[Slika — arapska slova]

1, 2. (a) Koje su uvodne riječi Kur’ana? (b) Zašto su te riječi značajne za muslimane? (c) Na kojem je jeziku Kur’an prvobitno napisan, i što znači riječ “Kur’an”?

“U IME Allaha, Milostivog, Samilosnog!” Ova rečenica predstavlja prijevod gore napisanog arapskog teksta iz Kur’ana. Tekst dalje kaže: “Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo, Milostivog, Samilosnog, Vladara Dana sudnjeg, Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo! Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!” (Kur’an, sura 1:1-7, Ko). *

² Ove riječi tvore poglavlje Fatiha (“Pristup”), to jest prvu suru muslimanske svete knjige, Kur’ana, ili Korana. Budući da više od šestine svijeta čine muslimani i da oni pobožni po nekoliko puta ponavljaju ove riječi u svakoj od pet dnevnih molitvi, mora da su to jedne od najviše izgovaranih riječi na svijetu.

3. Koliko je islam danas raširen?

³ Prema jednom izvoru, na svijetu ima preko 900 milijuna muslimana, što islam čini drugom po brojnosti religijom  na svijetu, odmah iza rimokatolicizma. Zbog muslimanskog pokreta koji se neprestano širi Afrikom i zapadnim svijetom, islam je najvjerojatnije najbrže rastuća velika religija.

4. (a) Što znači riječ “islam”? (b) Što znači riječ “musliman”?

⁴ Ime islam za muslimana ima veliku važnost, budući da ono znači “podložnost”, “prepuštanje” ili “predanost” Allahu, a prema jednom povjesničaru “ono izražava najdublje stavove onih koji su poklonili pažnju Muhammedovom propovijedanju”. Riječ “musliman” označava ‘onoga koji čini ili vrši islam’.

5. (a) Kakvo je muslimansko vjerovanje u pogledu islama? (b) Koje paralele postoje između Biblije i Kur’ana?

 ⁵ Muslimani vjeruju da njihova vjera predstavlja vrhunac objava danih vjernim Hebrejima i kršćanima staroga doba. Međutim, učenja muslimana u nekim se točkama razilaze s Biblijom, premda oni u Kur’anu citiraju i Hebrejska i Grčka pisma. * (Vidi okvir na 285. stranici.) Da bismo bolje razumjeli muslimansku vjeru, moramo znati kako se, gdje i kada ta religija pojavila.

6. (a) Što je predstavljalo žarišnu točku arapske religije u Muhammedovo vrijeme? (b) Što kaže tradicija u pogledu Ka‛be?

⁶ Muhammed * je rođen u Mekki (arapski: Makkah), u Saudijskoj Arabiji, oko 570. n. e. Njegov otac Abdullah  umro je prije nego se Muhammed rodio. Majka Āmina umrla je kad je Muhammedu bilo šest godina. U to su vrijeme Arapi prakticirali izvjesni oblik obožavanja Allaha, koji je bio usredotočen na dolinu Mekke, na sveto mjesto Ka‛be (Ćabe), kockaste građevine jednostavnog oblika u kojoj se obožavalo crni meteorit. Islamska tradicija kaže da je “Kabu prvobitno sazidao Adam, prema nekom nebeskom prototipu, i da su je poslije općeg potopa ponovo sagradili Abraham i Ishmael” (Istorija Arapa, napisao Philip K. Hitti). Ona je postala svetište 360 idola, po jednog za svaki dan lunarne godine.

7. Koji su religiozni običaji uznemiravali Muhammeda?

⁷ Kad je Muhammed odrastao, počele su ga mučiti sumnje u pogledu tadašnjih vjerskih običaja. John Noss u svojoj knjizi Man’s Religions (Čovjekove religije) kaže: “[Muhammed] je bio uznemiren neprestanim svađama oko otvoreno izraženih interesa po pitanju religije i časti među kurejšijskim poglavicama [Muhammed je pripadao tom plemenu]. Još i veće bilo je njegovo nezadovoljstvo primitivnim preostacima u arapskoj religiji, idolopokloničkim politeizmom i animizmom, amoralnošću na vjerskim skupovima i svetkovinama, opijanjem, kockanjem i plesom koji su u to vrijeme bili popularni te sahranjivanjem još žive neželjene ženske novorođenčadi, koje se prakticiralo ne samo u Mekki nego diljem Arabije” (sura 6:137).

8. Pod kakvim je okolnostima Muhammed pozvan da bude poslanik?

⁸ Muhammed je pozvan za poslanika kad je imao oko 40 godina. Običavao je nasamo odlaziti na meditiranje u obližnju gorsku spilju, zvanu Ghar Hira, pa je jednom takvom prigodom, kako je tvrdio, primio poziv da bude poslanik. Muslimanska tradicija kaže da mu je, dok je bio  tamo, anđeo koji se kasnije identificirao kao Džibril, zapovjedio da recitira u ime Allaha. Muhammed nije povoljno reagirao, pa ga je anđeo ‘ščepao i pritisnuo ga tako snažno da ovaj to više nije mogao izdržati’. Anđeo je zatim ponovio zapovijed. Muhammed ni ovaj put nije reagirao povoljno, pa ga je anđeo ponovno počeo gušiti. To se desilo tri puta prije nego je Muhammed počeo recitirati ono što se smatra prvom u nizu objava koje sačinjavaju Kur’an. Jedna druga tradicija kaže da se božansko nadahnuće Muhammedu objavilo poput zvonjave zvona (Ṣaḥīḥ Al-Bukhārī [Sahihi-Buhari]).

9. Što se smatra prvom Muhammedovom objavom? (Usporedi Otkrivenje 22:18, 19.)

⁹ Koji se dio Kur’ana smatra prvom objavom koju je Muhammed primio? Islamski autoriteti uglavnom se slažu da je to prvih pet ajeta 96. sure, koja nosi naslov Alek, “Ugrušak [krvi]”. U tim se recima kaže:

“U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara,

stvara čovjeka od ugruška!

Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj,

koji poučava peru,

koji čovjeka poučava onome što ne zna” (Ko).

10-12. Kako je Kur’an bio sačuvan?

¹⁰ Prema djelu Sahihi-Buhari, Muhammed je odgovorio: “Ne znam čitati.” Zato je objave morao naučiti napamet kako bi ih mogao ponoviti i recitirati. Arapi su bili vješti u učenju napamet, a Muhammed nije bio iznimka. Koliko mu je vremena trebalo da primi kompletnu poruku Kur’ana? Uglavnom se smatra da su mu objave pristizale u  razdoblju od nekih 20 do 23 godine, otprilike od 610. n. e. pa do njegove smrti 632. n. e.

¹¹ Muslimanski izvori objašnjavaju da je Muhammed svaku objavu odmah nakon što ju je primio izrecitirao onima koji su se tu zatekli. Oni su pak objave memorirali i recitiranjem ih čuvali od zaborava. Budući da Arapi nisu poznavali proizvodnju papira, Muhammed je dao da pisari objave zapišu na primitivnim materijalima, kao što su lopatične devine kosti, palmino lišće, drvo i pergament. Međutim, Kur’an se u svom današnjem obliku pojavio tek nakon poslanikove smrti, i to pod vodstvom Muhammedovih nasljednika i drugova. Desilo se to za vladanja prva tri kalifa, ili muslimanska vođe.

¹² Prevodilac Muhammad Pickthall piše: “Sve su kur’anske sure bile pismeno zabilježene još prije Poslanikove smrti, a velik broj muslimana cijeli je Kur’an znao napamet. No pisane sure bile su rasijane među narodom; a kad je, u bici (...) poginuo velik broj onih koji su cijeli Kur’an znali napamet, čitav je Kur’an bio sakupljen i zapisan.”

13. (a) Navedi tri izvora islamskog učenja i vodstva. (b) Kako neki islamski učenjaci gledaju na prevođenje Kur’ana?

¹³ Islamskim životom dominiraju tri autoriteta — Kur’an, hadis i šerijat. (Vidi okvir na 291. stranici.) Muslimani  vjeruju da Kur’an na arapskom predstavlja najčišći oblik objave, budući da je, kako kažu, to jezik kojim je Bog govorio kroz Džibrila. Sura 43:3 kaže: “Mi smo je učinili Kur’anom na arapskom jeziku, ne biste li (je) vi shvatili” (PČ). Dakle, svaki se prijevod smatra tek razvodnjavanjem kojim se gubi na čistoći. Ustvari, neki islamski učenjaci odbijaju prevoditi Kur’an. Oni smatraju da “prevoditi u svakom slučaju znači iznevjeriti”, pa stoga “muslimani nikad nisu odobravali a ponekad su čak i zabranjivali svaki pokušaj da ga se prevede na neki drugi jezik”, kaže dr. J. A. Williams, predavač povijesti islama.

14. Koji događaj predstavlja značajan moment rane islamske povijesti?

¹⁴ Muhammed je utemeljio ovu novu vjeru usprkos velikom protivljenju. Odbacili su ga stanovnici Mekke, čak i njegovi suplemenici. Nakon što se 13 godina suočavao s progonstvom i mržnjom, on je središte svoje aktivnosti preselio na sjever u Jesrib, koji je tada postao poznat kao al-Madīna (Medina), poslanikov grad. Ovo iseljenje, ili Hidžra, godine 622. n. e. predstavlja značajan moment islamske povijesti a njen je datum kasnije prihvaćen kao polazna točka islamskog kalendara. *

15. Kako je Mekka postala glavni islamski hodočasnički centar?

¹⁵ U siječnju 630. n. e. (8. po H.) Muhammed je konačno stekao kontrolu nad Mekkom, koja mu se tada predala, i postao je njenim vladarem. Sada je, kad je u svojim rukama držao uzde i svjetovne i vjerske vlasti, bio u stanju Ka‛bu očistiti od svih idolskih likova i pretvoriti je u žarišnu točku za hodočašća u Mekku, koja traju sve do danas. (Vidi 289. i 303. stranicu.)

16. Koliko se daleko islam bio proširio?

¹⁶ Za nekoliko desetljeća nakon Muhammedove smrti 632. n. e., islam se proširio sve do Afganistana i čak do Tunisa u sjevernoj Africi. Početkom osmog stoljeća, vjera Kur’ana prodrla je u Španjolsku i doprla do granice Francuske. Profesor Ninian Smart govori o tome u svojoj knjizi Background to the Long Search (U pozadini duge potrage): “Gledajući s ljudske točke gledišta, postignuće arapskog poslanika koji je živio u šestom i sedmom stoljeću nakon Krista djeluje  zapanjujuće. Govoreći čisto ljudski, od njega je potekla nova civilizacija. No, dakako, za muslimane je to djelo bilo božansko a postignuće je bilo Allahovo.”

17. S kojim se velikim problemom islam suočio nakon Muhammedove smrti?

¹⁷ Poslanikova smrt izazvala je krizu. Umro je ne ostavivši muškog potomka a niti jasno određenog nasljednika. Philip Hitti zato kaže da je “kalifat [kalifska služba] prvi problem s kojim se islam morao suočiti. To je još uvijek goruće pitanje islama. (...) Po riječima glasovitog istoričara religija al-Shahrastānija [1086-1153]: ‘Nijedno pitanje u islamu nije prouzrokovalo više krvoprolića od kalifata (imamāh)’”. Kako je taj problem bio riješen tada, godine 632. n. e.? “Ab-Bakr (...) bio je određen za Muhamedova nasljednika 8. juna 632. godine nekom vrstom izbora, na kojem su sudjelovale one poglavice koje su bile prisutne u glavnom gradu Medini” (Istorija Arapa).

18, 19. Po kojim se gledištima sunitski muslimani razlikuju od šijitskih muslimana?

¹⁸ Poslanikov nasljednik bit će vladar, khalīfa, ili kalif. Međutim, pitanje pravih Muhammedovih nasljednika podijelilo je islamske redove. Sunitski muslimani prihvaćaju načelo izborne službe, a ne načelo krvne veze s poslanikom. Zato i smatraju da su prva tri kalifa, Ebu Bekr (Muhammedov tast), Omer (poslanikov savjetnik), i Osman (poslanikov zet), bili legitimni Muhammedovi nasljednici.

¹⁹ Tu tvrdnju osporavaju šijitski muslimani, koji kažu da pravo vodstvo dolazi po poslanikovoj krvnoj vezi i to kroz njegovog nećaka i zeta Ali ibn Abi Taliba (Aliju), prvog imama (vođu i nasljednika), koji je oženio Muhammedovu  najdražu kćerku Fatimu. Iz njihovog su se braka rodili Muhammedovi unuci Hasan i Husein. Šijiti također tvrde “da su od početka Alah i njegov Prorok jasno odredili Aliju za jedinog legitimnog nasljednika, ali da su ga prva tri kalifa prevarom lišili njegovog zakonitog položaja” (Istorija Arapa). Suniti, naravno, o tome imaju drugačije mišljenje.

20. Što se dogodilo s Muhammedovim nećakom Alijom?

²⁰ Što se dogodilo s Alijom? Za vrijeme dok je vladao kao četvrti kalif (656-661. n. e.), došlo je do borbe između njega i Muavije, vladara Sirije. Započeli su s bitkom, a tada su, da bi spriječili daljnje muslimansko krvoproliće, svoju raspru prepustili arbitražnom postupku. Alijino prihvaćanje arbitraže oslabilo je njegov položaj i okrenulo protiv njega mnogo njegovih sljedbenika, uključujući haridžite (separatiste), koji su postali njegovi smrtni neprijatelji. Godine 661. n. e., Aliju je otrovnom sabljom ubio jedan fanatični haridžit. Dvije su grupe (suniti i šijiti) ukrstile koplja. Sunitska struja islama odabrala je tada vođu između Omejjida, bogatih mekkanskih poglavica, koji nisu pripadali poslanikovoj obitelji.

21. Koje gledište šijiti zastupaju u pogledu Muhammedovih nasljednika?

²¹ Šiije su Alijinog prvorođenca Hasana, poslanikova unuka, smatrali pravim nasljednikom. Međutim, on je odstupio s položaja i bio je ubijen. Njegov je brat Husein postao novi imam, no i on je bio ubijen, 10. listopada 680. n. e., od strane omejjidskih trupa. Njegova smrt, ili mučeništvo, kakvom je smatraju šiije, izvršila je na Šīʽat ʽAlī, Alijevu stranku, snažan utjecaj koji se osjeća još i dan-danas. Oni vjeruju da je Alija bio pravi Muhammedov nasljednik i prvi ‘imām [vođa] koji stoji pod božjom zaštitom  protiv zablude i grijeha’. Aliju i njegove nasljednike šiije smatraju nepogrešivim učiteljima koji imaju “božanski dar bezgrešnosti”. Najveći dio šiija vjeruje da je bilo samo 12 pravih imama, a posljednji od njih, Muhammed al-Muntazar, iščeznuo je (878. n. e.) “u jami velike džamije u Samari ne ostavivši iza sebe potomka”. Tako je on “postao ‘skriveni (mustatir)’ ili ‘očekivani (muntazar) imam’. (...) U pravo vrijeme on će se pojaviti kao Mahdi (koga bog vodi) da ponovo uspostavi pravi islam, da ovlada čitavim svijetom i da objavi kratki milenij prije kraja svih stvari” (Istorija Arapa).

22. Kako se šiije prisjećaju Huseinovog mučeništva?

²² Svake se godine šiije prisjećaju mučeništva imama Huseina. Hodaju u povorkama u kojima se neki režu noževima i mačevima ili si na neki drugi način nanose bol. U novije su vrijeme šijitski muslimani stekli mnogo publiciteta zbog svoje revnosti u zalaganju za islamske ciljeve. Međutim, u svijetu oni čine samo 20 posto muslimana, dok je većina sunitska. No, obratimo sada pažnju nekim učenjima islama da bismo vidjeli na koji način islamska vjera utječe na svakodnevno vladanje muslimana.

23, 24. Kako su Muhammed i muslimani gledali na judaizam i kršćanstvo?

²³ Tri glavne monoteističke svjetske religije jesu judaizam, kršćanstvo i islam. No do vremena kad se pojavio Muhammed, pred početak sedmog stoljeća n. e., prve dvije religije su, kako je on smatrao, zašle s puta istine. Ustvari, neki islamski komentatori tvrde da Kur’an na neizravan način odbacuje Židove i kršćane kad kaže: “Ne [na put] onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!” (sura 1:7, Ko). Zašto je to tako?

 ²⁴ Jedan kur’anski komentar kaže: “Narod Knjige je zastranio: Židovi u tome što su prekršili svoj Savez i oklevetali Mariju i Isusa (...) a kršćani u tome što su Apostola Isusa uzdigli na položaj jednak Bogu” uz pomoć nauke o Trojstvu (sura 4:153-176, AYA).

25. Koje paralelne izjave nalazimo u Kur’anu i u Bibliji?

²⁵ Najkraće rečeno, glavno učenje islama je šehadet, ili manifest vjere, koji svaki musliman zna napamet: “La ilāh illa Allāh; Muḥammad rasūl Allāh” (Nema drugog boga osim Allaha; Muhammed je Allahov poslanik). To je u skladu s kur’anskom izjavom: “A vaš Bog — jedan je Bog! nema boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog!” (sura 2:163, Ko). Ova je misao bila izražena 2 000 godina prije toga u sklopu davnašnjeg poziva Izraelu: “Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan!” (5. Mojsijeva 6:4, St). Isus je ovu najvažniju zapovijed ponovio oko 600 godina prije Muhammeda, što je zabilježeno u Marku 12:29, i nikad nije tvrdio da je Bog ili da je jednak Njemu (Marko 13:32; Ivan 14:28; 1. Korinćanima 15:28).

26. (a) Kako muslimani gledaju na Trojstvo? (b) Je li Trojstvo biblijsko?

 ²⁶ S obzirom na Božju jedinstvenost, Kur’an kaže: “Dakle vjerujte u Boga, i u njegove apostole, i ne govorite: Postoji trojstvo. Prestanite raditi. Biće za vas mnogo bolje; jer je Bog jedan” (sura 4:169, Lju). Međutim, moramo imati na umu da pravo kršćanstvo ne naučava Trojstvo. To je doktrina poganskog porijekla koju su uveli otpadnici, nazovikršćani, nakon smrti Krista i apostolâ. (Vidi 11. poglavlje.) *

27. Što Kur’an kaže o duši i o ponovnom oživljenju? (Usporedi 3. Mojsijeva 23:29, 30; Propovjednik 9:5, 10; Ivan 5:28, 29.)

²⁷ Islam uči da čovjek ima dušu koja odlazi na onaj svijet. Kur’an kaže: “Bog uzima duše u času njihove smrti, a i one, koje nisu umrle (uzima) u snu, pa zadržava one koje je odredio da umru” (sura 39:42, PČ). Istovremeno, cijela je 75. sura potpuno posvećena onome što se zove “Kijameh — ponovno oživljenje” (Ka), ili “dizanje iz mrtvih” (PČ). Ona djelomično glasi: “Ja se neću zaklinjati danom ponovnog oživljenja. (...) Misli li čovjek da Mi nećemo sakupiti njegove kosti? (...) On pita: ‘Kad će to doći dan oživljenja?’ (...) Nije li takav Tvorac [Allāh] moćan da oživi mrtve?!” (sura 75:1, 3, 6, 40, Ka).

28. Što Kur’an kaže o paklu? (Usporedi Job 14:13; Jeremija 19:5; 32:35; Djela apostolska 2:25-27; Rimljanima 6:7, 23.)

²⁸ Prema Kur’anu, duša može imati različita odredišta, mogu to biti ili nebeski rajski vrtovi ili kažnjavanje u gorućem paklu. Kur’an o tome kaže: “(Oni) pitaju,  kada će biti dan obračuna? (Bit će) onoga dana kad će oni biti prženi na vatri. (Reći će im se): ‘Kušajte svoju kaznu! Ovo je ono što ste vi požurivali’” (sura 51:12-14, PČ). “Oni [grešnici] će se u životu na ovom svijetu mučiti, ali će patnja na onom svijetu sigurno teža biti, od Allaha ih niko neće odbraniti” (sura 13:34, Ko). Postavlja se pitanje: “A znaš li ti šta će to biti? — Vatra užarena!” (sura 101:10, 11, Ko). Ova užasna sudbina detaljno je opisana: “One koji ne vjeruju Mi ćemo pržiti vatrom. Kad god im njihove kože sagore, Mi ćemo im (ih) zamijeniti drugim kožama da (ponovno) kušaju kaznu. Zaista je Bog moćan (i) mudar” (sura 4:56, PČ). Daljnji opis kaže: “Zaista će pakao biti (kao) busija (zamka) (...) u kojem će ostati na godine (beskonačno). Neće osjećati u njemu (paklu) studeni niti (kušati) kakva pića osim vrele vode i truleži (gnoja)” (sura 78:21, 23-25, PČ).

29. Usporedi islamsko i biblijsko učenje o duši i njenom usudu.

²⁹ Muslimani vjeruju da duša umrle osobe odlazi u Berzah, ili “Pregradu”, “mjesto ili stanje u kojem će ljudi biti nakon smrti a prije Suda” (sura 23:99, 100, AYA, fusnota). Duša se tamo nalazi u svjesnom stanju, proživljavajući ono što se zove “Ispitivanje u grobu” ako je osoba bila zla, ili pak uživa u sreći ako je osoba bila vjerna. No i vjerni moraju iskusiti ponešto mučenja zbog ono malo grijeha koje su počinili dok su živjeli. Na dan suda, svatko se suočava sa svojim vječnim usudom, kojim završava to međustanje. *

30. Što Kur’an obećava pravednicima? (Usporedi Izaija 65:17, 21-25; Luka 23:43, NW; Otkrivenje 21:1-5.)

 ³⁰ Nasuprot tome, pravednima se obećavaju nebeski rajski vrtovi: “A one koji vjeruju i čine dobra djela Mi ćemo uvesti u džennete ispod kojih teku rijeke; oni će u njima (džennetima) vječno, neprekidno boraviti” (sura 4:57, PČ). “Zaista će stanovnici dženneta toga dana biti zauzeti (uživajući) u blagodatima. Oni i njihove žene (će biti) u hladovini, naslonjeni u stolicama” (sura 36:55, 56, PČ). “Prije toga Mi smo napisali u Psalmima, nakon Poruke (dane Mojsiju): ‘Moji sluge, pravednici, naslijedit će Zemlju.’” Fusnota za ovu suru čitaoca upućuje na Psalam 25:13 i 37:11, 29, kao i na Isusove riječi iz Mateja 5:5 (sura 21:105, AYA). Budući da se spominju žene, sada dolazimo do daljnjeg pitanja.

31. Što Kur’an kaže o poligamiji? (Usporedi 1. Korinćanima 7:2; 1. Timoteju 3:2, 12.)

³¹ Je li poligamija među muslimanima pravilo? Premda Kur’an dopušta poligamiju, mnogi muslimani imaju samo jednu ženu. Budući da je nakon bitaka koje su uzele mnogo žrtava ostalo mnogo udovica, Kur’an je otvorio vrata poligamiji: “Ako se bojite da nećete biti pravedni prema siročadi, vjenčavajte žene koje vam se sviđaju po dvije, po tri i po četiri, a ako se budete plašili da (im) nećete biti pravedni, (tada vjenčavajte samo) jednu ili one koje su u vašoj vlasti” (sura 4:3, PČ). Muhammedova biografija koju je sastavio Ibn-Hišam spominje da je Muhammed oženio bogatu udovicu Hatidžu, koja je od njega bila 15 godina starija. Nakon njene smrti oženio je mnogo žena. Kad je umro ostavio je devet udovica.

32. Što je mutʽa?

 ³² Druga vrsta braka u islamu zove se mutʽa. Definira ga se kao “poseban ugovor sklopljen između muškarca i žene kroz ponudu i prihvaćanje braka u ograničenom periodu i uz poseban miraz, poput ugovora o trajnom braku” (Islamuna, napisao Muṣṭafā al-Rāfiʽī). Sunije ga zovu brakom radi užitka a šiije brakom na određeno vrijeme. Isti izvor kaže: “Djeca [iz takvih brakova] su zakonita i imaju ista prava kao i djeca iz trajnog braka.” Ovakav oblik privremenog braka očigledno je postojao u Muhammedovo vrijeme, a on ga je dopustio. Suniti tvrde da je kasnije bio zabranjen, dok imamiti, najveća šijitska grupacija, smatraju da je on još uvijek na snazi. Ustvari, mnogi ga sklapaju, osobito onda kad je muž duže vrijeme odvojen od svoje žene.

33. Što su “stubovi” islama u pogledu obaveza i vjerovanja?

³³ “Stubovi” na kojima islam počiva su pet temeljnih obaveza i šest osnovnih vjerovanja. (Vidi okvire na 296. i 303. stranici.) Jedna od obaveza jest da se pobožni musliman pet puta na dan u molitvi (namazu) okrene prema Mekki. Na muslimanski sabat (petkom), muškarci se okupljaju na molitvu u džamiji kad začuju uporni zov mujezina s minareta džamije. U današnje vrijeme mnoge džamije više nemaju mujezine, nego puštaju snimku s kasete.

34. Što je džamija, i za što se koristi?

³⁴ Džamija (arapski: mesdžid) je muslimansko mjesto obožavanja, a kralj Saudijske Arabije Fahd Bin Abdul Aziz opisao ju je kao “kamen temeljac za zazivanje Boga”. Džamiju je definirao kao “mjesto molitve, izučavanja, pravnih i sudskih aktivnosti, konzultacija, propovijedanja, vodstva, obrazovanja i pripreme. (...) Džamija je srce muslimanskog  društva”. Ta se mjesta obožavanja danas mogu pronaći širom svijeta. Jedna od najpoznatijih u povijesti je Mezquita u Córdobi (Španjolska), koja je stoljećima bila najveća na svijetu. Njen središnji dio danas zauzima katolička katedrala.

35. Kakav je u prošlosti bio odnos između islama i katoličanstva?

³⁵ Od sedmog stoljeća islam se proširio na zapad u sjevernu Afriku, na istok u Pakistan, Indiju i Bangladeš, čak i do Indonezije. Kako se širio tako je dolazio u sukob s militantnom Katoličkom crkvom, koja je organizirala križarske ratove da bi ponovno osvojila Svetu Zemlju, oduzimajući je od muslimana. Godine 1492, španjolski vladari, kraljica Izabela i kralj Ferdinand, dovršili su ponovno katoličko osvajanje Španjolske. Muslimani i Židovi morali su se obratiti ili su bili izgnani iz Španjolske. Uzajamna tolerancija koja je u Španjolskoj postojala pod muslimanskom vladavinom kasnije je iščeznula pod utjecajem katoličke inkvizicije. Međutim, islam je preživio i u 20. je stoljeću doživio preporod i velik porast.

36. Koja su se zbivanja odigravala u Katoličkoj crkvi dok se islam širio?

³⁶ Dok se islam širio, Katolička je crkva proživljavala unutarnji metež, pokušavajući održati jedinstvo u svojim redovima. No na scenu su trebala izbiti dva snažna činioca, koja će dodatno potresti monolitni lik te crkve. Bili su to štamparski stroj i Biblija na narodnom jeziku. Naše će sljedeće poglavlje razmotriti kako se nazovikršćanstvo pod tim, a i drugim, utjecajima i nadalje nastavilo dijeliti.