1. (Uključujući uvod.) (a) Kako knjiga The Sources of Modern Atheism opisuje vjerovanje u Boga kod današnjih ljudi? (b) Po čemu novovremeno nevjerovanje stoji u oštroj suprotnosti s uvjetima koji su vladali prije ne tako mnogo godina?

PRIJE ne tako mnogo godina Bog je u životu ljudi zapadnog svijeta igrao značajnu ulogu. Pojedinac koji je želio biti prihvaćen u društvu morao je pokazati da vjeruje u Boga, mada nije svatko revno prakticirao vjerovanje koje je ispovijedao. Moguće sumnje i nedoumice diskretno se čuvalo za sebe. Izraziti ih javno značilo bi šokirati okolinu a možda čak i izložiti se javnim kritikama.

2. (a) Zašto su mnogi ljudi prestali tražiti Boga? (b) Na koja bi pitanja trebalo odgovoriti?

 ² Međutim, danas se ploča okrenula. Mnogi ljudi svako snažno religiozno uvjerenje smatraju ograničenošću, dogmatizmom, čak i fanatizmom. U mnogim zemljama prevladava ravnodušnost, ili pomanjkanje interesa, za Boga i religiju. Mnogi ljudi više ne traže Boga, bilo zato što ne vjeruju da on postoji bilo zato što u njegovo postojanje nisu potpuno sigurni. Ustvari, neki su naše doba nazvali “postkršćanskim”. Stoga se nameću neka pitanja: Kako to da se pojam Boga toliko udaljio od života ljudi? Koje su snage prouzročile tu promjenu? Postoje li osnovani razlozi da se nastavi s traženjem Boga?

3. Koja je bila jedna od posljedica protestantske reformacije?

³ Kao što smo vidjeli u 13. poglavlju, protestantska reformacija 16. stoljeća prouzročila je značajnu promjenu u načinu na koji su ljudi gledali na autoritet, vjerski ili neki drugi. Pokornost i podložnost ustupili su mjesto inzistiranju na vlastitim pravima i slobodi izražavanja. I dok je većina ljudi ostala u okvirima tradicionalne religije, neki su se kretali radikalnijim linijama, dovodeći u pitanje dogme i temeljna učenja etabliranih crkava. Drugi su pak, uzimajući u obzir ulogu koju je tokom povijesti religija odigrala u ratovima, patnjama i nepravdama, postali skeptični prema religiji općenito.

4. (a) Kako zapisi iz 16. i 17. stoljeća opisuju omjer raširenosti ateizma u Engleskoj i Francuskoj u to doba? (b) Kome je reformacijska težnja za zbacivanjem papinskoga jarma omogućila izbijanje na površinu?

⁴ Već 1572. zapis pod naslovom Izvještaj o trenutnom stanju u Engleskoj zabilježio je: “Kraljevstvo je podijeljeno na tri grupe, papiste, ateiste i protestante. Sve su tri podjednako štovane: prva i druga zato što ih se, budući da su brojne, ne usuđujemo  povrijediti.” Neka druga procjena za broj ateista u Parizu godine 1623. daje brojku od 50 000, mada se izraz ateist koristio prilično slobodno. U svakom slučaju, jasno je da je reformacija u svom nastojanju da zbaci dominaciju papinskog autoriteta omogućila da na površinu izbiju i oni koji su dovodili u pitanje poziciju etabliranih religija. Will i Ariel Durant opisuju to u djelu The Story of Civilization: Part VII—The Age of Reason Begins (Povijest civilizacije: VII. dio — Počinje doba razuma) na sljedeći način: “Evropski mislioci — prethodnici evropske misli — više nisu diskutirali o autoritetu pape; debatirali su o postojanju Boga.”

5. Koje su snage ubrzale razvoj nevjerovanja u Boga?

⁵ Pored toga što se svijet kršćanstva i sam sve više dijelio, i druge su snage dodatno oslabljivale njegovu poziciju. Znanost, filozofija, sekularizam i materijalizam odigrali su ulogu u sijanju sumnji i poticanju skeptičnosti prema Bogu i religiji.

6. (a) Kako je povećanje znanstvene spoznaje utjecalo na mnoga crkvena učenja? (b) Što su učinili neki koji su smatrali da su u toku s vremenom?

⁶ Povećana znanstvena spoznaja dovela je u pitanje mnoga crkvena učenja koja su se temeljila na pogrešnim tumačenjima biblijskih ulomaka. Naprimjer, astronomska otkrića ljudi poput Kopernika i Galileja predstavljala su direktan izazov crkvenoj geocentričkoj doktrini, koja je govorila da je Zemlja centar svemira. Osim toga, uslijed razumijevanja prirodnih zakona koji upravljaju funkcioniranjem fizičkog svijeta, više nije bilo potrebe dotad misteriozne fenomene, kao što je grmljavina i sijevanje ili čak pojava određenih zvijezda i kometa, pripisivati Božjoj ruci ili Providnosti. Pod sumnju su došla i “čuda” i “božanske intervencije” u ljudske  stvari. Posve iznenada, Bog i religija mnogima su počeli izgledati staromodno, a neki od onih koji su smatrali da su u toku s vremenom brzo su Bogu okrenuli leđa i pohrlili k obožavanju svete krave znanosti.

7. (a) Što je zadalo nesumnjivo najjači udarac religiji? (b) Kako su crkve reagirale na darvinizam?

⁷ Najteži udarac religiji nesumnjivo je bila teorija o evoluciji. Godine 1859. engleski je prirodoslovac Charles Darwin (1809-82) objavio svoju knjigu Postanak vrsta i postavio direktan izazov biblijskom učenju o božanskom stvaranju. Kako su reagirale crkve? Isprva je svećenstvo u Engleskoj i na drugim mjestima osudilo teoriju. No protivljenje je uskoro splasnulo. Činilo se da su mnogobrojnim svećenicima koji su potajno gajili sumnje Darwinove spekulacije poslužile kao izlika kakvu su baš tražili. Tako je još za Darwinova života, “većina misaonog i elokventnog svećenstva došla do zaključka da je evolucija potpuno skladna s prosvijećenim razumijevanjem Pisma”, kaže The Encyclopedia of Religion. Umjesto da je stalo braniti Bibliju, nazovikršćanstvo je podleglo pritisku znanstvenog mišljenja i pridružilo se onome što je bilo popularno. Čineći tako, potkopalo je vjeru u Boga (2. Timoteju 4:3, 4).

8. (a) Što su doveli u pitanje kritizeri religije iz 19. stoljeća? (b) Navedi neke popularne teorije koje su predložili kritizeri religije. (c) Zašto su mnogi ljudi brzo prigrlili antireligiozne ideje?

⁸ Kako je 19. stoljeće odmicalo, napadi kritizera religije postajali su sve snažniji. Ne zadovoljavajući se više samo s isticanjem propusta crkava, u pitanje su počeli dovoditi i sam temelj religije. Postavili su pitanja kao što su: Što je to Bog? Zašto bi Bog bio potreban? Kako je vjerovanje u Boga utjecalo na ljudsko društvo? Ljudi poput Ludwiga Feuerbacha, Karla Marxa, Sigmunda Freuda i Friedricha Nietzschea iznijeli su svoje argumente u filozofskim,  psihološkim i sociološkim terminima. Teorije kao što su ‘Bog nije ništa drugo do plod ljudske mašte’, ‘Religija je opijum za narod’ i ‘Bog je mrtav’ zvučale su tako svježe i uzbudljivo u odnosu na zamorne i nerazumljive dogme i tradicije crkava. Činilo se da je napokon mnogo ljudi pronašlo način da jasno izrazi svoje dvojbe i sumnje, koje su pritajeno vrebale u pozadini njihovog uma. Oni su brzo i spremno prigrlili te ideje kao novo evanđelje istine.

9. (a) Što su učinile crkve kad su se našle pod napadom znanosti i filozofije? (b) Do kojih je posljedica doveo kompromis crkava?

⁹ Što su crkve učinile pod napadima i pod povećalom znanosti i filozofije? Umjesto da su zauzele stav za ono što uči Biblija, popustile su pritiscima i kompromitirale se čak i u takvim temeljnim člancima vjere kao što je božansko stvaranje i autentičnost Biblije. I kakva je bila posljedica toga? Crkve nazovikršćanstva počele su gubiti  vjerodostojnost, a mnogi ljudi počeli su gubiti vjeru. Propust crkava da se uspješno obrane širom je otvorio vrata masama da iziđu iz njih. Za mnoge je ljude religija postala tek sociološki trag prošlosti, nešto što obilježava najvažnije momente čovjekova života — rođenje, vjenčanje, smrt. Mnogi su gotovo napustili potragu za pravim Bogom.

10. Koja ozbiljna pitanja moramo razmotriti?

¹⁰ Imajući sve to na umu, logično je upitati se: Jesu li znanost i filozofija uistinu potpisale smrtnu presudu vjerovanju u Boga? Znači li neuspjeh crkava ujedno i neuspjeh onoga što one tvrde da naučavaju, naime, Biblije? Doista, treba li nastaviti s traženjem Boga? Razmotrimo ukratko ta pitanja.

11. (a) Koje dvije knjige odavna predstavljaju temelj za vjerovanje u Boga? (b) Kako su te knjige utjecale na ljude?

¹¹ Kaže se da postoje dvije knjige koje nam govore o postojanju Boga — “knjiga” stvaranja, ili priroda oko nas, i Biblija. One su milijunima ljudi u prošlosti pružale temelj za vjeru a pružaju ga i danas. Naprimjer, jedan je kralj iz 11. stoljeća pr. n. e., impresioniran onim što je zamijetio na zvjezdanom nebu, poetično uskliknuo: “Nebesa kazuju slavu Božiju, i djela ruku njegovijeh glasi svod nebeski” (Psalam 19:1). Astronaut koji je u dvadesetom stoljeću iz svog svemirskog broda, što je kružio oko Mjeseca, promatrao spektakularan izgled Zemlje osjetio se potaknutim ponoviti riječi: “U početku stvori Bog nebo i zemlju” (1. Mojsijeva 1:1).

12. Pod kakvim su se napadom našle knjiga stvaranja i Biblija?

¹² Međutim, te dvije knjige doživljavaju napade onih koji tvrde da ne vjeruju u Boga. Oni kažu da je znanstvenim istraživanjem svijeta koji nas okružuje dokazano da život nije nastao inteligentnim stvaranjem nego slijepim slučajem i neplanskim procesom evolucije. Zato tvrde da nije bilo Stvoritelja  te da iz toga slijedi kako je pitanje Boga suvišno. Povrh toga, mnogi od njih vjeruju da je Biblija jednostavno zastarjela i nelogična, dakle, nedostojna povjerenja. Stoga, prema njihovom mišljenju, više ne postoji nikakav temelj za vjerovanje u Boga. Je li to sve točno? Što pokazuju činjenice?

13. Što se moralo dogoditi ako je život nastao slučajno?

¹³ Ako nije postojao Stvoritelj, tada je život morao nastati spontanim slučajem. Da bi nastao život, na neki su se način prave kemijske supstance morale naći zajedno u pravim količinama, pod pravom temperaturom i pravim pritiskom te drugim prikladnim regulirajućim faktorima, a cijeli je proces trebao biti podržavan tokom točno određenog vremenskog perioda. Osim toga, da bi na Zemlji život nastao i da bi se održao, ovi su se slučajni događaji trebali ponoviti tisućama puta. No kolika je vjerojatnost da će se desiti ijedan takav događaj?

14. (a) Koliko je neznatna vjerojatnost da će jedna jednostavna molekula bjelančevine nastati slučajno? (b) Kako matematički proračuni utječu na predodžbu o spontanom nastanku života?

¹⁴ Evolucionisti priznaju da je vjerojatnost da se pravi atomi i molekule zateknu na nekom mjestu kako bi  oformili samo jednu jednostavnu molekulu bjelančevine 1 prema 10¹¹³, ili 1 nakon koje slijedi 113 nula. To je broj koji je veći od procijenjenog ukupnog broja atoma u svemiru! Matematičari otpisuju kao nemoguće sve ono čija je vjerojatnost nastanka manja od 1 prema 10⁵⁰. No za život je potrebno daleko više od jedne jednostavne molekule bjelančevine. Da bi jedna jedina stanica održavala svoju aktivnost potrebno je otprilike 2 000 različitih bjelančevina, a šansa da sve one nastanu nasumce jest 1 prema 10^40 000! “Kad čovjek ne bi imao predrasude zbog društvenih nazora ili znanstvenog odgoja u vezi sa [spontanim] postankom života na Zemlji, samo ovo jednostavno proračunavanje ukazivalo bi mu da je cijela zamisao nemoguća”, kaže astronom Fred Hoyle.

15. (a) Što su znanstvenici otkrili proučavajući fizički svijet? (b) Što je jedan profesor fizike kazao o zakonima prirode?

¹⁵ S druge strane, proučavajući fizički svijet, od sićušnih subatomskih čestica do kolosalnih galaksija, znanstvenici su otkrili da sve poznate prirodne pojave očigledno slijede stanovite osnovne zakone. Drugim riječima, u svemu što se zbiva u svemiru oni su otkrili logiku i red, a tu su logiku i red mogli izraziti jednostavnim matematičkim terminima. “Malo je znanstvenika koji mogu a da ne budu impresionirani gotovo apsurdnom jednostavnošću i profinjenošću tih zakona”, piše profesor fizike Paul Davies u časopisu New Scientist.

16. (a) Navedi neke osnovne konstante prirodnih zakona. (b) Što bi se dogodilo ako bi se vrijednosti tih konstanti imalo promijenile? (c) Što je jedan profesor fizike zaključio o svemiru i našem postojanju?

¹⁶ Međutim, ono što kod ovih zakona najviše intrigira jest činjenica da postoje izvjesni faktori čije vrijednosti moraju biti precizno fiksirane da bi svemir kakav poznajemo mogao  postojati. Među tim temeljnim konstantama jesu jačina električnog naboja protona, mase izvjesnih osnovnih čestica te Newtonova univerzalna konstanta gravitacije, koju se obično označava slovom G. Profesor Davies o tome nadalje kaže: “Čak bi i sićušna odstupanja u vrijednostima nekih od njih drastično izmijenila izgled svemira. Naprimjer, Freeman Dyson je ukazao na to da bi svemir ostao bez vodika ako bi sila između nukleona (protona i neutrona) bila samo nekoliko posto jača. Zvijezde, poput Sunca, a da i ne spominjemo vodu, ne bi mogle postojati. Život, barem onakav kakav mi poznajemo, ne bi bio moguć. Brandon Carter je pokazao da bi mnogo manjim promjenama u G sve zvijezde bile pretvorene u plave divove ili crvene patuljke, s jednako zlosretnim posljedicama po život.” Zato Davies zaključuje: “Razumljivo je, dakle, da svemir ne može biti drugačiji nego takav kakav jest. Ako je to tako, tada je važno imati na umu da je postojanje nas kao svjesnih bića neminovno posljedica logike” (naglašeno od nas).

17. (a) Na što jasno ukazuju konstrukcija i namjera, koje su zamjetljive u svemiru? (b) Kako to potvrđuje Biblija?

 ¹⁷ Kakav zaključak možemo izvući iz svega ovoga? Kao prvo, ako svemirom upravljaju zakoni, tada mora postojati inteligentni zakonodavac koji je formulirao ili utvrdio zakone. Osim toga, budući da su zakoni koji upravljaju svemirom očito bili postavljeni za pojavu života, kao i ostvarivanje uvjeta povoljnih za njegovo održanje, tu se očigledno radi o namjeri. Konstrukcija i namjera — to nisu karakteristike slijepog slučaja; one su upravo ono što će manifestirati inteligentni Stvoritelj. A baš na to ukazuje i Biblija kad  izjavljuje: “Jer što se može doznati za Boga poznato je njima: jer im je Bog javio; jer što se na njemu ne može vidjeti, od postanja svijeta moglo se poznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova vječna sila i božanstvo” (Rimljanima 1:19, 20; Izaija 45:18; Jeremija 10:12).

18. (a) U čemu se još mogu vidjeti konstrukcija i namjera? (b) Navedi neke poznate primjere inteligentnog konstruiranja.

¹⁸ Naravno, konstrukcija i namjera ne vide se samo u sređenom funkcioniranju svemira nego i u načinu na koji živa bića, jednostavna i kompleksna, izvršavaju svoje dnevne aktivnosti, a i u njihovom međudjelovanju kao i međudjelovanju s okolinom. Naprimjer, gotovo svaki dio našeg ljudskog tijela — mozak, oko, uho, ruka — predstavlja tako zamršenu konstrukciju da je suvremena znanost ne može u potpunosti objasniti. Zatim su tu životinjski i biljni svijet. Godišnje migracije nekih ptica tisućama kilometara iznad kopna i mora, proces fotosinteze u biljkama, razvitak jedne oplođene jajne stanice u kompleksni organizam s milijunima različitih stanica koje imaju specijalizirane funkcije — da navedemo samo nekoliko primjera — sve su to snažni dokazi inteligentnog konstruiranja. *

19. (a) Da li znanstveno objašnjenje funkcioniranja nekih stvari dokazuje da se ne radi o produktu inteligentnog konstruiranja i da ne postoji konstruktor? (b) Što možemo naučiti proučavajući svijet koji nas okružuje?

¹⁹ Neki, doduše, tvrde da je povećana znanstvena spoznaja pružila objašnjenja mnogih spomenutih ostvarenja.  Istina, znanost je u izvjesnoj mjeri objasnila mnoge stvari koje su nekad predstavljale misterij. No činjenica da je dijete otkrilo kako sat radi nije dokaz da taj sat nema konstruktora i proizvođača. Isto tako, naše razumijevanje zadivljujućih načina funkcioniranja mnogih stvari u fizičkom svijetu ne dokazuje da iza njih ne stoji inteligentni konstruktor. Nasuprot tome, što više znamo o svijetu koji nas okružuje, to više dokaza imamo za postojanje inteligentnog Stvoritelja, Boga. Zato se otvorenog uma možemo složiti s  psalmistom koji je priznao: “Kako je mnogo djela tvojih, Gospodine! Sve si premudro stvorio; puna je zemlja blaga tvojega” (Psalam 104:24).

20. Što pokazuje da vjerovanje u Boga nije dovoljno da bi čovjeka pokrenulo na traženje Boga?

²⁰ Samo vjerovanje u to da Bog postoji nije, naravno, dovoljno da bi ljude potaknulo da Ga potraže. Danas  postoje milijuni ljudi koji nisu u potpunosti odbacili vjerovanje u Boga, no to ih nije potaknulo da Boga i potraže. Američki anketar George Gallup mlađi primjećuje da se, “kad se radi o varanju, utaji poreza i potkradanju, ustvari ne može uočiti velika razlika između onih koji idu u crkvu i onih koji ne idu u crkvu, uglavnom zato što postoji obilje formalnih religija”. On dodaje da “mnogi ljudi naprosto sami stvaraju religiju koja je za njih osobno komforna, koja ih ugodno golica i koja ne mora biti zahtjevna. Netko ju je nazvao religijom po vlastitom ukusu. To je danas središnja slabost kršćanstva u ovoj zemlji [SAD]: Vjerovanje nema snagu”.

21, 22. (a) Po čemu se Biblija ističe? (b) Što je temeljni dokaz autentičnosti Biblije? Objasni.

²¹ Ta “središnja slabost” u velikoj je mjeri posljedica pomanjkanja spoznaje i vjere u Bibliju. No koji temelj postoji za vjerovanje Bibliji? Kao prvo, vrijedi zapaziti da kroz sve vjekove vjerojatno nijedna druga knjiga nije bila više neopravdano kritizirana, zloupotrebljavana, omrznuta i napadana negoli je to bio slučaj s Biblijom. Usprkos tome, ona je preživjela sve to i postala je najprevođenijom i najraširenijom knjigom svih vremena. Već to samo po sebi Bibliju čini istaknutom knjigom. No postoji obilje dokaza, čvrstih svjedočanstava, da je Biblija knjiga koja je nadahnuta od Boga te da zaslužuje naše povjerenje. (Vidi okvir na 340. i 341. stranici.)

²² Premda mnogo ljudi u većoj ili manjoj mjeri vjeruje kako je Biblija neznanstvena, proturječna i zastarjela, činjenice govore drugačije. Njeno jedinstveno autorstvo, njena povijesna i znanstvena točnost i njena nepogrešiva proročanstva ukazuju na samo jedan neizbježan zaključak: Biblija je nadahnuta Riječ Božja. Apostol Pavao izrekao je to na  sljedeći način: “Sve je pismo od Boga dano [“nadahnuto”, NW], i korisno” (2. Timoteju 3:16).

23. Kakav zaključak o Bibliji možemo donijeti ako razmotrimo činjenice?

²³ Nakon što smo razmotrili svjedočanstvo iz knjige stvaranja i iz Biblije, što možemo zaključiti? Jednostavno, da su te knjige i danas valjane kao što su oduvijek i bile. Ako smo spremni objektivno sagledati stvar, a ne povoditi se unaprijed stvorenim predodžbama, nalazimo da se svaki prigovor može svladati na razuman način. Odgovori su tu, samo ako smo voljni potražiti ih. Isus je rekao: “Tražite, i naći ćete” (Matej 7:7; Djela apostolska 17:11).

24. (a) Zašto su mnogi napustili potragu za Bogom? (b) U čemu možemo naći utjehu? (c) Što će se razmatrati u preostalom dijelu ove knjige?

²⁴ Na koncu konca, razlog zbog kojeg je većina ljudi prestala tražiti Boga nije taj što su osobno temeljito istražili dokaze i utvrdili da je Biblija neistinita. Umjesto toga, mnogi su od njih potrazi okrenuli leđa zbog propusta nazovikršćanstva da zastupa pravog Boga Biblije. Francuski pisac P. Valadier o tome je rekao: “Kršćanska je tradicija ta koja je stvorila ateizam kao svoj plod; dovela je do ubojstva Boga u ljudskoj svijesti zato što je ljudima prezentirala Boga u kojeg je nemoguće povjerovati.” Bilo kako bilo, mi možemo izvući utjehu iz riječi apostola Pavla: “A što neki ne vjerovaše, šta je za to? Eda će njihovo nevjerstvo vjeru Božiju ukinuti? Bože sačuvaj! nego Bog neka bude istinit, a čovjek svaki laža” (Rimljanima 3:3, 4). Da, imamo sve razloge da nastavimo tražiti pravog Boga. U preostalim poglavljima ove knjige vidjet ćemo kako je potraga uspješno bila završena i što čovječanstvu donosi budućnost.