Odrastao sam u kalifornijskom gradu Los Angelesu, u Sjedinjenim Državama. Živio sam u različitim četvrtima koje su bile na zlu glasu zbog uličnih bandi i droge. Imao sam petero braće i sestara, a ja sam bio drugo dijete.

Majka nas je kao djecu vodila u jednu protestantsku crkvu. Međutim, kad sam došao u tinejdžerske godine, počeo sam voditi dvostruki život. Nedjeljom sam pjevao u crkvenom zboru, a tijekom tjedna odlazio sam na zabave, drogirao se i živio nemoralno.

Bio sam nagao i nasilan. Kad bih se s nekim sukobio, koristio sam sve što mi je došlo pod ruku kako bih ga svladao. Ono što sam naučio u crkvi nije mi puno pomoglo. Znao sam reći: “Osveta je Gospodinova, ali ja ću je izvršiti!” Pretkraj 1960-ih, dok sam bio u srednjoj školi, na mene su snažno utjecali stavovi Crnih pantera, političke skupine koja se radikalnim metodama borila za građanska prava. Stoga sam se pridružio jednoj učeničkoj udruzi koja se borila za građanska prava. U nekoliko smo navrata organizirali prosvjede, zbog kojih je škola morala biti privremeno zatvorena.

No budući da sam bio sklon nasilju, nisam se zadovoljio samo time da prosvjedujem. Zato sam nekoliko puta iz čiste mržnje počinio kaznena djela. Naprimjer, jednom sam s prijateljima u kinu gledao film o patnjama afričkih robova koji su bili dovedeni u Sjedinjene Države. Ta nas je nepravda toliko razbjesnila da smo fizički napali neke mladiće u publici samo zato što su bili bijelci. Nakon toga obišli smo četvrti u kojima su živjeli bijelci kako bismo još nekoga pretukli.

Kad sam imao otprilike osamnaest godina, moja braća i ja već smo bili pravi huligani i imali smo problema s policijom. Jedan od moje mlađe braće bio je član jedne zloglasne bande, s kojom sam i ja bio povezan. Donosio sam odluke koje su me vodile u krivom smjeru i zbog toga sam tonuo sve dublje.

Roditelji jednog mog prijatelja bili su Jehovini svjedoci. Pozvali su me da dođem na njihov sastanak i ja sam prihvatio poziv. Odmah sam vidio da su Jehovini svjedoci drugačiji od drugih ljudi. Svi su imali Bibliju i čitali su iz nje tijekom sastanka. Mladi su čak sudjelovali u programu i držali govore. Jako me se dojmilo kad sam saznao da Bog ima ime, koje glasi Jehova, i kad sam čuo da ga prisutni koriste  (Psalam 83:18). Na tom kršćanskom skupu bilo je ljudi različite rase i nacionalnosti, ali jasno se vidjelo da među njima nema rasnih podjela.

Isprva nisam želio proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima, ali volio sam ići na njihove sastanke. Jedne večeri, dok sam bio na njihovom sastanku, grupa mojih prijatelja otišla je na neki koncert. Ondje su nasmrt pretukli jednog tinejdžera zato što im nije htio dati svoju kožnu jaknu. Sljedećeg su se dana time hvalili. Na suđenju su se čak smijali zločinu koji su počinili. Većina njih bila je osuđena na doživotni zatvor. Ne trebam ni reći da sam bio presretan što te večeri nisam bio s njima. Odlučio sam okrenuti novi list i početi proučavati Bibliju.

Budući da sam se dotad kretao među ljudima koji su bili puni rasnih predrasuda, ono što sam vidio među Jehovinim svjedocima naprosto me zapanjilo. Naprimjer, kad je jedan Jehovin svjedok koji je bio bijelac trebao otputovati u inozemstvo, ostavio je svoju djecu na brigu jednoj crnačkoj obitelji. S druge strane, jedna bjelačka obitelj primila je u svoj dom jednog mladog crnca koji je trebao smještaj. Sve me to uvjerilo da Jehovini svjedoci postupaju po Isusovim riječima zapisanima u Ivanu 13:35, gdje stoji: “Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete ljubili jedan drugoga.” Znao sam da sam pronašao ljude koji se uistinu ponašaju kao braća i sestre u vjeri.

Proučavajući Bibliju, sve sam više uviđao da trebam promijeniti svoj način razmišljanja. Ta je promjena morala biti korjenita. Trebao sam se ponašati miroljubivo, ali i biti istinski uvjeren da je to najbolji način života (Rimljanima 12:2). Polako sam napredovao prema tom cilju te sam se u siječnju 1974. krstio i postao Jehovin svjedok.

No i nakon krštenja trebao sam obuzdavati svoju naglu narav. Naprimjer, dok sam jednom prilikom propovijedao od kuće do kuće, primijetio sam da mi je netko ukrao radio iz automobila. Ugledao sam lopova, pa sam počeo trčati za njim. Kad sam ga gotovo sustigao, ispustio je radio iz ruku i pobjegao. Nakon što sam svojim suradnicima ispričao kako sam došao do svog radija, jedan me starješina upitao: “Stephen, što bi učinio da si ga uhvatio?” To me pitanje natjeralo na razmišljanje i potaknulo da još više radim na svojoj osobnosti.

U listopadu 1974. postao sam pionir, što znači da sam svakog mjeseca provodio 100 sati poučavajući druge o Bibliji. Kasnije mi se pružila divna prilika da radim kao volonter u glavnom sjedištu Jehovinih svjedoka u njujorškoj četvrti Brooklynu. Godine 1978. vratio sam se u Los Angeles kako bih se brinuo za svoju bolesnu majku. Dvije godine kasnije oženio sam se svojom dragom ženom Aarhondom. Zajedno smo se brinuli za moju majku sve do njene smrti i cijelo to vrijeme bila mi je velika podrška. Kasnije smo Aarhonda i ja pohađali Gilead, misionarsku školu Jehovinih svjedoka. Dobili smo zadatak da propovijedamo u Panami, gdje i danas služimo kao misionari.

Nakon krštenja puno sam se puta našao u situacijama u kojima sam mogao lako planuti. No naučio sam da je najbolje maknuti se od ljudi koji me pokušavaju isprovocirati ili da trebam na neki drugi način smiriti situaciju. Moja žena i mnogi drugi pohvalili su me kad su vidjeli kako sam reagirao u tim trenucima. Moram priznati da sam ponekad iznenadio i samog sebe. No ne želim reći da sam ja zaslužan za velike promjene u mojoj osobnosti. Naprotiv, smatram da one svjedoče o tome da Biblija ima veliku moć mijenjati ljude (Hebrejima 4:12).

Biblija je dala smisao mom životu i naučila me da budem istinski miroljubiv. Više se ne upuštam u tučnjave, nego pomažem ljudima da ozdrave u duhovnom pogledu. Čak sam proučavao Bibliju s čovjekom s kojim sam se stalno sukobljavao u srednjoj školi. Nakon što se krstio, neko smo vrijeme zajedno stanovali. I dan-danas smo bliski prijatelji. Dosad smo moja žena i ja proučavali Bibliju s više od 80 osoba koje su kasnije postale Jehovini svjedoci.

Neizmjerno sam zahvalan Jehovi što vodim sretan i smislen život te što pripadam religiji u kojoj vlada prava bratska ljubav.