Rodila sam se u Paddingtonu, gusto naseljenom londonskom kvartu. Ondje sam živjela sa svojom majkom i tri starije sestre. Oca smo rijetko viđali jer je bio alkoholičar.

Dok sam još bila dijete, majka me učila da se molim svake večeri. Imala sam malu Bibliju koja se sastojala samo od Psalama i znala sam ih pjevušiti sama smišljajući melodije. Sjećam se da sam jednom u nekoj knjizi pročitala nešto što me dugo kopkalo: “Ništa nije vječno — svemu jednom dođe kraj.” Ta mi se misao stalno vrtila po glavi, pa bih noću budna ležala u krevetu i razmišljala o budućnosti. Pitala sam se: “Je li ovaj život stvarno sve što imamo? Zašto uopće postojim?” Nikako se nisam mogla pomiriti s time da ću jednog dana umrijeti.

S vremenom me jako počeo zanimati okultizam. Pokušavala sam prizivati mrtve, gledala sam horor filmove s prijateljima iz škole i odlazila na groblja s njima. Te su nam stvari bile istovremeno zabavne i zastrašujuće.

Već sam s deset godina postala problematična i buntovna. Počela sam pušiti i nije mi trebalo dugo da postanem ovisna o cigaretama. Kasnije sam prešla na marihuanu. Sa 11 godina već sam eksperimentirala s alkoholom. Iako mi alkoholna pića nisu prijala, osjećala sam se ugodno kad bih se napila. Osim toga, voljela sam glazbu i ples. Svako malo išla sam na tulume i u disko-klubove. Noću sam se znala iskrasti iz kuće, a ušuljala bih se natrag tik pred zoru. Budući da bih idući dan bila mrtva umorna, redovito sam markirala iz škole. A kad bih i došla na nastavu, obično sam pod školskim odmorom opet pila alkohol.

U zadnjem razredu osnovne škole imala sam jako loše ocjene. Mama je bila razočarana i ljuta, tim više što dotad nije ni znala što sam sve radila i koliko sam nisko pala. Nakon što smo se strašno posvađale, pobjegla sam od kuće. Neko sam vrijeme živjela sa svojim dečkom Tonyjem, koji je bio rastafarijanac. On je bio sitni kriminalac i preprodavao je drogu. Svi su ga se bojali jer je bio vrlo agresivan. Ubrzo sam zatrudnjela te sam u dobi od samo 16 godina rodila našeg sina.

Jehovine svjedoke prvi sam put srela dok sam živjela u domu za mlade, neudane majke. Ondje sam od grada dobila jednu sobu. Dvije Jehovine svjedokinje redovito su u tom domu posjećivale neke djevojke. Jednog dana uključila sam se u njihov razgovor kako bih pokazala tim dvjema ženama da su u krivu. No one su na svako moje pitanje odgovarale smireno i direktno iz Biblije. Jako me se dojmila njihova ljubaznost i blagost. Zato sam i ja počela s njima proučavati Bibliju.

Ubrzo sam saznala nešto što mi je promijenilo život. Naime, još od mladosti jako sam se bojala smrti, a sada sam prvi put čula da je Isus govorio o uskrsnuću! (Ivan 5:28, 29). Osim toga, naučila sam da je Bogu jako stalo do mene (1. Petrova 5:7). Naročito su me dirnule riječi iz Jeremije 29:11, gdje piše: “‘Ja dobro znam kakvi su naumi moji s vama’, kaže Jehova, ‘naumi o miru, a ne o nevolji, da vam dam budućnost i nadu.’” Zahvaljujući Bibliji razvila sam vjeru i nadu u to da ću jednog dana vječno živjeti u raju na Zemlji (Psalam 37:29).

Jehovini svjedoci pokazali su mi pravu ljubav. Kad sam prvi put došla na jedan njihov sastanak, jako mi se svidjela atmosfera koja je ondje vladala — svi su bili tako srdačni i pristupačni! (Ivan 13:34, 35). To je bilo skroz drugačije od onoga što sam doživjela u svojoj crkvi. Jehovini svjedoci toplo su me primili unatoč mojim manama i stilu života. Moji novi prijatelji bili su brižni i pažljivi prema meni, posvećivali su mi puno vremena te bi mi spremno priskočili u pomoć kad god bih nešto trebala. Imala sam osjećaj da sam dio jedne velike obitelji u kojoj vlada prava ljubav.

Proučavajući Bibliju, shvatila sam da trebam promijeniti neke stvari u svom životu ako želim živjeti po Božjim moralnim mjerilima. Bilo mi je jako teško ostaviti se cigareta. Primijetila sam i da određena glazba pojačava moju želju za marihuanom, pa sam počela slušati drugačiju vrstu muzike. Nisam se više htjela opijati i zato sam prestala ići na tulume i u noćne klubove, gdje je alkohol doslovno tekao u potocima. S druge strane, pronašla sam nove prijatelje koji su pozitivno utjecali na mene i pomagali mi da okrenem novi list u svom životu (Mudre izreke 13:20).

U međuvremenu je i moj muž Tony počeo proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Oni su i na njegova pitanja odgovarali pomoću Biblije, pa se tako i on uvjerio da je pronašao istinu. Moj muž učinio je goleme promjene u svom životu — prekinuo je veze sa starim prijateljima koji su bili nasilni poput njega te je prestao pušiti marihuanu i baviti se kriminalom. Budući da smo oboje htjeli u svemu ugoditi Jehovi, shvatili smo da moramo prestati živjeti nemoralno. Osim toga, znali smo da svom sinu trebamo omogućiti da raste u jednoj stabilnoj, zdravoj obitelji. Zato smo se 1982. vjenčali.

Sjećam se da sam u časopisima Stražarska kula i Probudite se! * tražila životne priče ljudi koji su u svom životu poduzeli iste promjene koje sam i ja htjela učiniti. Njihov primjer puno mi je značio — davao mi je snage da se nastavim boriti i da ne odustanem! Stalno sam molila Jehovu da ne digne ruke od mene. Tony i ja krstili smo se u srpnju 1982.

Slobodno mogu reći da sam danas živa samo zato što sam postala Jehovin prijatelj. Osim toga, Tony i ja osjetili smo Jehovinu podršku u mnogim teškim trenucima. Poteškoće kroz koje smo prošli naučile su nas da se oslanjamo na Boga. Stvarno smo osjetili njegovu moćnu ruku kad god je naša obitelj trebala pomoć (Psalam 55:22).

Jako mi je drago što sam imala priliku pomagati našem sinu i kćeri da i oni razviju blizak odnos s Jehovom. Sličnu radost osjećam i kad vidim kako njihova djeca sve bolje upoznaju Boga.

Sada mirno spavam — više noću ne ležim budna strahujući za budućnost i razmišljajući o smrti. Tony i ja imamo pune ruke posla jer svaki tjedan posjetimo naše suvjernike u nekom mjestu kako bismo ih ohrabrili. Pored toga, zajedno s njima učimo druge ljude da i oni mogu dobiti vječni život ako pokažu vjeru u Isusa.