1. (Uključujući uvod.) (a) Gdje se ispovijedaju taoizam i konfucijanizam i koliko su rašireni? (b) Na koje ćemo se vremensko razdoblje sada usredotočiti da bismo razmotrili ta učenja?

‘NEK stotinu cvjetova cvjeta; nek se stotinu škola bori.’ Ova izreka, koju je 1956. u svom govoru popularizirao Mao Tse-tung iz Narodne Republike Kine, ustvari je parafraza izraza koji su koristili kineski učenjaci da bi opisali doba koje je u Kini trajalo od petog do trećeg stoljeća pr. n. e., nazvano Zaraćenim državama. Do tog je vremena moćna Chou dinastija (oko 1122-256. pr. n. e.) degradirala u sistem slabo povezanih feudalnih država koje su neprestano ratovale, nanoseći mnogo patnji običnom narodu.

2. (a) Što je dovelo do pojavljivanja “stotinu škola” mišljenja? (b) Što je na kraju ostalo od “stotinu škola”?

 ² Nemiri i patnje koje su nanosili ratovi ozbiljno su oslabili autoritet tradicionalne vladajuće klase. Običan narod nije više bio voljan pokoravati se aristokratskim hirovima i trikovima te šutke snositi posljedice. Kao rezultat toga, dugo potiskivane ideje i aspiracije izbile su na površinu poput “stotinu cvjetova”. Različite škole mišljenja iznijele su svoje ideje o tome kako život donekle vratiti u normalu, ideje koje su se bavile vladavinom, zakonom, društvenim poretkom, ponašanjem i etikom, kao i temama poput poljoprivrede, muzike i književnosti. Te su škole postale poznate pod nazivom “stotinu škola”. Većina njih nije prouzročila trajni efekt. Međutim, dvije škole stekle su takav ugled da već preko 2 000 godina vrše utjecaj na život u Kini. Kasnije su postale poznate kao taoizam i konfucijanizam.

3. (a) Što kaže kineski koncept Taoa? (b) Budući da ne vjeruju u Stvoritelja, što Kinezi smatraju uzročnikom svega? (Usporedi Jevrejima 3:4.)

³ Da bismo razumjeli zašto su taoizam (izgovara se dao-izam) i konfucijanizam zadobili tako dubok i trajan utjecaj nad kineskim narodom, kao i nad narodima Japana, Koreje i drugih okolnih država, moramo donekle shvatiti fundamentalni kineski koncept Tao. Riječ sama po sebi znači “put, cesta ili staza”. U proširenom smislu može značiti i “metoda, princip ili doktrina”. Za Kineze su sklad i red koje su zapažali u svemiru bili manifestacije Taoa, neke vrste božanske volje ili zakonâ koji postoje u svemiru i koji njime upravljaju. Drugim riječima, umjesto da su vjerovali u Boga Stvoritelja, koji upravlja svemirom, vjerovali su u providnost, volju neba, ili naprosto nebo sâmo kao uzrok svega.

4. Kako su Kinezi koncept Taoa primijenili na ljudski život? (Usporedi Priče Salamunove 3:5, 6.)

⁴ Primjenjujući koncept Taoa na ljudski život, Kinezi su vjerovali da postoji prirodan i pravilan način obavljanja svih djelatnosti te da sve i svatko ima svoje odgovarajuće mjesto i svoju odgovarajuću funkciju. Naprimjer, vjerovali su da će nacija živjeti u miru i blagostanju bude li vladar obavljao svoju dužnost tako da pravedno postupa s narodom i bude li se brinuo oko vršenja žrtvenih obreda koji se odnose na nebo. Slično tome, budu li ljudi voljni potražiti put, ili Tao, i slijediti ga, sve će biti harmonično, mirno i uspješno. No budu li išli  u suprotnom smjeru od njega ili mu se suprotstavljali, rezultat će biti kaos i nesreća.

5. (a) Kakav je taoistički pristup Taou? (b) Kakav je konfucijevski pristup Taou? (c) Na koja pitanja treba odgovoriti?

⁵ Ova ideja — ići s Taoom i ne ometati njegov tok — središnji je element kineskog filozofskog i religijskog razmišljanja. Može se reći da su taoizam i konfucijanizam dva različita izraza tog istog koncepta. Taoizam uzima mistički pristup i u svom izvornom obliku zagovara neaktivnost, mirnoću i pasivnost, izbjegavanje društva i vraćanje prirodi. Njegova osnovna ideja kaže da će sve biti dobro ako ljudi prekriže ruke, ništa ne čine i dopuste prirodi da ide svojim tokom. Konfucijanizam, s druge strane, uzima pragmatični pristup. On uči da će se red u društvu održati ako svaki čovjek igra svoju predviđenu ulogu i obavlja svoju dužnost. U tu svrhu, on klasificira sve međuljudske i socijalne odnose — vladar-podanik, otac-sin, muž-žena, i tako dalje — te za sve njih pruža smjernice. Naravno, to za sobom povlači sljedeća pitanja: Kako su ta dva sistema nastala? Tko su bili njihovi osnivači? Kako se prakticiraju danas? I kakav su prilog dali potrazi čovječanstva za Bogom?

6. (a) Što se zna o osnivaču taoizma? (b) Zašto je osnivač taoizma bio nazvan Lao-tzu?

⁶ U ranim razdobljima svog razvoja taoizam je više bio filozofija nego religija. Njegov osnivač, Lao-tzu, osjećao je nezadovoljstvo kaosom i nemirom koji su prevladavali u to vrijeme pa je tražio olakšanje povlačeći se od društva i vraćajući se prirodi. Malo se toga zna o tom čovjeku, za kojeg se kaže da je živio u šestom stoljeću pr. n. e., premda je čak i to nesigurno. Obično su ga zvali Lao-tzu, što znači  “Stari učitelj” ili “Stari”, zato što je, kako kaže legenda, njegova majka bila toliko dugo trudna s njim da mu je do rođenja kosa već bila posijedila.

7. Što o Lao-tzuu možemo saznati iz “Povijesnih zapisa”?

⁷ Jedini službeni zapis o Lao-tzuu nalazi se u djelu Shih Chi (Povijesni zapisi), od Ssu-me Ch’iena, uvaženog dvorskog historičara iz drugog i prvog stoljeća pr. n. e. Prema tom izvoru, Lao-tzuovo pravo ime bilo je Li Erh. Radio je kao službenik u carskim arhivima u Loyangu, u centralnoj Kini. No što je još značajnije, djelo iznosi sljedeći izvještaj o Lao-tzuu:

“Lao Tzu je većinu svog života proveo u Chouu. Kad je naslutio propast Choua, krenuo je na put i došao do granice. Carinik Yin Hsi mu je rekao: ‘Gospodine, budući da se namjeravate povući molio bih vas da za mene napišete knjigu.’ Potom je Lao Tzu napisao dvodijelnu knjigu koja je sadržavala nešto više od pet tisuća riječi, a u njoj je raspravljao o konceptima Puta [Tao] i Moći [Te]. Zatim je otišao. Nitko ne zna gdje je umro.”

8. (a) Koju je knjigu Lao-tzu navodno napisao? (b) Zašto je knjiga podložna mnogim različitim tumačenjima?

⁸ Mnogi učenjaci sumnjaju u autentičnost ovog izvještaja. U svakom slučaju, knjiga koja je napisana, poznata je  pod imenom Tao Te Ching (obično se prevodi “Klasik Puta i Moći”), i smatra se osnovnim tekstom taoizma. Pisana je sažetim, zagonetnim stihovima, od kojih neki imaju svega tri ili četiri riječi. Zbog vrste stiha i zbog toga što se značenje nekih pismenih znakova od vremena Lao-tzua znatno promijenilo, knjiga je podložna mnogim različitim tumačenjima.

9. Kako je Lao-tzu u Tao Te Chingu opisao Tao?

⁹ U Tao Te Chingu, Lao-tzu tumači Tao, osnovni put prirode, i primjenjuje ga na svaki nivo ljudske djelatnosti. Ovdje citiramo iz suvremenog engleskog prijevoda Gia-fu Fenga i Jane English da bismo dobili letimičan uvid u Tao Te Ching. S obzirom na Tao, djelo kaže sljedeće:

“[Postoji] nešto stvoreno na tajnovit način,

Rođeno prije neba i zemlje. (...)

 Vjerojatno je to majka deset tisuća stvari.

Ne znam njegovo ime.

Zovi ga Tao” (25. poglavlje).

“Sve stvari proizlaze iz Taoa.

Odgaja ih Vrlina [Te].

Sačinjava ih materija.

Oblikuje ih okolina.

Zato svih deset tisuća stvari štuje Tao

i iskazuje čast Vrlini [Te]” (51. poglavlje).

10. (a) Koji je cilj taoizma? (b) Kako se to taoističko gledište odražava na ljudsko vladanje?

¹⁰ Što možemo zaključiti na osnovi ovih enigmatskih odlomaka? Da je za taoiste Tao neka misteriozna kozmička sila koja je odgovorna za materijalni svemir. Cilj taoizma je proniknuti u Tao, okrenuti leđa svijetu i doći u sklad s prirodom. Ovaj se koncept odražava i u taoističkom gledištu o ljudskom vladanju. Tao Te Ching izražava taj ideal na sljedeći način:

“Bolje je natočiti malo manje, a ne do samog ruba.

Nabrusi li se oštrica previše, uskoro će se istupiti.

Zgrne li se obilje zlata i žada, nitko ga neće moći zaštititi.

Prisvoji li se bogatstvo i slava, uslijedit će nesreća.

Odmoriti se kad se posao završi.

To je put neba” (9. poglavlje).

11. Kako se može opisati taoistički ideal?

¹¹ Ovih nekoliko primjera pokazuje da je taoizam, barem isprva, bio škola filozofije. Reagirajući na nepravde, patnje, razaranja i ispraznost kao posljedice nesmiljene vladavine feudalnog sistema svog vremena, taoisti su vjerovali da se mir i harmonija mogu pronaći vraćanjem na tradicije starih, koje su postojale prije kraljeva i ministara  što su dominirali običnim narodom. Njihov je ideal bio živjeti spokojnim, seoskim životom u jedinstvu s prirodom (Priče Salamunove 28:15; 29:2).

12. (a) Tko je bio Chuang Chou? (b) Što je on dodao originalnim učenjima Lao-tzua?

¹² Filozofiju Lao-tzua odveo je korak dalje Chuang Chou, ili Chuang-tzu, što znači “Učitelj Chuang” (369-286. pr. n. e.), kojeg se smatra najeminentnijim nasljednikom Lao-tzua. U svojoj knjizi pod imenom Chuang Tzu ne samo da je tumačio Tao nego je također izložio ideje yina i yanga, koje su prvobitno bile razrađene u I Chingu. (Vidi 83. stranicu.) Prema njegovom gledištu, ustvari ništa nije stalno ili apsolutno, nego se sve nalazi u stanju tijeka između dvije suprotnosti. U poglavlju “Jesenska poplava” napisao je:

“Ništa u svemiru nije stalno, budući da sve živi tek dovoljno dugo da umre. Jedino Tao, koji nema ni početka ni kraja, traje vječno. (...) Život se može usporediti s hitrim konjem koji galopira punom brzinom — mijenja se stalno i neprestano, u svakom djeliću sekunde. Što bi trebao činiti? Što ne bi trebao činiti? To doista nije važno.”

13. (a) Kako taoizam gleda na život, prema tumačenju Chuang-tzua? (b) Koji je najpoznatiji Chuang-tzuov san?

¹³ Povodeći se ovom filozofijom inercije, taoisti smatraju kako nema smisla da itko čini išta što bi se kosilo s onim što je priroda pokrenula. Prije ili kasnije, sve će se vratiti svojoj suprotnosti. Bez obzira na to koliko bi situacija mogla biti nesnosna, uskoro će postati bolja. Bez obzira na to koliko bi situacija bila ugodna, uskoro će proći. (Nasuprot  tome, vidi Propovjednik 5:18, 19.) Ovo filozofsko gledište o životu simbolički je izraženo u Chuang-tzuovu snu po kojem je u narodu najbolje poznat:

“Jednom je Chuang Chou sanjao da je leptir, leptir koji sav sretan leprša i leti uokolo, radeći što god mu se sviđa. Nije znao da je on Chuang Chou. Iznenada se probudio i, evo, bio je to on, sigurno i nepogrešivo Chuang Chou. Ali nije znao je li on to Chuang Chou koji je sanjao da je leptir ili leptir koji sanja da je Chuang Chou.”

14. Na kojim se područjima odražava utjecaj taoizma?

¹⁴ Utjecaj ove filozofije vidljiv je u stilu poezije i slikarstva koji su razvili kineski umjetnici kasnijih generacija. (Vidi 171. stranicu.) Međutim, taoizam nije zadugo trebao ostati pasivnom filozofijom.

15. (a) Na koju je zamisao taoiste navela zadivljenost prirodom? (b) Koje su izjave u Tao Te Chingu potkrijepile takvu zamisao?

¹⁵ U svom nastojanju da dođu u sklad s prirodom, taoisti su postali opsjednuti njenom vječnom mladošću i sposobnošću obnavljanja. Spekulirali su da bi čovjek svojim življenjem u skladu s Taoom, ili putem prirode, možda mogao na neki način proniknuti u tajne prirode i postati imun na tjelesno ranjavanje, bolesti, pa čak i na smrt. Premda se Lao-tzu nije bavio tom temom, odlomci u Tao Te Chingu izgleda sugeriraju ovu ideju. Naprimjer, 16. poglavlje kaže: “Jedinstvenost s Taoom je vječna. I premda tijelo umire, Tao nikad ne nestaje.” *

16. Kako su spisi Chuang-tzua doprinijeli magijskim vjerovanjima taoizma?

 ¹⁶ Chuang-tzu je također doprinio takvim spekulacijama. Naprimjer, u dijalogu u Chuang Tzuu, jedan je mitski lik pitao drugog: “Ti si u visokoj starosti, a još uvijek imaš dječji ten. Kako to?” Drugi odgovara: “Spoznao sam Tao.” S obzirom na jednog drugog taoističkog filozofa, Chuang-tzu je napisao: “Liehtse sad može jahati na vjetru. Odlazio bi na petnaest dana, jedreći bezbrižno na laganom povjetarcu, prije nego bi se vratio. Među smrtnicima koji postižu blaženstvo, takav je čovjek rijedak.”

17. Koji su taoistički običaji proizišli iz ranije spomenutih spekulativnih razmišljanja, i kakav je bio ishod? (Usporedi Rimljanima 6:23; 8:6, 13.)

¹⁷ Ovakve priče raspaljivale su maštu taoista, pa su oni započeli eksperimentirati s meditacijom, prehranom i vježbama disanja, što je sve navodno moglo odgoditi tjelesno propadanje i smrt. Uskoro su počele kružiti legende o besmrtnicima koji mogu letjeti na oblacima te se pojavljivati i nestajati po volji i koji nebrojene godine žive na svetim planinama ili na udaljenim otocima, hraneći se rosom ili magičnim voćem. Kineska povijest bilježi da je 219. pr. n. e., Ch’in car Shih Huang-Ti odaslao flotu brodova s 3 000 mladića i djevojaka da pronađu legendarni otok P’eng-lai, obitavalište besmrtnikâ, te da donesu biljku besmrtnosti. Ne treba niti spominjati da se nisu vratili s eliksirom, nego su, kako kaže tradicija, naselili otoke koji su postali poznati kao Japan.

18. (a) Koja je taoistička ideja stajala iza ‘pilula besmrtnosti’? (b) Koje je daljnje magijske postupke razvio taoizam?

¹⁸ Za vrijeme dinastije Han (206. pr. n. e.–220. n. e.), magijski običaji taoizma dosegli su novi vrhunac. Govorilo se da je car Wu Ti bio jako privučen taoističkom idejom  fizičke besmrtnosti, premda je promicao konfucijanizam kao službeno državno učenje. Naročito se zaokupljao alkemijskim pripremanjem ‘pilula besmrtnosti’. Prema taoističkom gledištu, život nastaje kad se sjedine oprečne sile, yin i yang (žensko i muško). Tako su spajanjem olova (tamno, ili yin) i žive (svijetlo, ili yang) alkemičari oponašali proces prirode, a produkt će, kako su mislili, biti pilula besmrtnosti. Taoisti su također razvili vježbe nalik na yogu, tehnike kontrole disanja, prehrambena ograničenja i seksualne postupke za koje su smatrali da jačaju čovjekovu vitalnu energiju i produžuju njegov život. Upotrebljavali su magične talismane za koje se govorilo da pojedinca čine nevidljivim i neranjivim za oružje ili da mu  omogućuju hod po vodi ili let zrakom. Na objekte i iznad kućnih ulaza pričvršćivali su magične žigove, koji su obično sadržavali yin-yang simbol, da bi njima otjerali zle duhove i divlje zvijeri.

19. Kako je taoizam postao organiziran?

¹⁹ Do drugog stoljeća n. e., taoizam je postao organiziran. Stanoviti Chang Ling, ili Chang Tao-ling, u zapadnoj je Kini utemeljio taoističko tajno društvo te je provodio magijska iscjeljenja i prakticirao alkemiju. Budući da je svakom članu bila određena pristojba od pet mjera riže, njegov je pokret postao poznat kao taoizam “pet mjera riže” (wu-tou-mi tao). Chang je tvrdio da je primio otkrivenje od samog Lao-tzua, te je postao prvi “nebeski učitelj”. Kaže se da je na kraju uspio načiniti eliksir života te da je jašući na tigru živ uzašao na nebo s planine Lung-hu (planina Zmaja-tigra) u provinciji Kiangsi. S Chang Tao-lingom započeo je stoljećima dug slijed taoističkih “nebeskih učitelja”, a za svakog se od njih kaže da je reinkarnacija Changa.

20. Kako je taoizam pokušao suzbiti utjecaj budizma?

²⁰ Do sedmog stoljeća, za vrijeme dinastije T’ang (618-907. n. e.), budizam je prodirao u kineski vjerski život. Kao protumjeru tome, taoizam se počelo isticati kao religiju s kineskim korijenima. Lao-tzu bio je deificiran a taoistički spisi bili su kanonizirani. Sagrađeni su hramovi, muški i ženski samostani te ustanovljeni redovi redovnika i redovnica, više-manje po budističkom uzoru. Pored toga, taoizam je u svoj panteon prihvatio mnogo bogova, božica, vila i besmrtnika iz kineskog folklora, kao što je Osam besmrtnika (Pa Hsien), bog ognjišta (Tsao Shen),  bogovi gradova (Ch’eng Huang) i čuvari vrata (Men Shen). Rezultat je bio amalgam koji je obuhvatio elemente budizma, tradicionalnih praznovjerja, spiritizma i obožavanja predaka (1. Korinćanima 8:5).

21. U što se naposljetku pretvorio taoizam i kako?

²¹ Kako je vrijeme prolazilo, taoizam je polako degenerirao u sistem idolatrije i praznovjerja. Svaki je čovjek jednostavno obožavao svoje omiljene bogove i božice u mjesnim hramovima, moleći ih da ga zaštite od zla i da mu donesu ovozemaljsku sreću. Svećenike se moglo unajmiti  za pogrebnu službu; za odabiranje povoljnih mjesta za grobove, kuće i poslove; za komuniciranje s mrtvima; za zaštitu od zlih duhova i sablasti; za proslavljanje svetkovina; te za vršenje raznoraznih drugih rituala. Tako se ono što je započelo kao škola mističke filozofije preobrazilo u religiju koja je duboko zaglibila u vjerovanje u besmrtne duhove, paklenu vatru i polubogove — u ideje koje su preuzete iz ustajale baruštine lažnih vjerovanja drevnog Babilona.

22. Koja je škola mišljenja u Kini postala dominantna i koja pitanja moramo razmotriti?

²² Prateći uspon, razvoj i pad taoizma, moramo se prisjetiti da je on bio tek jedna od “stotinu škola” koje su cvjetale u Kini tijekom razdoblja Zaraćenih država. Jedna druga škola koja se konačno počela isticati, ustvari dominirati, bio je konfucijanizam. No zašto je konfucijanizam postao tako istaknut? Od svih kineskih mudraca, izvan Kine je nedvojbeno najpoznatiji Konfucije. No tko je on ustvari bio? I što je naučavao?

23. Koje su osobne pojedinosti o Konfuciju iznesene u “Povijesnim zapisima”?

²³ Što se tiče Konfucija, ponovo se moramo obratiti djelu Shih Chi (Povijesni zapisi) od Ssu-me Ch’iena. Nasuprot kratkim crticama o Lao-tzuu, u slučaju Konfucija na raspolaganju nam stoji opsežna biografija. Slijede neki osobni detalji citirani iz engleskog prijevoda kineskog izučavatelja Lina Yutanga:

“Konfucije je rođen u gradu Tsou, u pokrajini Ch’angping, u državi Lu. (...) [Njegova se majka] molila na brdu Nich’iu te je u odgovoru na svoju molitvu začela Konfucija, u dvadeset drugoj godini kneza Hsianga iz Lua (551. pr. n. e.). Bio je rođen sa  zamjetljivim ispupčenjem na glavi, te je zbog toga nazvan ‘Ch’iu’ (što znači “brdo”). Njegov pseudonim bio je Chungni, a prezime mu je bilo K’ung.” *

24. Što se s Konfucijem događalo u njegovoj ranoj mladosti?

²⁴ Ubrzo nakon njegova rođenja, otac mu je umro, no majka mu je usprkos siromaštvu uspijevala pružiti dolično školovanje. Dječak je razvio velik interes za povijest, poeziju i muziku. Prema Analecti, jednoj od konfucijevske Četiri knjige, stručnom se studiju posvetio kad je dostigao dob od 15 godina. U dobi od 17 godina, dobio je niži položaj u vlasti u svojoj rodnoj državi Lu.

25. Kako je na Konfucija utjecala smrt njegove majke? (Usporedi Propovjednik 9:5, 6; Ivan 11:33, 35.)

 ²⁵ Njegovo se financijsko stanje očito poboljšalo, tako da se u dobi od 19 godina oženio a sljedeće je godine dobio sina. Međutim, sredinom njegovih 20-ih umrla mu je majka. To je očigledno jako utjecalo na njega. Budući da je brižno obdržavao stare tradicije, Konfucije se povukao iz javnog života te je 27 mjeseci tugovao za svojom majkom na njenom grobu, pružajući tako Kinezima klasičan primjer sinovskog štovanja.

26. Kojim se zanimanjem Konfucije počeo baviti nakon smrti svoje majke?

²⁶ Potom je napustio svoju obitelj i postao putujućim učiteljem. Među predmetima koje je poučavao bili su muzika, poezija, književnost, nauka o građanskim pravima i dužnostima, etika i znanost, odnosno ono što je od nje postojalo u to vrijeme. Mora da si je stekao dobro ime, budući da je jedno vrijeme navodno imao čak 3 000 učenika.

27. Što se zna o Konfuciju kao učitelju? (Usporedi Matej 6:26, 28; 9:16, 17; Luka 12:54-57; Ivan 4:35-38.)

²⁷ Na Orijentu se Konfucija štuje uglavnom kao vrhunskog učitelja. Ustvari, epitaf na njegovom grobu u Ch‘ü-fouu, u provinciji Shantung, naziva ga jednostavno “Drevni, Najsvetiji Učitelj”. Jedan je pisac sa Zapada na sljedeći način opisao njegovu metodu poučavanja: “Hodao je od ‘mjesta do mjesta u društvu onih koji su prihvaćali njegova gledišta o životu’. Kad god su krenuli na malo dalji put, on je putovao volovskim kolima. Spori hod životinje omogućio je njegovim učenicima da ga slijede pješice, a očito je da su temu njegovih lekcija često nametala usputna zbivanja.” Zanimljivo je da je Isus u jednom kasnijem razdoblju, i neovisno o ovome, koristio sličnu metodu.

28. Što je, prema kineskom piscu Linu Yutangu, Konfucija učinilo cijenjenim učiteljem?

 ²⁸ Ono što je Konfucija učinilo visoko cijenjenim učiteljem među orijentalcima, nesumnjivo je bila činjenica da je on sam bio dobar učenik, osobito u povijesti i etici. “Ljudi su bili privučeni Konfuciju, ne toliko zbog toga što je bio najmudriji čovjek svog vremena, nego zato što je bio najobrazovaniji učenjak, jedini koji ih je u svoje vrijeme mogao učiti o drevnim knjigama i drevnom znanju”, napisao je Lin Yutang. Ukazujući na tu ljubav prema učenju kao na možda ključni razlog trijumfa konfucijanizma nad drugim školama mišljenja, Lin je sumirao stvar na sljedeći način: “Konfucijevski učitelji imali su nešto konkretno o čemu su mogli poučavati a konfucijevski učenici nešto konkretno što su mogli naučiti, naime, historijsko znanje, dok su druge škole bile prisiljene iznositi tek svoja vlastita mišljenja.”

29. (a) Što je bila Konfucijeva prava životna ambicija? (b) Kako je nastojao ostvariti svoju ambiciju i s kakvim rezultatom?

²⁹ I pored toga što je kao učitelj doživljavao uspjehe, Konfucije na poučavanje nije gledao kao na svoj životni poziv. Smatrao je da bi njegove ideje o etici i moralu mogle spasiti unesrećeni svijet njegova vremena kad bi ih samo vladari htjeli primjenjivati tako da zaposle njega ili njegove učenike u svoje vlade. Da bi to postigao, zajedno s malom grupom svojih najbližih učenika napustio je svoju rodnu državu Lu i počeo putovati od države do države pokušavajući pronaći mudrog vladara koji bi prihvatio njegove ideje o vladavini i društvenom poretku. I kakav je bio ishod? Shih Chi izvještava: “Konačno je napustio Lu, bio je odbačen u Ch’iu, protjeran iz Sunga i Weia, ostao bez igdje ičega između Ch’ena i Ts’aia.” Nakon 14 godina provedenih na putu, vratio se u Lu, razočaran, ali ne i slomljen.

30. Koja književna djela čine temelj konfucijanizma?

 ³⁰ U preostalom dijelu svog života posvetio se književnom djelu i poučavanju. (Vidi okvir na 177. stranici.) Premda je, očigledno, jadikovao nad time što je ostao neshvaćen, rekao je: “Ne prigovaram Nebu. Ne gunđam protiv čovjeka. Nastavljam sa svojim izučavanjima ovdje na Zemlji, a u dodiru sam s Nebom gore. Nebo je to koje me poznaje!” Naposljetku, godine 479. pr. n. e., umro je u starosti od 73 godine.

31. Što je, prema Konfucijevom učenju, bio put za postizanje reda u društvu?

³¹ Premda se Konfucije isticao i kao učenjak i kao učitelj, njegov utjecaj ni u kom slučaju nije bio ograničen na učene krugove. Ustvari, Konfucijev cilj nije bio samo poučavati pravilima vladanja ili morala nego i obnoviti mir i red u društvu, u kojem je u to vrijeme vladalo rasulo uslijed neprestanog ratovanja između feudalaca. Da bi postigao taj cilj,  Konfucije je naučavao kako bi svatko, od cara do običnog naroda, morao naučiti koja se uloga u društvu od njega očekuje te da bi morao u skladu s njome živjeti.

32, 33. (a) Što kaže konfucijevski koncept lia? (b) Što će, prema Konfuciju, biti posljedica primjenjivanja lia?

³² U konfucijanizmu se ovaj koncept naziva li, što znači doličnost, uljudnost, red, a u proširenom smislu, ritual, ceremonija i štovanje. U odgovoru na pitanje “Što je taj veliki li?” Konfucije je pružio sljedeće objašnjenje:

“Od svih stvari po kojima ljudi žive, li je najveća. Bez lia ne znamo kako pravilno vršiti obožavanje duhova svemira; ili kako utvrditi pravilan status kralja i ministara, vladara i podanika, te starijih i mlađih; ili kako utvrditi moralne odnose između spolova, između roditelja i djece te između braće; ili kako razlučiti različite vrste odnosa u obitelji. To je razlog zbog kojeg plemenit čovjek tako visoko cijeni li.”

³³ Dakle, li je pravilo vladanja po kojem se istinski plemenit čovjek (chün-tzu, ponekad se prevodi “uzvišeni čovjek”) ponaša u svim svojim društvenim odnosima. Kad se svatko trudi tako postupati, “sve dolazi na svoje mjesto u obitelji, u državi i na svijetu”, rekao je Konfucije, i tada je Tao, ili nebeski put, proveden u djelo. No, na koji bi se način li trebao manifestirati? To nas dovodi do još jednog od središnjih koncepata konfucijanizma, a to je jen (izgovara se ren), čovječnost ili dobrota.

34. Što kaže konfucijevski koncept jena, i kako on pomaže u rješavanju socijalnih problema?

³⁴ Dok li naglašava ograničavanje izvanjskim pravilima, jen se bavi ljudskom prirodom, ili unutrašnjim čovjekom. Taj konfucijevski koncept, osobito prema tumačenju Konfucijevog najistaknutijeg učenika Mencija, govori da je  ljudska priroda u osnovi dobra. Dakle, rješenje svih socijalnih problema leži u samooplemenjivanju, a ono započinje s edukacijom i stjecanjem znanja. Uvodno poglavlje Velikog učenja kaže:

“Kad se stekne pravo znanje, tada htijenje postaje iskreno; kad je htijenje iskreno, tada srce postaje čisto (...); kad je srce čisto, tada se osobni život oplemenjuje; kad je osobni život oplemenjen, tada je obiteljski život skladan; kad je obiteljski život skladan, tada u životu nacije vlada red; a kad u životu nacije vlada red, tada na ovom svijetu vlada mir. Od cara pa sve do običnih ljudi, svi moraju oplemenjivanje osobnog života smatrati korijenom ili temeljem.”

35. (a) Kako se mogu sažeti načela lia i jena? (b) Kako se sve to odražava u kineskom gledanju na život?

³⁵ Dakle, vidimo da, prema Konfuciju, pridržavanje lia omogućava ljudima da se dolično ponašaju u svakoj  situaciji, a razvijanje jena potiče ih da sa svakim postupaju na dobrohotan način. Teoretski je rezultat mir i harmonija u društvu. Konfucijevski ideal, temeljen na principima li i jen, može se sažeti na sljedeći način:

“Dobrohotnost kod oca, sinovsko štovanje kod sina

Finoća kod najstarijeg brata, poniznost i poštovanje kod mlađeg

Pošteno ponašanje kod muža, poslušnost kod žene

Humana uviđavnost kod starijih, poštovanje kod mlađih

 Dobročinstvo kod vladarâ, lojalnost kod ministara i podanikâ.”

Sve to razjašnjava zašto većina Kineza, pa čak i ostalih orijentalaca, toliko pažnje poklanja obiteljskim vezama, marljivosti, obrazovanju te spoznavanju osobnog mjesta u društvu i postupanju u skladu s njime. Bilo kako bilo, nakon što su stoljećima bili utiskivani u kinesku svijest, ovi su se konfucijevski koncepti duboko u nju usjekli.

36. Kako je konfucijanizam stekao status državnog kulta?

³⁶ S usponom konfucijanizma, razdoblje “stotinu škola” došlo je svom kraju. Carevi Han dinastije u konfucijevskom su učenju o lojalnosti vladaru pronašli baš onu formulu koju su trebali da bi učvrstili vlast prijestolja. Pod carem Wu Tiem, kojeg smo već spomenuli u povezanosti s taoizmom, konfucijanizam je uzdignut na status državnog kulta. Za državne službenike odabirani su jedino oni koji su bili upućeni u konfucijevske klasike, pa je svatko tko je želio ući u vladinu službu morao proći državne ispite koji su se temeljili na konfucijevskim klasicima. Konfucijevski obredi i rituali postali su religijom kraljevske kuće.

37. (a) Kako je konfucijanizam postao religijom? (b) Zašto se može reći da konfucijanizam ustvari predstavlja nešto više od same filozofije?

³⁷ Ove izmijenjene okolnosti uvelike su pridonijele uzdizanju pozicije Konfucija u kineskom društvu. Han carevi započeli su tradiciju prinošenja žrtava na Konfucijevom grobu. Počelo mu se pridavati počasne titule. Zatim je, 630. n. e., T’ang car T’ai Tsung odredio da se u svakoj provinciji i pokrajini diljem carstva podigne državni hram Konfuciju i da se redovito prinose žrtve. Konfucije je u svakom izvedivom pogledu uzdignut na status boga, a konfucijanizam je  postao religijom koju se teško moglo razlikovati od taoizma ili budizma. (Vidi okvir na 175. stranici.)

38. (a) Što se s taoizmom i konfucijanizmom dogodilo od 1911? (b) No što je još uvijek slučaj u pogledu temeljnih koncepata ovih religija?

³⁸ Od kraja dinastičke vlasti u Kini godine 1911, konfucijanizam i taoizam dospjeli su pod znatan udar kritike, a postali su čak i progonjeni. Taoizam je bio diskreditiran zbog svojih magijskih i praznovjernih običaja. A konfucijanizam je bio ožigosan kao feudalistički sistem koji promiče ropski mentalitet da bi ljude, a osobito žene, zadržao u podložnosti. Međutim, i usprkos takvim službenim pogrdama, temeljni koncepti ovih religija tako su duboko usađeni u kineski um da još uvijek vrše snažan utjecaj na mnoge ljude.

39. Što jedan novinski izvještaj kaže o praznovjernim vjerskim običajima u Kini?

³⁹ Naprimjer, kanadske novine Globe and Mail izvijestile su 1987. u članku pod naslovom “Kineski religijski obredi rijetki u Pekingu, dok cvjetaju u obalnim područjima”, da su nakon gotovo 40 godina ateističke vladavine u Kini, pogrebni obredi, hramske službe i mnogi drugi praznovjerni običaji još uvijek uobičajeni u seoskim područjima. “Većina sela ima fengshuia, obično starijeg stanovnika koji zna tumačiti sile vjetra (feng) i vode (shui) radi određivanja najpovoljnijeg položaja za sve, od groba predaka, nove kuće ili namještaja u dnevnoj sobi”, kaže izvještaj.

40. Koji se vjerski običaji mogu naći na Tajvanu?

⁴⁰ Taoizam i konfucijanizam mogu se pronaći i na drugim mjestima, svagdje gdje je živa tradicionalna kineska kultura. Na Tajvanu, čovjek koji tvrdi da je potomak Chang  Tao-linga predsjeda kao “nebeski učitelj” s vlašću da zaređuje taoističke svećenike (Tao Shih). Popularnu božicu Matsu, poznatu kao “Nebeska Sveta Majka”, obožava se kao sveticu zaštitnicu Otoka, mornara i ribara. Što se tiče običnih ljudi, oni su uglavnom preokupirani prinošenjem prinosa i žrtava duhovima rijeka, planina i zvijezda; zatim božanstvima zaštitnicima svakog pojedinog zanimanja; te bogovima zdravlja, sreće i bogatstva. *

41. Kako se danas prakticira konfucijanizam?

⁴¹ A kako je s konfucijanizmom? Uloga konfucijanizma kao religije svedena je na status nacionalnog spomenika. U kineskom mjestu Ch‘ü-fouu, rodnom mjestu Konfucija, država je Konfucijev hram i obiteljski posjed zadržala kao turističke atrakcije. Tamo se, prema časopisu China Reconstructs, izvode igrokazi da bi se “inscenirao ritual obožavanja Konfucija”. A u Singapuru, na Tajvanu, u Hong Kongu i u drugim mjestima istočne Azije, ljudi još uvijek slave Konfucijev rođendan.

42. Zašto taoizam i konfucijanizam doživljavaju neuspjeh kao vodiči u potrazi za pravim Bogom?

⁴² Iz primjera konfucijanizma i taoizma vidljivo je kako sistem utemeljen na ljudskoj mudrosti i ljudskom prosuđivanju, bez obzira na stupanj logičnosti i dobre namjere, na kraju doživljava neuspjeh u potrazi za pravim Bogom. Zašto? Zato što izostavlja jedan važan element, naime, volju i zahtjeve personalnog Boga. Konfucijanizam se okreće ljudskoj naravi kao motivirajućoj sili za činjenje dobra, a taoizam se okreće prirodi. No to je pogrešno usmjereno pouzdanje zato što ne predstavlja ništa drugo do štovanje  tvorevina umjesto Stvoritelja (Psalam 62:10, St; 146:3, 4; Jeremija 17:5).

43. Kako su vjerske tradicije Kineza radile protiv njih u potrazi za pravim Bogom?

⁴³ S druge strane, tradicije obožavanja predaka i idola, štovanje kozmičkog neba i duhova prirode, kao i obredi i rituali povezani s njima, tako su se duboko ukorijenili u kineskom načinu razmišljanja da ih se prihvaća kao nepisanu istinu. Često je vrlo teško govoriti kineskom čovjeku o personalnom Bogu ili o Stvoritelju zato što mu je ta zamisao potpuno strana (Rimljanima 1:20-25).

44. (a) Kako misaoni umovi reagiraju na čuda prirode? (b) Na koju nas se djelatnost potiče?

⁴⁴ Neosporno je da je priroda ispunjena velikim čudima i mudrošću te da smo mi ljudi obdareni zadivljujućim darovima razuma i savjesti. No, kao što se objašnjava u poglavlju o budizmu, čuda koja vidimo u prirodi navela su misaone umove na zaključak da mora postojati Konstruktor ili Stvoritelj. (Vidi 151. i 152. stranicu.) Budući da je to slučaj, nije li tada logično da bismo trebali nastojati pronaći tog Stvoritelja? Ustvari, Stvoritelj nas poziva da to učinimo: “Podignite gore oči svoje i vidite; ko je to stvorio? ko izvodi vojsku svega toga na broj i zove svako po imenu” (Izaija 40:26). Čineći to, ne samo da ćemo upoznati tko je Stvoritelj, naime Jehova Bog, nego ćemo upoznati i ono što on sprema za našu budućnost.

45. Koju ćemo orijentalnu religiju razmotriti kao sljedeću?

⁴⁵ Pored budizma, konfucijanizma i taoizma, koji su igrali važnu ulogu u vjerskom životu ljudi Orijenta, postoji još jedna religija, karakteristična za narod Japana — šintoizam. Po čemu se razlikuje? Otkuda potječe? Je li ta religija ljude približila pravome Bogu? To ćemo razmotriti u sljedećem poglavlju.