1. Što su fosili?

FOSILI su ostaci drevnih životnih oblika, sačuvanih u zemljinoj kori. To mogu biti cijeli kosturi ili pojedini dijelovi, kao što su kosti, zubi ili ljušture. Fosil je i trag aktivnosti nekadašnjeg života, npr. otisak ili udubljenje. Mnoštvo fosila ne zadržava svoje prvobitno tkivo. Prožimaju ih mineralni nanosi i tako se oblikuje njihov izgled.

2, 3. Zašto su fosili važni za evolucionu teoriju?

² Zašto su fosili važni za evolucionu teoriju? Genetičar G. L. Stebbins iznio je glavni razlog: “Ni jedan biolog nije vidio evolutivni početak glavnih skupina organizama.”¹ Danas na Zemlji nije moguće vidjeti da su se živa stvorenja razvila u nešto drugo. Umjesto toga, sva su potpunog oblika i razlikuju se od drugih tipova. Tako je i genetičar Theodosius Dobzhansky primijetio: “Živi svijet nije puko nizanje... povezano neprekinutim slijedom prelaznih oblika.”² I Charles Darwin je priznao da “je veoma jasna poteškoća u tome da različnosti specifičnih [životnih] oblika u njihovu postojanju nisu složene zajedno nebrojenim prelaznim karikama.”³

³ Tako različitost današnjih životnih oblika ne podupire teoriju evolucije. Zato je svjedočanstvo fosila toliko važno. U najmanju se ruku od njega očekuje da potvrdi teoriju evolucije.

4-6. Što bi trebala pokazati fosilna svjedočanstva, ako je evolucija činjenica?

⁴ Ako je evolucija činjenica, fosilna svjedočanstva sigurno bi pokazala postepenu promjenu jedne životne vrste u drugu. Tako bi trebalo biti, bez obzira koja se varijacija evolucione teorije prihvaća. I znanstvenici koji vjeruju u mnogo brže promjene vezane uz teoriju “punktuiranog ekvilibrija” priznaju da je trebalo proteći mnogo tisuća godina da bi nastupile navodne promjene. Zato nije razumno vjerovati da fosilne karike nisu potrebne.

⁵ Osim toga, ako je evolucija utemeljena činjenica, fosilna svjedočanstva bi otkrila početke novih struktura životnih oblika. Trebali bi postojati barem neki fosili koji prikazuju razvoj ruku, nogu, krila, očiju, te ostalih kostiju i organa. Na primjer, trebale bi postojati riblje peraje s promjenama u noge vodozemca sa stopalima i prstima, te promjenama škrga u pluća. Zatim, gmazovi s promjenama  prednjih udova u krila ptica, stražnjih udova u noge s pandžama, ljusaka u perje, te usta u rožnat kljun.

⁶ U vezi s tim, britanski časopis New Scientist obrazlaže teoriju: “Ona predviđa cijelo fosilno svjedočanstvo kao lozu organizama sa postepenim promjenama tokom dugih vremenskih razdoblja.”⁴ I sam Darwin je izjavio: “Broj međuoblika, koji su prije postojali, [mora] da je doista bio velik.”⁵

7. Što bi fosili trebali pokazati, ako je izvještaj stvaranja realan?

⁷ S druge strane, ukoliko je izvještaj Knjige Postanka realan, fosilna svjedočanstva ne bi pokazivala prelaze iz jednog životnog oblika u drugi. Odražavala bi tvrdnju Knjige Postanka da se svaka životna vrsta razmnožava samo u okviru “svoje vrste” (1. Mojsijeva 1:11, 12, 21, 24, 25). Ukoliko su  živa stvorenja postala činom stvaranja, onda u fosilnim svjedočanstvima ne bi bilo djelomičnih i nedovršenih kostiju ili organa. Svi bi fosili bili potpuni i veoma složeni, kao što živi stvorovi danas i jesu.

8. Ako su žive vrste stvorene, što bi fosilna svjedočanstva trebala pokazati?

⁸ Uz to, ako su životni oblici stvoreni, očekuje se njihova iznenadna pojava u fosilnim zapisima, nepovezano sa bilo čim ranije. Ako je to točno, što tada? Darwin je iskreno priznao: “Ako su brojne vrste... doista započele živjeti odjednom, ta bi činjenica bila kobna za teoriju evolucije.”⁶

9. Što je o fosilnim zapisima svog vremena rekao Darwin?

⁹ No, jesu li fosilni zapisi dovoljno potpuni za iskreno ispitivanje podupiru li stvaranje ili evoluciju? Pred više od jednog stoljeća Darwin nije tako mislio. Što je bilo “pogrešno” u fosilnim zapisima njegova vremena? Nisu sadržavali prelazne oblike da podupru njegovu teoriju. Zato je rekao: “Zašto nije svaka geološka formacija i svaki sloj pun takvih međukarika? Geologija doista ne pokazuje bilo kakav fino stupnjevani organski lanac; a to je, možda, najočitiji i najozbiljniji prigovor koji se iznosi protiv teorije.”⁷

10. Koje sljedeće razočaranje spominje Darwin?

¹⁰ Darwina su tada fosilna svjedočanstva razočarala na još jedan način. Objasnio je: “Nagao način na koji su se iznenada pojavile cijele skupine vrsta u određenim formacijama, kako ističe nekoliko paleontologa... fatalan je prigovor vjerovanju u transmutaciju vrsta.” Zatim nastavlja: “Postoji daljnja i srodna poteškoća, koja je mnogo ozbiljnija. Time mislim na način kako su se vrste, koje pripadaju nekolicini najvažnijih odsjeka životinjskog carstva, iznenada pojavile u najstarije poznatom fosilnom stijenju... Slučaj zasada mora ostati  nerazjašnjen; i doista se ističe kao valjan argument protiv ovdje iznešenih [evolucionih] stavova.”⁸

11. Kako je Darwin pokušao objasniti poteškoće?

¹¹ Darwin je taj veliki problem pokušao riješiti napadom na fosilna svjedočanstva. Rekao je: “Za mene je izvještaj geologije kao povijesti svijeta nesavršen... nesavršen do krajnjega stupnja.”⁹ On, a i ostali, pretpostavili su da će se vremenom sigurno pronaći fosilne karike koje nedostaju.

12. Koliko je sada opsežan broj fosilnih ostataka?

¹² Sada, nakon više od stoljeća intenzivnih iskapanja, izvađen je golem broj fosilnih ostataka. Je li njihovo svjedočanstvo još uvijek “nesavršeno”? U knjizi Processes of Organic Evolution (Procesi organske evolucije) se komentira: “Izvještaj o životnim oblicima prošlosti sada je opsežan, neprestano se umnožava i obogaćuje nalazima paleontologa, opisuje se i međusobno uspoređuje.”¹⁰ Znanstvenik Porter Kier sa Smithsonova instituta, dodaje: “Postoje stotine milijuna fosila. Svi su upisani u kataloge i označeni u muzejima širom svijeta.”¹¹ A u djelu A Guide to Earth History (Vodič svjetske povijesti) navodi se: “Pomoću fosila paleontolozi nam sada mogu dati izvrsnu sliku života u prošlosti.”¹²

13, 14. Zašto su se evolucionisti razočarali i uz obilje fosilnih dokaza?

 ¹³ Nakon proteklog vremena, te milijuna sakupljenih fosila, što nam kaže njihovo svjedočanstvo? Evolucionist Steven Stanley izjavljuje da fosili “otkrivaju nove i iznenađujuće stvari o našem biološkom porijeklu”.¹³ U knjizi A View of Life (Pogled na život), koju su napisala trojica evolucionista, dodaje se: “Svjedočanstvo fosila puno je tokova koje paleontolozi ne mogu objasniti.”¹⁴ Što su to znanstvenici evolucionisti pronašli što je “iznenađujuće” i “nemoguće objasniti”?

¹⁴ Ono što je zbunilo znanstvenike je činjenica da i današnje obilje fosilnih dokaza otkriva istu stvar kao i u Darwinovo vrijeme: temeljne životne vrste pojavile su se iznenada i nisu se znatno mijenjale tokom dugih vremenskih razdoblja. Nikada nisu pronađene prelazne karike između glavnih životnih vrsta. Tako fosilni zapisi govore upravo suprotno onome što se od njih očekuje.

15. Do kojeg je zaključka došao jedan botaničar nakon istraživanja fosilnih svjedočanstava?

¹⁵ Švedski botaničar Heribert Nilsson ovako je opisao situaciju nakon 40 godina vlastitih istraživanja: “Nije moguće načiniti ni karikaturu evolucije na temelju paleobioloških činjenica. Fosilni materijal sada je toliko potpun... da se nedostatak prelaznih nizova više ne može objasniti oskudicom materijala. Manjkavosti su stvarne i nikada neće biti popunjene.”¹⁵

16. a) Što se prema riječima jednog znanstvenika očekuje od najranijih fosilnih svjedočanstava? b) Jesu li ispunila očekivanje?

¹⁶ Pogledajmo sada dokaze malo bliže. U svojoj knjizi Red Giants and White Dwarfs (Crveni divovi i bijeli patuljci), Robert Jastrow piše: “Negdje tokom prve milijarde godina pojavio se život na zemaljskoj površini. Polako, kako ukazuju fosilna svjedočanstva, živi organizmi uspinju se ljestvama  od jednostavnijih ka naprednijim oblicima.” Iz ovog opisa bi se očekivalo da fosilna svjedočanstva podupiru sporu evoluciju, od prvih “jednostavnih” životnih oblika prema složenijima. No, u istoj knjizi stoji: “Kritičnih prvih milijardu godina, tokom kojih je započeo život, prazne su stranice u povijesti Zemlje.”¹⁶

17. Mogu li se prvi životni oblici nazvati “jednostavnim”?

¹⁷ Osim toga, mogu li se ti prvi životni oblici opisati kao “jednostavni”? “Vratimo li se u doba najstarijeg stijenja”, govori se u knjizi Evolution From Space (Evolucija iz svemira), “fosilni ostaci drevnih životnih oblika pronađenih u stijenju ne otkrivaju jednostavan početak. Iako možemo pomisliti da fosil bakterije, alge ili mikrogljivice u usporedbi s psom ili konjem izgleda jednostavnijim, mjera informacija o njima ostaje krajnje visoka. Većina biokemijske složenosti života bila je prisutna i u vrijeme oblikovanja najstarijeg stijenja Zemlje.”¹⁷

18. Postoji li bilo kakav fosilni dokaz da su se jednostanični organizmi razvili u mnogostanične?

¹⁸ Može li od tog početka bilo koji dokaz posve potvrditi da su se jednostanični organizmi razvili u mnogostanične? “U fosilnim zapisima nema ni traga uvodnim stupnjevima razvoja prema mnogostaničnim organizmima”, kaže Jastrow.¹⁸ Umjesto toga, on tvrdi: “Izvještaj stijenja sadrži veoma malo, osim bakterija i jednostaničnih biljaka, sve dok pred oko milijardu godina, a nakon tri milijarde godina nevidljivog razvoja, nije došlo do znatnijeg napretka. Prva mnogostanična stvorenja pojavila su se na Zemlji.”¹⁹

19. Što se dogodilo početkom perioda nazvanog kambrij?

¹⁹ Zato su, na početku razdoblja nazvanog kambrij, stvari u vezi fosilnih svjedočanstava poprimile neočekivan i dramatičan obrat. Mnoštvo različitih, sasvim razvijenih i kompleksnih morskih stvorenja, mnogih i sa čvrstim vanjskim oklopom, toliko  se iznenada pojavilo, da se to razdoblje često naziva “eksplozijom” živih oblika. U knjizi A View of Life se opisuje: “Započevši u osnovi kambrijskog perioda, i protežući se kroz razdoblje od preko 10 milijuna godina, sve glavne skupine beskralježnjaka pojavile su se prvi puta uz najspektakularniji rast i raznolikost ikada zabilježen na našoj planeti.” Javljaju se puževi, spužve, morske zvijezde, raku slične životinje trilobiti, a i množina drugih složenih morskih stvorenja. Zanimljivo je, da se u istoj knjizi kaže: “Neki izumrli trilobiti su u stvari razvili mnogo kompleksnije i sposobnije oko nego bilo koji živi artropod.”²⁰

20. Postoje li bilo kakve fosilne karike između kambrijskog bujanja života i onoga što je bilo prije toga?

²⁰ Postoje li fosilne karike između tih brojnih životnih oblika i onoga što je bilo prije toga? U Darwinovo vrijeme nije ih bilo. On je priznao: “Na pitanje zašto ne možemo pronaći bogate fosilne nalaze iz hipotetskih ranih pretkambrijskih razdoblja ne mogu dati zadovoljavajući odgovor.”²¹ Da li se situacija danas promijenila? Paleontolog Alfred S. Romer zapazio je Darwinovu izjavu o “iznenadnom pojavljivanju cijelih skupina vrsta”, te je napisao: “Ispod [kambrijskih] naslaga postoji  veoma debeo sloj sedimenata u kojem bismo očekivali prethodne životne oblike, no, ne nalazimo ih; ti stariji slojevi gotovo su prazni što se tiče dokaza o životu. U općenitoj predodžbi razumno bi se moglo reći da je to i u skladu s idejom specijalna stvaranja na početku kambrijskog razdoblja. ‘Na pitanje zašto ne nailazimo na bogata fosilna nalazišta, koja pripadaju tim hiopotetskim ranim pretkambrijskim razdobljima’, rekao je Darwin, ‘ne mogu dati zadovoljavajući odgovor’. Ne možemo ni mi danas”, rekao je Romer.²²

21. Koji argumenti ne pomažu i zašto?

²¹ Neki tvrde da se pretkambrijsko stijenje izmijenilo toplinom i uslijed pritiska, tako da se nisu mogle sačuvati fosilne karike, ili pak da se stijenje nije našlo u plitkim morima da bi se fosili zadržali. “Ni ti nam argumenti ne pomažu”, rekli su evolucionisti Salvador E. Luria, Stephen Jay Gould i Sam Singer. Zatim dodaju: “Geolozi su pronašli množinu neoštećenih pretkambrijskih sedimenata, no oni ne sadrže fosile složenijih organizama.”²³

22. Obzirom na iznesene činjenice, koji je komentar iznio jedan biokemičar?

²² Te činjenice potakle su biokemičara D. B. Gowera da prokomentira, kako se navodi u listu Times: “Izvještaj stvaranja u Knjizi Postanka i teorija evolucije ne mogu se pomiriti. Jedno mora biti istina, a drugo pogrešno. Svjedočanstvo fosila u skladu je s izvještajem stvaranja. U najstarijem stijenju ne nailazimo na serije fosila koje bi obuhvatile postupne promjene od najprimitivnijih stvorenja prema razvijenijim oblicima. Štoviše, iz najstarijih stijena je vidljivo da su se razvijene vrste pojavile iznenada. Između svake vrste potpuno nedostaju prelazni oblici fosila.”²⁴

23. Što je zaključio jedan zoolog?

²³ Zoolog Harold Coffin zaključuje: “Ako je progresivna evolucija jednostavnijih ka složenijim oblicima života točna, preci sasvim razvijenih stvorenja trebali bi se naći u kambriju; no nisu pronađeni  i znanstvenici priznaju da ima malo izgleda da se ikada pronađu. Na temelju samih činjenica, stvarno pronađenih fosila u zemlji, teorija iznenadnog stvaralačkog čina kojim su nastali glavni životni oblici bolje se uklapa u stvarnost.”²⁵

24. Je li svjedočanstvo fosila jednako i u slojevima iznad kambrijskog perioda?

²⁴ U slojevima iznad kambrijske provale života, fosilno svjedočanstvo se ponavlja: Nove vrste životinja i nove vrste biljaka pojavljuju se iznenada, bez ikakove povezanosti s bilo čim prethodnim. I kad su se jednom pojavile, nastavile su postojati s malenim promjenama. U izdanju The New Evolutionary Timetable (Novi evolucioni raspored) navodi se: “Izvještaj otkriva da su tipične vrste preživjele stotine tisuća generacija, ili milijun i više, a da se nisu mnogo razvile... Većina je vrsta nakon svog početka malo potpala evoluciji prije nego su izumrle.”²⁶

25. Kakvu čudesnu stabilnost pokazuju insekti?

²⁵ Naprimjer, insekti su se u fosilnim svjedočanstvima pojavili iznenada i obilno, bez evolucionih predaka. Do danas se nisu mnogo izmijenili. Obzirom na nalaz fosilne muhe, koji se procjenjuje starim “40 milijuna godina”, dr. George Poinar ml. je rekao: “Unutrašnja anatomija tih stvorenja čudesno je slična onome što nalazimo i u današnjih muha. Krila, noge, glava, čak i unutarnje stanice, izgledaju suvremeno.”²⁷ A i u izvještaju časopisa The Globe and Mail iz Toronta se komentira: “U 40 milijuna godina staroj evolucionoj ljestvici one nisu postigle gotovo nikakav zamjetljivi napredak.”²⁸

26. Kako bilje i životinje pokazuju jednaku stabilnost?

²⁶ Slično je i sa biljkama. Pronađeno je stijenje s fosilnim listovima mnogih stabala i grmlja, koji pokazuju veoma malene razlike prema listovima današnjeg bilja: hrasta, oraha, hikorija, grožđa,  magnolije, palmi i mnogih drugih. Životinjske vrste slijede jednak princip. Preci onih koje žive danas u fosilnim zapisima javljaju se iznenada i veoma liče svojim živim pandanima. Postoje mnoge varijacije, no lako se mogu prepoznati kao ista “vrsta”. U časopisu Discover daje se takav primjer: “Potkovičasti rak... postojao je na Zemlji praktički nepromijenjen tokom 200 milijuna godina.”²⁹ Jednako je i sa izumrlima. Dinosaurusi se, naprimjer, javljaju iznenada u fosilnim svjedočanstvima i bez karika prema bilo kakvim precima. Uvelike su se namnožili i zatim izumrli.

27. Što se u jednoj znanstvenoj publikaciji kaže o evolucionom “poboljšanju”?

²⁷ O tome u Biltenu čikaškog prirodoslovnog muzeja stoji: “Vrste su se posve iznenada pojavile u jednom nizu, pokazujući malene ili nikakve promjene tokom svog postojanja u fosilnom izvještaju, a zatim nenadano nestaju. I nije uvijek jasno, zapravo rijetko je jasno, jesu li potomci stvarno bolje prilagođeni nego njihovi preci. Drugim riječima, teško je pronaći biološko poboljšanje.”³⁰

28. Jesu li ikada pronađeni prelazni oblici u razvoju kostiju i organa?

²⁸ Sljedeća teškoća evolucije je činjenica da se u fosilnom izvještaju nigdje ne nalaze djelomično oblikovane kosti ili organi koji bi se mogli smatrati početkom novog oblika. Naprimjer, postoje fosilni ostaci različitih letećih stvorenja, ptica, šišmiša i izumrlih pterodaktila. Prema evolucionoj teoriji, ona su se morala razviti od prelaznih oblika predaka. No, ni jedan takav prelazni oblik nije pronađen. Nema mu ni nagovještaja. Postoji li fosil žirafe s dvije trećine ili tri četvrtine dužine vrata današnje? Postoji li fosil ptice koji je razvio kukast kljun iz čeljusti gmaza? Zatim, bilo kakav fosilni dokaz da je riba razvila zdjelicu vodozemca, ili da su se riblje peraje  pretvorile u noge, stopala ili prste vodozemca? Činjenica je da se traženje takvih razvojnih oblika u fosilnim svjedočanstvima pokazalo besplodnim istraživanjem.

29. Što sada priznaju evolucionisti o hipotetskim prelaznim oblicima?

²⁹ Časopis New Scientist zapaža da evolucija “predviđa kompletne fosilne zapise sačinjene od loze organizama, koji pokazuju postepene i postojane promjene u dugim vremenskim razdobljima.” Zatim se priznaje: “Nažalost, fosilna svjedočanstva ne potvrđuju ova očekivanja, jer su pojedine fosilne vrste rijetko povezane jedna s drugom poznatim prelaznim oblicima... izgleda da se poznate fosilne vrste doista nisu razvile tokom milijuna godina.”³¹ I genetičar Stebbins piše: “Nisu poznati prelazni oblici među bilo kojom glavnom obitelji životinja ili biljaka.” On govori o “ogromnim ponorima između glavnih kategorija organizama.”³² “Ustvari”, kao što se priznaje u djelu The New Evolutionary Timetable,“fosilna svjedočanstva ne dokazuju uvjerljivo niti jedan jedini prelazni oblik od jedne vrste u drugu. Nadalje, vrste su se održale kroz iznenađujuće dugo vremensko razdoblje.”³³ (Naglašeno od nas.)

30. Što je potvrdila jedna opsežna studija?

³⁰ To je u skladu s opsežnom studijom Londonskog geološkog društva i Paleontološkog udruženja Engleske. Profesor prirodnih znanosti John N. Moore izvještava o rezultatima: “Oko 120 znanstvenika, sve specijalista, pripremilo je 30 poglavlja monumentalnog djela od preko 800 stranica, predstavljajući fosilna svjedočanstva za biljke i životinje razdijeljena u oko 2 500 skupina... Svaki glavni oblik ili vrsta biljke ili životinje prikazuje se sa odijeljenom i različitom poviješću od drugih. Skupine i bilja i životinja pojavljuju se iznenada u fosilnim zapisima... kitovi, šišmiši, konji, primati, slonovi, zečevi, vjeverice itd, svi su pri svojoj  prvoj pojavi jednaki današnjima. Nema ni traga zajedničkom pretku, a još manje sponi prema gmazu, navodnom prapretku.” Zatim Moore dodaje: “Prelazni oblici u fosilnom izvještaju nisu nađeni najvjerojatnije stoga jer nikada nisu ni postojali u fosilnoj fazi. Vrlo je moguće da se prelazi između životinjskih i/ili biljnih vrsta nisu nikada ni dogodili.”³⁴

31. Govori li fosilni izvještaj danas nešto drugo nego u Darwinovo vrijeme?

³¹ Prema tome, kako je bilo u Darwinovo vrijeme, tako je i danas. Dokazi fosilnog izvještaja još su uvijek onakvi kakvima ih je opisao zoolog D’Arcy Thompson pred nekoliko godina u svojoj knjizi On Growth and Form (O razvoju i obliku): “Darwinova evolucija ne može nas poučiti kako su ptice nastale od gmazova, kako su sisavci nastali od prvobitnih četveronožaca, četveronošci od riba, a niti kako su potekli kralješnjaci od beskralješnjaka... tražiti most preko tih ponora uzaludno je, i to zauvijek.”³⁵

32. Što se često iznosi kao klasičan primjer evolucijskog razvoja?

³² Međutim, veoma se često navodi da je barem konj klasični primjer razvitka nađen u fosilnim ostacima. U izdanju The World Book Encyclopedia stoji: “Konji su među najbolje dokumentiranim primjerima evolucijskog razvoja.”³⁶ Prikaz toga započinje veoma malenom životinjom, a završava velikim današnjim konjem. No, podupiru li to doista fosilna svjedočanstva?

33. Podupire li fosilno svjedočanstvo doista evoluciju konja?

³³ Encyclopædia Britannica komentira: “Evolucija konja nikada nije bila u ravnoj liniji.”³⁷ Drugim riječima, nigdje ne postoji fosilni dokaz koji bi otkrivao postepen razvoj od malene životinje do velikog konja. Evolucionist Hitching kaže o tom najznačajnijem evolucionom modelu: “Ono što je nekad prikazano jednostavno i direktno, sada je toliko komplicirano da je prihvaćanje jedne ili  druge verzije više stvar vjere nego razumna izbora.” Eohippus, za koga se pretpostavlja da je prvobitni konj, a stručnjaci kažu da je odavno izumro, te da nam je poznat samo preko fosilnih ostataka, mogao bi u stvari biti živ i zdrav, ali ne kao konj — nego kao plašljiva životinja veličine lisice, koja se zove daman i prebiva u grmlju Afrike.”³⁸

34, 35. a) Zašto neki danas sumnjaju u ulogu Eohippusa u razvoju konja? b) Je li pronađen bilo koji evolucijski predak za različitosti fosilnih konja?

³⁴ Predstaviti malenog Eohippusa kao pretka konja znači predaleko zaći u maštu, a posebice obzirom na ono što kaže The New Evolutionary Timetable: “Široko je prihvaćeno da se [Eohippus] polagano i postojano pretvarao u mnogo krupniju životinju.” No, podupiru li činjenice tu pretpostavku? “Fosilne vrste [Eohippusa] pružaju malo dokaza o evolucijskim promjenama”, odgovara se u knjizi. Zato se, obzirom na izvještaj fosila, zaključuje sljedeće: “Njima se ne uspijeva dokumentirati cijelu povijest razvoja obitelji konja.”³⁹

³⁵ Neki znanstvenici sada kažu da maleni Eohippus nikada nije bio tip konja ili njegov predak. Svaki fosilni tip u liniji konja pokazuje čudesnu stabilnost, bez prelaznih oblika međusobno i prema drugim pretpostavljenim evolucijskim precima. Ne iznenađuje ni postojanje fosila konja različitih veličina i izgleda. Jer i danas konji variraju od veoma malenih ponija do velikih teretnih konja. No, sve su to različitosti unutar obitelji konja.

36. Što doista pokazuje fosilni izvještaj?

³⁶ Kad fosilnim zapisima dopustimo da govore, njihovo svjedočanstvo nije evolucijski usmjereno. Naprotiv, fosilni izvještaj usmjeren je prema stvaranju. Pokazuje da su se mnoge različite vrste živih stvorenja iznenada pojavile. Dok postoji velika različnost unutar svake vrste, dotle ne postoje spone prema evolucijskim precima. Također nema evolucijskih karika za različite vrste živih stvorova koje su se pojavile kasnije. Razne vrste živih stvorova postoje uz male promjene tokom dugih vremenskih razdoblja prije nego neke izumru, a druge prežive do današnjih dana.

37. Što priznaje jedan evolucionist?

³⁷ Evolucionist Edmund Samuel u svojoj knjizi Order: In Life (Red: u životu), zaključuje: “Koncept evolucije ne može se smatrati jakim znanstvenim objašnjenjem za prisutnost različitih životnih oblika.” A zašto ne? On dodaje: “Nijedna precizna analiza biogeografskog razmještaja ili fosilnog izvještaja izravno ne podupire evoluciju.”⁴⁰

38. Što bi zaključio nepristrani istraživač?

³⁸ Naravno, nepristrani istraživač zaključio bi da fosili ne podupiru teoriju evolucije. S druge strane, svjedočanstvo fosila pruža težinu argumentima u prilog stvaranju. Kao što je i zoolog Coffin izjavio: “Svjetovnim znanstvenicima fosili, kao dokaz života prošlosti, predstavljaju posljednje i krajnje utočište, jer su oni jedini autentični dokazi povijesti života koji znanosti stoje na raspolaganju. Ako se povijest fosila ne slaže s evolucionom teorijom — a to smo vidjeli — što ona uči? Pokazuje nam da su biljke i životinje stvorene prema svojim temeljnim vrstama. Temeljne činjenice fosilnog izvještaja podupiru stvaranje, a ne evoluciju.”⁴¹ Astronom Carl Sagan iskreno priznaje u svojoj knjizi Cosmos: “Fosilna svjedočanstva slažu se s predodžbom o velikom Stvoritelju.”⁴²