno prema drugome, uglavnom zato što nas je izjedala ljubomora. Isprva smo se vrijeđali, a kasnije su naši sukobi prerasli u fizičko nasilje. Nakon 13 godina nesretnog braka odlučili smo se razvesti.

S Jehovinim svjedocima prvi sam put razgovarao još prije razvoda. Kad su mi došli na vrata i započeli razgovor o Bibliji, odlučio sam dokazati im da su u krivu jer sam mislio da znam mnogo o religiji. Postavljao sam im teška pitanja na koja, po mom mišljenju, nije bilo moguće saznati odgovor. Suprotno mojim očekivanjima, oni su na temelju Biblije logično odgovorili na sva moja pitanja. Shvatio sam da o toj knjizi zapravo ne znam previše. Nažalost, Jehovini svjedoci uskoro su nas prestali posjećivati jer je moja žena prema njima uvijek bila bezobrazna, a ja sam rijetko kad uspio naći vremena za razgovor s njima.

Pet godina kasnije, kad sam bio u vezi s Elvirom, ponovno sam stupio u kontakt s Jehovinim svjedocima. Ona nije imala ništa protiv toga da nas oni posjećuju, pa mi je bilo lakše redovito proučavati Bibliju. Ipak, trebalo mi je nekoliko godina da svoj život uskladim s biblijskim načelima.

Želio sam cijelim srcem služiti Jehovi i bilo mi je jasno da trebam učiniti velike promjene. Najprije sam prestao pjevati u crkvi i počeo raditi kao učitelj glazbe (Otkrivenje 18:4). Pored toga uvidio sam da moram ozakoniti svoju vezu s Elvirom.

Posebno teško bilo mi je obuzdati svoju naglu narav. U tome su mi puno pomogla dva biblijska retka: Psalam 11:5, koji pokazuje da Jehova mrzi nasilje, i 1. Petrova 3:7, iz kojeg sam naučio da se sa svojom ženom trebam ophoditi s poštovanjem ako želim da Jehova obrati pažnju na moje molitve. Razmišljao sam o tim recima i molio se Jehovi za pomoć. Zahvaljujući tome malo-pomalo naučio sam svoju nezgodnu narav držati pod kontrolom.

Elvira i ja imamo skladan brak. Trudim se biti u boljim odnosima sa sinovima iz prvog braka i pomoći svojoj obitelji da izgradi snažnu vjeru u Boga.

Dok sam bio dječak, sanjao sam o tome da postanem svećenik te pomažem ljudima. No moj život tek sada ima pravi smisao. Iz dubine srca zahvalan sam Jehovi što je bio strpljiv sa mnom i dao mi priliku da postanem bolja osoba.