Daljnje područje, u kojem su gledišta Jehovinih svjedoka odlučujuća za njihovo ponašanje u školi, odnosi se na nastavni plan. Stoga je svrha sljedećeg izlaganja unapređivanje međusobnog razumijevanja i suradnje između učitelja, nastavnika i roditelja, jer mislimo, da su prvenstveno roditelji mjerodavni izabrati što će učiniti njihova djeca.

Religijska pouka i molitva u školi: U javnim je školama religijska pouka redoviti školski predmet (u nekim zemljama), ali ga se učenik može osloboditi na vlastiti zahtjev. Učenik, koji ne sudjeluje u religijskoj pouci, obično napušta razred, da bi u datom slučaju sudjelovao na satu nekog drugog predmeta. U nekim zemljama to je, na primjer, nastava etike.

Vrhovni savezni sud SAD odlučio je 1948. godine s tim u vezi sljedeće: “Prvi dopunski član Ustava temelji se na pretpostavci, da će religija i država najlakše postići svoje uzvišene ciljeve, ostane li svaka od njih slobodna na svom području. ... Prvi dopunski član je postavio zid između crkve i države, koji mora uvijek ostati visok i nepremostiv” (McCollum protiv Board of Education, 1948).

Kasnije, 17. juna 1963, Vrhovni savezni sud Amerike odlučuje i protiv molitve u školi. Sudac Brennan objasnio je temelj svoje odluke: “U duhu našega državnog i saveznih ustava ... religijska je pouka bila uvijek prepuštena volji roditelja”. Sličnu presudu donosi Savezni upravi sud Savezne Republike Njemačke (30. 11. 73, VIIC.59.72 /OVG Münster/). Dakle, niti u Saveznoj Republici Njemačkoj nema prinuđivanja na sudjelovanju u školskoj molitvi.

Jehovini svjedoci se slažu s time, da roditelji snose odgovornost poučavanja svoje djece na religijskom polju. Stoga roditelji — Jehovini svjedoci — koji imaju djecu školskog uzrasta, koriste svoje ustavno pravo i  odbijaju za svoju djecu religijsku pouku, kako bi je u tom pogledu mogli sami odgajati.

Međutim, Jehovini svjedoci nemaju ništa protiv, ako se na nastavi samo obrađuju razne religijske organizacije ili Biblija. Dakle, ako neka škola pozove predstavnike raznih religijskih zajednica, da bi upoznali učenike s dotičnim religijskim zajednicama, Jehovini svjedoci će ih s poštovanjem saslušati. Jednako su tako Jehovini svjedoci rado spremni održati govor pred grupom učenika, da bi objasnili svoja vjerska učenja.

U dopunskim ili vjerskim školama redovito se izgovaraju molitve, kao na primjer, Očenaš. Iako Jehovini svjedoci priznaju Očenaš, mi ne sudjelujemo u nekom obrednom izgovaranju te molitve. Naime, kad je Isus spomenuo tu uzornu molitvu, on se istovremeno izjasnio protiv toga da se moli “uvijek iznova istim riječima” (Matej 6:7, 8). Sljedeći razlog, što mi ne sudjelujemo u školskim molitvama, jest taj, što ne želimo sudjelovati u interkonfesionalnoj službi Božjoj.

Odnos spolova: Zdravlje i higijena su već dugo uključeni u nastavni plan općih škola. Mi priznajemo, da je taj sadržaj nastave vrlo koristan, jer objašnjava učenicima vrijednost čistoće, važnost zaštite od bolesti, poučava ih o njezi djece, o obiteljskim obavezama itd. Međutim, danas se u školi predaje seksualni odgoj, koji uključuje tumačenje o specijalnim postupcima, na primjer o zaštiti od začeća, masturbaciji, homoseksualizmu i pobačaju.

Odgoj u vezi s odnosom spolova posreduje se često bez moralnog vodstva. Nije rijedak slučaj da odgajatelji kritiziraju biblijska moralna mjerila. Stoga su roditelji Jehovini svjedoci vrlo zainteresirani za sve, što se poučava u predmetu o odnosu spolova.

U knjizi Dreng og pige, mand og kvinde (Mladić i djevojka, muškarac i žena), koja se koristi u školama Danske, čitamo: “Svaki pojedinac mora imati pravo da  zadovolji svoje spolne prohtjeve, bez obzira koliko bio star, kojem spolu pripadao, te da pri tom odabere metodu koju on želi, tako dugo dok ne zadire u prava drugih”. U vezi sa spolnim općenjem sa životinjama u istoj knjizi čitamo: “U našoj zemlji (Danskoj) ... zakonski je dopušteno zadovoljavati spolne potrebe na taj način”. Ali zakon, koji je Bog dao Izraelcima, kaže: “Tko bi god sa živnom legao, treba ga kazniti smrću” (2. Mojsijeva 22:18, ST; 19, NS, Daničić).

Kao što je već bilo spomenuto, Jehovini svjedoci žive prema biblijskim moralnim temeljnim načelima, pa ih nastoje usaditi i svojoj djeci. Stoga ne žele da njihova djeca dobivaju pouku o spolnosti od osoba koje se poštuju ta temeljna načela. Dakle, ako roditelji Jehovini svjedoci steknu dojam, da se njihova djeca u poučavanju susreću s gledištima i zornim materijalom, koji javno potkopava temeljna načela o kojima bivaju poučavana kod kuće, oni će zamoliti, da njihova djeca budu oslobođena predmeta o odnosu spolova. Ili će, koristeći se svojim zakonskim pravom, zamoliti, da se učenicima posreduje i njihovo gledište.

Nauka o prirodi i evolucija: Jehovini svjedoci su jako zainteresirani za nauku o prirodi. Mi poštujemo znanstvenike koji su obogatili naše znanje o svijetu koji nas okružuje. Potičemo naše mlade, da dobro upoznaju različita područja prirodnih znanosti, jer će to doprinijeti da poraste njihovo cijenjenje mudrosti i moći našeg Stvoritelja.

Ali, nije sve, što se označuje naučnim, nužno utemeljeno na činjenicama. Postoje teorije, kao na primjer, teorija evolucije (nazvana naukom o podrijetlu), koju često predstavljaju kao naučnu činjenicu. Prema nauci o podrijetlu prvi je živi organizam nastao iz nežive materije. I dok se taj organizam nastavio razmnožavati, njegovi su se potomci nastavili preinačavati, razgranali se, da bi konačno proizveli sve danas poznate životne oblike, a također i sve ljude koji su ikada živjeli na Zemlji.

Jehovini svjedoci ne vjeruju u točnost te teorije. Ali, ne vjerujemo ni u drugu krajnost, naime da je stvaranje trajalo sedam doslovnih dana. Vjerujemo, da je Bog stvorio kako prve ljude, tako i sve druge vrste živih stvorenja. Dakle, kad se u školi predaje teorija o  podrijetlu života, mi ćemo cijeniti ako nastavnici pokažu da poštuju biblijsko uvjerenje mladih Jehovinih svjedoka. Stvarno smatramo da je to uvjerenje u skladu sa znanstvenim činjenicama, a naši su mladi spremni objasniti pojedinosti u vezi s tim.

Glazba i glazbeni odgoj: Jehovini svjedoci ne vide ništa loše u glazbi ni u glazbenom odgoju. Ali, ako se u okviru nastave poduzima nešto u vezi s religijskim ili patriotskim blagdanima, mladi Jehovini svjedoci ne mogu sudjelovati u tome. Po pitanju sudjelovanja u školskom orkestru, roditelji i omladinci će uzeti u obzir neke činjenice.

Na primjer, razmotrit će, gdje i pod kakvim okolnostima se održava nastava, te kakva se glazba svira. Ako se očekuje da školski orkestar sudjeluje u religijskim i političkim priredbama, Jehovin svjedok ne može sudjelovati u tome. Čak ako se radi samo u uvježbavanju, Jehovini svjedoci-učenici ne mogu pjevati nacionalne himne ili pjesme povezane s religijskim ili nacionalnim blagdanima. Drugi činitelj koji treba također uzeti u obzir, jest za to potrebno vrijeme. Ide li ono nauštrb kršćanskim sastancima i obiteljskim aktivnostima?

Zaštita i obrana, te borilačke vještine: U nekim je zemljama, kao na primjer u DDR-u, za učenike obavezan predmet obrana i zaštita. Ali, Jehovini svjedoci žele pripadati onima, za koje Biblija kaže: “Oni će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizati mača protiv naroda, niti će se više učiti ratovanju” (Izaija 2:4, NS). Stoga Jehovini svjedoci mole da budu oslobođeni predmeta obrana i zaštita.

Možda se u školi uče borilačke vještine. Ali, u Bibliji čitamo: “Ako je moguće — koliko je do vas — budite u miru sa svima” (Rimljanima 12:18, ST). Primjena toga temeljnog načela u našem životu utječe na naše gledište o učenju borilačkih vještina. U to ubrajamo judo, karate i taekwondo, zatim boks i rvanje. Iako se te aktivnosti označavaju sportom, sudjelovanje u obrazovanju te vrste osposobljava čovjeka sa drugima, čime im može nanijeti štetu. Jehovini svjedoci ne sudjeluju u tim vrstama sporta. Stoga će mladi Jehovini svjedoci zamoliti da budu oslobođeni učenja tih borilačkih vještina. Inače, mi rado sudjelujemo u sportskim aktivnostima, koliko nam to god dopuštaju naše mogućnosti.