Salamun je podigao jeruzalemski hram na jednom brežuljku i izgradio potporne zidine na istočnoj i zapadnoj strani tog brežuljka kako bi oko svetog zdanja načinio platoe. Herod je želio načiniti još veličanstveniji hram od onoga koji je izgradio Salamun, pa je odlučio rekonstruirati i proširiti postojeći hram.

Hramski graditelji proširili su prostor sjeverno od hrama kako bi ondje načinili veće platoe. Na jugu je hramski prostor bio proširen za više od 30 metara. Da bi se to postiglo, izgrađen je cijeli niz podzemnih svodova i debeo potporni zid. Na nekim je mjestima zid bio visok 50 metara.

Herod nije želio povrijediti židovske vjerske osjećaje niti prekidati hramsku službu i prinošenje žrtava. Židovski povjesničar Josip Flavije kaže da je Herod čak dao poučiti židovske svećenike obradi kamena i tesarskim poslovima kako nijedan ne-židovski radnik ne bi kročio na sveto područje hrama.

Herod nije doživio završetak radova. Biblijski izvještaj koji opisuje jedan događaj koji se odigrao 30. godine pokazuje da su u to vrijeme radovi na obnovi trajali već 46 godina (Ivan 2:20). Gradnju je završio Herodov praunuk Agripa II. sredinom 1. stoljeća.

Neki stanovnici Malte vjerojatno su bili pod utjecajem grčke religije. Pogledajmo što se dogodilo nakon što je Pavao doživio brodolom u blizini Malte, o čemu izvještava biblijska knjiga Djela apostolska. Kad je apostol stavio naramak granja na vatru koju su otočani zapalili kako bi se on i njegovi suputnici ugrijali, iz granja je izišla otrovnica, ugrizla ga za ruku i ostala tako visjeti. Nato su otočani rekli: “Ovaj je čovjek zacijelo ubojica! Umaknuo je moru, ali pravda mu ne dopušta da živi” (Djela apostolska 28:4).

Grčki izraz koji je u tom retku preveden s “pravda” glasi díke. Ta riječ može označavati pravdu u apstraktnom smislu. Međutim, u grčkoj je mitologiji Dike bila božica pravde. Smatralo se da ona prati što se događa među ljudima te da izvještava Zeusa o nepravdama koje su prošle nezapaženo kako bi krivci na koncu bili kažnjeni. U jednom stručnom djelu stoji da su stanovnici Malte zato možda razmišljali: “Iako je Pavao izbjegao smrt na moru, on je obilježen čovjek kojeg je božica Dike (...) kaznila pomoću otrovnice.” No otočani su promijenili mišljenje kad su vidjeli da se Pavlu nije dogodilo nikakvo zlo.