1. Koja se pitanja često postavljaju u vezi sa smislom života, i kako je jedna osoba to prokomentirala?

Prije ili kasnije, skoro se svatko zapita što je smisao života. Je li to da naporno radimo kako bismo poboljšali svoje životne uvjete, priskrbili za svoje obitelji, umrli nakon možda 70 ili 80 godina te zauvijek otišli u nepostojanje? Jedan je mladić koji je tako razmišljao rekao da u životu ne postoji drugi smisao nego “živjeti, imati djecu, biti sretan i onda umrijeti”. No, je li zaista tako? I da li smrću doista sve završava?

2, 3. Zašto stjecanje materijalnog bogatstva nije dovoljan smisao u životu?

² Mnogi u zemljama Istoka i Zapada smatraju da je glavni smisao života stjecanje materijalnog bogatstva. Vjeruju da to može dovesti do sretnog, smisaonog života. No, kako je to kod onih koji već posjeduju materijalno bogatstvo? Kanadski pisac Harry Bruce je rekao: “Zbunjujuće mnogo bogatih ljudi tvrdi kako nisu sretni.” I nadodao: “Ankete pokazuju kako je užasan pesimizam zahvatio Sjevernu Ameriku (...). Je li itko na svijetu sretan? Ako jest, u čemu je njegova tajna?”

³ Bivši američki predsjednik Jimmy Carter je rekao: “Ustanovili smo da posjedovanje stvari i konzumiranje stvari ne zadovoljava našu težnju za smislom. (...) Nagomilavanje materijalnih dobara ne može ispuniti prazninu života u kojima nema ni pouzdanja ni smisla.” A jedan je drugi politički vođa rekao: “Već sam nekoliko godina uključen u intenzivnu potragu za istinama o sebi i svom životu; mnogi drugi koje poznajem čine isto. Više se ljudi nego ikad prije pita: ‘Tko smo mi? Što je smisao našeg postojanja?’”

4. Zašto neki sumnjaju u to da život uopće ima smisao?

⁴ Mnogi posumnjaju da život ima smisao onda kad vide da su životni uvjeti postali otežani. U cijelom je svijetu više od milijardu ljudi ozbiljno bolesno ili su pothranjeni; samo u Africi svake godine to rezultira smrću desetak milijuna djece. Populacija Zemlje, koja se približava brojci od 6 milijardi, nastavlja i dalje rasti po stopi od preko 90 milijuna godišnje, od čega više od 90 posto otpada na zemlje u razvoju. Ta stalno rastuća populacija stvara povećane potrebe za hranom, stanovima i industrijom, što opet nanosi daljnje štete tlu, vodi i zraku zbog industrijskih i drugih polutanata.

5. Što se događa s vegetacijom Zemlje?

⁵ Publikacija World Military and Social Expenditures 1991 izvještava: “Svake se godine uništi šumska površina veličine [Velike Britanije]. Po sadašnjoj stopi (gole sječe), do 2000. ćemo iz vlažnih tropskih zona ukloniti 65 posto šuma.” U tim područjima, prema jednoj agenciji UN-a, na svako zasađeno stablo posiječe se 10 drugih; u Africi je taj omjer više od 20 naprama 1. Tako se povećavaju pustinjska područja, i svake je godine područje veličine Belgije izgubljeno što se tiče korištenja za poljoprivredne svrhe.

6, 7. Koji su neki od problema koje ljudski vođe nisu u stanju riješiti, i na koja pitanja stoga treba odgovoriti?

 ⁶ Isto tako, u ovom 20. stoljeću bilo je četiri puta više smrtno stradalih u ratovima nego u prethodna četiri stoljeća zajedno. Posvuda je zločin u porastu, posebno nasilan zločin. Slom obitelji, zloupotreba droge, AIDS, spolno prenosive bolesti i drugi negativni činioci također otežavaju život. A svjetski vođe nisu u stanju pružiti rješenja za mnoge probleme koji pogađaju ljudsku obitelj. Stoga je razumljivo zašto se ljudi pitaju: Što je smisao života?

⁷ Kako su se tog pitanja latili učenjaci i vjerski vođe? Jesu li oni, nakon svih tih stoljeća, pružili zadovoljavajući odgovor?

8, 9. (a) Što je jedan kineski učenjak rekao o smislu života? (b) Što je rekao preživjeli iz nacističkog logora smrti?

⁸ Konfucijanist Tu Wei-Ming je rekao: “Krajnji smisao života nalazi se u našem običnom, ljudskom postojanju.” Prema tom gledištu, ljudi će se i dalje rađati, boriti za egzistenciju i umirati. U takvom gledištu ima malo nade. A je li uopće istinito?

⁹ Elie Wiesel, koji je preživio nacističke logore smrti u II svjetskom ratu, iznio je zapažanje: “‘Zašto smo ovdje?’ pitanje je od najveće važnosti s kojim se mora suočiti ljudsko biće. (...) Ja vjerujem da život ima smisao usprkos besmislenoj smrti koju sam promatrao.” No, on nije znao reći što je smisao života.

10, 11. (a) Kako je jedan urednik pokazao da čovjek ne posjeduje odgovore? (b) Zašto gledišta jednog znanstvenika-evolucionista nisu zadovoljavajuća?

¹⁰ Urednik Vermont Royster je izjavio: “U čovjekovim razmišljanjima (...) o njegovom mjestu u svemiru, samo smo malo dalje nego kad je počelo vrijeme. I dalje nam ostaju pitanja tko smo i zašto smo i kamo idemo.”

¹¹ Znanstvenik-evolucionist Stephen Jay Gould iznio je zapažanje: “Mi možda žudimo za nekim ‘višim’ odgovorom — ali on ne postoji.” Za takve evolucioniste život je borba za preživljavanje najsposobnijih, a sve završava smrću. Ni u tom pogledu nema nikakve nade. I ponovo se postavlja pitanje je li to baš tako.

12, 13. Kakva su gledišta crkvenih vođa, i da li ona išta više zadovoljavaju od gledišta svjetovnih promatrača?

¹² Mnogi religiozni vođe kažu da je smisao života voditi dobar život kako bi prilikom smrti duša osobe mogla otići na nebo i tamo vječno prebivati. Kao alternativa za zle ljude, nudi se vječno mučenje u paklenoj vatri. Međutim, prema tom vjerovanju, na Zemlji će život i dalje biti jednako nezadovoljavajuć kakav je bio kroz čitavu povijest. No, da je Božji naum bio da ljudi žive na nebu kao anđeli, zašto ih nije jednostavno takvima odmah stvorio, kao što je stvorio anđele?

¹³ Čak i svećenici imaju poteškoća s takvim gledištima. Dr. W. R. Inge, bivši crkveni dekan u St. Paul’s Cathedral u Londonu,  jednom je rekao: “Cijelog svog života borio sam se da pronađem smisao života. Pokušao sam riješiti tri problema koji su mi se uvijek činili temeljnima: problem vječnosti; problem ljudske osobnosti; i problem zla. Nisam uspio. Nisam riješio nijedan od tih problema.”

14, 15. Kakvu posljedicu sukobljena gledišta izazivaju kod mnogih ljudi?

¹⁴ Kakva je posljedica tolikih različitih predodžbi učenjaka i vjerskih vođa po pitanju smisla života? Mnogi reagiraju poput jednog postarijeg čovjeka koji je rekao: “U životu sam se stalno pitao zašto sam ovdje. Ako i postoji smisao, više me nije briga.”

¹⁵ Priličan broj onih koji promatraju mnoštvo gledišta među religijama svijeta zaključuju da zaista nije važno što netko vjeruje. Smatraju da religija služi samo za odvraćanje misli, da pruža malo duševnog mira i utjehe kako bi netko mogao izaći na kraj sa životnim problemima. Drugi smatraju da religija nije ništa više od praznovjerja. Smatraju da stoljeća religioznog umovanja nisu dala odgovor na pitanje o smislu života, niti su poboljšala život običnih ljudi. Doista, povijest pokazuje da su religije ovoga svijeta često kočile napredak čovječanstva i bile uzrokom mržnji i ratova.

16. Koliko može biti važno pronaći smisao života?

¹⁶ No, je li uopće važno da se pronađe istina o smislu života? Stručnjak na području mentalnog zdravlja Viktor Frankl odgovara: “Težnja da se u životu pronađe smisao primarna je motivacijska snaga u čovjeku. (...) Usuđujem se reći kako u svijetu ne postoji ništa što bi tako djelotvorno pomoglo nekome da preživi čak i najteže uvjete kao što je spoznaja da u životu postoji neki smisao.”

17. Koja pitanja moramo sada postaviti?

¹⁷ Budući da ljudske filozofije i religije nisu zadovoljavajuće objasnile što je smisao života, kuda možemo otići da bismo to utvrdili? Postoji li neki izvor uzvišenije mudrosti koji nam može reći istinu o tome?