1-7. Po kojim su obilježjima prepoznatljive različite svjetske religije?

BEZ obzira na to gdje živiš, zasigurno si vidio kako religija utječe na život milijunâ ljudi, a možda i na tvoj vlastiti. U hinduističkim zemljama često ćeš vidjeti kako ljudi vrše puju — ceremoniju u kojoj ponekad na žrtvu bogovima prinose kokosove orahe, cvijeće i jabuke. Svećenik će na čelima vjernika crvenim ili žutim pigmentom nacrtati točku, tilak. Pored toga, milijuni svake godine hrle na rijeku Ganges da bi se obredno očistili u njenim vodama.

² U katoličkim zemljama vidjet ćeš ljude koji se mole u crkvama i katedralama dok drže raspelo ili krunicu. Zrna krunice služe za brojanje molitava koje se u odanosti upućuju Mariji. A opatice i svećenike nije teško prepoznati u njihovoj specifičnoj crnoj odjeći.

³ Protestantske zemlje obiluju kapelama i crkvama, te nedjeljom župljani obično oblače svoju najbolju odjeću i okupljaju se da bi pjevali crkvene pjesme i slušali propovijedi. Njihovi svećenici obično nose crnu odjeću i karakterističan svećenički ovratnik.

⁴ U islamskim zemljama možeš čuti glas mujezinâ, muslimanskih pozivara, koji pozivaju s minaretâ pet puta na dan, okupljajući vjernike na namaz, ili obrednu molitvu. Muslimani Kur’an smatraju islamskom svetom  knjigom. Prema islamskom vjerovanju, objavio ga je Bog i po anđelu Džibrilu dao poslaniku Muhammedu u sedmom stoljeću naše ere.

⁵ U mnogim se budističkim zemljama na budističke monahe, koji se na ulicama mogu vidjeti u haljinama šafranove, crne ili crvene boje, gleda kao na simbol pobožnosti. Drevni hramovi s prikazima spokojnog Bude dokaz su drevnosti budističke vjere.

⁶ Šintoizam, koji se ispovijeda uglavnom u Japanu, prodire u svakodnevni život putem obiteljskih svetišta i žrtava koje se prinose precima. Japanci se osjećaju slobodnima moliti za krajnje svjetovne stvari, čak i za uspjeh na školskim ispitima.

⁷ Jedna druga vjerska aktivnost poznata diljem svijeta aktivnost je što je obavljaju ljudi koji idu od kuće do kuće i koji stoje na ulicama s Biblijama i biblijskom literaturom.  S časopisima Kula stražara i Probudite se! na vidljivom mjestu, ove ljude skoro svatko prepoznaje kao Jehovine svjedoke.

8. Na što ukazuje povijest religioznosti?

⁸ Na što ukazuje ova velika svjetska raznolikost u izražavanju religioznosti? Na to da je tisućama godina čovječanstvo imalo duhovnu potrebu i čežnju. Čovjek je živio sa svojim nevoljama i tegobama, sa svojim nedoumicama i pitanjima, uključujući i enigmu smrti. Vjerske se osjećaje izražavalo na mnogo različitih načina, dok su se ljudi obraćali Bogu ili svojim bogovima, tražeći blagoslove i utjehu. Religija je također pokušavala odgovoriti na značajna pitanja: Zašto smo ovdje? Kako bismo trebali živjeti? Što čovječanstvu donosi budućnost?

9. Na koji način većina ljudi u svom životu pokazuje neki oblik religioznosti?

⁹ S druge strane, postoje milijuni ljudi koji ne ispovijedaju nijednu religiju niti bilo kakvo vjerovanje u nekog boga. Oni su ateisti. Drugi, agnostici, vjeruju da je Bog nepoznat i da ga se najvjerojatnije ne može ni upoznati. Međutim, to sasvim sigurno ne znači da ti ljudi nemaju principa ili etike, isto kao što ni činjenica da netko ispovijeda religiju ne znači da ih ima. Međutim, ako netko prihvati religiju kao ‘odanost nekom principu; strogu predanost ili vjernost; savjesnost; pobožnu naklonost ili privrženost’, tada većina ljudi, uključujući ateiste i agnostike, ipak u svom životu pokazuje neki oblik religioznosti (The Shorter Oxford English Dictionary).

10. Vrši li religija utjecaj na suvremeni svijet? Ilustriraj.

¹⁰ Uz toliko mnogo religija na svijetu, koji postaje sve manji i manji zbog sve bržih putovanja i komunikacija, utjecaj tih različitih vjera osjeća se diljem svijeta, bez  obzira na to sviđalo nam se to ili ne. Eksces do kojeg je 1989. došlo zbog knjige Sotonski stihovi, čijeg pisca neki nazivaju ‘otpadničkim muslimanom’, jasno pokazuje da se vjerski osjećaji mogu manifestirati na globalnom planu. Neki islamski vođe tražili su da se knjiga zabrani i čak da se autoru oduzme život. Što navodi ljude da reagiraju tako žestoko kad se radi o religiji?

11. Zašto nije pogrešno razmatrati druge vjere?

¹¹ Da bismo odgovorili na to, moramo nešto znati o pozadini svjetskih religija. Geoffrey Parrinder o tome u svom djelu World Religions—From Ancient History to the Present (Religije svijeta — od drevne povijesti do danas) kaže sljedeće: “Proučavanjem različitih religija pojedinac ne postaje automatski nevjeran svojoj vlastitoj vjeri, nego je umjesto toga produbljuje, spoznavajući kako su drugi ljudi tražili istinu i kako su bili obogaćeni svojom potragom.” Spoznaja vodi do razumijevanja, a razumijevanje do tolerancije među ljudima različitih nazora.

12. Koji faktori obično određuju religiju neke osobe?

¹² Jesi li ikad pomislio ili rekao: ‘Imam svoju vjeru. To je sasvim osobna stvar. Ne želim o tome razgovarati’? Istina, religija je nešto sasvim osobno — praktički od rođenja, roditelji i rođaci usađivali su vjerske ili etičke ideje u naš um. Posljedica toga je da obično slijedimo vjerske ideale svojih roditelja te djedova i baka. Religija je gotovo postala stvar obiteljske tradicije. I čime je to rezultiralo? Time da su većini od nas religiju odabrali drugi. To je jednostavno bilo stvar mjesta i vremena našeg rođenja. Ili, kao što je to primijetio povjesničar Arnold Toynbee, pripadnost pojedinca izvjesnoj vjeri  često je određena “geografskom slučajnošću mjesta njegovog rođenja”.

13, 14. Zašto nije razumno pretpostaviti da je religija nečijeg rođenja automatski ona koju Bog odobrava?

¹³ Je li razumno pretpostaviti da religija koja je dana nekome prilikom rođenja obavezno predstavlja potpunu istinu? Ako si rođen u Italiji ili Južnoj Americi, tada si po svoj prilici odgajan kao katolik. Ako si rođen u Indiji, tada si najvjerojatnije automatski postao hindus, ili  ako si iz Punjaba, vjerojatno sikh. Da su tvoji roditelji iz Pakistana, tada bi očito bio musliman. A ako si rođen u nekoj socijalističkoj zemlji u toku nekoliko posljednjih desetljeća, možda nisi imao drugog izbora nego da te odgajaju kao ateista (Galaćanima 1:13, 14; Djela apostolska 23:6).

¹⁴ Dakle, je li religija nečijeg rođenja automatski ona prava, ona koju Bog odobrava? Da se tako razmišljalo tijekom proteklih tisućljeća, mnogi bi ljudi još uvijek prakticirali primitivni šamanizam i drevne kultove plodnosti, pretpostavljajući da je ‘ono što je bilo dovoljno dobro za moje pretke dovoljno dobro i za mene’.

15, 16. Koje koristi proizlaze iz razmatranja drugih religija?

¹⁵ Pored toliko mnogo raznolikih načina izražavanja religije koji su se razvijali diljem svijeta u toku 6 000 godina, razumijevanje onog što drugi vjeruju i poznavanje porijekla njihovih vjerovanja u najmanju je ruku stvar edukacije i širokih nazora. Pored toga, može ti otvoriti vidike s obzirom na stvarniju nadu za tvoju vlastitu budućnost.

¹⁶ Zbog imigracije i populacijskog kretanja, u mnogim zemljama ljudi različitih religija sada dijele isti životni prostor. Dakle, obostrano razumijevanje tuđih nazora može dovesti do smislenijeg komuniciranja i ophođenja među ljudima različitih vjera. Ono također može donekle raspršiti mržnju utemeljenu na vjerskim razlikama. Istina je da ljudi mogu imati snažna neslaganja po pitanju svojih religijskih vjerovanja, ali neosnovano je mrziti neku osobu samo zato što on ili ona zastupa drugačije gledište (1. Petrova 3:15, 16a; 1. Ivanova 4:20, 21; Otkrivenje 2:6).

17. Zašto ne bismo trebali mrziti one čije se religijsko razmišljanje razlikuje od našeg?

 ¹⁷ U starom židovskom zakonu stoji: “Nemoj mrziti na brata svojega u srcu svojem; slobodno iskaraj bližnjega svojega, i nemoj trpjeti grijeha na njemu. Ne budi osvetljiv i ne nosi srdnje na sinove naroda svojega; nego ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga; ja sam Gospodin [Jehova]” (3. Mojsijeva 19:17, 18). Osnivač kršćanstva je rekao: “Ali vama kažem koji slušate: ljubite neprijatelje svoje, dobro činite onima koji na vas mrze; (...) i biće vam velika plata, i bićete sinovi najvišega, jer je on blag i neblagodarnima i zlima” (Luka 6:27, 35). Pod naslovom “Provjeravanje”, Kur’an navodi slično načelo (sura 60:7, PČ): “Možda će Allah uspostaviti ljubav  između vas i onih od njih, prema kojima se neprijateljski držite. Allah je svemoćan, Allah (mnogo) prašta (i) milostiv je.”

18. Zašto je važno ono što netko vjeruje?

¹⁸ Međutim, činjenica da su tolerancija i razumijevanje potrebni ne znači da nije važno što netko vjeruje. Povjesničar Geoffrey Parrinder je rekao: “Ponekad se kaže da sve religije imaju isti cilj, ili da su ravnopravni putovi k istini, ili čak da sve uče iste doktrine (...). A ipak, drevni Azteki, koji su prema Suncu podizali srca svojih žrtava dok su još kucala, sigurno nisu imali tako dobru religiju kao što je religija miroljubivog Buddhe.” Osim toga, kad se radi o obožavanju, nije li sam Bog taj koji treba odrediti što jest, a što nije prihvatljivo? (Mihej 6:8).

19. Kako bi religija trebala utjecati na vladanje čovjeka?

¹⁹ Skup vjerovanja ili doktrina, koji ima većina religija, često sačinjava veoma kompliciranu teologiju, koju prosječni laik ne može razumjeti. No princip uzroka i posljedice vrijedi u svakom od slučajeva. Učenja neke religije trebaju utjecati na osobnost i svakodnevno vladanje svakog vjernika. Dakle, normalno je da će vladanje svake osobe, u većem ili manjem omjeru, odražavati njenu vjersku pozadinu. Kakav učinak tvoja religija ima na tebe? Stvara li tvoja religija dobroćudnijeg čovjeka? Velikodušnijeg, poštenijeg, poniznijeg, tolerantnijeg i suosjećajnijeg? To su razumna pitanja, budući da je jedan veliki religijski učitelj, naime, Isus Krist, rekao: “Tako svako drvo dobro rodove dobre radja, a zlo drvo rodove zle radja. Ne može drvo dobro rodova zlijeh radjati, ni drvo zlo rodova dobrijeh radjati. Svako dakle  drvo koje ne radja roda dobra, sijeku i u oganj bacaju. I tako dakle po rodovima njihovijem poznaćete ih” (Matej 7:17-20).

20. Koja se pitanja javljaju s obzirom na religiju i povijest?

²⁰ Svjetska će nas povijest zasigurno navesti da zastanemo i zamislimo se nad time kakvu je ulogu religija igrala u mnogim ratovima što su poharali čovječanstvo  i prouzročili neizrecivu patnju. Zašto su toliki ljudi ubijali i bili ubijeni u ime vjere? Križarski ratovi, inkvizicija, konflikti na Srednjem istoku i u Sjevernoj Irskoj, pokolj između Iraka i Irana (1980-88), sukobi između hindusa i sikha u Indiji — svi ovi događaji sasvim sigurno navode misaone ljude na pitanja u vezi s religijskim vjerovanjima i etikom. (Vidi okvir dolje.)

21. Navedi neke primjere ploda nazovikršćanstva.

 ²¹ Svijet kršćanstva je na tom području ostao zapažen po licemjerstvu. U dva svjetska rata katolik je ubijao katolika a protestant protestanta po nalogu svojih “kršćanskih” političkih vođa. Biblija, međutim, na jasan način stavlja u opreku djela tijela i plod duha. S obzirom na djela tijela, ona kaže: “To su: bludnost, nečistoća, raspuštenost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomornost, srdžba, sebičnosti, razdori, strančarenja, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe i ovima slična, na koja vas unaprijed upozoravam, kako sam i prije upozorio; oni koji čine takva djela neće baštiniti kraljevstva Božjega.” Usprkos tome, takozvani kršćani stoljećima su to činili a njihovo je svećenstvo šutke prelazilo preko njihovog ponašanja (Galaćanima 5:19-21, St).

22, 23. Kojim bi plodom, nasuprot tome, trebala roditi prava religija?

²² Nasuprot tome, pozitivni plod duha opisan je riječima: “ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost. Protiv ovih ne postoji zakon”. Sve bi religije morale donositi ovakav miroljubivi plod. No je li to slučaj? Je li to slučaj kod tvoje religije? (Galaćanima 5:22, 23, St).

²³ Dakle, ova bi knjiga, razmatrajući kako je čovječanstvo tražilo Boga kroz razne religije svijeta, trebala odgovoriti na neka od naših pitanja. Ali po kojim kriterijima treba prosuđivati neku religiju? Po čijim mjerilima?

24, 25. S kojim se izazovom po pitanju svoje religije suočava svaka osoba?

²⁴ Mnogi ljudi prekidaju diskusiju o religiji, govoreći: ‘Moja vjera je za mene dovoljno dobra. Nikome ne  činim zlo, a kad mogu pomoći, pomognem.’ No je li to dovoljno? Jesu li dovoljni naši osobni kriteriji o religiji?

²⁵ Ako je religija “izraz čovjekovih vjerovanja i štovanja nadljudske sile prepoznate kao stvoritelja i vladara svemira”, kao što kaže jedan rječnik, tada bi sasvim sigurno pitanje trebalo glasiti: Je li moja vjera dovoljno dobra za stvoritelja i vladara svemira? Isto tako, u tom slučaju Stvoritelj ima pravo odrediti što je po pitanju vladanja, obožavanja i vjerskih učenja prihvatljivo, a što nije. Da bi to učinio, svoju bi volju morao otkriti čovječanstvu, a to bi otkrivenje moralo biti lako dostupno i razumljivo svima. Osim toga, premda bi pojedinačna objavljivanja njegovih otkrivenja jedno od drugog bila odijeljena stoljećima, otkrivenja bi morala biti potpuno skladna i dosljedna. To predstavlja izazov svakom pojedincu — osobno ispitati dokaze i saznati što je prihvatljiva volja Božja.

26. Koja sveta knjiga treba poslužiti kao mjerilo za pravo obožavanje? Zašto?

²⁶ Biblija je jedna od najstarijih knjiga koje tvrde da su nadahnute od Boga. Ona je također i najtiražnija i najprevođenija knjiga u cijeloj povijesti. Prije gotovo dvije tisuće godina, jedan je od njenih pisaca rekao: “Nemojte se izjednačavati s ovim svijetom, nego se mijenjajte obnovom svoga mišljenja da biste mogli ispitivati i saznavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno” (Rimljanima 12:2, Ru). Što bi trebalo biti izvorom takvog saznavanja?  Isti je pisac rekao: “Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi, da bude savršen čovjek Božij, za svako dobro djelo pripravljen.” Dakle, nadahnuta Biblija treba služiti kao pouzdano mjerilo za istinito i prihvatljivo obožavanje (2. Timoteju 3:16, 17).

27. (a) Koji su sveti spisi nekih svjetskih religija? (b) U kakvom bi odnosu njihova učenja trebala biti s učenjima Biblije?

²⁷ Najstariji dio Biblije starošću nadmašuje sve druge svjetske religijske spise. Tora, ili prvih pet knjiga Biblije, Nauk koji je pod nadahnućem napisao Mojsije, datira iz 15. i 16. stoljeća pr. n. e. Za usporedbu, hinduistički spisi Rig-Veda (zbirka himni) završeni su oko 900. pr. n. e. i ne pripisuju si božansko nadahnuće. Budistički “Kanon tri košare” datira iz petog stoljeća pr. n. e. Kur’an, koji tvrdi da je poslan od Boga preko anđela Džibrila, plod je sedmog stoljeća n. e. Mormonova knjiga, koju je navodno Josephu Smithu u Sjedinjenim Državama dao anđeo Moroni, plod je 19. stoljeća. Ako je neka od ovih djela nadahnuo Bog, kao što neki tvrde, tada ono što ona nude u pogledu religijskog vodstva ne smije biti u suprotnosti s učenjima Biblije, koja je prvobitni nadahnuti izvor. Ova bi djela također trebala odgovoriti na neka od pitanja koja najviše intrigiraju čovječanstvo.

28. Navedi neka pitanja koja zahtijevaju odgovor.

²⁸ (1) Uči li Biblija ono što uči većina religija i u što mnogi ljudi vjeruju, naime, da ljudi imaju besmrtnu dušu i da u trenutku smrti ona prelazi u neku drugu sferu, na “onaj svijet”, na nebo, u pakao ili u čistilište ili da se vraća reinkarnacijom?

 (2) Uči li Biblija da je Suvereni Gospodin svemira bezimen? Uči li da je on jedan Bog? ili tri osobe u jednom Bogu? ili mnogo bogova?

(3) Što je, prema Bibliji, bio Božji prvobitni naum kad je stvarao čovječanstvo za život na Zemlji?

(4) Uči li Biblija da će Zemlja biti uništena? Ili ukazuje samo na uništenje, ili svršetak, pokvarenog svjetskog sustava?

(5) Kako se uistinu može postići unutarnji mir i spasenje?

29. (a) Kojim bismo se temeljnim načelom trebali voditi u svojoj potrazi za istinom? (b) Koje odgovore na naša pitanja daje Biblija?

²⁹ Svaka religija daje drugačije odgovore, međutim u svojoj potrazi za ‘čistom vjerom’, na kraju bismo trebali doći do zaključaka do kojih Bog želi da dođemo (Jakov 1:27). Zašto to možemo reći? Zato što će naše osnovno načelo biti: “Bog neka bude istinit, a čovjek svaki laža, kao što stoji napisano: da se opravdaš u svojijem riječima, i da pobijediš kad ti stanu suditi” (Rimljanima 3:4). *

30. Navedi neka pitanja koja će se razmatrati u sljedećem poglavlju.

³⁰ Sada kad imamo temelj za razmatranje svjetskih religija, okrenimo se ranoj potrazi čovječanstva za duhovnošću. Što znamo o počecima religije? Koji su ustaljeni načini obožavanja utvrđeni kod drevnih a možda i kod primitivnih naroda?