Što vas više veseli, kad vam netko dade poklon iz osjećaja dužnosti ili kad to učini od srca? Odgovor na to pitanje posve je suvišan — većinu nas raduje poklon koji nam netko dade iz ljubavi. Očito nam nije svejedno iz kojih nam motiva netko nešto daje. Što je još važnije, ni Bogu nije svejedno što nas motivira na davanje. To pokazuju i riječi koje je apostol Pavao pod Božjim nadahnućem zapisao u 2. Korinćanima 9:7.

Pavao je savjetom zapisanim u 2. Korinćanima 9:7 želio potaknuti sukršćane iz Korinta da daju prilog kako bi pomogli svojim suvjernicima u Judeji koji su bili u velikoj oskudici. Je li Pavao htio prisiliti Korinćane na davanje priloga? Nije. Naprotiv, napisao je: “Neka svatko učini kako je odlučio u srcu, ne nevoljko ili na silu, jer Bog ljubi vesela darovatelja.” Razmotrimo detaljnije taj redak.

“Neka svatko učini kako je odlučio u srcu.” Pravi kršćani daju poklone i priloge zato što su tako odlučili u srcu, kaže Pavao. Oni pomno razmišljaju o potrebama svojih suvjernika. Jedan bibličar navodi da grčki izraz preveden glagolom “odlučiti” prenosi misao o “promišljenom, planiranom postupku”. Dakle, kršćani bi trebali razmišljati o svojim suvjernicima i pitati se što mogu učiniti kako bi im pomogli (1. Ivanova 3:17).

“Ne nevoljko ili na silu.” Pavao kaže da među pravim kršćanima nema mjesta za nevoljko niti prisilno davanje. Grčki izraz koji je preveden riječju “nevoljko” doslovno znači “žalosno”. Osobu koja drugima daje nevoljko ili nerado “žalosti pomisao da će njen novac završiti u tuđim rukama”, piše u jednom biblijskom priručniku. Onaj tko daje “na silu” ne daje od srca, nego naprosto zato što se osjeća primoranim to učiniti. Tko bi od nas volio da mu netko dade poklon nevoljko ili na silu?

“Bog ljubi vesela darovatelja.” Pavlove riječi pokazuju da kršćanin koji odluči nekome nešto dati treba to učiniti radosno, od srca. Ako dajemo iz ispravnih motiva, osjećat ćemo radost (Djela apostolska 20:35). A takvu je radost teško sakriti. Ustvari, grčki izraz preveden riječju “veseo” koristio se za osobu koja osjeća radost, ali i za onu koja je pokazuje. Teško je biti ravnodušan prema onome tko nam nešto dade radosno, od srca. Još je važnije što postupci takve osobe vesele samog Boga. Stoga nije čudno što riječi iz 2. Korinćanima 9:7 prema jednom prijevodu Biblije glase: “Bog voli ljude koji vole davati” (Contemporary English Version).

Riječi koje je apostol Pavao napisao pod Božjim nadahnućem načelo su kojim se svi kršćani trebaju voditi kad nekome nešto daju. Bez obzira na to dajemo li drugima svoje vrijeme, snagu ili materijalna sredstva, neka to bude od srca i dragovoljno, zato što volimo davati drugima, naročito onima kojima je naša pomoć potrebna. Nemojmo nikad smetnuti s uma da će nas velikodušno davanje usrećiti i približiti Jehovi, Bogu koji “ljubi vesela darovatelja”.