1. (a) Opiši neke hinduističke običaje. (b) U čemu je razlika između zapadnjačkog i hinduističkog svjetonazora?

ŠTO je hinduizam? Je li hinduizam doista samo štovanje životinja, kupanje u Gangesu i podijeljenost po kastama, kao što to Zapad naivno zamišlja? Ili je on nešto više od toga? Odgovor glasi: Daleko više. Hinduizam je drugačiji način gledanja na život, svjetonazor kojemu su zapadnjačke vrijednosti potpuno strane. Zapadnjaci su skloni život smatrati kronološkim slijedom događaja u povijesti.  Hindusi život smatraju krugom ponavljajućih zbivanja u kojem ljudska povijest ima malu važnost.

2, 3. (a) Zašto je teško definirati hinduizam? (b) Kako jedan indijski pisac objašnjava hinduizam u odnosu na politeizam?

² Nije lako definirati hinduizam, budući da on nema definiranog vjerovanja, svećeničke hijerarhije ili središnjeg vodstva. Međutim, on ima svoje swamije (učitelje) i gurue (duhovne vođe). Jedna knjiga koja se bavi poviješću daje široku definiciju hinduizma i kaže da hinduizam predstavlja “čitav kompleks vjerovanja i institucija koje se pojavljuju još od vremena kad su sastavljeni njegovi drevni (i najsvetiji) spisi, Vede, pa sve do danas”. Jedna druga knjiga kaže: “Moglo bi se reći da je hinduizam iskazivanje privrženosti ili obožavanja bogu Višnuu, Šivi ili božici Šakti, odnosno njihovim inkarnacijama, aspektima, supružnicima ili potomstvu.” Ova je definicija tako sročena da bi obuhvatila kultove Rame i Krišne (inkarnacijâ Višnua), Durge (Šivine žene) te Skande i Ganeše (Šivinih sinova). Tvrdi se da hinduizam ima 330 milijuna bogova, a ipak se kaže da nije politeistički. Kako je to moguće?

³ Indijski pisac A. Parthasarathy objašnjava: “Hindusi nisu mnogobošci. Hinduizam govori o jednom Bogu (...). Različiti bogovi i božice hinduističkog panteona, u ovom su pojavnom svijetu tek oličenja raznih moći i funkcija jednog vrhovnog Boga.”

4. Što obuhvaća termin “hinduizam”?

⁴ Hindusi svoju vjeru često nazivaju sanatana dharma, što znači vječni zakon ili red. Hinduizam * je doista široki termin koji opisuje mnoštvo religija i sekti (sampradayas) što su se tijekom nekoliko tisućljeća razvijale i cvale pod  okriljem kompleksne drevne hinduističke mitologije. Ta je mitologija toliko zamršena da New Larousse Encyclopedia of Mythology kaže: “Indijska mitologija predstavlja neprohodnu džunglu bujnog raslinja. Kad uđete u nju, gubite svjetlost dana i svaki jasan osjećaj za smjer.” Bilo kako bilo, ovo će poglavlje obraditi neke značajke i učenja te vjere.

5. Koliko je raširen hinduizam?

⁵ Premda hinduizam možda nije tako raširen kao neke druge velike religije, ipak mu je 1990. godine lojalnost iskazivalo blizu 700 milijuna sljedbenika, odnosno osmina (13%) svjetskog stanovništva. Međutim, većina njih nalazi se u Indiji. Zato je logično upitati se: Kako se i zašto hinduizam koncentrirao u Indiji?

6, 7. (a) Kako je, prema onome što tvrde neki povjesničari, hinduizam došao u Indiju? (b) Što govori hinduistička legenda o potopu? (c) Kakav se oblik religije, prema tvrdnji arheologa Marshalla, prakticirao u dolini Inda prije nego su u nju stigli Arijci?

⁶ Neki povjesničari kažu da korijeni hinduizma sežu preko 3 500 godina u povijest, u doba migracijskog vala koji je svjetlopute Arijce sa sjeverozapada donio u dolinu Inda, koja se sada najvećim dijelom nalazi u Pakistanu i Indiji. Arijci su se otamo proširili u ravnice Gangesa i dalje kroz Indiju. Neki stručnjaci kažu da su se religijske ideje tih migranata temeljile na drevnim iranskim i babilonskim učenjima. Jedna od niti zajedničkih mnogim kulturama, pa i hinduizmu, legenda je o potopu. (Vidi okvir na 120. stranici.)

⁷ No koji se oblik religije prakticirao u dolini Inda prije nego su u nju došli Arijci? Arheolog Sir John Marshall govori o “‘Velikoj Božici-Majci’, koja je nekim figurinama prikazana kao trudna žena, no uglavnom je se prikazuje kao  golu žensku figuru s visokim ogrlicama i ukrasima na glavi. (...) Zatim se pojavljuje ‘Muški Bog’, ‘odmah prepoznatljiv kao prototip povijesnog Šive’, koji sjedi tako da mu se tabani dodiruju (u yoga položaju), s penisom u stanju erekcije (što podsjeća na kult lingama [falosa]), okružen životinjama (zorni prikaz Šivina epiteta: ‘Gospodar Životinja’). Postoji obilje u kamenu izrađenih prikaza falosa i vulve (...) što ukazuje na kult lingama i yoni Šive i njegove supruge” (World Religions—From Ancient History to the Present [Religije svijeta — od drevne povijesti do danas]). Do današnjeg dana Šivu se štuje kao boga plodnosti, boga falosa, ili lingama. Bik Nandi njegov je prenositelj.

8, 9. (a) Zašto se jedan hinduistički učenjak ne slaže s Marshallovom teorijom? (b) Koje je protuteze iznio o hinduističkim predmetima štovanja i “kršćanstvu”? (c) Na čemu se temelje sveti spisi hinduizma?

⁸ Hinduistički učenjak Swami Sankarananda ne slaže se s Marshallovim tumačenjem, nego tvrdi da su kamenovi koje se obožavalo, od kojih su neki poznati kao Šivalinga, prvobitno bili simboli “vatre neba ili Sunca i Sunčeve vatre,  njegovih zraka” (The Rigvedic Culture of the Pre-Historic Indus [Prethistorijska rigvedska kultura doline Inda]). Njegov je zaključak da “kult seksa (...) nije započeo kao religijski kult. To je kasniji produkt. To je degeneracija originala. To su ljudi koji ideale što su im previsoki da bi ih shvatili spuštaju na svoj nivo”. Kao protuargument zapadnjačkom kritiziranju hinduizma, on kaže da su ustvari “kršćani (...) poklonici kulta seksa”, zato što štuju križ, poganski falički simbol.

⁹ S vremenom su vjerovanja, mitovi i legende Indije bili zapisani, te danas sačinjavaju svete spise hinduizma. Premda su ova vjerska djela opsežna, ona ne pokušavaju izložiti jedinstvenu hinduističku doktrinu.

10. Koji su neki od najstarijih spisa hinduizma?

¹⁰ Najstariji spisi su Vede, zbirka molitvi i himni poznatih kao Rig-Veda, Sama-Veda, Yajur-Veda i Atharva-Veda. Sastavljane su tijekom nekoliko stoljeća a završene oko 900. pr. n. e. Vede su kasnije dopunjene drugim spisima, među kojima su Brahmane i Upanišade.

11. (a) U čemu se razlikuju Brahmane i Upanišade? (b) Koje su doktrine izložene u Upanišadama?

¹¹ Brahmane potanko navode kako se trebaju izvršavati kućni i javni obredi i žrtve te prilično detaljno ulaze u njihovo dublje značenje. Zapisane su oko 300. pr. n. e. ili kasnije. Upanišade (doslovno: “sjedenja blizu učitelja”), poznate i pod imenom Vedanta a napisane negdje između 600. i 300. pr. n. e., jesu rasprave koje na osnovi hinduističke filozofije iznose razlog svake misaonosti i djelatnosti. U ovim su spisima bile objelodanjene doktrine samsara (seljenje duše) i karma (vjerovanje da su djela koja je čovjek  činio u prethodnom životu uzrok njegovog sadašnjeg životnog stanja).

12. Tko je bio Rama, i gdje se nalazi priča o njemu?

¹² Daljnja zbirka spisa jesu Purane, odnosno duge alegorične priče koje sadrže mnoge hinduističke mitove o bogovima i božicama kao i o hinduističkim junacima. Ova opsežna hinduistička biblioteka također sadrži i epove Ramayanu i Mahabharatu. Prvi je priča o “Gospodinu Rami (...) najslavnijem od svih likova koji se mogu naći u duhovnoj literaturi”, kako to kaže A. Parthasarathy. Ramayana je za hinduse jedno od najomiljenijih djela, a datira otprilike iz četvrtog stoljeća pr. n. e. To je priča o junaku Rami, ili Ramachandri, kojeg hindusi smatraju uzornim sinom, bratom i suprugom. Smatra ga se sedmim avatarom (inkarnacijom) Višnua, a ime mu se često izgovara kao pozdrav.

13, 14. (a) Što je Bhagavad Gita, prema tvrdnji jednog hinduističkog izvora? (b) Što znače riječi Šruti i Smriti, i što je Manu Smriti?

¹³ Bhaktivedanta Swami Prabhupāda, osnivač Međunarodnog društva za svjesnost Krišne, kaže: “Bhagavad-gītā [dio Mahabharate] vrhunsko je moralno učenje. Učenja Bhagavad-gīte sadrže vrhunski proces religije i vrhunski proces moralnosti. (...) Posljednje učenje Gīte jest zadnja riječ cjelokupne moralnosti i religije: predaj se Kṛṣṇi [Krišni]” (BG).

¹⁴ Bhagavad Gita (Pjesma uzvišenoga), koju neki smatraju “draguljem indijske duhovne mudrosti”, napisana je u obliku dijaloga koji se na bojnom polju vodio “između Gospodina Śrī Kṛṣṇe [Krišne], Vrhunske Božanske Ličnosti, i Arjune, Njegovog bliskog prijatelja i obožavatelja, kojeg On poučava nauci o samospoznaji”. Međutim, Bhagavad Gita predstavlja tek jedan dio opsežne hinduističke svete biblioteke. Neki spisi te biblioteke (Vede, Brahmane i Upanišade)  nazivaju se Šruti, ili “ono što se čulo”, zato što se smatraju svetim zapisima izravno objavljenim od Boga. Drugi, poput epova i Purana, djelo su ljudskih autora, premda su im podloga božanske objave, pa se nazivaju Smriti, ili “ono što se upamtilo”. Jedan takav spis je i Manu Smriti, koji pored toga što obrazlaže utemeljenost kastinskog sistema iznosi i hinduistički religijski i socijalni zakon. Koja su neka od vjerovanja proizašlih iz ovih hinduističkih spisa?

15. (a) Definiraj ahimsu i objasni kako je jaini primjenjuju. (b) Kako je Gandhi gledao na ahimsu? (c) Po čemu se sikhi razlikuju od hindusa i jaina?

¹⁵ Kao što je to slučaj i kod drugih religija, i u hinduizmu postoje temeljna shvaćanja koja utječu na razmišljanje i na svakodnevno vladanje. Među tim shvaćanjima ističe se ahimsa (na sanskrtu: ahinsa), odnosno nenasilje, po kojem je Mohandas Gandhi (1869-1948), poznat kao Mahatma, bio toliko čuven. (Vidi okvir na 113. stranici.) To filozofsko shvaćanje kaže da hindusi ne bi trebali ubijati ni zlostavljati druga stvorenja, i time im daje jedan od razloga za štovanje nekih životinja, kao što su krave, zmije i majmuni. Najstroži pobornici učenja ahimse i poštovanja prema životu sljedbenici su jainizma (osnovanog u šestom stoljeću pr. n. e.), koji hodaju bosonogi te čak nose masku da slučajno ne bi progutali nekog insekta. (Vidi okvir na 104. stranici i sliku na 108.) Nasuprot tome, sikhi su poznati po svojoj ratničkoj tradiciji, a prezime Singh, uobičajeno među njima, znači lav. (Vidi okvir na 100. i 101. stranici.)

16. (a) Kako većina hindusa gleda na kastinski sistem? (b) Što je Gandhi rekao o kastinskom sistemu?

¹⁶ Općepoznato obilježje hinduizma je varna, ili kastinski sistem, koji društvo dijeli na strogo određene klase.  (Vidi okvir na 113. stranici.) Čovjek ne može a da ne zapazi kako je indijsko društvo još uvijek uslojeno ovim sistemom, premda njega odbacuju i budisti i jaini. Međutim, baš kao što u Sjedinjenim Državama i na drugim mjestima i dalje postoji rasna diskriminacija, isto je tako u psihu indijskog čovjeka duboko usađen kastinski sistem. To je u neku ruku oblik klasne svijesti, koja se na sličan način još uvijek u manjem omjeru može pronaći u britanskom društvu te u drugim zemljama (Jakov 2:1-9). Dakle, indijski se čovjek rađa u kruti kastinski sistem, a iz njega gotovo da i nema izlaza. Štoviše, prosječni hindus i ne traži izlaz. On na sve to gleda kao na predodređeni, neizbježni životni udes, koji je posljedica karme, to jest, njegovih postupaka iz prijašnjeg života. No otkuda potječe kastinski sistem? Još se jednom moramo okrenuti mitologiji hinduizma.

17, 18. Kako je, prema hinduističkoj mitologiji, nastao kastinski sistem?

¹⁷ Prema hinduističkoj mitologiji, prvobitno su postojale četiri glavne kaste, koje su nastale iz pojedinih dijelova tijela Puruše, oličenja praoca čovječanstva. Himne iz Rig-Vede kažu:

 “Kad su razdijelili Purušu, koliko su dijelova načinili?

Kako zovu njegova usta, njegove ruke? Kako zovu njegova bedra i noge?

Brahman [najviša kasta] su bila njegova usta, od obiju njegovih ruku načinjena je rajanya.

Njegova bedra postala su vaišyom, od njegovih nogu stvorena je šudra” (The Bible of the World).

¹⁸ Dakle, smatralo se da svećenički brahmani, kao najviša kasta, potječu od Purušinih usta, njegovog najvišeg dijela. Vladajuća, ili ratnička, klasa (kšatriya, ili rajanya) potekla je od njegovih ruku. Klasa trgovaca i poljoprivrednika, zvana vaišya, nastala je od njegovih bedara. Niža kasta, šudra, odnosno klasa radnika, nastala je od najnižeg dijela tijela, od njegovih nogu.

19. Koje su daljnje kaste nastale?

¹⁹ Tijekom mnogih stoljeća nastale su čak i niže kaste: izopćenici i nedodirljivi, ili kako ih je Mahatma Gandhi dobrodušnije nazvao harijani, odnosno “ljudi koji pripadaju bogu Višnuu”. Premda je nedodirljivost 1948. u Indiji zakonski ukinuta, nedodirljivi još uvijek vrlo teško žive.

20. Koja daljnja obilježja ima kastinski sistem?

²⁰ S vremenom su se kaste u indijskom društvu toliko umnožile da su gotovo svaka profesija i zanat pripali posebnoj kasti. Ovaj drevni kastinski sistem, koji svakoga zadržava na njegovom ili njenom socijalnom položaju, ustvari je također sistem rasne podjele i “obuhvaća točno određene rasne tipove koji se kreću od [svjetloputih] Arijaca pa do [tamnoputijih] preddravidskih loza”. Varna, ili kasta, znači “boja”. “Prve tri kaste sačinjavali su Arijci, ljudi najsvjetlijeg tena; četvrta kasta, koja se sastojala od  tamnoputih starosjedilaca, bila je nearijska” (Myths and Legends Series—India [Serija Mitovi i legende — Indija], napisao Donald A. Mackenzie). Kastinski sistem, poduprt religijskim učenjem karme, u Indiji je životna činjenica koja milijune ljudi drži zarobljenima u trajnom siromaštvu i nepravdi.

21. Kako karma, prema Garuda Purani, utječe na sudbinu osobe?

²¹ Daljnje temeljno vjerovanje koje utječe na etiku i vladanje hindusâ, i jedno od najvažnijih, jest učenje karme. Karma je princip koji kaže da svako djelo ima svoje posljedice, pozitivne ili negativne; on određuje kakav će biti svaki od života transmigrirane ili reinkarnirane duše. Garuda Purana to objašnjava:

“Čovjek je tvorac svoje vlastite sudbine, pa čak i u fetalnom životu na njega utječe dinamika njegovih djela iz prethodnog života. Bilo da je zatočen u gorskoj zabiti ili počiva na površini mora, bilo da je u sigurnosti majčinog krila ili držan visoko iznad njene glave, čovjek ne može umaknuti posljedicama svojih vlastitih prijašnjih djela. (...) Što je god predodređeno da zadesi čovjeka u neko određeno doba ili vrijeme, to će ga sigurno i sustići, baš tog dana.”

Garuda Purana nastavlja:

“Spoznaja koju je čovjek stekao u svom prijašnjem rođenju, bogatstvo koje je milosrdno razdijelio u svom prijašnjem životu i djela koja je činio u prethodnoj inkarnaciji idu ispred njegove duše u njeno privremeno boravište.”

22. (a) U čemu je razlika između hinduizma i nazovikršćanstva po pitanju opcija koje se nude duši nakon smrti? (b) Što kaže biblijsko učenje o duši?

 ²² Na čemu se zasniva ovo vjerovanje? Na vjerovanju u besmrtnu dušu, koja je neophodna za učenje karme, a karma je ono što hinduističko gledište o duši razlikuje od gledišta nazovikršćanstva. Hindus vjeruje da svaka osobna duša, jīva ili prān, * prolazi kroz mnoge reinkarnacije a možda i kroz “pakao”. Ona mora nastojati da se ujedini s “Vrhovnom Stvarnošću”, također nazvanom Brahman, ili Brahm (ne treba ga brkati s hinduističkim bogom po imenu Brahma). S druge strane, doktrine nazovikršćanstva duši nude opcije neba, pakla, čistilišta ili limba, ovisno o religijskom uvjerenju (Propovjednik 9:5, 6, 10; Psalam 146:4).

23. Kako karma utječe na hinduističko gledište o životu? (Usporedi Galaćanima 6:7-10.)

²³ Budući da vjeruju u karmu, hindusi su skloni fatalizmu. Oni vjeruju da su trenutni životni status i stanje nekog čovjeka posljedica njegovog prethodnog života i da su stoga zasluženi, bili oni dobri ili loši. Hindus si može nastojati steći bolji glas kako bi mu naredni život bio snošljiviji. Stoga on svoj životni udes prihvaća spremnije negoli zapadnjak. On sve to smatra provedbom zakona uzroka i posljedice u odnosu na svoj prijašnji život. To je princip koji kaže da žanješ ono što si sijao u navodnom ranijem životu. Naravno, sve se to temelji na pretpostavci da čovjek ima besmrtnu dušu koja prelazi u drugi život, kao čovjek, kao životinja ili kao biljka.

24. Što je mokša i kako je se, prema hinduističkom vjerovanju, može postići?

 ²⁴ Dakle, što je onda krajnji cilj hinduističke vjere? Postići mokšu, što znači oslobođenje, ili izbavljenje, od mučnog kotača ponovnih rađanja i različitih života. Dakle, to je bijeg od tjelesne egzistencije, ne bijeg tijela, nego “duše”. “Budući da je mokša, odnosno oslobođenje od dugačkog niza inkarnacija, cilj svakog hindusa, najveći događaj u njegovu životu ustvari je njegova smrt”, kaže jedan komentator. Mokšu je moguće postići slijeđenjem različitih marga, ili puteva. (Vidi okvir na 110. stranici.) Koliko li se mnogo ovih religijskih učenja zasniva na drevnoj babilonskoj predodžbi o besmrtnoj duši!

25. Kako se hinduistički pogled na život razlikuje od biblijskog gledišta?

²⁵ Međutim, prema Bibliji je ovo preziranje i omalovažavanje materijalnog života dijametralno oprečno onome što je Jehova Bog prvobitno naumio za čovječanstvo. Kad je stvorio prvi ljudski par, udijelio im je sretan, radostan zemaljski život. Biblijski izvještaj kaže:

“I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: radjajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se miče po zemlji. (...) Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma” (1. Mojsijeva 1:27-31).

Biblija proriče da će uskoro na Zemlji nastupiti doba mira i pravde, u kojem će svaka obitelj imati svoje vlastito dolično prebivalište, a savršeno zdravlje i savršeni život bit će vječna zbilja čovječanstva (Izaija 65:17-25; 2. Petrova 3:13; Otkrivenje 21:1-4).

26. Na koje pitanje sada treba odgovoriti?

 ²⁶ Sljedeće pitanje na koje bi trebalo odgovoriti jest: Tko su bogovi kojima hindus mora ugoditi da bi postigao povoljnu karmu?

27, 28. (a) Koji bogovi sačinjavaju hinduistički Trimurti? (b) Tko su im žene ili družice? (c) Navedi još neke hinduističke bogove i božice.

²⁷ Premda hinduizam možda i polaže pravo na milijune bogova, u praksi postoje izvjesni omiljeni bogovi koji su postali centralnim figurama različitih sekti unutar hinduizma. Od najistaknutijih bogova, tri su uključena u ono što hindusi zovu Trimurti, odnosno u trojstvo, ili trijadu bogova. (Za popis drugih hinduističkih bogova, vidi okvir na 116. i 117. stranici.)

²⁸ Ta se trijada sastoji od Brahme Stvoritelja, Višnua Održavatelja i Šive Razaratelja, a svaki od njih ima najmanje jednu ženu ili družicu. Brahma je u braku sa Saraswati, božicom znanja. Višnuova je žena Lakšmi, dok je Šivina prva žena bila Sati, koja je počinila samoubojstvo. Ona je bila prva žena koja je ušla u žrtvenu vatru, te je tako postala prva sati. Slijedeći tijekom mnogih stoljeća njen mitološki primjer, tisuće se hinduističkih udovica žrtvovalo na pogrebnim  lomačama svojih muževa, no sada je ovaj običaj nezakonit. Šiva ima i drugu ženu, koja ima nekoliko imena i titula. U svom dobroćudnom obliku poznata je kao Parvati, Uma i Gauri (Zlatna). Kao Durga ili Kali, ona je zastrašujuća božica.

29. Kako hindusi gledaju na Brahmu? (Usporedi Djela apostolska 17:22-31.)

²⁹ Brahma ne zauzima važno mjesto u vjerovanju prosječnog hindusa, premda je on središnji lik hinduističke mitologije. Posvećeno mu je vrlo malo hramova, iako ga se naziva Brahmom Stvoriteljem. Ustvari, hinduistička mitologija djelo stvaranja materijalnog svemira pripisuje vrhovnom biću, izvoru, ili esenciji — koju se naziva Brahman,  ili Brahm, i identificira svetim slogom OM ili AUM. Sva tri člana trijade smatraju se dijelovima tog “Bića”, a na sve se ostale bogove gleda kao na njegove različite manifestacije. Bez obzira na to kojeg se onda boga obožava kao vrhovnog, njega se smatra sveobuhvatnim. Dakle, premda hindusi otvoreno štuju milijune bogova, većina priznaje samo jednog pravog Boga, koji može uzeti mnoge oblike: muški, ženski ili čak životinjski. Zbog toga su hinduistički učenjaci spremni brzo ustvrditi da je hinduizam ustvari monoteistički, a ne politeistički. Međutim, kasnija vedska misao odbacuje koncept vrhovnog bića, zamjenjujući ga neosobnim božanskim principom ili stvarnošću.

30. Koji su neki od Višnuovih avatara?

³⁰ Višnu, dobroćudno solarno i kozmičko božanstvo, središnji je lik u vjerovanju vaišnava. On se pojavljuje u deset avatara, ili inkarnacija, između ostalog u liku Rame, Krišne i Buddhe. * Jedan njegov avatar je i Višnu Narayana, koji je “prikazan u ljudskom obliku kako spava na sklupčanoj zmiji Šeši, ili Ananti, plutajući kozmičkim vodama sa svojom ženom, božicom Lakšmi, koja sjedi do njegovih nogu, dok se bog Brahma pojavljuje iz lotosa što raste iz Višnuovog pupka” (The Encyclopedia of World Faiths).

31. Kakav je bog Šiva?

³¹ Šiva, često zvan Maheša (Vrhovni Gospodar) ili pak Mahadeva (Veliki Bog), drugi je najveći hinduistički bog, a obožavanje njega zove se šaivizam. Opisan je kao “veliki asket, najveći yogin, koji sjedi na padinama Himalaye  zadubljen u meditaciju, tijela premazanog pepelom dok mu glavu pokriva zamršena kosa”. Također je zapažen “po svojoj erotičnosti, kao donositelj plodnosti i vrhovni gospodar stvaranja, Mahadeva” (The Encyclopedia of World Faiths). Šivu se obožava uz pomoć lingama, ili faličkog prikaza. (Vidi slike na 99. stranici.)

32. (a) Koje oblike uzima božica Kali? (b) Kako jedna engleska riječ vuče porijeklo iz njenog obožavanja?

³² Poput mnogih drugih svjetskih religija, i hinduizam ima svoju vrhovnu božicu, koja može biti i privlačna i zastrašujuća. U svom ugodnijem obliku poznata je pod imenima  Parvati i Uma. Njen zastrašujući karakter ispoljava se u liku Durge ili Kali, krvožedne božice koja uživa u krvnim žrtvama. Kao Božica-Majka, Kali Ma (Crna Majka-Zemlja), ona je glavno božanstvo sljedbenika šaktizma. Prikazuje ju se kao ženu golu do pojasa, ukrašenu leševima, zmijama i lubanjama. U prošlosti su joj obožavaoci poznati pod imenom thagi prinosili zadavljene ljude na žrtvu, te je od tog njihovog imena nastala i engleska riječ “thug” (gangster, ubojica).

33. Zašto hindusi rijeku Ganges smatraju svetom?

³³ Ne možemo govoriti o panteonu hinduističkih bogova a da ne spomenemo njegovu najsvetiju rijeku — Ganges. Velik dio hinduističke mitologije izravno je povezan s rijekom Ganges, koju odani hindusi nazivaju Ganga Ma (Majka Ganga). (Vidi kartu na 123. stranici.) Oni izgovaraju molitvu koja sadrži 108 različitih imena te rijeke. Zašto hindusi s toliko odanosti štuju Ganges? Zato što je ta rijeka u uskoj vezi s njihovim svakodnevnim preživljavanjem i njihovom drevnom mitologijom. Oni vjeruju da je jednom ranije obitavala na nebesima kao Mliječni put. A kako je onda postala rijekom?

34. Kako glasi jedno od objašnjenja hinduističke mitologije o nastanku rijeke Ganges?

³⁴ Većina će hindusa, uz neke male varijacije, objasniti to na ovaj način: Maharadža Sagara imao je 60 000 sinova koje je ubila vatra Kapile, manifestacije Višnua. Njihove su duše bile osuđene na pakao ako božica Ganga ne bi sišla s neba da ih očisti i izbavi od prokletstva. Bhagīratha, Sagarin praunuk, posredovao je kod Brahme da ovaj dopusti svetoj Gangi sići na Zemlju. Jedan izvještaj  nastavlja: “Ganga je odgovorila: ‘Ja sam toliko moćna bujica da ću smrskati Zemljine temelje.’ Zato je [Bhagīratha], nakon što je tijekom tisuću godina obavio pokoru, otišao bogu Šivi, najvećem od svih asketa, i uvjerio ga da stane visoko iznad zemlje među stijenama i ledom Himalaye. Šiva je na glavi imao zamršenu kosu, skupljenu na tjemenu, te je dopustio Gangi da se sruči s nebesa u njegove uvojke, koji su ublažili sraz što je prijetio Zemlji. Ganga je tada lagano istjecala na Zemlju i tekla s planina i dalje kroz ravnice, donoseći vodu, a time i život suhoj zemlji” (From the Ocean to the Sky [Od oceana do nebesa] od Sir Edmunda Hillarya).

35. Kako sljedbenici Višnua objašnjavaju postojanje rijeke?

³⁵ Sljedbenici Višnua imaju malo drugačiju verziju priče o nastanku rijeke Ganges. Prema drevnom tekstu Višnu Purana, njihova verzija glasi:

“Iz ove regije [svetog Višnuovog sjedišta] teče rijeka Ganges, koja uklanja sve grijehe (...). Ona istječe iz nokta na palcu Višnuove lijeve noge.”

Ili kako to Višnuovi sljedbenici kažu na sanskrtu: “Višnu-padabja-sambhuta”, što znači “Rođena iz lotosolikog Višnuovog stopala”.

36. Što hindusi vjeruju u pogledu moći Gangesovih voda?

³⁶ Hindusi vjeruju da Ganges ima moć izbaviti, očistiti, oprati i izliječiti vjernike. Višnu Purana kaže:

“Sveci, koji su očišćeni kupanjem u vodama ove rijeke i čiji je um odan Kešavi [Višnuu], postižu konačno oslobođenje. Sveta rijeka, kad se čuje za nju, kad se žudi za njom, kad je se vidi, dotakne, kad se u njoj kupa, ili kad joj se pjevaju himne, dan za danom čisti sva bića. A čak i oni koji žive daleko od nje (...)  usklikujući ‘Ganga i Ganga’ bivaju izbavljeni od grijeha počinjenih tokom tri prethodna života.”

Brahmandapurana kaže:

“Ganga od stotina tisuća opasnosti štiti pleme onih koji se jednom s osjećajem odanosti okupaju u njenim čistim tokovima. Zla nakupljena kroz generacije bivaju uništena. Već samim kupanjem u Gangi čovjek biva trenutačno očišćen.”

37, 38. Zašto milijuni hindusa hrle na rijeku Ganges?

³⁷ Indijci hrle na rijeku da bi obavili puju, ili obožavanje, prinoseći na žrtvu cvijeće, pjevajući molitve i na čelo primajući od svećenika tilak, točku crvenog ili žutog premaza. Zatim ulaze u vodu da bi se okupali. Mnogi će čak i popiti malo vode, premda je ona jako zagađena kanalizacijskim otpadnim vodama, kemikalijama i leševima. Usprkos tome, duhovna draž Gangesa tako je jaka da je cilj milijuna Indijaca okupati se barem jednom u svojoj ‘svetoj rijeci’, bila ona zagađena ili ne bila.

³⁸ Drugi donose tijela svojih dragih umrlih da bi bila spaljena na lomači pored rijeke te da bi zatim pepeo bio prosut u rijeku. Oni vjeruju da to duši pokojnog jamči vječno blaženstvo. Oni koji su presiromašni da bi platiti pogrebnu lomaču jednostavno umotaju tijelo u mrtvačko platno i bacaju ga u rijeku, gdje ga napadaju ptice strvinarke ili gdje se naprosto raspada. To nas navodi na pitanje: Što hinduizam uči o životu poslije smrti, pored onog što smo već razmotrili?

39, 40. Što jedan hinduistički komentator kaže o duši?

³⁹ Bhagavad Gita daje odgovor kad kaže:

“Kao što utjelovljena duša u ovom tijelu neprestano  prelazi od dječaštva do mladosti a zatim i do starosti, slično tome, duša prelazi u drugo tijelo prilikom smrti” (poglavlje 2, stih 13).

⁴⁰ Jedan hinduistički komentar ovog stiha kaže: “Pošto su sva živa bića individualne duše, sva u svakom trenutku mijenjaju svoje tijelo, očitujući se nekad kao dijete, nekad kao mladić, a ponekad kao starac — premda je ista duhovna duša tu i ne podliježe nikakvoj promjeni. Ova individualna duša konačno mijenja i samo tijelo, seleći se u drugo, i pošto je sigurno da će imati novo tijelo u sljedećem rođenju — bilo materijalno bilo duhovno — nije bilo razloga da Arjuna jadikuje zbog smrti.”

41. Što moramo jasno razlučiti po pitanju duše, imajući u vidu ono što kaže Biblija?

⁴¹ Zapazi, komentar kaže da su “sva živa bića individualne duše”. Taj se iskaz slaže s onim što kaže Biblija u 1. Mojsijevoj 2:7:

“Stvori Gospodin Bog čovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa.”

No ovdje treba razlučiti nešto važno: Predstavlja li sam čovjek živu dušu sa svim njenim funkcijama i sposobnostima ili on ima dušu koja je neovisna o njegovim tjelesnim funkcijama? Da li čovjek jest duša ili on ima dušu? Sljedeći citat razjašnjava hinduističko shvaćanje.

42. U čemu se razlikuju hinduističko i biblijsko shvaćanje o duši?

⁴² Bhagavad Gita u 17. stihu 2. poglavlja kaže:

“Ono što prožima čitavo tijelo jest neuništivo. Nitko nije u stanju da uništi neuništivu dušu.”

Ovaj je stih zatim objašnjen:

“Svako pojedino tijelo ima individualnu dušu, a  simptom njenog prisustva opaža se kao individualna svjesnost.”

Dakle, dok Biblija kaže da čovjek jest duša, hinduističko učenje kaže da on ima dušu. A to je velika razlika i ona snažno utječe na učenja koja proizlaze iz ovakvih gledišta (3. Mojsijeva 23:29, 30).

43. (a) Otkuda potječe učenje o besmrtnoj duši? (b) Koje su posljedice tog učenja?

⁴³ Učenje o besmrtnosti duše prvobitno je poteklo iz ustajale baruštine drevne babilonske religijske spoznaje. Njegova logična posljedica bilo je vjerovanje u zagrobni život, a ono je uklopljeno u učenja tolikih mnogih religija — reinkarnaciju, nebo, pakao, čistilište, limb, i tako dalje. Za hindusa su nebo i pakao prolazna mjesta gdje duša čeka da bi se ponovo reinkarnirala. Naročito je interesantna hinduistička predodžba o paklu.

44. Kako znamo da hinduizam uči o mučenju u paklu?

⁴⁴ Bhagavad Gita u jednom svom stihu navodi:

“Kad su obiteljski zakoni narušeni, Janārdana, tada čovjeku zasigurno predstoji pakao” (I.44, Harvard Oriental Series, sv. 38, 1952).

Jedan komentar kaže: “Oni koji su jako grešni u svom zemaljskom životu, moraju se podvrgnuti različitim oblicima kažnjavanja na paklenim planetama.” Međutim, ovo je vjerovanje za nijansu drugačije od vjerovanja u vječno pakleno mučenje kakvo zastupa nazovikršćanstvo: “Ovo kažnjavanje (...) nije vječno.” A kakav je onda hinduistički pakao?

45. Kako su opisane muke hinduističkog pakla?

⁴⁵ Slijedi opis sudbine grešnika, uzet iz Markandeya Purane:

 “Zatim ga emisari Yame [boga mrtvih] brzo svežu strašnim omčama i vuku na jug, trzajući zamasima štapa. Potom ga Yamini emisari, ispuštajući jezovite, zloguke krike, vuku teško prohodnim područjima [biljaka] Kusa, trnja, mravinjakâ, šiljaka i kamenja, područjima koja na nekim mjestima gore plamenom, koja su puna jama, te gore Sunčevom vrućinom i pale njegovim zracima. Dok ga vuku grozni emisari i jedu stotine šakala, grešan čovjek ide u Yaminu kuću, prolazeći jezivim putem. (...)

Kad mu je tijelo opečeno, on doživljava snažan osjet vrućine; a kad mu tijelo bude tučeno ili porezano on osjeća veliku bol.

Kad mu je tijelo tako uništeno, stvorenje, premda sada hoda u drugom tijelu, trpi vječnu nevolju zbog svojih loših djela. (...)

Zatim je, da bi mu se spralo grijehe, odveden u drugi takav pakao. Nakon što je prošao kroz svaki pakao, grešnik preuzima životinjski život. Dok potom prolazi kroz živote crvâ, insekata i muha, grabežljivaca, komaraca, slonova, drveća, konja, krava i kroz razne druge grešne i mizerne živote, on se, došavši do ljudskog roda, rađa kao grbavac ili ružna osoba ili kao patuljak ili kao Chandala Pukkasa.”

46, 47. Što Biblija kaže o stanju mrtvih, i što možemo na osnovi toga zaključiti?

⁴⁶ Usporedi to s onim što o mrtvima kaže Biblija:

“Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio. I ljubavi njihove i mržnje njihove i zavisti njihove nestalo je, i više nemaju dijela nigda ni u čemu što  biva pod suncem. Sve što ti dodje na ruku da činiš, čini po mogućnosti svojoj, jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš” (Propovjednik 9:5, 6, 10).

⁴⁷ Naravno, ako nije da čovjek ima dušu, nego jest duša, kao što kaže Biblija, tada nakon smrti nema nikakvog svjesnog postojanja. Nema blaženstva, a nema ni patnji. Sve nelogične komplikacije “onog svijeta” time iščezavaju. *

48, 49. (a) Ukratko ponovi neka učenja hinduizma. (b) Zašto su neki doveli u pitanje punovrijednost hinduizma? (c) Koji je čovjek postavio izazov hinduističkoj misli?

⁴⁸ Ovaj, u svakom slučaju sažeti, pregled hinduizma pokazao je da je to religija politeizma koji se zasniva na monoteizmu — vjerovanju u Brahmana, Vrhovno Biće, izvor, ili esenciju, kojeg simbolizira slog OM ili AUM, i koji ima mnogo aspekata ili manifestacija. Osim toga, to je religija koja uči tolerantnosti i potiče na dobroćudnost prema životinjama.

⁴⁹ S druge strane, neki elementi hinduističkog učenja, kao što su karma i nepravde kastinskog sistema, a isto tako i idolopoklonstvo i proturječja u mitovima, potaknuli su neke misaone ljude na to da dovedu u pitanje punovrijednost te vjere. Jedan od onih koji su na taj način izražavali sumnju pojavio se u sjeveroistočnoj Indiji oko 560. pr. n. e. Zvao se Siddhārtha Gautama. Utemeljio je novu vjeru, koja nije uspjela napredovati u Indiji premda je cvjetala na raznim drugim mjestima, kao što će to objasniti naše sljedeće poglavlje. Ta nova vjera bio je budizam.