Mnogi robovi u Rimskom Carstvu zapravo su bili ratni zarobljenici ili ljudi oteti iz svojih domova. Oni koji su bili prodani u ropstvo u pravilu više nikada nisu vidjeli svoj dom ni obitelj.

Brojni robovi bili su izrabljivani do smrti u rudnicima, dok su oni koji su radili na poljoprivrednim imanjima i u kućama živjeli u nešto boljim uvjetima. Neki su morali nositi željeznu ogrlicu na kojoj je pisalo da onoga tko odbjeglog roba vrati vlasniku čeka nagrada. Robovima koji su više puta pokušali pobjeći ponekad je bio utisnut žig na čelo. Obično je to bilo slovo F, koje je ukazivalo na latinski izraz fugitivus (bjegunac).

Biblija sadrži poslanicu upućenu Filemonu, u kojoj je apostol Pavao napisao tom suvjerniku da mu šalje natrag njegovog odbjeglog roba Onezima. Filemon je prema zakonu imao pravo strogo kazniti Onezima, ali Pavao se pozvao na bratsku ljubav i njihovo prijateljstvo te ga zamolio da lijepo primi tog odbjeglog roba (Filemonu 10, 11, 15-18).

Fenicija se nalazila na području današnjeg Libanona i dijelova susjednih zemalja. Bila je nadaleko poznata po tirskom purpuru, boji koja je dobila ime po gradu Tiru. Salamun, kralj starog Izraela, ukrasio je svoj hram predmetima od purpurne vune koje je izradio jedan obrtnik porijeklom iz Tira (2. Ljetopisa 2:13, 14).

Tirski purpur bio je svojevremeno najskupocjenija boja na svijetu, prvenstveno zato što ga je bilo vrlo teško proizvesti. Najprije su ribari trebali izvaditi iz mora ogroman broj volaka. * Naime, da bi se proizvela boja za samo jednu haljinu, bilo je potrebno i do 12 000 tih morskih puževa. Izrađivači boje vadili su puževe iz kućica kako bi im odstranili žlijezde od kojih se dobiva boja. Zatim su te žlijezde miješali sa solju i ostavljali da tri dana stoje na suncu. Dobivenu smjesu stavljali su u pokriveni kotao s morskom vodom i kuhali je na laganoj vatri još nekoliko dana.

Zahvaljujući svojim trgovačkim putovanjima i osvajanjima Feničani su stotinama godina proizvodili i prodavali tirski purpur. Arheološki nalazi koji svjedoče o njegovoj proizvodnji i danas se mogu pronaći na području cijelog Sredozemlja, pa čak i u španjolskom gradu Cádizu, na samom zapadu Europe.