APOSTOL Pavao napisao je te riječi otprilike 56. godine, a uputio ih je svojim suvjernicima u Rimu. Biblija ne govori o tome je li Pavao doista otputovao u Španjolsku. Bilo kako bilo, zahvaljujući revnim kršćanskim propovjednicima, među kojima je možda bio i Pavao, dobra vijest iz Božje Riječi, Biblije, u 2. stoljeću već je bila doprla do Španjolske.

U Španjolskoj su uskoro počele nicati kršćanske zajednice koje su stalno rasle. Stoga se pojavila potreba za Biblijom na latinskom jeziku. Naime, u 2. stoljeću Španjolska je već dugo bila pod rimskom vlašću, a većina ljudi koja je živjela na području ogromnog Rimskog Carstva govorila je latinski.

Prvi kršćani u Španjolskoj načinili su nekoliko latinskih prijevoda Biblije koji su poznati pod zajedničkim nazivom Vetus Latina Hispana. Ti su se prijevodi koristili sve do početka 5. stoljeća, kad je Jeronim dovršio svoj prijevod Biblije na latinski — poznatu Vulgatu.

Iako je Jeronim svoj prijevod završio u Betlehemu, u Palestini, njegova je Biblija vrlo brzo stigla u Španjolsku. Kad je Lucinije, imućan čovjek koji je volio proučavati Bibliju, saznao da Jeronim prevodi Božju Riječ na latinski, želio je što prije dobiti primjerak tog novog prijevoda. Stoga je u Betlehem poslao šest pisara kako bi prepisali Jeronimov prijevod i donijeli ga u Španjolsku. Tijekom narednih stoljeća Vulgata je postupno istisnula iz upotrebe Vetus Latinu Hispanu. Zahvaljujući tim latinskim prijevodima ljudi u Španjolskoj mogli su čitati Bibliju i razumjeti njenu poruku. No nakon što je Rimskom Carstvu došao kraj, pojavila se potreba da se Biblija prevede i na druge jezike.

U 5. stoljeću Vizigoti i druga germanska plemena napali su Španjolsku, pa se na Pirenejskom poluotoku pojavio nov jezik — gotski. Ti su osvajači bili pristaše arijanstva, kršćanske sljedbe koja je odbacivala nauk o Trojstvu. Sa sobom su donijeli i prijevod Biblije na gotskom jeziku, koji je napravio biskup Ulfila. Ta se Biblija koristila u Španjolskoj sve do kraja 6. stoljeća, kad je vizigotski kralj Rekared odbacio arijanstvo i obratio se na katoličanstvo. Zapovjedio je da se sakupe i unište sve arijanske knjige, pa tako i Ulfilin prijevod Biblije. Tako su svi tekstovi na gotskom jeziku nestali iz Španjolske.

No i tijekom tog razdoblja poruka iz Božje Riječi širila se Španjolskom. Osim gotskim mnogi stanovnici te zemlje govorili su i jednim narječjem latinskog, od kojeg su kasnije potekli romanski jezici što se govore na Pirenejskom poluotoku. * Najstariji tekstovi na tom narječju latinskog napisani su na komadima i pločama škriljevca. Oni potječu  iz 6. i 7. stoljeća, a neki od njih sadrže ulomke psalama i evanđelja. Na jednoj od tih ploča napisan je cijeli 16. psalam.

Činjenica da su se ulomci iz Biblije zapisivali na jednostavne ploče pokazuje da je običan puk u to vrijeme čitao i prepisivao Božju Riječ. Izgleda da su pomoću tih biblijskih tekstova učenici vježbali čitati i pisati. Ploče od škriljevca bile su vrlo jeftine, za razliku od skupog pergamenta koji se koristio u srednjovjekovnim samostanima za izradu oslikanih Biblija.

Jedna od tih skupocjenih oslikanih Biblija potječe iz 960. godine, a čuva se u crkvi svetog Izidora u španjolskom gradu Leónu. Ima 516 listova, koji su dugački 47 centimetara i široki 34 centimetra. Cijela knjiga teži čak 18 kilograma. Još jedna takva Biblija nastala je u gradu Ripollu, a čuva se u Vatikanskoj knjižnici. Ona potječe iz 1020. godine i jedna je od najraskošnije ilustriranih Biblija iz srednjeg vijeka. Da bi nastalo takvo remek-djelo, redovnik je ponekad morao cijeli dan raditi samo na oslikavanju početnog slova u odlomku ili poglavlju, a za naslovnicu mu je katkad trebao čitav tjedan. Premda su te Biblije vrlo vrijedne, nisu puno doprinijele tome da poruka iz Božje Riječi dopre do običnog naroda.

U 8. stoljeću na Pirenejski poluotok prodrli su muslimani, pa se u Španjolskoj pojavio nov jezik — arapski. U područjima koja su naselili muslimani arapski je postao rašireniji od latinskog. Stoga se pojavila potreba za prevođenjem Biblije na taj jezik.

Nema nikakve sumnje da je u srednjovjekovnoj Španjolskoj postojalo mnoštvo arapskih prijevoda Biblije, naročito evanđelja. Po svemu sudeći, u 8. stoljeću seviljski biskup Ivan preveo je cijelu Bibliju na arapski. Nažalost, većina tih arapskih prijevoda više ne postoji. Jedan arapski prijevod evanđelja koji potječe iz sredine 10. stoljeća čuva se u katedrali u Leónu.

U kasnom srednjem vijeku na Pirenejskom poluotoku počeo se razvijati kastiljski, odnosno španjolski, jezik. Taj novi jezik odigrao je važnu ulogu u širenju Božje Riječi. * Najstariji prijevod biblijskog teksta na španjolski nalazi se u knjizi La Fazienda de Ultra Mar, koja je objavljena početkom 13. stoljeća. Ona sadrži izvještaj o piščevom putovanju u Izrael, neke dijelove Petoknjižja i drugih knjiga “Starog zavjeta” te ulomke iz evanđelja i poslanica.

Taj prijevod nije bio po volji crkvenim poglavarima. Stoga su na saboru u Tarragoni, koji je održan 1234. godine, odredili da se sve knjige koje sadrže dijelove Biblije prevedene na narodne jezike moraju predati svećenicima kako bi se spalile. No ta odredba nije zaustavila prevođenje Biblije. Kralj Alfons X, koji je vladao od 1252. do 1284. i koji je uvelike doprinio razvoju španjolske književnosti, želio je da se Biblija prevede na španjolski, pa je podupirao taj projekt. Prijevod koji je nastao pod njegovim pokroviteljstvom poznat je kao Alfonsova Biblija i svojevremeno je bio najopsežniji tekst preveden na španjolski jezik. U to je vrijeme postojao još jedan španjolski prijevod Biblije, koji je nastao kratko prije Alfonsove Biblije.

Oba prijevoda doprinijela su tome da se novonastali španjolski jezik utemelji i obogati novim riječima. Govoreći o Bibliji koja je nastala prije Alfonsove, bibličar Thomas Montgomery rekao je: “Prevoditelj je načinio vrlo točan i izuzetno lijep prijevod. (...) Način izražavanja jasan je i jednostavan, upravo onakav kakav je i trebao biti u Bibliji namijenjenoj ljudima koji ne znaju dobro latinski.”

No te prve španjolske Biblije bile su prijevod latinske Vulgate, a ne biblijskih rukopisa na izvornim jezicima. U 14. i 15. stoljeću židovski su učenjaci načinili nekoliko španjolskih prijevoda “Starog zavjeta”, a biblijski su tekst prevodili izravno s hebrejskog jezika. U to je vrijeme u Španjolskoj živjelo više Židova nego u ijednoj drugoj europskoj zemlji, a židovski su prevoditelji za izradu svojih prijevoda na raspolaganju imali točne hebrejske rukopise. *

Jedan od najznačajnijih španjolskih prijevoda s izvornog jezika svakako je La Biblia de Alba, koji je nastao u 15. stoljeću. Ugledni španjolski velikaš Luis de Guzmán zatražio je od rabina Moisésa Arragela da Bibliju prevede na kastiljski. Spomenuo je dva razloga zbog kojih je želio novi prijevod. Kao prvi razlog naveo je sljedeće: “Biblije koje danas postoje na tom jeziku prepune su grešaka.” Navodeći drugi razlog kazao je: “Ljudima poput nas neophodne su bilješke i komentari kako bismo mogli razumjeti nejasne ulomke.” Njegov zahtjev da se napravi novi prijevod pokazuje da su ljudi njegovog vremena žarko željeli čitati i razumjeti Bibliju. Osim toga, na temelju njegovih riječi može se zaključiti da je Biblija na narodnom jeziku bila prilično raširena u Španjolskoj.

 Zahvaljujući srednjovjekovnim prevoditeljima i prepisivačima obrazovani ljudi u Španjolskoj mogli su bez većih prepreka čitati Bibliju na svom jeziku. Komentirajući kako je to utjecalo na španjolski narod, povjesničar Juan Orts González napisao je: “Španjolci su poznavali Bibliju puno bolje od Nijemaca i Engleza prije Lutherovog doba.”

Međutim, krajem 15. stoljeća španjolska je inkvizicija zabranila prevođenje Biblije na sve narodne jezike, pa čak i posjedovanje takvih Biblija. U Španjolskoj je nastupilo mračno razdoblje za prevođenje Biblije. Prošla su čak tri stoljeća prije nego što je zabrana najzad bila ukinuta. Tijekom tog teškog vremena nekolicina hrabrih prevoditelja načinila je u inozemstvu nove španjolske prijevode, koji su potom bili prokrijumčareni u Španjolsku. *

Kao što pokazuje ovaj povijesni pregled prevođenja Biblije u srednjovjekovnoj Španjolskoj, protivnici Božje Riječi na razne su načine pokušavali zaustaviti njeno širenje. Međutim, nisu uspjeli spriječiti da riječi Svemogućeg Boga dopru do naroda (Psalam 83:1; 94:20).

Mnogi marljivi prevoditelji Biblije omogućili su da ta knjiga dopre do svih dijelova srednjovjekovne Španjolske i postane dostupna običnom puku. Ti ljudi koji su prevodili Bibliju na latinski, gotski, arapski i španjolski utrli su put današnjim prevoditeljima. Zahvaljujući tome milijuni ljudi koji govore španjolski mogu čitati Božju Riječ na jeziku koji im dopire do srca.