1. (a) Kako se budizam pojavio u zapadnom svijetu? (b) Koji su uzroci takvog razvoja događaja na Zapadu?

JEDVA poznat izvan Azije početkom 20. stoljeća, budizam je danas poprimio ulogu svjetske religije. Ustvari, na Zapadu su mnogi prilično iznenađeni kad saznaju da budizam cvjeta baš tu u njihovom vlastitom susjedstvu. Takav se razvoj događaja u velikoj mjeri može zahvaliti međunarodnom izbjegličkom pokretu. U Zapadnoj Evropi, Sjevernoj Americi, Australiji i na drugim mjestima, stvorene su prilično velike azijske zajednice. Kako se sve više i više imigranata udomaćuje u svojoj novoj domovini, tako s njima pristiže i njihova religija. Istovremeno, sve više ljudi na Zapadu prvi put dolazi u doticaj s budizmom. Sve to, zajedno s popustljivošću i duhovnim padom u tradicionalnim crkvama, potaknulo je neke ljude da se obrate na “novu” religiju (2. Timoteju 3:1, 5).

2. Gdje sve danas ima sljedbenika budizma?

² Prema djelu 1989 Britannica Book of the Year, budizam diljem svijeta broji nekih 300 milijuna vjernika, od kojih se po 200 000 nalazi u Zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi, 500 000 u Latinskoj Americi i 300 000 u bivšem Sovjetskom Savezu. Međutim, većina njegovih sljedbenika još se uvijek nalazi u azijskim zemljama kao što su Šri  Lanka, Mianma (Burma), Tajland, Japan, Koreja i Kina. A tko je, ustvari, bio Buddha? Kako je nastala ova religija? Koja su učenja i običaji budizma?

3. Koji materijal predstavlja izvor informacija o Buddhinom životu?

³ “Spoznaja o Buddhinom životu temelji se uglavnom na svjedočanstvu kanonskih tekstova, od kojih su najopširniji i najopsežniji napisani na paliju, jeziku drevne Indije”, kaže se u knjizi World Religions—From Ancient History to the Present (Religije svijeta — od drevne povijesti do danas). To znači da ne postoji nijedan materijal iz vremena samog Siddhārthe Gautame, koji bi pružio informacije o njemu, osnivaču ove religije, koji je živio u sjevernoj Indiji u šestom stoljeću pr. n. e. To, naravno, predstavlja problem. Međutim, još je značajnije pitanje kada su i kako napisani “kanonski tekstovi”.

4. U kom je obliku isprva bilo čuvano autentično Buddhino učenje?

⁴ Budistička tradicija drži da je ubrzo nakon Gautamine smrti sazvan sabor od 500 monaha koji su trebali identificirati autentično Učiteljevo učenje. Da li se takav sabor stvarno ikad održao, pitanje je koje je bilo predmetom mnogih debata među budističkim učenjacima i povjesničarima. Međutim, važna stvar koju trebamo zapaziti, a koju priznaju čak i budistički tekstovi, jest činjenica da učenje koje je bilo identificirano kao autentično nije bilo povjereno pisanoj riječi, nego pamćenju učenikâ. Sveti su tekstovi na svoje zapisivanje morali čekati prilično dugo.

5. Kad su napisani palijski tekstovi?

⁵ Prema šrilankanskim kronikama iz četvrtog i šestog stoljeća n. e., najraniji od tih palijskih “kanonskih tekstova”  bili su zapisani za vladavine kralja Vattagamanija Abhaye u prvom stoljeću pr. n. e. Drugi izvještaji o Buddhinom životu nisu se pojavili u pismenom obliku možda sve do prvog ili čak petog stoljeća n. e., gotovo tisuću godina nakon njegova vremena.

6. Koje su kritike iznesene protiv “kanonskih tekstova”? (Usporedi 2. Timoteju 3:16, 17.)

 ⁶ Enciklopedija živih religija zato primjećuje da su te ‘“biografije” i kasno nastale i obiluju legendarnom i mitskom građom, a najstariji kanonski tekstovi proizvod su dugog procesa usmenog prenošenja bogatog izmjenama i dodacima’. Jedan učenjak čak ‘tvrdi da se nijedna riječ zapisanog učenja ne može s potpunom izvjesnošću pripisati samom Budi’. Jesu li te kritike opravdane?

7. Kako je, prema budističkim tekstovima, začela Buddhina majka?

⁷ Razmotri sljedeće izvatke iz Jatake, dijela pali kanona, i iz Buddha-charite, sanskrtskog teksta o Buddhinom životu koji datira iz drugog stoljeća n. e. Najprije slijedi izvještaj o tome kako je Buddhina majka, kraljica Maha-Maya u snu začela Buddhu.

“Četiri su anđela čuvara došla i podigla je skupa s ležajem, te su je odnijeli u planine Himalaye. (...) Zatim su došle žene tih anđela čuvara i odvele je do Anotatta jezera i okupale je da bi uklonile s nje svaku ljudsku ljagu. (...) Nedaleko od tog mjesta bilo je Srebrno brdo a u njemu zlatna palača. Tamo su prostrle božanski ležaj s uzglavljem prema istoku te su je polegle na njega. Tada se budući Buddha preobrazio u krasnog bijelog slona (...). Uzašao je na Srebrno brdo, i (...) tri je puta obišao oko majčinog ležaja, okrenut prema njoj desnom stranom, te je, prodirući u njen desni bok, izgledao kao da ulazi u njenu utrobu. Tako se zbilo začeće za vrijeme proslave ljetnog suncostaja.”

8. Što je bilo pretkazano s obzirom na Buddhinu budućnost?

 ⁸ Kad je kraljica ispričala san svom mužu, kralju, on je okupio 64 eminentna hinduistička svećenika, nahranio ih i odjenuo te zatražio tumačenje sna. Njihov je odgovor glasio:

“Nemoj biti zabrinut, veliki kralju! (...) Dobit ćeš sina. A on će, ako nastavi živjeti uobičajenim kućnim životom, postati sveopći vladar; ali ako napusti uobičajen kućni život i povuče se od svijeta, postat će Buddha, te će otjerati oblake grijeha i bezumlje ovoga svijeta.”

9. Koji su se nadnaravni događaji navodno zbili nakon objave o Buddhinoj budućnosti?

⁹ A zatim su se navodno zbila 32 čuda:

“Svih se deset tisuća svjetova iznenada potreslo, zadrhtalo i uzdrmalo. (...) U svim su se paklima ugasile vatre; (...) bolesti su iščeznule među ljudima; (...) svi su muzički instrumenti počeli davati tonove,  a da nitko nije na njima svirao; (...) u golemom oceanu voda je postala slatka; (...) svih se deset tisuća svjetova preobrazilo u jednu veliku množinu cvjetnih vijenaca najveće moguće veličanstvenosti.”

10. Kako budistički sveti tekstovi opisuju Buddhino rođenje?

¹⁰ Zatim se zbilo neobično rođenje Buddhe u parku sal drveća nazvanom Lumbini gaj. Kad je kraljica posegnula rukom za granom najvišeg sal drveta u gaju, drvo joj je učinilo uslugu povinuvši se do njenog dosega. Rodila je dok se stojeći držala za granu.

 “Izišao je iz majčine utrobe poput propovjednika koji silazi sa svoje propovjedničke stolice, ili poput čovjeka koji silazi niz stepenice, ispružajući obje ruke i obje noge, neumrljan nečistoćom majčine utrobe. (...)”

“Čim je rođen, [budući Buddha] objema nogama čvrsto staje na tlo, čini sedam koraka na sjever, dok mu se bijeli baldahin neprestano nalazi iznad glave, te motreći sve četiri strane svijeta uzvikuje neusporedivim glasom: Na cijelom svijetu ja sam vrhovni, najbolji i najznačajniji; ovo je moje posljednje rođenje; nikad više neću biti rođen.”

11. Što su neki učenjaci zaključili u pogledu izvještaja svetih tekstova o Buddhinom životu?

¹¹ Jednako su detaljno razrađene i priče o njegovom djetinjstvu, njegovim doživljajima s mladim obožavateljicama, njegovim lutanjima te o skoro svakom događaju iz njegova života. Možda ne iznenađuje što većina učenjaka odbacuje sve te izvještaje kao legende i mitove. Jedan službenik British Museuma čak ukazuje na to da je zbog “velikog broja legendi i čuda (...) povijesni život Buddhe nemoguće rekonstruirati”.

12, 13. (a) Što kaže tradicionalni izvještaj o Buddhinom životu? (b) Koja je stvar u vezi s vremenom Buddhinog rođenja općeprihvaćena? (Usporedi Luka 1:1-4.)

¹² Usprkos svim tim mitovima, tradicionalni izvještaj o Buddhinom životu nadaleko je raširen. A Manual of Buddhism (Priručnik budizma), novovremeni tekst objavljen u Colombu, u Šri Lanki, daje sljedeći pojednostavljeni izvještaj.

“Na dan punog mjeseca u svibnju 623. pr. n. e. u pokrajini Nepal rođen je indijski šakyanski princ po  imenu Siddhattha Gotama. * Kralj Šuddhodana bio mu je otac, a majka mu je bila kraljica Mahā Māyā. Umrla je nekoliko dana nakon djetetova rođenja a Mahā Pajāpati Gotamī postala mu je pomajkom.

U dobi od šesnaest godina oženio je svoju sestričnu, prekrasnu princezu Yašodharū.

Gotovo trinaest godina nakon svog sretnog vjenčanja vodio je raskošan, blažen život, bivajući nesvjestan prevrtljive ćudi života s druge strane palačinih vrata.

S vremenom mu je istina postupno postajala sve jasnija. U svojoj 29. godini, koja je bila svjedokom prekretnice u njegovom životu, rodio mu se sin Rāhula. Svojeg je potomka smatrao zaprekom, zato što je uvidio da su svi bez iznimke podložni rođenju, bolesti i smrti. Shvaćajući tako univerzalnost patnji, odlučio je pronaći panaceju za ovu univerzalnu bolest ljudskog roda.

Odrekavši se svojih kraljevskih zadovoljstava, jedne je noći napustio svoj dom (...) odrezao kosu, odjenuo jednostavnu odjeću asketa i počeo lutati kao Tražitelj Istine.”

¹³ Očigledno, nekolicina ovih biografskih detalja potpuno se razlikuje od fantazije koju sadrže izvještaji “kanonskih tekstova”. A izuzev godine njegova rođenja, ti su podaci općeprihvaćeni.

14. Koji je događaj predstavljao prekretnicu u Gautaminom životu?

¹⁴ Koji je događaj predstavljao tu ranije spomenutu ‘prekretnicu u njegovom životu’? Bio je to doživljaj kad je prvi put u svom životu vidio bolesnog čovjeka, ostarjelog čovjeka i mrtvog čovjeka. Nakon tog doživljaja počela su ga mučiti razmišljanja o smislu života: Zašto se čovjek rađa, zar samo zato da bi patio, stario i umro? A zatim je navodno sreo svetog čovjeka, koji se povukao od svijeta tražeći istinu. To je nagnalo Gautamu da napusti svoju obitelj, svoje posjede i svoje prinčevsko ime i da sljedećih šest godina provede tražeći odgovor od hinduističkih učitelja i gurua, no bezuspješno. Izvještaj kaže da je živio u meditaciji, pošćenju, yogi i ekstremnom samoodricanju, no ipak nije našao duševni mir ili prosvjetljenje.

15. Kako je Gautama konačno postigao svoje navodno prosvjetljenje?

¹⁵ Konačno je shvatio da je ovakav život ekstremnog samoodricanja isto tako beskoristan kao što je i život samougađanja koji je vodio prije. Sada je prihvatio ono što je nazvao Srednji put, izbjegavajući ekstremne životne stilove koje je bio slijedio. Došavši do zaključka da odgovor treba tražiti u svojoj vlastitoj svjesnosti, sjeo je da bi meditirao pod drvetom pipala, indijske smokve. Odupirući se napadima i iskušenjima zloduha Mare, ostao je postojan u meditaciji tokom četiri tjedna (neki kažu sedam tjedana) sve dok navodno nije nadrastao svu spoznaju i razumijevanje i postigao prosvjetljenje.

16. (a) Što je Gautama postao? (b) Koja različita gledišta o Buddhi postoje?

¹⁶ Time je, izraženo budističkom terminologijom, Gautama postao Buddha — Probuđeni, ili Prosvijetljeni.  Postigao je krajnji cilj, nirvanu, stanje savršenog mira i prosvjetljenja, slobodno od želja i patnji. Također je postao poznat kao Šakyamuni (mudrac iz plemena Šakya), a često je sam sebe nazivao Tathagata (onaj koji je tako došao [da poučava]). Međutim, različite budističke sekte zastupaju različita gledišta o ovoj stvari. Neke ga smatraju tek čovjekom koji je pronašao put do svojeg prosvjetljenja i koji je o tome poučavao svoje sljedbenike. Druge ga smatraju posljednjim u nizu buddha koji su trebali doći na svijet da bi propovijedali ili ponovo oživjeli dharmu (na paliju: dhamma), učenje ili put buddhe. Treći ga smatraju bodhisattvom, onim koji je postigao prosvjetljenje ali je odgodio ulazak u nirvanu da bi pomagao drugima u njihovoj težnji za prosvjetljenjem. Bilo kako bilo, taj događaj, Prosvjetljenje, od središnje je važnosti svim školama budizma.

17. (a) Gdje je i kome Buddha održao svoju prvu propovijed? (b) Ukratko objasni Četiri plemenite istine.

¹⁷ Postigavši prosvjetljenje te donekle nadvladavši početno oklijevanje, Buddha je krenuo poučavati druge svojoj novootkrivenoj istini, svojoj dharmi. Njegova prva i možda najvažnija propovijed održana je u gradu Benaresu, u parku jelena, petorici bhikkua — učenika ili monaha. U toj ih je propovijedi poučio da čovjek koji želi biti spašen mora izbjegavati i put ugađanja čulnim zadovoljstvima i put asketizma te da mora slijediti Srednji put. Zatim, čovjek mora razumjeti i slijediti Četiri plemenite istine (vidi okvir na suprotnoj stranici), koje se mogu sažeti na sljedeći način:

(1) Svako postojanje je patnja.

(2) Patnja dolazi od želje ili žudnje.

 (3) Ugasnuće želje znači kraj patnje.

(4) Ugasnuće želje postiže se slijeđenjem Osmostrukog puta, kontroliranjem svog vladanja, razmišljanja i uvjerenja.

18. Što je Buddha rekao o izvoru svog prosvjetljenja? (Usporedi Job 28:20, 21, 28; Psalam 111:10.)

 ¹⁸ Ova propovijed o Srednjem putu i o Četiri plemenite istine predstavlja bit Prosvjetljenja te se smatra suštinom sveg Buddhinog učenja. (Nasuprot tome, usporedi Matej 6:25-34; 1. Timoteju 6:17-19; Jakov 4:1-3; 1. Ivanova 2:15-17.) Gautama nije tvrdio da je ova propovijed bila božanski nadahnuta, nego je zaslugu pripisao sebi, riječima “otkriveno od Tathagate”. Kaže se da je na svojoj samrtničkoj postelji Buddha rekao svojim učenicima: “Spasenje tražite jedino u istini; ne očekujte pomoć ni od koga drugog osim od sebe samih.” Dakle, prema Buddhinim riječima, prosvjetljenje ne dolazi od Boga, nego od osobnog napora u razvijanju pravilnog razmišljanja i vršenju dobrih djela.

19. Zašto je Buddhina poruka u svoje vrijeme naišla na dobrodošlicu?

¹⁹ Nije teško razumjeti zašto je ovo učenje naišlo na dobrodošlicu u indijskom društvu tog vremena. S jedne strane, ono je osudilo pohlepne i korumpirane religijske običaje koje je promicala hinduistička svećenička kasta brahmana, a s druge strane osudilo je i strogu askezu jaina i drugih mističkih kultova. Ono je isto tako ukinulo žrtve i rituale, mirijade bogova i božica te tegobni kastinski sistem koji je vršio dominaciju i zarobljivački utjecaj nad svakim aspektom ljudskog života. Ukratko, to je učenje obećavalo oslobođenje svakome tko je bio voljan slijediti Buddhin put.

20. (a) Što su “Tri dragulja” budizma? (b) Koliko je opsežna bila Buddhina propovjednička služba?

²⁰ Nakon što je prihvatilo Buddhino učenje, pet bhikkua postalo je prvim sanghom, ili monaškim redom. Tako su kompletirana “Tri dragulja” (Triratna) budizma, naime, Buddha, dharma i sangha, koji su trebali pomagati ljudima  da stupe na put prosvjetljenja. Tako pripremljen, Gautama Buddha je krenuo propovijedati uzduž i poprijeko doline Gangesa. Dolazili su ga slušati ljudi svih socijalnih staleža, te su postajali njegovim učenicima. Do svoje smrti u starosti od 80 godina, postao je nadaleko poznat i vrlo poštovan. Izvještaj kaže da su njegove posljednje riječi učenicima bile: “Svi sastavni dijelovi bića propadaju. Marljivim radom postignite svoje spasenje.”

21. (a) Tko je odigrao značajnu ulogu u širenju budizma? (b) Kakav je bio ishod njegovih napora?

 ²¹ U trećem stoljeću pr. n. e., oko 200 godina nakon Buddhine smrti, pojavio se najznačajniji branitelj budizma, car Ašoka, koji je većinu Indije doveo pod svoju vlast. Ožalošćen pokoljem i nemirom koje su prouzročila njegova osvajanja, prigrlio je budizam i dao mu državnu podršku. Podizao je religiozne monumente, sazivao sabore i opominjao ljude da žive po Buddhinim uputama. Ašoka je također poslao budističke misionare u sve dijelove Indije te u Šri Lanku, Siriju, Egipat i Grčku. Prvenstveno zahvaljujući Ašokinim naporima, budizam je od indijske sekte izrastao u svjetsku religiju. S pravom ga neki smatraju drugim osnivačem budizma.

22. Kako se budizam udomaćio diljem Azije?

²² Sa Šri Lanke se budizam širio prema istoku u Mianmu (Burmu), Tajland i u druge dijelove Indokine. Proširio se i  na sjever, u Kašmir i centralnu Aziju. Iz tih su područja već u prvom stoljeću n. e. budistički monasi krenuli na put preko opasnih planina i pustinja i donijeli svoju religiju u Kinu. Budizmu je trebao tek mali korak da bi se iz Kine proširio u Koreju i Japan. Ušao je i u Tibet, sjeverni susjed Indije. Tamo je bio pomiješan s lokalnim vjerovanjima, te je nastupio kao lamaizam, dominirajući i religioznim i političkim životom tog područja. Do šestog ili sedmog stoljeća n. e., budizam se čvrsto ukorijenio u cijeloj jugoistočnoj Aziji i na Dalekom istoku. No što se dešavalo u Indiji?

23. Što se s budizmom desilo u Indiji?

²³ Dok je budizam širio svoj utjecaj u drugim zemljama, u Indiji je postupno uzmicao. Duboko upleteni u filozofske i metafizičke studije, monasi su počeli gubiti dodir sa svojim laičkim sljedbenicima. Pored toga, došlo je i do gubitka kraljevskog patronata kao i do prihvaćanja hinduističkih ideja i običaja, te je tako sve to ubrzalo smrt budizma u Indiji. Propala su čak i budistička sveta mjesta, kao što je Lumbini, gdje je Gautama rođen, i Buddh Gaya, gdje je doživio “prosvjetljenje”. Do 13. stoljeća, budizam je praktički nestao iz Indije, zemlje svog porijekla.

24, 25. Koji se daljnji razvoj događaja u budizmu zbio u 20. stoljeću?

²⁴ Tokom 20. stoljeća, budizam je doživio daljnju preobrazbu. Politički preokret u Kini, Mongoliji, Tibetu i u zemljama jugoistočne Azije zadao mu je razoran udarac. Tisuće samostana i hramova bile su uništene a stotine tisuća monaha i monahinja bile su otjerane, zatvorene ili čak ubijene. Usprkos tome, u tim zemljama budizam još uvijek vrši snažan utjecaj na razmišljanje i navike ljudi.

²⁵ U Evropi i Sjevernoj Americi budistička je ideja o traženju “istine” unutar samog sebe čini se veoma privlačna,  a prakticiranje meditacije omogućava bijeg iz meteža zapadnjačkog života. Zanimljivo je ono što je u predgovoru knjige Living Buddhism (Budizam danas), napisao Tenzin Gyatso, prognani tibetski dalaj-lama: “Možda bi budizam u današnje vrijeme mogao odigrati određenu ulogu u tome da zapadnjake podsjeti na duhovnu dimenziju njihovog života.”

26. Na koje je načine budizam podijeljen?

²⁶ Premda se o budizmu običava govoriti kao o jednoj religiji, on je ustvari podijeljen na nekoliko škola mišljenja. Svaka škola na svoj način tumači Buddhinu prirodu i njegova učenja, pa zato svaka ima svoje vlastite doktrine, običaje i svete knjige. Te su škole nadalje podijeljene u brojne grupe i sekte, od kojih je velik broj u znatnoj mjeri potpao pod utjecaj lokalnih kultura i tradicija.

27, 28. Kako bi opisao theravada budizam? (Usporedi Filipljanima 2:12; Ivan 17:15, 16.)

²⁷ Škola budizma theravada (put starih), ili hinayana (mala kola), cvate u Šri Lanki, Mianmi (Burmi), Tajlandu, Kampućiji (Kambodži) i Laosu. Neki je smatraju konzervativnom školom. Ona naglašava da pojedinac može steći mudrost i postići spasenje tako da se odrekne svijeta i živi životom monaha, posvećujući se meditaciji i proučavanju u samostanu.

²⁸ U nekima od tih zemalja često se mogu vidjeti skupine gologlavih i bosonogih mladića odjevenih u haljine boje šafrana kako nose zdjelicu za milostinju da bi dobili za svakodnevne potrebe od laičkih vjernika čija je uloga da ih uzdržavaju. Običaj je da muške osobe provedu barem jedan dio svog života u samostanu. Krajnji je cilj monaškog života postati arhat, to jest, onaj koji je dostigao duhovno  savršenstvo i oslobođenje od boli i patnje u krugu ponovnih rađanja. Buddha je pokazao put; na svakome je pojedincu da ga slijedi.

29. Koje su karakteristike mahayana budizma? (Usporedi 1. Timoteju 2:3, 4; Ivan 3:16.)

²⁹ Mahayana (velika kola) škola budizma većinom je zastupljena u Kini, Koreji, Japanu i Vijetnamu. Tako je  nazvana zato što naglašava Buddhino učenje da su “istina i put spasenja za svakoga, bilo da živi u spilji, u samostanu ili u kući (...). Oni nisu samo za one koji se odriču svijeta”. Temeljno shvaćanje mahayane kaže da su Buddhina ljubav i suosjećanje tako veliki da on nikome neće uskratiti spasenje. Ta škola uči da je svatko sposoban postati buddhom, prosvijetljenim, ili bodhisattvom, budući da se budinska priroda nalazi u svakome od nas. Prosvjetljenje ne dolazi putem neumorne samodiscipline, nego putem vjere u Buddhu i putem suosjećanja prema svemu što živi. Sasvim je jasno da takvo učenje ima velik odaziv kod masa sklonih praktičnom razmišljanju. Međutim, taj je liberalniji stav potaknuo razvoj brojnih grupa i kultova.

30. Kojem cilju teže poklonici budizma “čista zemlja”? (Usporedi Matej 6:7, 8; 1. Carevima 18:26, 29.)

³⁰ Među mnogim mahayana sektama koje su se razvile u Kini i Japanu nalaze se i škole budizma čista zemlja i zen. Prva svoje vjerovanje usredotočuje na vjeru u spasiteljsku moć Amida Buddhe, koji je svojim sljedbenicima obećao ponovno rođenje u Čistoj zemlji, ili Zapadnom raju, zemlji radosti i uživanja koju nastavaju bogovi i ljudi. Otamo je samo mali korak do nirvane. Ponavljanjem molitve “vjerujem u Amida Buddhu”, ponekad i nekoliko tisuća puta na dan, poklonik se pročišćuje da bi postigao prosvjetljenje ili da bi bio ponovno rođen u Zapadnom raju.

31. Koja obilježja ima zen budizam? (Usporedi Filipljanima 4:8.)

³¹ Zen budizam (ch’an škola u Kini) vuče svoje ime iz postupka meditacije. Riječ ch’an (kineska) i zen (japanska) varijacije su sanskrtske riječi dhyāna, koja znači “meditacija”. Ova disciplina uči da su proučavanje, dobra djela i rituali od male vrijednosti. Pojedinac može postići prosvjetljenje jednostavno upuštanjem u kontemplaciju o takvim  nerješivim zagonetkama kao što su: ‘Kakav je zvuk jedne ruke koja plješće?’ i ‘Čega ima tamo gdje nema ničega?’ Mistička priroda zen budizma očituje se u profinjenoj umjetnosti aranžiranja cvijeća, kaligrafiji, slikanju tušem, poeziji, vrtlarstvu, i tako dalje, a sve je to na Zapadu bilo dobro prihvaćeno. Danas se zen meditacijski centri mogu naći u mnogim zemljama Zapada.

32. Kako se prakticira tibetanski budizam?

³² I na kraju, tu je tibetanski budizam, ili lamaizam. Taj se oblik budizma ponekad naziva mantrayana (kola mantre) zato što obilno koristi mantre, nizove slogova sa značenjem ili bez njega u dugim recitalima. Umjesto da ističe mudrost ili suosjećanje, ovaj oblik budizma kao dijelove obožavanja naglašava rituale, molitve, magiju i spiritizam. Molitve se ponavljaju tisućama puta dnevno uz pomoć molitvenih brojanica i molitvenih mlinova. Komplicirani  rituali mogu se naučiti jedino putem usmene pouke koju pružaju lame, ili monaški poglavari, među kojima su najpoznatiji dalaj-lama i pančen-lama. Nakon smrti lame, poduzima se potraga za djetetom u koje se, kako se vjeruje, reinkarnirao lama i koje će zato postati sljedećim duhovnim vođom. Međutim, taj se termin također primjenjuje i u širem smislu na sve monahe, koji su, prema jednoj procjeni, jednom brojili oko petine cjelokupne populacije Tibeta. Lame su također služili i kao učitelji, liječnici, zemljoposjednici i političke ličnosti.

33. Po čemu su podjele u budizmu slične podjelama u nazovikršćanstvu? (Usporedi 1. Korinćanima 1:10.)

³³ Ove glavne struje budizma nadalje su podijeljene u mnoge grupe, ili sekte. Neke su odane pojedinom vođi, kao što je Nichiren u Japanu, koji je učio da jedino mahajanski Lotus Sutra sadrži točna Buddhina učenja, te Nun Ch’in-Hai s Tajvana, koji ima masu sljedbenika. U tom pogledu, budizam se mnogo ne razlikuje od nazovikršćanstva s njegovim mnogim denominacijama i sektama. Ustvari, uobičajena je pojava da ljudi koji kažu da su budisti vrše običaje taoizma, šintoizma, obožavanja predaka, čak i običaje nazovikršćanstva. * Sve te budističke sekte tvrde da svoja vjerovanja i običaje temelje na učenjima Buddhe.

34. Što moramo imati na umu prilikom razmatranja učenjâ budizma?

³⁴ Učenja koja se pripisuju Buddhi prenosila su se usmenim putem, a u pismeni su oblik prenesena tek stoljećima nakon što je on otišao sa scene. Tako ona, u najbolju ruku, predstavljaju ono što su njegovi sljedbenici u kasnijim generacijama mislili da je on rekao ili učinio. Stvar komplicira  i činjenica da se do tog vremena budizam već bio rascjepkao na mnoge škole. Zato različiti tekstovi predočavaju prilično različite verzije budizma.

35. Koji su najstariji budistički sveti tekstovi?

³⁵ Najstariji budistički tekstovi napisani su oko prvog stoljeća pr. n. e. na paliju, jeziku za koji se tvrdi da je srodan s Buddhinim materinjim jezikom. Njih theravada škola prihvaća kao autentične tekstove. Sastoje se od 31 knjige organizirane u tri zbirke nazvane Tipitaka (na sanskrtu: Tripitaka), što znači “Tri košare”, ili “Tri zbirke”. Vinaya Pitaka (Košara discipline) bavi se uglavnom pravilima i odredbama za monahe i monahinje. Sutta Pitaka (Košara govorâ) sadrži propovijedi, usporedbe i poslovice koje su izgovorili Buddha i njegovi vodeći učenici. I konačno, Abhidhamma Pitaka (Košara osnovnog učenja) sadrži komentare o budističkim učenjima.

36. Što karakterizira svete spise mahayana budizma?

³⁶ S druge strane, spisi mahayana škole pisani su većinom na sanskrtu, kineskom i tibetskom jeziku i doista su voluminozni. Samo kineskih tekstova ima preko 5 000 svezaka. Oni sadrže mnoge ideje koje nisu bile u ranijim spisima, kao što su izvještaji o buddhama brojnim poput Gangesovog pijeska, za koje se kaže da su živjeli nebrojenim milijunima godina, a svaki je upravljao svojim vlastitim budinskim svijetom. Nije preuveličavanje kad jedan pisac primjećuje da se ti tekstovi “odlikuju raznovrsnošću, ekstravagantnom imaginacijom, živopisnim ličnostima i pretjeranim ponavljanjima”.

37. Do kojeg su problema doveli mahayana spisi? (Usporedi Filipljanima 2:2, 3.)

³⁷ Ne treba niti spominjati da je malo ljudi u stanju razumjeti te visoko apstraktne rasprave. Kao rezultat toga,  budizam je tim kasnijim razvojem događaja odveden daleko od Buddhine prvobitne namjere. Prema Vinaya Pitaki, Buddha je želio da njegova učenja razumiju ljudi svih vrsta, a ne samo visokoobrazovana klasa. Da bi se to postiglo, on je inzistirao da se njegove ideje naučavaju na jeziku običnih ljudi, a ne na svetom, mrtvom jeziku hinduizma. Na primjedbu theravada budista da su te knjige nekanonske, sljedbenici mahayane odgovaraju da je Gautama Buddha isprva poučavao jednostavne i neobrazovane, no da je učenima i mudrima otkrio učenja napisana kasnije u mahajanskim knjigama.

38. (a) U čemu su slična budistička i hinduistička učenja? (b) Kakvo je budističko shvaćanje o duši u teoriji, a kakvo je u praksi?

³⁸ Premda je budizam u stanovitoj mjeri oslobodio ljude od okova hinduizma, njegove su temeljne ideje još uvijek nasljeđe hinduističkih učenja karme i samsare. Budizam,  kakav je izvorno naučavao Buddha, razlikuje se od hinduizma u tome što niječe postojanje besmrtne duše i govori da je pojedinac “kombinacija fizičkih i mentalnih sila ili energija”. * Usprkos tome, njegova se učenja još uvijek usredotočuju na predodžbu da cijelo čovječanstvo putuje od života do života kroz nebrojena rađanja (samsara) i da ispašta posljedice svojih prošlih i sadašnjih djela (karma). Premda njegova poruka o prosvjetljenju i oslobađanju od ovog ciklusa može izgledati privlačnom, neki se pitaju: Koliko je čvrst temelj tog vjerovanja? Kakav dokaz postoji da su sve patnje rezultat čovjekovih djela iz prethodnog života? I čime se zapravo dokazuje da uopće postoji neki prošli život?

39. Kako jedan budistički tekst objašnjava zakon karme?

³⁹ Jedno od objašnjenja zakona karme glasi:

“Kamma [palijski ekvivalent riječi karma] je zakon sam po sebi. Ali iz toga ne slijedi da mora postojati zakonodavac. Normalni zakoni prirode, poput gravitacije, ne trebaju zakonodavca. Zakon kamme također ne zahtijeva zakonodavca. On djeluje na svom polju bez uplitanja vanjske, nezavisne upravljačke sile” (A Manual of Buddhism).

40. (a) Na što ukazuje postojanje prirodnih zakona? (b) Što kaže Biblija o zakonu uzroka i posljedice?

⁴⁰ Je li to zdravo rasuđivanje? Je li istina da prirodni zakoni ne trebaju zakonodavca? Raketni stručnjak dr. Wernher von Braun jednom je rekao: “Prirodni zakoni svemira toliko su precizni da nemamo poteškoća u izgradnji  svemirskog broda koji će letjeti na Mjesec i programiranju leta s preciznošću djelića sekunde. Te je zakone morao netko postaviti.” I Biblija govori o zakonu uzroka i posljedice. Ona kaže: “Bog se ne da ružiti; jer šta čovjek posije ono će i požnjeti” (Galaćanima 6:7). Umjesto da kaže kako ovaj zakon ne treba zakonodavca, ona kaže da se ‘Bog ne da ružiti’, ukazujući da je ovaj zakon pokrenuo njegov Tvorac, Jehova.

41. (a) Koja se usporedba može načiniti između zakona karme i zakona koji se primjenjuje na sudovima? (b) Usporedi karmu i biblijsko obećanje.

⁴¹ Pored toga, Biblija kaže da je “plaća grijeha smrt” i “tko je mrtav, slobodan je od grijeha”. Čak i ljudski sudovi kažu da ni za koji zločin čovjek ne treba biti dvaput kažnjen. Zašto bi onda osoba koja je smrću već platila svoje grijehe bila ponovo rođena samo da bi nanovo ispaštala posljedice svojih prošlih djela? Osim toga, kako se čovjek koji nema spoznaju o svojim prošlim djelima za koja biva kažnjavan može pokajati i popraviti? Bi li to bilo pravedno? Je li to u skladu s milosrđem, za koje se kaže da je Buddhina najistaknutija odlika? Nasuprot tome, nakon što kaže da je “plaća grijeha smrt”, Biblija nastavlja govoreći: “A milosni dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu n[a]šemu.” Da, ona obećava da će Bog dokrajčiti svu raspadljivost, grijeh i smrt i da će donijeti slobodu i savršenstvo cijelom čovječanstvu (Rimljanima 6:7, 23, St; 8:21; Izaija 25:8).

42. Kako jedan budistički učenjak objašnjava ponovno rođenje?

⁴² A što se tiče ponovnog rađanja, budistički učenjak dr. Walpola Rahula objašnjava ga na sljedeći način:

“Biće nije ništa drugo do kombinacija fizičkih i mentalnih sila ili energija. Ono što zovemo smrću  jest potpuno nefunkcioniranje fizičkog tijela. Prestaju li sve te sile i energije djelovati istovremeno s prestankom funkcioniranja tijela? Budizam kaže: ‘Ne!’ Volja, htijenje, želja, čežnja za postojanjem, za održanjem, za time da se postiže sve više i više, ogromna je sila koja pokreće čitave živote, čitave egzistencije, pokreće čak cijeli svijet. To je najveća sila, najveća energija na svijetu. Prema budizmu, ta sila ne prestaje djelovati s prestankom funkcioniranja tijela, odnosno smrću; ona se nastavlja manifestirati u drugom obliku, stvarajući reegzistenciju koja se naziva ponovnim rađanjem.”

43. (a) Kako se, gledajući s biološkog gledišta, određuje genetska konstitucija pojedinca? (b) Čime se ponekad “dokazuje” ponovno rađanje? (c) Je li takav “dokaz” u skladu s uobičajenim životnim iskustvom?

⁴³ U trenutku začeća, osoba od svakog roditelja nasljeđuje po 50 posto svojih gena. Stoga ne postoji način na koji bi ona mogla biti 100 posto poput nekog iz prethodnog života. Doista, proces ponovnog rađanja ne može se potvrditi nijednim poznatim znanstvenim principom. Oni koji vjeruju u doktrinu ponovnog rađanja često kao dokaze navode iskustva ljudi koji tvrde da se sjećaju licâ, događajâ i mjestâ koji im ranije nisu bili poznati. Je li to logično? Ako se kaže da je osoba koja se može prisjetiti stvari iz prošlosti morala živjeti u to vrijeme, onda bi se moralo reći i to da je osoba koja može predskazivati budućnost — a ima mnogo onih koji tvrde da to mogu — morala živjeti u budućnosti. To, očigledno, nije slučaj.

44. Usporedi biblijsko učenje o “duhu” s budističkom doktrinom ponovnog rađanja.

⁴⁴ Više od 400 godina prije Buddhe, Biblija je govorila o životnoj sili. Opisujući što se dešava kad čovjek umre, ona  kaže: “I vrati se prah u zemlju, kako je bio, a duh se vrati k Bogu, koji ga je dao” (Propovjednik 12:7). Riječ “duh” prijevod je hebrejske riječi rúah, koja označava životnu silu što oživljuje sva živa stvorenja, i ljude i životinje (Propovjednik 3:18-22). Međutim, značajna je razlika to da je rúah ustvari impersonalna sila; ona nema svoju vlastitu volju niti zadržava osobnost ili bilo koju karakteristiku preminulog čovjeka. Ona nakon smrti ne ide od jedne do druge osobe, nego se ‘vraća k Bogu koji ju je dao’. Drugim riječima, životni izgledi osobe — nada u uskrsnuće — u potpunosti su u Božjim rukama (Ivan 5:28, 29; Djela apostolska 17:31).

45. Kako budisti shvaćaju nirvanu?

⁴⁵ To nas dovodi do Buddhinog učenja o prosvjetljenju i spasenju. Budističkim terminima govoreći, temeljna je ideja spasenja oslobođenje od zakona karme i samsare, kao i dostizanje nirvane. A što je nirvana? Budistički tekstovi kažu da je nju moguće jedino doživjeti, a nemoguće opisati ili objasniti. To nije nebo kamo čovjek odlazi nakon smrti, nego postignuće koje je u dosegu sviju, ovdje i sada. Riječ sama po sebi navodno znači “ugasnuće, utrnuće”. Tako neki definiraju nirvanu kao prestanak svih žudnji i želja; postojanje slobodno od svih čulnih osjećaja, kao što su bol, strah, htijenje, ljubav ili mržnja; stanje vječnog mira, spokoja i nepromjenjivosti. U osnovi, kaže se da je to prestanak individualnog postojanja.

46, 47. (a) Što je, kako to tvrde budistička učenja, izvor spasenja? (b) Zašto je budističko gledište o izvoru spasenja suprotno uobičajenom životnom iskustvu?

⁴⁶ Buddha je učio da prosvjetljenje i spasenje — savršena nirvana — ne dolaze od nekog Boga ili vanjske sile,  nego iz nutrine osobe putem njenih osobnih napora uloženih u dobra djela i pravilno razmišljanje. To za sobom povlači pitanje: Može li nešto savršeno proizići iz nečeg nesavršenog? Ne uči li sve nas životno iskustvo onome što je i hebrejski prorok Jeremija rekao, naime, da “put čovječji nije u njegovoj vlasti niti je čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim”? (Jeremija 10:23). Ako nitko nije u stanju potpuno kontrolirati čak ni svoje postupke u običnim, svakodnevnim stvarima, je li logično razmišljati da itko može postići vječno spasenje sam po sebi? (Psalam 146:3,4).

⁴⁷ Baš kao što se čovjek koji je zaglibio u živi pijesak vjerojatno neće moći sam osloboditi, isto je tako i s cijelim čovječanstvom, koje je upalo u zamku grijeha i smrti, a nitko nije sposoban izvući se iz te zamršene situacije (Rimljanima 5:12). Usprkos tome, Buddha je naučavao da spasenje u potpunosti ovisi o čovjekovim vlastitim naporima. Njegov oproštajni savjet učenicima bio je: “Oslanjajte se na sebe, a ne oslanjajte se na pomoć sa strane; čvrsto se držite istine kao svjetiljke; spasenje tražite jedino u istini; ne očekujte pomoć ni od koga drugog osim od sebe samih.”

48. (a) Kako jedna knjiga opisuje posljedice kompliciranih budističkih ideja kao što je nirvana? (b) Koji je ishod interesa za budistička učenja koji se pojavio u nekim područjima u posljednje vrijeme?

⁴⁸ Kakva je posljedica takve doktrine? Nadahnjuje li ona svoje vjernike pravom vjerom i odanošću? Knjiga Living Buddhism izvještava da u nekim budističkim zemljama čak i “monasi vrlo malo razmišljaju o uzvišenim stvarima svoje religije. Postignuće nirvāne općenito se smatra beznadno nerealističnom ambicijom, a meditacija se rijetko  prakticira. Pored neplanskog studija Tipitake, posvećuju se vršenju dobrotvornog i harmoničnog utjecaja u društvu”. Slično tome, World Encyclopedia (japanska), komentirajući nedavno oživljavanje interesa za budistička učenja zapaža: “Što se više studij budizma specijalizira, to se više udaljuje od svoje prvobitne namjere — da vodi ljude. Gledajući s tog stanovišta, jasno je da najnoviji trend rigoroznog proučavanja budizma ne znači bezuvjetno i oživljavanje žive vjere. Nasuprot tome, moramo uzeti u obzir činjenicu da religija koja postane predmetom kompliciranog metafizičkog izučavanja gubi svoju moć kao živa vjera.”

49. Što je budizam postao u životu mnogih?

⁴⁹ Temeljni koncept budizma kaže da spoznaja i razumijevanje vode do prosvjetljenja i spasenja. No komplicirane doktrine različitih škola budizma samo su dovele do ranije spomenute ‘beznadno nerealistične’ situacije, koju većina vjernika ne može shvatiti. Za njih se budizam sveo na činjenje dobra i provođenje nekolicine rituala i jednostavnih pravila. Budizam se ne hvata ukoštac s teškim životnim  pitanjima, kao što su: Otkuda smo došli? Zašto smo ovdje? I kakva je budućnost čovjeka i Zemlje?

50. Koje se pitanje nameće kad uzmemo u obzir iskustva nekih iskrenih budista? (Usporedi Kološanima 2:8.)

⁵⁰ Neki iskreni budisti uvidjeli su kakva zbunjenost i razočarenje proizlaze iz kompliciranih budističkih doktrina i tegobnih rituala koji se danas prakticiraju. U nekim su zemljama humanitarni napori budističkih grupa i udruženja možda mnogima i donijeli olakšanje od boli i patnje. No kad se radi o izvoru pravog prosvjetljenja i oslobođenja za sve, je li budizam ispunio svoje obećanje?

51. (a) Što jedna anegdota kaže o Buddhinim učenjima? (b) Koji važan propust postoji u Buddhinim učenjima? (Usporedi 2. Dnevnika 16:9; Psalam 46:1; 145:18.)

⁵¹ Izvještaji o životu Buddhe kažu da je on jednom sa svojim učenicima otišao u šumu. Uzeo je šaku lišća i rekao svojim učenicima: “Ono čemu sam vas poučio može se usporediti s lišćem u mojoj ruci, ono čemu vas nisam poučio može se usporediti s množinom lišća u šumi.” Naravno, smisao izjave bio je taj da ih je Buddha naučio samo djelić onoga što je znao. Međutim, tu postoji jedan važan propust — Gautama Buddha gotovo ništa nije rekao o Bogu; a nikad nije niti tvrdio da je on Bog. Ustvari, kaže se da je rekao svojim učenicima: “Ako postoji Bog, nezamislivo je da bi se On brinuo oko mojih svakodnevnih stvari”, i “bogovi koji mogu ili žele pomoći čovjeku ne postoje”.

52. (a) Kakvo je budističko gledište o Bogu? (b) Što je budizam zanemario?

⁵² U tom pogledu, uloga budizma u potrazi čovječanstva za pravim Bogom minimalna je. The Encyclopedia of World Faiths zapaža da se “rani budizam očito nije bavio pitanjem Boga, a zasigurno nije niti naučavao ili zahtijevao  vjerovanje u Boga”. Budući da naglašava kako svaki čovjek spasenje treba tražiti samostalno, okrećući se svojoj nutrini, svom umu ili svjesnosti da bi bio prosvijetljen, budizam je ustvari agnostički, ako ne i ateistički. (Vidi okvir na 145. stranici.) U pokušaju da zbaci hinduističke okove praznovjerja i njegovo zbunjujuće mnoštvo mitskih bogova, budizam je otišao u drugu krajnost. Zanemario je temeljnu predodžbu Vrhovnog Bića, čijom voljom sve postoji i djeluje (Djela apostolska 17:24, 25).

53. Što se može reći o traženju prosvjetljenja bez Boga? (Usporedi Priče Salamunove 9:10; Jeremija 8:9.)

⁵³ Rezultat ovakvog egocentričnog i nezavisnog načina razmišljanja, pravi je labirint legendi, tradicija, kompleksnih doktrina i tumačenja koja su tijekom stoljećâ proizišla iz mnogih škola i sekti. Ono što je bilo zamišljeno kao jednostavno rješenje kompliciranih problema života rezultiralo je religijskim i filozofskim sistemom koji većina ljudi ne može razumjeti. Umjesto toga, prosječni sljedbenik budizma jednostavno je preokupiran obožavanjem idola i relikvija, bogova i demona, duhova i predaka, te mnogim drugim ritualima i običajima koji imaju malo veze s onim što je učio Gautama Buddha. Sasvim je jasno da traženje prosvjetljenja bez Boga nije uspješno.

54. Navedi orijentalne religijske mislioce čija će učenja biti razmotrena u sljedećem poglavlju.

⁵⁴ Nekako u isto vrijeme kad je Gautama Buddha tražio put prosvjetljenja, na drugom dijelu azijskog kontinenta živjela su dva filozofa čije su ideje izvršile utjecaj na milijune ljudi. Bili su to Lao-tzu i Konfucije, dva mudraca koja su štovale generacije Kineza a i drugih. Što su naučavali i kako su utjecali na potragu čovječanstva za Bogom? To je ono što ćemo razmotriti u sljedećem poglavlju.