Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Trebamo li se moliti Isusu?

Trebamo li se moliti Isusu?

JEDAN pisac nedavno je anketirao više od 800 tinejdžera koji pripadaju raznim kršćanskim vjerskim zajednicama i upitao ih vjeruju li da Isus uslišava molitve. Više od 60 posto ispitanika reklo je da čvrsto vjeruje u to. No jedna je djevojka na anketnom listiću prekrižila ime Isus i umjesto toga napisala “Bog”.

Što vi mislite, trebamo li svoje molitve upućivati Isusu ili Bogu? * Da bismo dobili odgovor na to pitanje, pogledajmo najprije što je Isus rekao svojim učenicima o tome kako se trebaju moliti.

KOME SE TREBAMO MOLITI?

Isus nas je poučio kome se trebamo moliti i pokazao nam to vlastitim primjerom.

Isus se molio svom nebeskom Ocu i tako nam jasno pokazao kome se trebamo moliti

ISUSOVA POUKA: Kad mu je jedan od njegovih učenika rekao: “Gospodine, nauči nas moliti se”, on mu je odgovorio: “Kad se molite, recite: ‘Oče!’” (Luka 11:1, 2). U poznatoj Propovijedi na gori poticao je svoje slušatelje da se mole, i to “Ocu svojemu”. Isto tako, ohrabrio ih je rekavši: “Bog, Otac vaš, zna što vam treba i prije nego što ga zamolite” (Matej 6:6, 8). Posljednje noći svog života na Zemlji rekao je učenicima: “Ako zamolite što od Oca, dat će vam u moje ime” (Ivan 16:23). Dakle, Isus nas je poučio da se molimo Jehovi Bogu, koji je i njegov i naš Otac (Ivan 20:17).

ISUSOV PRIMJER: Isus se molio upravo onako kako je poučio svoje učenike. Rekao je: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje” (Luka 10:21). Jednom drugom prilikom “Isus je podigao oči prema nebu i rekao: ‘Oče, hvala ti što si me uslišio’” (Ivan 11:41). Na samrti se molio: “Oče, u tvoje ruke povjeravam duh svoj!” (Luka 23:46). Isus se molio svom nebeskom Ocu, “Gospodaru neba i zemlje”, i tako nam jasno pokazao kome se trebamo moliti (Matej 11:25; 26:41, 42; 1. Ivanova 2:6). Jesu li Isusovi prvi učenici shvatili njegove upute?

KOME SU SE MOLILI PRVI KRŠĆANI?

Nekoliko tjedana nakon što se Isus vratio na nebo, protivnici su počeli napadati njegove učenike i prijetiti im (Djela apostolska 4:18). Naravno, učenici su se u tim trenucima sigurno molili za pomoć. No kome su upućivali svoje molitve? “Jednodušno su podigli glas k Bogu” i zamolili ga da im nastavi pomagati “po imenu [svog] svetog sluge Isusa” (Djela apostolska 4:24, 30). Dakle, učenici su postupali onako kako ih je Isus poučio. Molili su se Bogu, a ne njemu.

Godinama kasnije apostol Pavao opisao je kako se on i njegovi suradnici mole. U jednoj poslanici napisao je sukršćanima: “Zahvaljujemo Bogu, Ocu našega Gospodina Isusa Krista, uvijek kad se molimo za vas” (Kološanima 1:3). Svoje je suvjernike potaknuo: “Uvijek za sve zahvaljujte našem Bogu i Ocu u ime našega Gospodina Isusa Krista” (Efežanima 5:20). Iz tih riječi vidimo da je Pavao poticao druge da se mole svom “Bogu i Ocu”, ali u Isusovo ime (Kološanima 3:17).

Poput prvih kršćana, i mi možemo pokazati da ljubimo Isusa držeći se njegovih uputa u vezi s molitvom (Ivan 14:15). Budemo li se molili svom nebeskom Ocu, i to isključivo njemu, još ćemo se više uvjeriti koliko su istinite riječi iz Psalma 116:1, 2: “Ljubav se u meni budi, jer Jehova čuje glas moj (...). U sve dane svoje prizivat ću ga.” *

^ odl. 3 Biblija kaže da Bog i Isus nisu ista osoba. Više o tome možete pročitati u 4. poglavlju knjige Što Biblija doista uči?, koju su objavili Jehovini svjedoci.

^ odl. 11 Da bi Bog saslušao naše molitve, moramo se iskreno truditi živjeti u skladu s njegovim zakonima. Više o tome možete pročitati u 17. poglavlju knjige Što Biblija doista uči?