Thomas Emlyn – bogohulnik ili borac za istinu?
TKO je bio Thomas Emlyn i što ga je potaknulo da hrabro zastupa istinu o Bogu? Što mi možemo naučiti od tog čovjeka?
Da bismo dobili odgovore na ta pitanja, vratimo se nakratko u prošlost, točnije na prijelaz iz 17. u 18. stoljeće. U to je vrijeme Anglikanska crkva u Engleskoj i Irskoj bila veoma moćna i utjecajna. No brojni protestanti, koji su djelovali zasebno ili u zajednicama, sporili su se s Crkvom oko njenih učenja.
Upravo u to vrijeme rodio se Thomas Emlyn. Došao je na svijet 27. svibnja 1663. u gradiću Stamfordu, u engleskoj grofoviji Lincolnshireu. S 19 godina održao je svoju prvu propovijed. Nakon nekog vremena počeo je služiti kao svećenik jedne grofice koja je živjela u Londonu, a kasnije se preselio u irski grad Belfast. Ondje je s vremenom postao pastor u jednoj župnoj crkvi. Tijekom narednih godina služio je i u drugim mjestima, uključujući i Dublin.
ZAŠTO JE BIO OPTUŽEN ZA BOGOHULJENJE?
Dok je služio kao pastor, Emlyn se posvetio proučavanju Biblije. Ono što je saznao navelo ga je da počne sumnjati u Trojstvo, iako je prije toga prihvaćao taj nauk. Proučavajući evanđelja uvjerio se da ona potvrđuju njegove novostečene spoznaje.
Emlyn nije odmah svoja saznanja podijelio s drugima. No neki vjernici u njegovoj crkvi u Dublinu primijetili su da u svojim propovijedima ne spominje Trojstvo. Znao je da njegova otkrića neće naići na odobravanje, pa je napisao: “Ne mogu očekivati da ću nastaviti služiti kao svećenik nakon što se izjasnim u vezi sa svojim vjerovanjima.” U lipnju 1702. dvojica njegovih suradnika pozvala su ga na red zbog toga što u propovijedima nije spominjao Trojstvo. Emlyn je priznao da više ne vjeruje u taj nauk i rekao je da je spreman povući se iz svećeničke službe.
Nakon nekoliko dana otputovao je iz Dublina u Englesku. Dva i pol mjeseca kasnije vratio se u Dublin kako bi obavio neke poslove, nakon čega se namjeravao trajno odseliti u London. Dok je bio u Dublinu, objavio je knjigu An Humble Inquiry Into the Scripture-Account of Jesus Christ (Kratak pregled biblijskog izvještaja o Isusu Kristu) kako bi obranio svoje stavove. U knjizi je iznio jasne biblijske argumente koji potvrđuju da Isus nikako ne može biti Svevišnji Bog. To je razbjesnilo pripadnike nekadašnje Emlynove crkvene zajednice u Dublinu, pa su ga prijavili vlastima.
Emlyn je bio uhićen te je 14. lipnja 1703. bio izveden pred sud u Dublinu. U svom djelu True Narrative of the Proceedings (Prava istina o suđenju) izjavio je: “Teretilo me se da sam napisao i objavio knjigu u kojoj sam navodno pohulio na Boga zlobno ustvrdivši kako Isus Krist nije jednak Bogu Ocu.” Suđenje je bilo čista farsa. Emlynu su zajedno sa sucima sudila i sedmorica biskupa Irske crkve. Nije mu bilo dopušteno da išta kaže u svoju obranu. Poznati odvjetnik Richard Levins kazao mu je da će ga “progoniti poput kakvog vuka” i da mu neće dopustiti da se brani. Na kraju suđenja Richard Pyne, koji je bio na čelu Suda, rekao je porotnicima da su “gospoda biskupi ovdje” ako oni ne donesu očekivanu odluku. Tim im je riječima možda dao naslutiti da će biti kažnjeni ako Emlyna proglase nedužnim.
“Podnosim nevolje zbog onoga što smatram istinom o [Bogu] i njegovoj slavi” (Thomas Emlyn)
Kad je Emlyn bio proglašen krivim, javni tužitelj predložio je da mu se pruži prilika da povuče svoje izjave. No Emlyn je to odbio. Bio je kažnjen novčanom kaznom i godinom dana zatvora. Budući da kaznu nije mogao platiti, ostao je u zatvoru dvije godine, sve dok jedan njegov prijatelj nije nagovorio sud da smanji globu. Na slobodu je pušten 21. srpnja 1705. Zbog silnog poniženja i nepravde koju je pretrpio rekao je: “Podnosim nevolje zbog onoga što smatram istinom o [Bogu] i njegovoj slavi.”
Emlyn se preselio u London, gdje je nakon nekog vremena počeo surađivati s Williamom Whistonom, još jednim izučavateljem Biblije koji se suočio s osudom javnosti zato što je zagovarao ono što je smatrao biblijskom istinom. Whiston je poštovao Emlyna i nazvao ga “prvim i glavnim zastupnikom izvornog kršćanstva”.
ZAŠTO JE ODBACIO NAUK O TROJSTVU?
Poput Williama Whistona i uglednog znanstvenika Isaaca Newtona, Emlyn je uvidio da Biblija ne podupire nauk o Trojstvu, o kojem se govori u Atanazijevom vjerovanju. Rekao je: “Nakon puno promišljanja i proučavanja Svetog pisma (...) shvatio sam da moram (...) promijeniti svoje gledište o Trojstvu.” U zaključku je napisao da je “Bog i Otac Isusa Krista jedino Vrhovno Biće”.
Na temelju čega je Emlyn došao do tog zaključka? Uvidio je da mnogi biblijski reci ukazuju na to da se Isus i njegov Otac razlikuju. U nastavku ćemo navesti samo nekoliko primjera (Emlynovi komentari napisani su kurzivom).
Ivan 17:3: “Za Krista se nigdje ne kaže da je upravo on taj Bog, u smislu da je on jedini Bog.” Samo se Oca naziva “jedinim pravim Bogom”.
Ivan 5:30: “Sin ne vrši svoju volju, nego volju Oca.”
Ivan 5:26: “Sin je dobio život od Oca.”
Efežanima 1:3: “Dok se Isusa Krista često naziva Sinom Božjim, nigdje nećemo pročitati da se Oca naziva Ocem Božjim. No često ga se naziva Ocem našeg Gospodina Isusa.”
Nakon što je pažljivo proučio sve činjenice, Emlyn je odlučno rekao: “Nijedan redak u Svetom pismu ne sugerira, a kamoli da izravno kaže, da su Otac, Sin i Sveti Duh jedno.”
ŠTO UČIMO OD EMLYNA?
U današnje vrijeme mnogi se boje zastupati biblijska učenja. No Emlyn je bio spreman odlučno braniti istinu iz Božje Riječi. Kazao je: “Ako čovjek ne smije zagovarati važne istine koje su jasno izražene u Svetom pismu, zašto da onda uopće čita i proučava Božju Riječ?” Emlyn nije želio razvodniti istinu iz Svetog pisma.
Primjer koji su nam pružili Emlyn i ljudi poput njega trebao bi nas potaknuti da razmislimo jesmo li spremni zastupati istinu čak i kad zbog toga moramo podnositi ruganje i prezir. Što nam je važnije — ugled i odobravanje okoline ili pak istina iz Božje Riječi?