1, 2. Do kakvih bi rezultata trebala dovesti ljubav među pravim kršćanima?

OVIM je riječima Isus utvrdio kriterij za sve one koji tvrde da su njegovi pravi sljedbenici. Kršćanska će ljubav morati nadilaziti sve rasne, plemenske i nacionalne podjele. Ona će zahtijevati da pravi kršćani ne budu “dio svijeta”, baš kao što ni Isus nije bio, a niti jest, “dio svijeta” (Ivan 17:14, 16, NW; Rimljanima 12:17-21).

² Kako kršćanin pokazuje da ‘nije dio svijeta’? Primjerice, kako bi trebao postupati s obzirom na burna politička zbivanja, revolucije i ratove našega doba? Kršćanski je apostol Ivan u skladu s Isusovim gornjim riječima napisao: “Kojigod ne tvori pravde, nije od Boga, i koji ne ljubi brata svojega. Jer je ovo zapovijest, koju čuste iz početka, da ljubimo jedan drugoga.” A sam je Isus objasnio zašto se njegovi učenici nisu borili da ga izbave, rekavši: “Carstvo moje nije od ovoga svijeta; kad bi bilo od ovoga svijeta carstvo moje, onda bi sluge moje branile da ne bih bio predan (...); ali carstvo moje nije odavde.” Premda je u opasnosti bio Isusov život, njegovi se sluge nisu upleli u rješavanje spora ratničkim metodama ovoga svijeta (1. Ivanova 3:10-12; Ivan 18:36).

3, 4. (a) Što je Izaija prorekao s obzirom na ‘kraj danâ’? (b) Koja pitanja zahtijevaju odgovor?

 ³ Preko 700 godina prije Krista, Izaija je prorekao da će se svi narodi okupljati da bi obožavali Jehovu u istini te da se više neće učiti ratu. Rekao je: “Biće u potonja vremena [“na kraju danâ”, St] gora doma Gospodinova utvrdjena uvrh gora (...) i stjecaće se k njoj svi narodi. I ići će mnogi narodi govoreći: hodite da idemo na goru Gospodinovu, u dom Boga Jakovljeva, i učiće nas svojim putovima, i hodićemo stazama njegovijem; jer će iz Siona izaći zakon, i riječ Gospodinova iz Jeruzalema. I sudiće medju narodima, i karaće mnoge narode, te će raskovati mačeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove, ne će dizati mača narod na narod, niti će se više učiti boju” * (Izaija 2:2-4).

⁴ Kad sagledamo sve religije svijeta, koja religija na zapažen način udovoljava ovim zahtjevima? Tko odbija učiti se ratu usprkos zatvorima, koncentracionim logorima i smrtnim kaznama?

5. Kakav su primjer Jehovini svjedoci kao pojedinci pružili po pitanju kršćanske neutralnosti, i zašto?

⁵ Jehovini svjedoci diljem svijeta poznati su po savjesnom individualnom zauzimanju stava kršćanske neutralnosti. Tokom 20. stoljeća pretrpjeli su zatvore, koncentracione logore, torture, deportacije i progonstvo zato što nisu htjeli žrtvovati jedinstvo i ljubav svoje svjetske skupštine kršćana bliskih Bogu. U nacističkoj je Njemačkoj u godinama 1933-45. oko tisuću Svjedoka poginulo a tisuće su bile zatvorene, zato što su odbili surađivati u Hitlerovim ratnim  aktivnostima. Isto tako, pod Francom su u bivšoj fašističkoj Španjolskoj stotine mladih Svjedoka otišle u zatvor, a mnogi su, radije nego da se uče ratu, proveli prosječno po deset godina u vojnim zatvorima. Još i danas u nekoliko zemalja mnogi mladi Svjedoci Jehove zbog svog stava kršćanske neutralnosti venu u zatvorima. Međutim, Jehovini svjedoci ne upliću se u vojne programe država. Nepokolebljiva kršćanska neutralnost Svjedoka u političkim stvarima bila je tokom svih sukoba i ratova 20. stoljeća jedna od nepromjenjivih odredaba njihove vjere. Ona ih obilježava kao prave Kristove sljedbenike i odvaja ih od religija nazovikršćanstva (Ivan 17:16; 2. Korinćanima 10:3-5).

6, 7. Do kakve su spoznaje o kršćanstvu došli Jehovini svjedoci?

⁶ Držeći se Biblije i Kristovog primjera, Jehovini svjedoci pokazuju da obožavaju pravog Boga, Jehovu. Oni priznaju Božju ljubav koja se odrazila u Isusovom životu i njegovoj žrtvi. Oni razumiju da prava kršćanska ljubav rezultira  nepodjeljivim svjetskim bratstvom — nečim što je iznad političkih, rasnih i nacionalnih podjela. Drugim riječima, kršćanstvo nije samo internacionalno; ono je nadnacionalno, ono prelazi nacionalne granice, djelokruge i interese. Ono ljudski rod smatra jednom jedinom obitelji, koja ima  zajedničkog pretka i zajedničkog Stvoritelja, Jehovu Boga (Djela apostolska 17:24-28; Kološanima 3:9-11).

⁷ I dok su gotovo sve druge religije bile upletene u ratove — bratoubilačke i čovjekoubilačke — Jehovini su svjedoci pokazali da primaju k srcu ranije citirano proročanstvo iz Izaije 2:4. ‘No’, možda se pitaš, ‘otkuda potječu Jehovini svjedoci? Kako djeluju?’

8, 9. Kakav je poziv Bog uputio čovječanstvu?

⁸ Prije više od 2 700 godina, prorok Izaija izrekao je i sljedeći poziv: “Tražite Gospodina [“Jehovu”, NW], dok se može naći; prizivajte ga, dokle je blizu. Neka bezbožnik ostavi svoj put i nepravednik misli svoje; i neka se vrati ka Gospodinu [“Jehovi”, NW], i smilovaće se na nj, i k Bogu našemu, jer prašta mnogo” (Izaija 55:6, 7).

⁹ Stoljećima kasnije, kršćanski je apostol Pavao u Ateni rekao sljedeće Grcima koji su bili “vrlo pobožni [obožavajući mitološke bogove]”: “Učinio je [Bog] da od jedne krvi sav rod čovječij živi po svemu licu zemaljskome, i postavio je naprijed odredjena vremena i medje njihovoga življenja: da traže Gospodina, ne bi li ga barem opipali i našli, premda nije daleko ni od jednoga nas” (Djela apostolska 17:22-28).

10. Po čemu znamo da Bog nije bio daleko od Adama i Eve i od njihove djece?

¹⁰ Bog zasigurno nije bio daleko od svojih ljudskih stvorenja Adama i Eve. Govorio im je, prenosio im svoje zapovijedi i želje. Osim toga, Bog se nije sakrio od njihovih sinova Kaina i Abela. Dao je savjet mrzovoljnom Kainu kad je ovaj pokazao zavist zbog žrtve koju je njegov brat prinio Bogu. Međutim, umjesto da promijeni svoj oblik obožavanja, Kain je pokazao ljubomoru, vjersku netoleranciju i ubio je svog brata Abela (1. Mojsijeva 2:15-17; 3:8-24; 4:1-16).

11. (a) Što znači riječ “mučenik”? (b) Kako je Abel postao prvi mučenik?

 ¹¹ Time što je čak do u smrt ostao vjeran Bogu, Abel je postao prvi mučenik. * Bio je i prvi svjedok Jehove te prethodnik duge linije besprijekornih svjedoka koja se protezala kroz cijelu povijest. Zato je Pavao mogao kazati: “Vjerom prinese Abel Bogu veću žrtvu nego Kain, kroz koju dobi svjedočanstvo da je pravednik, kad Bog posvjedoči za dare njegove; i kroz nju on mrtav još govori” (Jevrejima 11:4).

12. Koji su daljnji primjeri Jehovinih vjernih svjedoka?

¹² U tom istom pismu Jevrejima, Pavao navodi cijeli niz vjernih muževa i žena, kao što su Noa, Abraham, Sara i Mojsije, koji su zbog svog besprijekornog načina života oformili ‘toliki oblak svjedoka [grčki: martýron]’, služeći kao uzor i ohrabrenje onima koji žele upoznati pravog Boga i služiti mu. To su bili muževi i žene koji su bili u dobrom odnosu s Jehovom Bogom. Oni su Ga tražili i našli su Ga (Jevrejima 11:1–12:1).

13. (a) Zašto se može reći da Isus predstavlja istaknut izraz Božje ljubavi? (b) Na koji poseban način Isus predstavlja primjer svojim sljedbenicima?

¹³ Među tim svjedocima ističe se jedan koji je opisan u knjizi Otkrivenje, ‘Isus Krist, svjedok vjerni’. Isus je daljnji dokaz Božje ljubavi, o čemu je Ivan napisao: “I mi vidjesmo i svjedočimo da otac posla sina da spase svijet. Koji prizna da je Isus sin Božij, Bog u njemu stoji i on u Bogu. I mi poznasmo i vjerovasmo ljubav koju Bog ima k nama.” Isus je  kao Židov po rođenju bio pravi svjedok i umro je kao mučenik u vjernosti svom Ocu, Jehovi. Kristovi pravi sljedbenici isto će tako kroz sve vjekove biti svjedoci za njega i za pravog Boga, Jehovu (Otkrivenje 1:5; 3:14; 1. Ivanova 4:14-16; Izaija 43:10-12; Matej 28:19, 20; Djela apostolska 1:8).

14. Koje pitanje sada zahtijeva odgovor?

¹⁴ Izaijino je proročanstvo ukazalo da će povratak pravome Bogu, Jehovi, biti obilježje ‘kraja danâ’, ili onoga što drugi dijelovi Biblije nazivaju ‘posljednjim danima’. * S obzirom na religijsko šarenilo i zbrku koju smo opisali u ovoj knjizi, nameće se pitanje: Tko je u ovim posljednjim danima u kojima živimo uistinu tražio pravog Boga da bi mu služio “duhom i istinom”? Da bismo odgovorili na to pitanje, pažnju najprije moramo obratiti zbivanjima 19. stoljeća (Izaija 2:2-4, St; 2. Timoteju 3:1-5; Ivan 4:23, 24).

15. (a) Tko je bio Charles Taze Russell? (b) U koja je vjerska učenja sumnjao?

¹⁵ Godine 1870. vrlo pobožan mladić Charles Taze Russell (1852-1916) počeo je postavljati brojna pitanja o tradicionalnim učenjima crkava kršćanstva. Kao dječak, radio je sa svojim ocem u trgovini muške odjeće u živom industrijskom gradu Alleghenyu (koji je sada dio Pittsburgha), u Pennsylvaniji (SAD). Bio je prezbiterijanac a kasnije kongregacionalist. Međutim, zbunjivala su ga učenja poput predodređenosti i vječnog mučenja u paklu. Zbog čega je sumnjao u ta temeljna učenja nekih crkava kršćanstva? Napisao je: “Bog koji bi svoju moć koristio za stvaranje ljudskih bića kojima je predvidio i predodredio vječno mučenje  ne može biti ni mudar, ni pravedan, a niti pun ljubavi. Njegova bi mjerila bila niža od mjerila mnogih ljudi” (Jeremija 7:31; 19:5; 32:35; 1. Ivanova 4:8, 9).

16, 17. (a) Koja su pitanja duboko interesirala Russellovu grupu za proučavanje Biblije? (b) Do kakvog je velikog razmimoilaženja došlo, i kako je Russell odgovorio u vezi s time?

¹⁶ Još kao stariji tinejdžer, Russell je zajedno s drugim mladićima oformio grupu koja se svaki tjedan sastajala radi proučavanja Biblije. Ta je grupa počela analizirati razna biblijska učenja, kao što je besmrtnost duše, Kristova otkupna žrtva i njegov drugi dolazak. Godine 1877, u dobi od 25 godina, Russell je prodao svoj udio u očevom unosnom poslu i započeo karijeru punovremenog propovjednika.

 ¹⁷ Godine 1878. došlo je do velikog razmimoilaženja između Russella i jednog od njegovih suradnika, koji je odbacivao učenje da Kristova smrt može biti okajanje za grešnike. Pobijajući takvo razmišljanje, Russell je napisao: “Krist je nama svojom smrću i uskrsnućem priskrbio mnoštvo dobrih stvari. On je bio naša zamjena u smrti; umro je pravedan za nepravedne — a svi su bili nepravedni. Isus Krist je milošću Božjom okusio smrt za svakog čovjeka. (...) Postao je izvor vječnoga spasenja svima onima koji su mu poslušni.” Nastavio je: “Iskupiti znači prekupiti. Što je Krist prekupio u korist ljudi? Život. Mi smo ga izgubili neposlušnošću prvog Adama. Drugi ga je Adam [Krist] prekupio svojim vlastitim životom” (Marko 10:45; Rimljanima 5:7, 8; 1. Ivanova 2:2; 4:9, 10).

18. (a) Što je uslijedilo nakon razmimoilaženja po pitanju otkupnine? (b) Kako su Istraživači Biblije običavali postupati s obzirom na priloge?

¹⁸ Kao nepokolebljiv zagovornik učenja o otkupnini, Russell je prekinuo sve veze s tim bivšim suradnikom. U srpnju 1879. počeo je izdavati Zion’s Watch Tower and Herald of Christ’s Presence (Sionsku kulu stražaru i glasnik Kristove prisutnosti), koja je danas diljem svijeta poznata pod nazivom Kula stražara — objavljuje Jehovino Kraljevstvo. Godine 1881. on je zajedno s drugim predanim kršćanima utemeljio neprofitno biblijsko društvo. Zvalo se Zion’s Watch Tower Society (Društvo Sionska kula stražara), a danas je poznato pod nazivom Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania (Pensilvanijsko biblijsko i traktatno društvo Kula stražara), a djeluje u korist Jehovinih svjedoka kao njihovo pravno zastupstvo. Od samog je početka Russell inzistirao da se na sastancima ne sakupljaju prilozi i da se ne iznuđuju putem publikacija Društva Watch Tower. Ljudi koji su se pridruživali Russellu u njegovu dubinskom  proučavanju Biblije postali su poznati jednostavno kao Istraživači Biblije.

19. Koja su učenja nazovikršćanstva Istraživači Biblije odbacili?

¹⁹ Proučavanje Biblije je Russella i njegove suradnike navelo na odbacivanje nazovikršćanskih učenja o tajnovitom “Presvetom Trojstvu”, o urođenoj besmrtnoj ljudskoj duši i o vječnom mučenju u paklu. Odbacili su i podjelu koja je zahtijevala da se svećenstvo, školovano po sjemeništima, izdvaja od laika kao posebna klasa. Želja im je bila vratiti se skromnim počecima kršćanstva, s njegovim skupštinama koje bez pomisli na plaću ili naknadu predvode duhovno osposobljeni starješine (1. Timoteju 3:1-7; Titu 1:5-9).

20. Što su Istraživači Biblije otkrili u pogledu Kristove parousíe i 1914?

²⁰ Istražujući Božju riječ, ti su Istraživači Biblije bili jako zainteresirani za proročanstva Kršćanskih grčkih pisama koja se odnose na ‘svršetak svijeta’ i na Kristov ‘dolazak’ (Matej 24:3, St). Usmjerivši svoju pažnju na grčki tekst, otkrili su da je Kristov ‘dolazak’ ustvari “parousía”, ili nevidljiva prisutnost. Dakle, Krist je svojim učenicima dao informacije o dokazima svoje nevidljive prisutnosti u vremenu kraja, a ne o budućem vidljivom dolasku. Pored toga što su se bavili ovakvim studijem, ti su istraživači Biblije imali jaku želju da razumiju biblijsku kronologiju koja se odnosi na Kristovu prisutnost. Ne razumjevši sve detalje, Russell i njegovi drugovi došli su do zaključka da će 1914. predstavljati presudni moment u ljudskoj povijesti (Matej 24:3-22; Luka 21:7-33, Int).

21. Kakvu su odgovornost osjećali Russell i njegovi suvjernici?

²¹ Russell je znao da je potrebno obaviti veliko propovjedničko djelo. Bio je svjestan Isusovih riječi koje je zabilježio Matej: “I propovijediće se ovo evangjelje o carstvu po  svemu svijetu za svjedočanstvo svijem narodima. I tada će doći pošljedak” (Matej 24:14; Marko 13:10). U aktivnosti tih Istraživača Biblije prije godine 1914. zamjećivao se osjećaj hitnosti. Oni su vjerovali da će njihova propovjednička djelatnost te godine kulminirati, pa su zato uložili krajnje napore kako bi drugima pomogli upoznati “ovo evangjelje o carstvu”. Na koncu su biblijske propovijedi C. T. Russella bile objavljivane i u tisućama novina diljem svijeta.

22-24. (a) Kakva je bila reakcija većine Istraživača Biblije kad je C. T. Russell umro? (b) Tko je zamijenio Russella kao predsjednik Društva Watch Tower?

²² Godine 1916, 64-godišnji Charles Taze Russell iznenada je umro za vrijeme propovjedničke turneje po Sjedinjenim Državama. Što će se sada desiti s Istraživačima Biblije? Hoće li doživjeti slom kao da su sljedbenici pukog čovjeka? Kako će se suočiti s ispitima I svjetskog rata (1914-18), pokolja u koji će se Sjedinjene Države uskoro uplesti?

²³ Reakcija većine Istraživača Biblije oslikava se u riječima W. E. Van Amburgha, službenika Društva Watch Tower: “Ovo veliko svjetsko djelo nije djelo jedne osobe. Ono je za takvo nešto preveliko. To je Božje djelo i ono se ne mijenja. Bog je u prošlosti koristio mnoge sluge i nesumnjivo će mnoge koristiti u budućnosti. Naše posvećenje nije posvećenje čovjeku, ili djelu čovjeka, već vršenju Božje volje, kako će nam je On otkriti kroz Svoju Riječ i milosrdno vodstvo. Bog je još uvijek na kormilu” (1. Korinćanima 3:3-9).

²⁴ U siječnju 1917. Joseph F. Rutherford, odvjetnik i revan istraživač Biblije, izabran je za drugog predsjednika Društva Watch Tower. Imao je dinamičnu osobnost i nije ga se moglo zastrašiti. Znao je da se Božje Kraljevstvo mora propovijedati (Marko 13:10).

25. Kako su Istraživači Biblije odgovorili na izazov koji su sa sobom donijele godine nakon prvog svjetskog rata?

²⁵ Društvo Watch Tower organiziralo je 1919. i 1922. kongrese u Sjedinjenim Državama. Nakon progonstva koje je sa sobom u Sjedinjenim Državama donio I svjetski rat, oni su za nekoliko tisuća Istraživača Biblije, koliko ih je bilo u to vrijeme, bili poput drugog Pentekosta (Djela apostolska 2:1-4). Umjesto da podlegnu strahu od čovjeka, Istraživači su s još više elana odgovorili na biblijski poziv da istupe i propovijedaju nacijama. Godine 1919. Društvo Watch Tower počelo je izdavati popratni časopis Kule stražare nazvan The Golden Age (Zlatni vijek), danas diljem svijeta poznat pod nazivom Probudite se! On je poslužio kao moćno oruđe koje je ljude probudilo s obzirom na značenje vremena u kojima živimo i koje je u njima izgradilo pouzdanje u Stvoriteljevo obećanje miroljubivog novog svijeta.

26. (a) Koju su odgovornost Istraživači Biblije sve više i više naglašavali? (b) Koju su jasniju biblijsku spoznaju Istraživači Biblije stekli?

²⁶ Tokom 1920-ih i 1930-ih, Istraživači Biblije sve su veći i veći naglasak pridavali ranokršćanskoj metodi propovijedanja — propovijedanju od kuće do kuće (Djela apostolska 20:20). Svaki je vjernik imao odgovornost što većem broju ljudi svjedočiti o Kristovom vladanju u Kraljevstvu. Iz Biblije su jasno razumjeli da veliko sporno pitanje koje stoji pred cijelim čovječanstvom podrazumijeva univerzalnu suverenost i da će ono biti razriješeno time što će Jehova Bog satrti Sotonu i sva njegova pogubna djela na Zemlji (Rimljanima 16:20; Otkrivenje 11:17, 18). Shvatilo se da je u kontekstu tog spornog pitanja spasenje čovjeka manje važno od opravdanja Boga kao pravovaljanog Suverena. Dakle, na Zemlji bi moralo biti vjernih svjedoka koji su voljni svjedočiti za Božje  naume i njegovu vrhovnost. Kako je udovoljeno toj potrebi? (Job 1:6-12; Ivan 8:44; 1. Ivanova 5:19, 20).

27. (a) Koji se značajan događaj odigrao 1931? (b) Koja su neka od karakterističnih vjerovanja Svjedoka?

²⁷ U srpnju 1931. Istraživači Biblije održali su u Columbusu (Ohio) kongres na kojem su tisuće koje su bile prisutne prihvatile rezoluciju. U njoj su radosno prihvatili “ime koje su nadjenula usta Gospodina Boga”, i izjavili su: “Želja nam je da budemo poznati i nazivani po imenu, naime, kao ‘Jehovini svjedoci’.” Od tog su dana Jehovini svjedoci širom svijeta poznati, ne samo po svojim izrazitim vjerovanjima nego i po svojoj revnoj službi koju vrše od kuće do kuće i na ulici. (Vidi 356. i 357. stranicu; Izaija 43:10-12; Matej 28:19, 20; Djela apostolska 1:8.)

28. Do kakvog su jasnijeg razumijevanja Svjedoci 1935. došli s obzirom na vladavinu Kraljevstva?

²⁸ Godine 1935. Svjedoci su došli do jasnijeg razumijevanja u pogledu klase nebeskog Kraljevstva, koja će vladati s Kristom, i u pogledu njenih zemaljskih podanika. Otprije su znali da je broj pomazanih kršćana koji su pozvani da vladaju s Kristom s neba samo 144 000. A čemu se može nadati ostali dio čovječanstva? Da bi postojanje neke vlade bilo opravdano, ona mora imati podanike. Ova nebeska vlada, Kraljevstvo, također će imati milijune poslušnih podanika ovdje na Zemlji. Oni će sačinjavati “veliko mnoštvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda i plemena, puka i jezika”, i koje uzvikuje: “‘Spasenje je djelo našega Boga [Jehove], koji “sjedi na prijestolju”, i Janjeta [Krista Isusa]!’” (Otkrivenje 7:4, 9, 10, St; 14:1-3; Rimljanima 8:16, 17).

29. Kakav su izazov Svjedoci osjetili i prihvatili?

²⁹ Ovo razumijevanje u pogledu velikog mnoštva pomoglo je Jehovinim svjedocima da uvide kako pred njima  stoji ogroman izazov — pronaći i poučiti sve te milijune koji traže pravog Boga i koji će sačinjavati “veliko mnoštvo”. To će podrazumijevati međunarodnu obrazovnu kampanju. Ona će pak zahtijevati školovane govornike i propovjednike. Bit će potrebne škole. Sve je to predvidio sljedeći predsjednik Društva Watch Tower.

30. Koji su događaji iz 1930-ih i 1940-ih utjecali na Svjedoke?

³⁰ Godine 1931. na svijetu je ukupno bilo manje od 50 000 Svjedoka, u manje od 50 zemalja. Zbivanja 1930-ih i 1940-ih nisu im nimalo olakšala propovijedanje. Taj je period vidio uspon fašizma i nacizma te izbijanje II svjetskog rata. Godine 1942. J. F. Rutherford je umro. Društvo Watch Tower trebat će energično vodstvo da bi dalo daljnji zamah propovijedanju Jehovinih svjedoka.

31. Što je počelo funkcionirati 1943. u svrhu širenja propovijedanja dobre vijesti?

³¹ Godine 1942, u dobi od 36 godina, Nathan H. Knorr bio je izabran za trećeg predsjednika Društva Watch Tower. On je kao energičan organizator dobro shvatio da je potrebno što brže promicati propovijedanje dobre vijesti na cijelom svijetu, premda su nacije još uvijek bile upletene u II svjetski rat. Stoga je odmah pokrenuo otvaranje škole za obuku misionara, nazvane Biblijska škola Gilead Društva Watchtower. * Prvih stotinu polaznika, sve punovremenih propovjednika, upisalo se u siječnju 1943. Prije nego su bili poslani u dodijeljena područja, uglavnom u strane zemlje, šest su mjeseci intenzivno proučavali Bibliju i srodne predmete vezane uz službu. Do 1994. apsolviralo je 97 razreda,  a tisuće su propovjednika izišle iz Gileada u službu diljem svijeta.

32. Kakav su napredak Jehovini svjedoci doživjeli od 1943?

³² Godine 1943. na svijetu je bilo samo 126 329 Svjedoka, koji su propovijedali u 54 zemlje. Usprkos užasnom protivljenju u toku II svjetskog rata od strane nacizma, fašizma, komunizma i Katoličke akcije, kao i od takozvanih demokracija, do 1946. Jehovini su svjedoci premašili brojku od 176 000 objavitelja Kraljevstva. Četrdeset i osam godina kasnije bilo ih je u više od 230 zemalja, otoka i teritorija aktivno blizu pet milijuna. Nema sumnje, ime i djela, kao njihove jasne identifikacijske oznake, učinili su ih poznatima diljem svijeta. No tu su bili uključeni i drugi faktori koji su u velikoj mjeri pridonijeli njihovoj uspješnosti (Zaharija 4:6).

33. Za što Jehovinim svjedocima služe Dvorane Kraljevstva?

³³ Diljem planete Zemlje u Dvoranama Kraljevstva, koje služe potrebama više od 75 000 skupština, Jehovini svjedoci svaki tjedan održavaju sastanke na kojima proučavaju Bibliju. Temelj ovih sastanaka nisu obredi i poigravanje emocijama, nego stjecanje točne spoznaje Boga, njegove Riječi i njegovih nauma. Dakle, Jehovini svjedoci okupljaju se tri puta tjedno da bi povećali svoje razumijevanje Biblije i da bi naučili kako drugim ljudima propovijedati i naučavati njenu poruku (Rimljanima 12:1, 2; Filipljanima 1:9-11; Jevrejima 10:24, 25).

34. Koja je svrha Teokratske škole propovijedanja?

³⁴ Naprimjer, sastanak koji se održava sredinom tjedna uključuje Teokratsku školu propovijedanja, u koju se mogu upisati članovi skupštine. Tu školu vodi jedan osposobljeni kršćanski starješina, a njena je svrha da se muškarce, žene i  djecu obuči kako da na vješt način poučavaju i kako da se vlastitim riječima izražavaju u skladu s biblijskim načelima. Apostol Pavao je rekao: “Neka vam riječ bude ljubezna, solju začinjena, da znadnete odgovoriti svakome kako treba!” Na svojim kršćanskim sastancima Svjedoci također uče poruku o Kraljevstvu iznositi “blago i s poštovanjem” (Kološanima 4:6; 1. Petrova 3:16; St).

35. Koje još sastanke Svjedoci održavaju, i od kakve su oni koristi?

³⁵ Nekim drugim danom Svjedoci se sastaju da bi poslušali 45-minutni biblijski govor nakon kojeg slijedi  jednosatno skupštinsko razmatranje (uz pomoć pitanja i odgovora) neke biblijske teme vezane za kršćansko učenje ili vladanje. Članovi skupštine slobodno mogu sudjelovati. Svake godine Svjedoci posjećuju i tri veća skupa, sastanke pokrajine i kongres, koji traju od jednog do četiri dana, na kojima se obično tisuće okupe da bi slušale biblijske govore. Na tim i ostalim besplatnim sastancima svaki Svjedok produbljuje svoju spoznaju o onome što je Bog obećao za Zemlju i čovječanstvo, te stječe izvrsnu edukaciju po pitanju kršćanskog morala. Svaki se pojedinac, time što slijedi učenja i primjer Krista Isusa, približava pravome Bogu, Jehovi (Ivan 6:44, 65; 17:3; 1. Petrova 1:15, 16).

36. (a) Imaju li Svjedoci plaćeno svećenstvo? (b) Tko onda vodi skupštinu?

³⁶ Ako Jehovini svjedoci održavaju sastanke i ako su organizirani za propovijedanje, logično je da ih netko vodi. Ipak, oni nemaju plaćeno svećenstvo niti nekakvog karizmatskog vođu na pijedestalu (Matej 23:10, St). Isus je rekao: “Za badava ste dobili, za badava i dajite” (Matej 10:8; Djela apostolska 8:18-21). U svakoj skupštini postoje duhovno osposobljeni starješine i sluge pomoćnici, od kojih mnogi rade na svjetovnom poslu i uzdržavaju obitelji, i koji dragovoljno preuzimaju vodstvo u poučavanju i usmjeravanju skupštine. To točno odgovara primjeru kršćana iz prvog stoljeća (Djela apostolska 20:17; Filipljanima 1:1; 1. Timoteju 3:1-10, 12, 13).

37. Kako se imenuje starješine i sluge pomoćnike?

³⁷ Kako ti starješine i sluge pomoćnici bivaju imenovani? Do njihovog imenovanja dolazi pod nadgledanjem vodećeg tijela pomazanih starješina iz različitih zemalja, čija je funkcija paralelna funkciji skupine apostola i starješina u Jeruzalemu  koji su vodili ranokršćansku skupštinu. Kao što smo vidjeli u 11. poglavlju, nijedan apostol nije imao primat u odnosu na druge. Do odluka su dolazili zajednički kao tijelo, a te su odluke poštovale skupštine rasijane diljem antičkog rimskog svijeta (Djela apostolska 15:4-6, 22, 23, 30, 31).

38. Kako funkcionira Vodeće tijelo?

³⁸ Po istom načelu funkcionira i današnje Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka. Ono se svaki tjedan sastaje u svjetskoj centrali Jehovinih svjedoka u Brooklynu (New York), a zatim upute šalje diljem svijeta Odborima podružnica koji nadgledaju propovjedničku aktivnost u pojedinim zemljama. Slijeđenjem primjera prvih kršćana, Jehovini su svjedoci propovijedanjem dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu bili u stanju pokriti ogromne dijelove Zemlje. To se djelo  nastavlja u globalnom omjeru (Matej 10:23; 1. Korinćanima 15:58).

39. (a) Zašto Svjedoci u političkim pitanjima zauzimaju neutralan stav? (b) Kakav su napredak Svjedoci doživjeli u zemljama u kojima rade pod zabranom?

³⁹ Tokom 20. stoljeća, Jehovini svjedoci širom svijeta doživljavaju napredak. To je slučaj čak i u onim zemljama u kojima rade pod zabranom ili u kojima su progonjeni. Većinu tih zabrana nametnuli su režimi koji su pokazali nerazumijevanje prema neutralnom stanovištu koje Jehovini svjedoci zauzimaju u pogledu svjetovne lojalnosti, političke i nacionalističke. (Vidi okvir na 347. stranici.) Ipak, u tim su se zemljama deseci tisuća ljudi okrenuli Božjem Kraljevstvu kao jedinoj istinskoj nadi za mir i sigurnost čovječanstva. Većini nacija  dano je opsežno svjedočanstvo, i sada po cijelom svijetu postoje milijuni aktivnih Svjedoka. (Vidi tabelu na 361. stranici.)

40, 41. (a) Što Jehovini svjedoci sada očekuju? (b) Na koje pitanje tek treba odgovoriti?

⁴⁰ Sa svojom kršćanskom ljubavlju i nadom u ‘novo nebo i novu zemlju’, Jehovini svjedoci iščekuju da u bliskoj budućnosti vide događanja koja će uskomešati svijet i brzo dokrajčiti svu nepravdu, pokvarenost i nepravednost na Zemlji. Zato će oni i dalje posjećivati svoje bližnje, iskreno nastojeći ljude čista srca približiti pravome Bogu, Jehovi (Otkrivenje 21:1-4; Marko 13:10; Rimljanima 10:11-15).

⁴¹ No, što prema biblijskom proročanstvu budućnost donosi čovječanstvu, religiji i zagađenoj Zemlji? Naše posljednje poglavlje odgovorit će na to životno važno pitanje (Izaija 65:17-25; 2. Petrova 3:11-14).