U jednom članku objavljenom u časopisu Biblical Archaeology Review stajalo je da se u hebrejskim knjigama Biblije spominje najmanje 50 osoba čije se postojanje sada može potvrditi i arheološkim nalazima. Među njima je i 14 kraljeva koji su vladali Judom i Izraelom, naprimjer poznati kraljevi kao što su David i Ezekija te manje poznati Menahem i Pekah. Na popisu se nalazi i 5 faraona te 19 kraljeva Asirije, Babilona, Moaba, Perzije i Sirije. No vladari nisu jedini koji se spominju i u biblijskim i u arheološkim zapisima. Navode se i manje istaknute ličnosti, naprimjer nekoliko velikih svećenika, jedan pisar i drugi dužnosnici.

U članku stoji da se “mnogi stručnjaci slažu” da je moguće s velikom sigurnošću utvrditi identitet svih tih osoba. Naravno, u grčkim knjigama Biblije spominju se mnoge druge povijesne ličnosti, a za velik broj njih postoje arheološki dokazi koji potvrđuju da se radilo o stvarnim osobama. Među njima su Herod, Poncije Pilat, Tiberije, Kajfa i Sergije Pavao.

Iako danas u Svetoj Zemlji više nema lavova u divljini, te se životinje u Bibliji spominju oko 150 puta, što pokazuje da su bile poznate biblijskim piscima. O lavovima se u Bibliji uglavnom govori u prenesenom smislu, ali neki biblijski izvještaji opisuju stvarne susrete s tim životinjama. Tako se za Samsona, Davida i Benaju kaže da su ubili lava (Suci 14:5, 6; 1. Samuelova 17:34, 35; 2. Samuelova 23:20). S druge strane, spominju se i situacije kad su lavovi ubijali ljude (1. Kraljevima 13:24; 2. Kraljevima 17:25).

U staro je doba azijski lav (Panthera leo persica) živio na području koje se prostiralo od Male Azije i Grčke pa sve do Palestine, Sirije, Mezopotamije i sjeverozapadne Indije. Ta je životinja izazivala strah i divljenje, pa je bila čest motiv u drevnoj umjetnosti Bliskog istoka. Na pocakljenim opekama od kojih su bile sagrađene zidine što su omeđivale Procesijski put u starom Babilonu nalazili su se prekrasni reljefi lavova.

Postoje izvještaji o tome da su križari krajem 12. stoljeća lovili lavove u Palestini. Izgleda da su na tom području lavovi izumrli kratko nakon 1300. godine. No u Mezopotamiji i Siriji bilo ih je do 19. stoljeća, a u Iranu i Iraku moglo ih se naći sve do prve polovice 20. stoljeća.