1, 2. Zašto bismo trebali ispitati Bibliju?

¹ Je li Biblija zapis o toj uzvišenoj mudrosti? Može li nam ona pružiti istinite odgovore na važna pitanja koja se odnose na smisao života?

² Biblija je zasigurno vrijedna našeg ispitivanja. Jedan je razlog taj što je najneobičnija knjiga koja je ikada sastavljena, veoma različita od bilo koje druge knjige. Razmotri sljedeće činjenice.

3, 4. Koliko je Biblija stara?

³ Biblija je najstarija knjiga koja je ikada napisana, čiji su dijelovi sastavljeni prije nekih 3 500 godina. Mnogo je stoljeća starija od bilo koje druge knjige koju se smatra svetom. Prva od 66 njenih knjiga napisana je oko tisuću godina prije Bude i Konfucija i nekih dvije tisuće godina prije Muhameda.

⁴ Povijest zapisana u Bibliji seže unatrag do početka ljudske obitelji i objašnjava kako smo nastali ovdje na Zemlji. Odvodi nas čak unazad do vremena prije nego što su stvoreni ljudi i pruža nam činjenice o oblikovanju Zemlje.

5. Koliko postoji drevnih manuskripata Biblije, u usporedbi s drevnim svjetovnim spisima?

⁵ Od drugih religioznih kao i nereligioznih knjiga preostalo je samo nekoliko primjeraka njihovih starih manuskripata. Oko 11 000 rukom pisanih primjeraka Biblije ili njenih  dijelova postoji na hebrejskom i na grčkom jeziku, od kojih neki datiraju iz vremena bliskog izvornim spisima. Preživjeli su unatoč tome što se najkoncentriranijim napadima koji se mogu zamisliti pokušalo usprotiviti Bibliji.

6. Koliko je Biblija raširena?

⁶ Isto tako, Biblija je daleko najraširenija knjiga u povijesti. Oko tri milijarde Biblija ili njenih dijelova raspačano je u nekih dvije tisuće jezika. Navodno 98 posto ljudske obitelji ima pristup Bibliji na svom vlastitom jeziku. Nijedna druga knjiga nije ni približno postigla takvu nakladu.

7. Što se može reći o točnosti Biblije?

⁷ Pored toga, nijedna druga drevna knjiga ne može se po točnosti usporediti s Biblijom. Učenjaci prirodnih znanosti, povjesničari, arheolozi, geografi, jezični stručnjaci i drugi neprestano potvrđuju točnost biblijskih izvještaja.

8. Koliko je Biblija točna u pitanjima znanosti?

⁸ Naprimjer, iako Biblija nije pisana kao znanstveni priručnik, ona je u skladu s pravom znanošću onda kad se dotiče znanstvenih pitanja. No, druge drevne knjige koje se smatra svetima sadrže znanstvene mitove, netočnosti i potpune izmišljotine. Pogledajmo samo četiri od mnogih primjera znanstvene točnosti Biblije:

9, 10. Što je Biblija, umjesto da odražava neznanstvena gledišta svog vremena, rekla o tome na čemu stoji Zemlja?

⁹ Kako Zemlja stoji u svemiru. U drevna vremena kad je Biblija pisana bilo je mnogo nagađanja oko toga kako Zemlja stoji u svemiru. Neki su vjerovali kako Zemlju nose četiri slona koji stoje na velikoj morskoj kornjači. Aristotel, grčki filozof i znanstvenik iz četvrtog stoljeća pr. n. e., smatrao je kako Zemlja nikada ne bi mogla visiti u praznom prostoru. Umjesto toga, smatrao je kako su nebeska tijela pričvršćena na površinu krutih, prozirnih sfera, dok je svaka sfera smještena u drugu sferu. Na zadnjoj unutarnjoj sferi navodno je Zemlja, dok zadnja vanjska nosi zvijezde.

¹⁰ Međutim, umjesto da odražava nezbiljska, neznanstvena gledišta koja su postojala u vrijeme njenog pisanja, Biblija je jednostavno (oko godine 1473. pr. n. e.) izjavila: “[Bog] drži zemlju o ništa obješenu” (Job 26:7, St,  naglašeno od nas). U izvornom hebrejskom, riječ za “ništa” koja se ovdje koristi znači “ne nešto”, i to je jedini put da se pojavljuje u Bibliji. Sliku Zemlje okružene praznim prostorom kakva se ovdje daje učenjaci smatraju zadivljujućom vizijom za to vrijeme. U djelu Theological Wordbook of the Old Testament stoji: “U Jobu 26:7 opisuje se tadašnji poznati svijet na začudan način kao svijet koji lebdi u prostoru, i time se anticipira buduće znanstveno otkriće.”

11, 12. Kada su ljudi razumjeli istinu iz Joba 26:7?

¹¹ Biblijska točna izjava prethodila je Aristotelovoj za preko 1 100 godina. Međutim, Aristotelova su se gledišta nastavila naučavati kao činjenica nekih 2 000 godina nakon njegove smrti! Konačno je, 1687. n. e., Sir Isaac Newton objavio svoja otkrića da Zemlju u svemiru u odnosu prema drugim nebeskim tijelima drži uzajamna privlačnost, to jest, gravitacija. No, to je bilo skoro 3 200 godina nakon što je Biblija elegantnom jednostavnošću izjavila da je Zemlja obješena “o ništa”.

¹² Da, Biblija je pred gotovo 3 500 godina točno ukazala da Zemlja ne stoji ni na čemu vidljivom, a ta je činjenica u skladu s tek nedavno otkrivenim zakonima gravitacije i kretanja. “Kako je Job znao istinu”, primijetio je jedan učenjak, “pitanje je koje ne mogu lako riješiti oni koji niječu nadahnuće Svetog pisma.”

13. Kako su ljudi prije mnogo stoljeća gledali na oblik Zemlje, no što je promijenilo njihovo mišljenje?

¹³ Oblik Zemlje. The Encyclopedia Americana kaže: “Najranija poznata predodžba koju su ljudi imali o Zemlji bila je ta da je ona ravna i kruta ploča u središtu svemira. (...) Pojam o njenoj zakrivljenosti nije šire prihvaćen sve do razdoblja renesanse.” Neki su se rani moreplovci čak pribojavali da će doploviti do ruba plosnate Zemlje. No, onda su uvođenjem kompasa i drugih poboljšanja postala mogućim duža putovanja oceanom. Takva “istraživačka putovanja”, kako objašnjava jedna druga enciklopedija, “pokazala su da je svijet okrugao, a ne plosnat kako je većina ljudi vjerovala.”

14. Kako je Biblija opisala oblik Zemlje, i kada?

¹⁴ Međutim, davno prije tih putovanja, pred oko 2 700 godina, Biblija je rekla: “On sjedi nad krugom zemaljskim” (Izaija 40:22, naglašeno od nas). Hebrejska riječ koja je ovdje prevedena ‘krug’ može značiti i “kugla”, kako ukazuju razni priručnici. Drugi biblijski prijevodi stoga kažu “kugla zemaljska” (Douay Version) i “okrugla zemlja” (Moffatt).

15. Zašto na Bibliju nisu utjecala neznanstvena gledišta o Zemlji?

¹⁵ Dakle, na Bibliju nisu utjecala neznanstvena gledišta koja su prevladavala u to vrijeme u vezi s time što Zemlju drži i kakva je oblika. Razlog je jednostavan: Autor Biblije Autor je svemira. On je stvorio Zemlju, pa bi on morao znati na čemu je ona obješena i kakva je oblika. Prema tome, kad je nadahnuo Bibliju, pobrinuo se da se u nju ne unose neznanstvena gledišta, ma koliko u njih vjerovali drugi u to vrijeme.

16. Kako se sastav živih organizama slaže s biblijskim iskazom?

¹⁶ Sastav živih organizama. “Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog”, kaže se u  Postanku 2:7 (St). The World Book Encyclopedia kaže: “Svi kemijski elementi od kojih se sastoje živa bića prisutni su i u neživoj materiji.” Dakle, svi osnovni kemijski elementi koji sačinjavaju žive organizme, uključujući čovjeka, nalaze se i u samoj zemlji. To je u skladu s biblijskom izjavom u kojoj se navodi materijal koji je Bog upotrijebio pri stvaranju ljudi i drugih živih organizama.

17. Što je istina o tome kako su nastali živi organizmi?

¹⁷ “Po svojim vrstama.” Biblija kaže da je Bog stvorio prvi ljudski par i da su od njega proizašli svi drugi ljudi (1. Mojsijeva 1:26-28; 3:20). Kaže da je tako bilo i s drugim živim bićima, kao što su ribe, ptice i sisavci, koji su nastajali “po svojim vrstama” (1. Mojsijeva 1:11, 12, 21, 24, 25). To je upravo ono što su znanstvenici utvrdili kod prirodnog plođenja, da svako živo biće dolazi od roditelja iste vrste. Nema iznimki. S obzirom na to, fizičar Raymo primjećuje: “Život stvara život; to se događa stalno u svakoj stanici. Ali kako je neživot stvorio život? To je jedno od najvećih neodgovorenih pitanja u biologiji, i do sada biolozi ne mogu ponuditi puno više od pustih nagađanja. Neživa se materija nekako uspjela organizirati tako da postane živa. (...) Možda je, nakon svega, autor Postanka bio u pravu.”

18. Što kaže jedan odvjetnik o povijesnoj točnosti Biblije?

¹⁸ Biblija sadrži najtočniju drevnu povijest u odnosu na bilo koju postojeću knjigu. Knjiga A Lawyer Examines the Bible ovako ističe njenu povijesnu točnost: “Dok balade, legende i lažna svjedočanstva nastoje smjestiti događaje o kojima se govori na neko udaljeno mjesto i u neko neodređeno vrijeme, i time krše prva pravila dobrog postupanja koja mi pravnici učimo, da ‘izjava mora dati vrijeme i mjesto’, biblijske pripovijesti nam krajnjom preciznošću daju datum i mjesto onoga o čemu se govori.”

19. Kako jedan izvor komentira biblijske povijesne pojedinosti?

¹⁹ The New Bible Dictionary komentira: “[Pisac Djela apostolskih] smješta svoju pripovijest u okvir suvremene povijesti; njegove su stranice pune osvrta na gradske magistrate, guvernere provincija, klijentske kraljeve i slično, i ti se osvrti uvijek iznova pokazuju upravo odgovarajućima za mjesto i vrijeme koje je u pitanju.”

20, 21. Što jedan bibličar kaže o biblijskoj povijesti?

²⁰ Pišući u The Union Bible Companion, S. Austin Allibone kaže: “Sir Isaac Newton (...) bio je istaknut i kao kritičar drevnih spisa, i s velikom pažnjom je ispitivao Sveta pisma. Kakva je njegova presuda o tome? ‘Nalazim’, kaže on, ‘sigurnije oznake autentičnosti u Novom zavjetu nego u bilo kojoj profanoj [svjetovnoj] povijesti.’ Dr. Johnson kaže da imamo više dokaza da je Isus Krist umro na Kalvariji, kao što je navedeno u Evanđeljima, nego što imamo da je Julije Cezar umro na Kapitolu. Imamo ih, zaista, mnogo više.”

 ²¹ Taj izvor dodaje: “Pitajte bilo koga tko tvrdi da sumnja u istinu povijesti Evanđelja koji razlog ima za vjerovanje da je Cezar umro na Kapitolu, ili da je papa Leon III 800. okrunio Karla Velikog za cara Zapada? (...) Kako znate da je takav čovjek kao Karlo I [od Engleske] ikada živio, i da mu je bila odrubljena glava, i da je Oliver Cromwell postao vladar umjesto njega? (...) Siru Isaacu Newtonu pripisuje se otkriće zakona gravitacije (...). Mi vjerujemo u sve te tvrdnje o tim ljudima koje su sada navedene; i to zato što imamo povijesne dokaze o njihovoj istinitosti. (...) Ako neki, nakon izlaganja takvog dokaza kao što je ovaj, još uvijek odbijaju vjerovati, napuštamo ih kao glupo tvrdoglave ili beznadno neuke.”

22. Zašto neki odbijaju prihvatiti autentičnost Biblije?

²² Zatim taj izvor zaključuje: “Što bismo, dakle, rekli o onima koji, unatoč obilju dokaza koji su sada izneseni o autentičnosti Svetih pisama, tvrde da nisu uvjereni? (...) Sigurno imamo razloga da zaključimo kako je srce prije nego glava ono što je u zabludi; — da oni ne žele vjerovati onome što ponizuje njihov ponos i što će ih prisiliti da vode drugačiji život.”

23, 24. Zašto je unutarnji sklad Biblije toliko neobičan?

²³ Zamisli da se neku knjigu počne pisati u vrijeme Rimskog Carstva, nastavi kroz srednji vijek, a završi u ovom, 20. stoljeću, te da u njenom pisanju sudjeluju mnogi različiti pisci. Kakav bi rezultat mogao očekivati ako su pisci tako različitih zanimanja kao što su vojnici, kraljevi, svećenici, ribari, pastiri i liječnici? Bi li očekivao da knjiga bude skladna i dosljedna? ‘Teško moguće!’ možda ćeš reći. No, Biblija je pisana upravo pod takvim okolnostima. Međutim, ona je u potpunosti skladna, ne samo u općenitim pojmovima nego i u sitnim pojedinostima.

²⁴ Biblija je zbirka od 66 knjiga koju je u razdoblju od 1 600 godina pisalo 40-ak različitih pisaca, započevši 1513. pr. n. e. a završivši 98. n. e. Pisci su imali različito društveno porijeklo, a mnogi nisu imali doticaj s drugim piscima. Međutim, knjiga koja je rezultirala skroz slijedi centralnu, koherentnu temu, kao da je proizvod jednog uma. A nasuprot vjerovanju nekih, Biblija nije proizvod Zapadne civilizacije, nego su je napisali Orijentalci.

25. Koju tvrdnju biblijskih pisaca podupire poštenje i iskrenost Biblije?

²⁵ Dok je većina drevnih pisaca izvijestila samo svoje uspjehe i vrline, biblijski su pisci otvoreno priznali svoje vlastite greške, kao i propuste svojih kraljeva i vođa. U 4. Mojsijevoj 20:1-13 i 5. Mojsijevoj 32:50-52 zabilježeni su Mojsijevi propusti, a on je napisao te knjige. Jona 1:1-3 i 4:1 navodi propuste Jone, koji je napisao te izvještaje. Matej 17:18-20; 18:1-6; 20:20-28; te 26:56 bilježi slabe osobine koje su pokazali Isusovi učenici. Prema tome, poštenje i iskrenost biblijskih pisaca pružaju potporu njihovoj tvrdnji da su nadahnuti od Boga.

26, 27. Zašto je Biblija tako točna u znanstvenom i drugim pitanjima?

²⁶ Sama Biblija otkriva zašto je toliko točna u znanstvenim, povijesnim i drugim pitanjima te zašto je tako skladna i poštena. Pokazuje da je Vrhovno Biće, svemoćni Bog, Stvoritelj koji je osnovao svemir Autor Biblije. On je samo upotrijebio ljudske biblijske pisce kao svoje zapisivače, potaknuvši ih svojom moćnom aktivnom silom da napišu ono što ih je on nadahnuo da napišu.

²⁷ U Bibliji apostol Pavao kaže: “Sve je Pismo Bogom nadahnuto i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za odgajanje u pravdi. Da bude savršen čovjek Božji, spreman za svako dobro djelo.” Osim toga, apostol Pavao je rekao: “Vi, primivši od nas propovijedanu riječ Božju, primiste je ne kao  riječ čovječju, nego, kao što zaista jest, riječ Boga” (2. Timoteju 3:16, 17; 1. Solunjanima 2:13; Ša).

28. Čiji je, dakle, proizvod Biblija?

²⁸ Dakle, Biblija je proizvod uma jednog Autora — Boga. A njemu je, s njegovom zapanjujućom moći, bilo jednostavno pobrinuti se da se cjelovitost onoga što je zapisano sačuva sve do naših dana. O tome je vodeći autoritet na području biblijskih manuskripata, Sir Frederic Kenyon, 1940. rekao: “Posljednji temelj za bilo koju sumnju jesu li Pisma došla do nas u osnovi kao što su bila napisana sada je uklonjen.”

29. Kako se može ilustrirati Božja sposobnost komuniciranja?

²⁹ Ljudi imaju sposobnost da šalju radio i televizijske signale iz svemira na Zemlju sa udaljenosti od nekoliko tisuća kilometara, čak i s Mjeseca. Svemirske letjelice bez posade poslale su natrag na Zemlju fizičke informacije i fotografije s planeta koji su udaljeni stotinama milijuna kilometara. Sigurno je da bi Stvoritelj čovjeka, Stvoritelj radiovalova, mogao učiniti barem toliko. Uistinu, za njega je bilo jednostavno da upotrijebi svoju svemoćnu silu kako bi prenio riječi i slike u misli onih koje je odabrao da napišu Bibliju.

30. Želi li Bog da ljudi saznaju kakav je njegov naum za njih?

³⁰ Povrh toga, mnogo je toga u vezi sa Zemljom i životom na njoj što pruža dokaz o Božjem zanimanju za čovječanstvo. Prema tome, razumljivo je da bi on želio pomoći ljudima da saznaju tko je on i kakav je njegov naum za njih, i da je to učinio tako što je sve to jasno izrazio u jednoj knjizi — trajnom dokumentu.

31. Zašto je nadahnuta poruka koja je zapisana daleko superiornija od informacija koje se prenose usmenim putem?

³¹ Razmisli i o superiornosti knjige kojoj je autor Bog, u usporedbi s informacijama koje su prenijeli ljudi samo usmenim putem. Usmena riječ ne bi bila pouzdana, jer bi ljudi slobodno prepričali poruku i s vremenom bi njeno značenje bilo iskrivljeno. Usmenom riječju prenijeli bi informacije u skladu sa svojim vlastitim gledištima. Međutim, mnogo je manje vjerojatno da će Bogom nadahnuti, trajni pismeni zapis sadržavati greške. Isto tako, knjiga se može reproducirati i prevoditi, tako da ljudi koji je na raznim jezicima čitaju mogu imati koristi od nje. Nije li, dakle, razumno što je naš Stvoritelj upotrijebio takvo sredstvo za pružanje informacija? Doista, to je i više nego razumno, jer Stvoritelj kaže da je upravo to učinio.

32-34. Što ima Biblija a što nijedna druga knjiga ne posjeduje?

³² Biblija, osim toga, nosi biljeg božanskog nadahnuća na jedan jedinstveno istaknut način: To je knjiga proročanstava koja su imala i nastavljaju imati nepogrešivo ispunjenje.

³³ Naprimjer, razorenje drevnog Tira, pad Babilona, ponovna izgradnja Jeruzalema, te uspon i pad kraljeva Medo-Perzije i Grčke bili su do u pojedinosti prorečeni u Bibliji.  Ta su proročanstva bila toliko točna da su neki kritičari pokušavali, ali uzalud, reći kako su napisana nakon samih događaja (Izaija 13:17-19; 44:27–45:1; Ezehijel 26:3-6; Danijel 8:1-7, 20-22).

³⁴ Proročanstva koja je Isus dao u vezi s razorenjem Jeruzalema 70. n. e. točno su se ispunila (Luka 19:41-44; 21:20, 21). A proročanstva o ‘posljednjim danima’ koja su dali Isus i apostol Pavao do u pojedinosti se ispunjavaju u naše vrijeme (2. Timoteju 3:1-5, 13; Matej 24; Marko 13; Luka 21).

35. Zašto biblijsko proročanstvo može doći samo od Stvoritelja?

³⁵ Nijedan ljudski um, koliko god bio inteligentan, ne bi tako točno mogao predvidjeti buduće događaje. To bi mogao samo um svemogućeg i svemudrog Stvoritelja svemira, kako to čitamo u 2. Petrovoj 1:20, 21: “Nijedno proročanstvo sadržano u Pismu nije stvar samovoljnog tumačenja, jer nikad neko proročanstvo nije došlo od ljudskoga htijenja, nego su ljudi govorili od Boga, potaknuti od Duha Svetoga” (St).

36. Što nam govori Biblija?

³⁶ Biblija, stoga, na mnogo načina, pruža dokaze o tome da je nadahnuta Riječ Vrhovnog Bića. Kao takva, govori nam zašto su ljudi na Zemlji, zašto ima toliko patnji, kamo idemo i kako će se prilike promijeniti nabolje. Ona nam otkriva da postoji vrhovni Bog koji je stvorio ljude i Zemlju za određenu svrhu i da će se njegov naum ispuniti (Izaija 14:24). Biblija nam otkriva i to što je prava religija i kako je možemo pronaći. Prema tome, to je jedini izvor uzvišene mudrosti koji nam može reći istinu o svim važnim životnim pitanjima (Psalam 146:3; Priče Salamunove 3:5; Izaija 2:2-4).

37. Kakvo se pitanje mora postaviti u vezi sa svijetom kršćanstva?

³⁷ Dok postoji obilje dokaza o vjerodostojnosti i istinitosti Biblije, da li svi koji kažu da je prihvaćaju slijede njena učenja? Pogledajmo, naprimjer, nacije koje tvrde da prakticiraju kršćanstvo, to jest, svijet kršćanstva. Mnogo stoljeća imale su pristup Bibliji. No, jesu li njihovo razmišljanje i njihovi postupci uistinu odraz Božje uzvišene mudrosti?