Marta: Dobar dan! Jako mi je drago što ste prošli tjedan došli na obilježavanje smrti Isusa Krista. * I, kako vam se svidio sastanak?

Sandra: Bilo mi je jako lijepo, ali moram priznati da nisam baš sve razumjela. Znam da ljudi na Božić slave Isusovo rođenje, a na Uskrs njegovo uskrsnuće, ali još nisam čula da netko obilježava njegovu smrt.

Marta: Istina, Božić i Uskrs vrlo su popularni blagdani u cijelom svijetu. No Jehovini svjedoci smatraju da je važno obilježavati Isusovu smrt. Ako imate nekoliko minuta, rado bih vam objasnila zašto tako mislimo.

Sandra: Može, imam toliko vremena.

Marta: U biti, Jehovini svjedoci obilježavaju Isusovu smrt zato što je sam Isus zapovjedio svojim sljedbenicima da to čine. Prisjetimo se što se dogodilo večer prije njegove smrti. Sigurno vam je poznato da se tada sastao sa svojim vjernim sljedbenicima radi posebnog obroka.

Sandra: Pretpostavljam da mislite na Posljednju večeru.

Marta: Da, na to sam mislila. Ta se večera ponekad naziva i Gospodinova večera. Tijekom te večere Isus je svojim sljedbenicima dao jasnu zapovijed. Njegove riječi zapisane su u Luki 22:19. Možete li vi to pročitati?

Sandra: Naravno. “I uzeo je kruh, zahvalio Bogu, razlomio ga i dao im te rekao: ‘Ovo predstavlja tijelo moje koje će se dati za vas. Činite ovo meni na spomen!’”

Marta: Zapazite što im je zapovjedio u posljednjoj rečenici tog retka: “Činite ovo meni na spomen!” A neposredno prije toga jasno im je dao do znanja čega se točno trebaju sjećati. Naime, rekao im je da će žrtvovati svoje tijelo za njih, odnosno da će dati život za svoje sljedbenike. To isto rekao je i jednom drugom prilikom, a zapisano je u Mateju 20:28. Ondje stoji: “Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da služi i da svoj život dade kao otkupninu za mnoge.” To je, kratko rečeno, razlog zašto se mi, Jehovini svjedoci, svake godine okupljamo na godišnjicu Isusove smrti — želimo se prisjetiti otkupne žrtve koju je Isus dao za nas. Zahvaljujući njegovoj žrtvi svi oni koji su poslušni Bogu mogu dobiti život.

Sandra: Znam da ljudi kažu da je Isus umro kako bismo mi dobili život. Ali, da budem iskrena, nikad nisam shvatila što to zapravo znači.

Marta: Vjerujte mi, niste jedini. Isusova otkupna žrtva doista je složena tema. No to je istovremeno  jedno od najljepših biblijskih učenja. Samo da pitam, kako stojite s vremenom?

Sandra: Imam još nekoliko minuta.

Marta: Odlično! Baš sam ovih dana čitala nešto o otkupnini, pa ću vam pokušati na jednostavan način objasniti o čemu se radi.

Sandra: Može.

Marta: Da bismo razumjeli što je otkupnina, najprije trebamo shvatiti kakve su probleme Adam i Eva stvorili kad su zgriješili u edenskom vrtu. U tome nam može pomoći izvještaj iz Rimljanima 6:23. Želite li vi pročitati taj redak?

Sandra: Zašto ne. Tu piše: “Plaća za grijeh je smrt, a dar koji Bog daje vječni je život preko Krista Isusa, Gospodina našega.”

Marta: Razmotrimo malo te riječi. Zapazite kako počinje taj redak: “Plaća za grijeh je smrt.” To je jednostavno načelo koje je Bog postavio na samom početku ljudske povijesti — plaća, odnosno kazna, za grijeh je smrt. Naravno, u početku nijedan čovjek nije bio grešan. Adam i Eva bili su stvoreni kao savršeni ljudi, a takva su trebala biti i sva njihova djeca. Dakle, nije bilo razloga da netko umre. Adam, Eva i svi njihovi potomci dobili su priliku voditi sretan život koji je trebao trajati vječno. No, kao što znamo, ispalo je drugačije, zar ne?

Sandra: Da, Adam i Eva pojeli su zabranjeno voće.

Marta: Točno. Kad su to učinili, odnosno kad su postali neposlušni Bogu, zapravo su počinili grijeh. Oni su u biti svojom voljom postali nesavršeni, odnosno grešni. Njihova je odluka imala pogubne posljedice ne samo za njih osobno nego i za sve njihove potomke.

Sandra: Kako to mislite?

Marta: Možda vam to mogu objasniti jednom usporedbom. Volite li peći kolače?

Sandra: O da, a posebno volim peći kruh.

Marta: Recimo da imate novu limenu posudu za pečenje kruha. No još je niste uspjeli ni upotrijebiti, a ona vam je pala na pod i jako se udubila. E sad, kako će izgledati svaki kruh koji ispečete u toj posudi? I on će imati udubinu, zar ne?

Sandra: Da, svakako.

Marta: Nešto slično dogodilo se i Adamu i Evi. Onog trenutka kad su se oglušili na Božju zapovijed oni su, slikovito govoreći, postali oštećeni, odnosno okaljali su se grijehom i nesavršenošću. A budući da su zgriješili prije nego što su dobili djecu, svi njihovi potomci rođeni su s istim “oštećenjem” — svi su rođeni u grijehu. U Bibliji se izraz “grijeh” ne odnosi samo na čin kojim se krši neka Božja zapovijed nego i na stanje u kojem se nalazimo zbog neposlušnosti svojih praroditelja. Iako ni vi ni ja nismo ništa krive — uostalom nismo se ni rodile kad su Adam i Eva zgriješili — oni su i nas i sve svoje potomke, pa tako i našu djecu, osudili na nesavršenost i grijeh zbog kojih moramo umrijeti. Kao što smo pročitale u Rimljanima 6:23, kazna za grijeh je smrt.

Sandra: To nije pošteno. Zašto bi svi ljudi trebali ispaštati zbog toga što su Adam i Eva zgriješili?

Marta: U pravu ste, to se doista čini nepravednim. No trebamo uzeti u obzir neke činjenice. Bog, koji je savršeno pravedan, odlučio je da Adam i Eva moraju umrijeti zbog svojih grijeha, ali nama, njihovim potomcima, dao je novu nadu. Omogućio nam je da se spasimo iz nezavidne situacije u kojoj se nalazimo. To ne bi bilo moguće bez Isusove otkupne žrtve. Osvrnimo se ponovno na Rimljanima 6:23. Kao što smo rekli, prvi dio retka kaže: “Plaća za grijeh je smrt”, no odmah zatim piše: “A dar koji Bog daje vječni je život preko Krista Isusa, Gospodina našega.” Dakle, Isusova nam smrt omogućava da se izbavimo od grijeha i smrti. *

Marta: Željela bih vam skrenuti pažnju na još jedan detalj u ovom retku.

Sandra: Recite.

Marta: Zapazite da u retku piše: “Dar koji Bog daje vječni je život preko Krista Isusa, Gospodina našega.” Rekli smo da je Isus patio i umro za nas. Zašto onda redak kaže da je otkupnina “dar koji Bog daje”? Zašto ne kaže da je to “dar koji Isus daje”? *

Sandra: Hm, ne bih znala.

Marta: Budući da je Bog stvorio Adama i Evu, oni su ustvari zgriješili njemu kad su u edenskom vrtu prekršili zabranu koju su dobili. Sigurno ga je jako povrijedilo kad se prvo dvoje njegove zemaljske djece pobunilo protiv njega. No on je odmah objasnio kako će riješiti tu situaciju. * Naumio je da jedno njegovo duhovno stvorenje dođe na Zemlju, živi ondje kao savršeno ljudsko biće i da na koncu da svoj život kao otkupnu žrtvu. Dakle, otkupnina je zapravo dar od Boga. Postoji još jedan razlog zašto se može reći da je otkupnina Božji dar. Jeste li se ikad pitali kako se Bog osjećao kad je Isus bio pogubljen?

Sandra: Pa, nisam o tome razmišljala.

Marta: Pretpostavljam da imate djecu jer u dvorištu vidim neke igračke.

Sandra: Da, imam dvoje djece — sina i kćer.

Marta: Pokušajte onda zamisliti kako se Isusov nebeski Otac, Jehova Bog, osjećao onog dana kad je Isus umro. Kako se osjećao dok je s neba promatrao kako hvataju njegovog dragog Sina, izruguju mu se i udaraju ga šakama? A kako li mu je tek bilo kad su njegovog Sina pribili na drveni stup i ostavili ga da ondje polako umire u strašnim mukama!

Sandra: Sigurno mu je bilo grozno. Nikad prije nisam razmišljala o tome.

Marta: Istina, nitko od nas ne može točno znati kako se Bog tada osjećao. Ali znamo da on ima osjećaje, a znamo i zašto je dopustio da se sve to dogodi. To je prekrasno objašnjeno u jednom važnom retku, Ivanu 3:16. Možete li vi to pročitati?

Sandra: Tu piše: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život.”

Marta: Pogledajmo ponovno početak retka. Ondje stoji da je Bog ljubio svijet. To je ono najvažnije — ljubav. Ljubav je potaknula Boga da pošalje svog Sina na Zemlju kako bi umro za nas. Da, otkupna žrtva najveći je izraz ljubavi koji je netko pokazao. Upravo se toga Jehovini svjedoci svake godine prisjećaju kad se okupljaju na godišnjicu Isusove smrti. Je li vam sad malo jasnije što je otkupnina?

Sandra: Mogu reći da to sad puno bolje razumijem. Hvala vam što ste odvojili vrijeme da mi to objasnite.