U Prvoj knjizi Mojsijevoj stoji da je faraon naredio svojim slugama da mu brzo dovedu hebrejskog zatvorenika Josipa kako bi mu ovaj protumačio snove koji su ga uznemiravali. Dotad je Josip već godinama bio u zatvoru. Iako je faraonov poziv bio hitan, Josip je odvojio vrijeme kako bi se obrijao (1. Mojsijeva 39:20-23; 41:1, 14). Činjenica da je pisac te biblijske knjige uopće spomenuo taj naoko nevažan detalj pokazuje da je dobro poznavao egipatske običaje.

Mnogi drevni narodi, pa tako i Hebreji, imali su običaj puštati bradu. Za razliku od njih “stari Egipćani bili su jedini istočnjački narod koji nije nosio bradu”, kaže McClintockovo i Strongovo djelo Cyclopedia of Biblical, Theological, and Ecclesiastical Literature.

Jesu li Egipćani brijali samo bradu? Časopis Biblical Archaeology Review navodi na zaključak da su neki egipatski obredi i običaji zahtijevali da se muškarac pripremi za dolazak pred faraona kao što bi se pripremio za ulazak u hram. Ako se od Josipa tražilo da postupi po tom običaju, onda je morao obrijati cijelu glavu i sve dlake s tijela.

To ne mora nužno biti tako. Apostol Pavao je u poslanicama koje je napisao pod Božjim nadahnućem ponekad pravio razliku između Židova i Grka, odnosno Helena, koristeći pritom izraz “Grci” za sve ne⁠-židovske narode (Rimljanima 1:16; 10:12). Nema sumnje da je tome pridonijela i raširenost grčkog jezika i kulture u područjima u kojima je Pavao propovijedao.

Koga se u drevno doba nazivalo Grkom? Atenski govornik Izokrat je u 4. stoljeću pr. n. e. s ponosom govorio o tome kako se grčka kultura širila ondašnjim svijetom. Napisao je: “Grcima se naziva one koji su stekli naše obrazovanje, a ne nužno one koji su rođeni u Grčkoj.” Stoga je moguće, iako se to ne može sa sigurnošću tvrditi, da su Timotejev otac i drugi koje je Pavao nazivao Grcima zapravo bili Grci po kulturi iz koje su potekli, a ne po rođenju (Djela apostolska 16:1).