Isusova smrt najvažniji je događaj u ljudskoj povijesti. On je umro kako bi ljudi mogli ponovno živjeti onako kako je Bog to prvobitno naumio. Čovjek nije stvoren sa sklonošću da čini zlo, da bude podložan bolestima ili da umre (1. Mojsijeva 1:31). Nažalost, zbog grijeha prvog čovjeka Adama grijeh je došao na svijet. Isus je dao svoj život kako bi nas izbavio od grijeha i smrti. (Pročitajte Mateja 20:28; Rimljanima 6:23.)

Bog nam je pokazao izvanrednu ljubav kad je poslao svog Sina na Zemlju da umre za nas (1. Ivanova 4:9, 10). Isus je rekao svojim sljedbenicima da u spomen na njegovu smrt održavaju jednostavnu svečanost na kojoj će se nuditi kruh i vino. Ako se svake godine na taj način prisjećamo Isusove smrti, pokazujemo da smo zahvalni za ljubav koju su nam Bog i Isus pokazali. (Pročitajte Luku 22:19, 20.)

Kad je Isus rekao svojim sljedbenicima da se sjećaju njegove smrti, spomenuo im je i jedan savez, odnosno sporazum (Matej 26:26-28). Taj je savez omogućio njima i određenom broju drugih ljudi da budu kraljevi i svećenici s Isusom na nebu. Iako danas milijuni ljudi obilježavaju Isusovu smrt, samo oni koji su u tom savezu uzimaju kruh i vino. (Pročitajte Otkrivenje 5:10.)

Jehova već gotovo 2 000 godina odabire one koji će kraljevati s Isusom (Luka 12:32). Njih je malo u usporedbi s brojem onih koji će vječno živjeti na Zemlji. (Pročitajte Otkrivenje 7:4, 9, 17.)