Biblijsko proročanstvo, koje duboko utječe na naš pogled na život, nalazimo u Otkrivenju 21:3, 4. Ono glasi: “I on sam, Bog, bit će s njima (ljudima). On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe.”

Biblija opisuje na mnogim mjestima jedan bolji svijet, kojeg će Bog uspostaviti. “Ali mi očekujemo prema njegovu (Božjem) obećanju, nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost” (2. Petrova 3:13; Psalam 37:9-11, 29; Izaija 11:6-9; 35:5, 6).

Jehovini svjedoci vjeruju da je ispunjenje tog obećanja jedino rješenje za probleme čovječanstva. Na to je ukazao Isus, kad je svoje učenike naučio moliti: “Dođi Kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja kako na nebu, tako i na Zemlji” (Matej 6:10, ST). Božje Kraljevstvo je, prema našem mišljenju, ispravna vladavina (Izaija 9:6, 7). To je jedina vladavina koja će odstraniti sa Zemlje sve okolnosti pod kojima ljudi danas trpe, i donijeti trajni mir.

Iz jednog drugog biblijskog proročanstva proizlazi što će dolazak Božjeg Kraljevstva značiti za sve današnje vladavine: “Bog nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti. Ono će razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka” (Danijel 2:44, ST).

Budući da smo uvjereni kako je ta promjena vrlo blizu, naši mladi ljudi smatraju realnim, pripremati se za životni put, suglasan s našim vjerovanjem u stvarnost Božjeg Kraljevstva. Naš je glavni cilj razgovarati s ljudima o sjajnoj budućnosti koja nam predstoji. Mi uistinu gledamo ususret vremenu, kada će nestati sadašnje brige i nevolje, kad će se ljudi koji služe Bogu, moći radovati blagoslovima koje im je  obećao. Božje pouzdano obećanje, s tim u vezi, glasi: “A svijet sa svojom požudom prolazi; a tko vrši volju Božju ostaje zauvijek” (1. Ivanova 2:17, ST).

Možemo si predstaviti da su ta očekivanja, vezana uz budućnost, osjetno djelovala već na život prvih kršćana. Oni su zbog toga bili naročit narod, odijeljen od svijeta. U svojoj knjizi “Misija i širenje kršćanstva u prva tri stoljeća” (1902) piše o njima povjesničar Adolf Harnak: “Kršćani se ovdje na Zemlji osjećaju poput hodočasnika i stranaca. Žive po vjeri a ne po gledanju, svojim načinom života odijeljeni su od svijeta. Na njihov život utječe kraljevstvo s onu stranu, prema kojemu žure” (str. 185).

Isus je jasno rekao da će odijeljenost od svijeta postati uočljivom oznakom njegovih učenika. “Oni nisu dio svijeta”, rekao je (Ivan 17:16; 15:19). Suglasno tom temeljnom načelu, Jehovini svjedoci nastoje ne biti “dio svijeta”. To naravno ne znači, da želimo postati pustinjacima, odvojiti se od svih drugih ljudi. Iskreno smo zainteresirani za dobro ljudi iz naše sredine, također iz škole. Naša djeca i omladina žele dati koristan doprinos zbivanjima u razredu.

No, istodobno vjerujemo da je — kako to Biblija jasno pokazuje — ‘sav svijet u vlasti Zloga’ (1. Ivanova 5:19, ST; Ivan 12:31; 2. Korinćanima 4:4). Stoga smo zabrinuti zbog štetnih posljedica koje utjecaj svijeta može imati na našu djecu. Svijet često uzvisuje stil života, koji mi smatramo štetnim. I škole su pogođene time. Jehovini svjedoci žele zato da njihova djeca budu što je moguće dalje od takvih utjecaja.