Jeste li ikad na svojoj koži osjetili što znači biti žrtva predrasuda? Nije nimalo ugodno kad vam netko odbije pružiti određenu uslugu, kad se ogluši na neku vašu molbu ili se prema vama odnosi svisoka zbog vaše rase, nacionalnosti ili društvenog položaja. Nažalost, mnogi ljudi doživljavaju takve nepravde svaki dan. No utješno je znati da nas Bog ne prosuđuje po tome odakle smo, koja je boja naše kože ili koliko novca imamo u džepu. “Bog nije pristran”, rekao je sa snažnim uvjerenjem apostol Petar. (Pročitajte Djela apostolska 10:34, 35.)

Petar je te riječi izgovorio u kući Kornelija, koji je bio ne-Židov. Vrlo je neobično, pa čak čudno, da se taj Isusov apostol našao ondje. Zašto? Petar je bio Židov, a u to su vrijeme pripadnici njegovog naroda ne-Židove smatrali nečistima te su stoga izbjegavali svaki kontakt s njima. Zašto je onda Petar došao u Kornelijev dom? Kratko rečeno, zato što ga je Jehova Bog onamo poslao. Naime u viziji koju je dobio od Boga bilo mu je rečeno: “Ne zovi okaljanim ono što je Bog očistio!” I Kornelije je dan prije dobio viziju. U toj mu je viziji anđeo rekao neka pošalje ljude po Petra (Djela apostolska 10:1-15).

Kad je Petar uvidio što je Jehovina volja, rekao je: “Sad zaista shvaćam da Bog nije pristran” (Djela apostolska 10:34). Grčka riječ koja se u tom retku prevodi izrazom “biti pristran” mogla bi se prevesti i kao “suditi po vanjštini” (The Kingdom Interlinear Translation of the Greek Scriptures). Jedan bibličar o toj je grčkoj riječi napisao: “Ona stvara predodžbu o sucu koji, pogledavši lice optuženika, odmah donosi presudu, ne na temelju iznesenih činjenica i dokaza, već na temelju toga je li mu optuženik simpatičan ili nije.” Bog postupa potpuno drugačije — on nas ne prosuđuje po našoj vanjštini.

Naprotiv, on gleda što nam je u srcu (1. Samuelova 16:7; Mudre izreke 21:2). Petar je dalje o Bogu rekao: “U svakom narodu prihvaća onoga tko ga se boji i čini što je pravedno” (Djela apostolska 10:35). Bojati se Boga znači poštovati ga i cijeniti, imati pouzdanja u njega te se truditi ne učiniti ništa čime bismo izazvali njegovo negodovanje. Osoba koja “čini što je pravedno” daje sve od sebe kako bi vršila Božju volju. Jehova se raduje kad vidi da nas strahopoštovanje koje osjećamo prema njemu potiče da postupamo po njegovim načelima (5. Mojsijeva 10:12, 13).

Svi oni koji su zbog diskriminacije i predrasuda pretrpjeli nepravdu mogu pronaći utjehu u Petrovim riječima, koje nam mnogo otkrivaju o Jehovinoj osobnosti. Naš nebeski Otac želi da ga upoznaju ljudi iz svih naroda (Ivan 6:44; Djela apostolska 17:26, 27). On sluša i uslišava molitve svojih slugu bez obzira na njihovu rasu, nacionalnost ili društveni položaj (1. Kraljevima 8:41-43). Možemo biti sigurni da Jehova ne pravi razlike među nama. Njemu su svi ljudi jednaki. Nije li to dovoljno dobar razlog da bolje upoznamo pravog Boga?