Nemoj previše pričati: Nemoj misliti da ti moraš sve objasniti. Isus je koristio pitanja da bi ljude potaknuo na razmišljanje i tako im pomogao da sami dođu do ispravnog zaključka (Mt 17:24-27). Pitanja čine razgovor dinamičnijim i pomažu ti da utvrdiš razumije li osoba gradivo koje proučavate i u što doista vjeruje (be 253 odl. 3-4). Kad postaviš pitanje, budi strpljiv i čekaj da osoba odgovori. Ako osoba krivo odgovori, nemoj joj odmah reći točan odgovor, nego je potpitanjima navedi da sama dođe do ispravnog zaključka (be 238 odl. 2-3). Dok objašnjavaš misli koje su osobi nove, nemoj govoriti prebrzo jer te ona neće moći pratiti (be 230 odl. 4).

Nemoj komplicirati stvari: Odupri se iskušenju da ispričaš sve što znaš o nekoj temi (Iv 16:12). Koncentriraj se na glavnu misao u odlomku (be 226 odl. 4-5). Detalji, čak i ako su vrlo zanimljivi, mogu zasjeniti bitne misli i odvratiti pažnju od glavne poruke (be 235 odl. 3). Kad se uvjeriš da je osoba razumjela ključnu misao, prijeđi na sljedeći odlomak.

Nemoj samo prelaziti preko gradiva: Naš je cilj doprijeti do srca, a ne samo mehanički prelaziti gradivo (Lk 24:32). Iskoristi snagu Božje Riječi tako da se usredotočiš na ključne retke (2Ko 10:4; He 4:12; be 144 odl. 1-3). Koristi jednostavne usporedbe (be 245 odl. 2-4). Uzmi u obzir vjerovanja osobe i probleme s kojima se bori te u skladu s time nastoj primijeniti gradivo na njene okolnosti. Mogao bi joj postaviti sljedeća pitanja: “Što misliš o ovome što smo sada naučili? Što nam to govori o Jehovi? Uočavaš li zašto je korisno primijeniti taj savjet?” (be 238 odl. 4-6; 259 odl. 1).