Idi na sadržaj

Idi na kazalo

16. POGLAVLJE

Zašto Bog dopušta patnje?

Zašto Bog dopušta patnje?

1. Koji je uobičajeni razlog što mnogi sumnjaju u postojanje Stvoritelja?

UOBIČAJENI razlog zbog kojeg mnogi sumnjaju u postojanje Stvoritelja jest preovladavanje patnji u svijetu. Tokom stoljeća bilo je mnogo okrutnosti, krvoprolića i besprimjernog zla, što je donijelo velike patnje milijunima nedužnih ljudi. Zato mnogi pitaju: ‘Ako postoji Bog, zašto sve to dopušta?’ Kako smo već vidjeli, biblijski izvještaj najbolje odgovara činjenicama o stvaranju. Može li nam, stoga, Biblija pomoći razumjeti i zašto je svemogući Stvoritelj dopustio tako mnogo patnji u tako dugačkom vremenskom razdoblju?

Mnogi pitaju: “Ako postoji Bog, zašto sve to dopušta?”

2. Kako se u Bibliji opisuje mjesto na koje je Bog postavio prvi ljudski par?

2 Uvodna poglavlja Knjige Postanka pružaju pozadinu za odgovore na ta pitanja. U njima se spominje stvaranje svijeta bez patnji. Bog je prvog čovjeka i ženu postavio u rajsku okolinu, prekrasan vrtu sličan dom, nazvan Edenom, i dao im ugodan i stimulativan posao. Obzirom na zemlju zapovijedio im je ‘da je obrađuju i da brinu za nju’. Nadzirali su također “ribe u moru i leteća stvorenja neba i svako živo stvorenje koje se kreće po zemlji” (1. Mojsijeva 1:28; 2:15, NS).

3. Što je predstojalo Adamu i Evi?

3 Osim toga, kako su prvi ljudi stvoreni savršenih tijela i savršena uma, nisu ni u kom smislu bili manjkavi. Zato nije bilo razloga da trpe bolest, starost ili smrt. Pred njima je bila beskrajna budućnost u zemaljskom raju (5. Mojsijeva 32:4).

4. Što je Bog naumio s ljudima i planetom Zemljom?

4 Prvom paru Bog je zapovijedio da bude ‘plodan, da se umnoži i napuni Zemlju’. Dolaskom djece, ljudska obitelj bi se povećala i proširila granice Raja, te konačno rasprostrla cijelom Zemljom. Tako bi ljudska rasa postala ujedinjenom obitelji i živjela u savršenu zdravlju na rajskoj Zemlji.

Potreba da se prihvati Božje vladanje

5. Zašto se od ljudi zahtijevalo da prihvate Božje vladanje?

5 Međutim, da bi taj sklad potrajao, prvi ljudski par morao je prihvatiti pravo Stvoritelja da upravlja ljudskim aktivnostima. To je značilo da prihvate njegovu suverenost. A zašto? Prije svega zato jer je takvo što bilo ispravno. Stvoritelj nečega sigurno ima pravo na određenu mjeru kontrole nad onim što je stvorio. To načelo odražava se već stoljećima u zakonima vlasništva. Nadalje, ljudi su trebali prihvatiti vodstvo svoga Stvoritelja i zbog sljedeće presudne činjenice: nisu stvoreni sa sposobnošću da uspješno upravljaju sobom bez svoga Stvoritelja, jednako kao što bi sigurno umrli da ne jedu, ne piju ili ne dišu. Povijest je pokazala da su sljedeće riječi iz Biblije točne: “Zemaljskom čovjeku ne pripada njegov put. Ne pripada čovjeku koji hoda čak ni da svojim korakom upravlja” (Jeremija 10:23, NS). Tako dugo dok bi ljudi ostali unutar smjernica koje je postavio njihov Stvoritelj, njihov bi život bio trajan, uspješan i sretan.

Ljudi nisu stvoreni da uspješno upravljaju sobom bez svoga Stvoritelja

6, 7. a) Koju vrstu slobode je Bog podario ljudima i zašto? b) Kakav su loš izbor prvi ljudi načinili?

6 Osim toga, ljudi su stvoreni kao slobodna stvorenja. Nisu trebali reagirati poput robota ili prisilno činiti stvari na temelju instinkta kao što je to slučaj u životinja i insekata. No, ta je sloboda trebala biti relativna, a ne apsolutna. Trebali su je upotrijebiti odgovorno, unutar granica Božjih zakona, zakona koji su bili za njihovo opće dobro. Zapazi u vezi s tim sljedeće biblijsko načelo: “Budite kao slobodni ljudi, ali ne da svoju slobodu držite kao izliku [pokrivač] za zlo, nego kao robovi Božji” (1. Petrova 2:16, NS). Bez zakona koji upravljaju međuljudskim odnosima nastalo bi bezvlađe, a time bi se životi svih ljudi izložili štetnom djelovanju.

7 Tako, dok je relativna sloboda nešto poželjno, previše slobode ipak nije. Dade li je se djetetu previše, može ga ona odvesti, radi igre, na prometnu ulicu, ili da stavi ruku na vruću peć. Posvemašnja sloboda, dakle da donosimo odluke, a da pritom ne uzimamo u obzir Stvoriteljeva uputstva, dovodi do svakovrsnih problema. Tako je bilo i u slučaju prvih ljudi. Izabrali su zloupotrebu svoga dara, slobode. Pogrešno su odlučili posegnuti za neovisnošću od svoga Stvoritelja, da bi time bili “poput Boga”. Mislili su da sami mogu odrediti što je dobro a što zlo (1. Mojsijeva 3:5).

Sloboda je trebala biti relativna, ne apsolutna

8. Što se dogodilo Adamu i Evi kad su se odvojili od Božjeg vladanja?

8 Kad su se prvi ljudi odvojili od Stvoriteljeva vodstva, dogodilo im se nešto slično kao kad se iz utičnice izvuče utikač električnog ventilatora. Tako dugo dok je ventilator povezan s izvorom energije, okreće se. No, kad se ta veza prekine, usporava se njegova vrtnja do potpunog zaustavljanja. Tako se desilo i u slučaju Adama i Eve, kad su se odvojili od svoga Stvoritelja, “izvora života” (Psalam 36:9). Budući da su namjerno izabrali put neovisnosti od svog Stvoritelja, on ih je pustio da u punoj mjeri shvate značenje svog izbora. Prepustio ih je samima sebi. U Bibliji naime stoji: “Ako ostavite [Boga], i on će ostaviti vas” (2. Dnevnika 15:2, NS). Bez podržavajuće sile Stvoritelja, započelo je postepeno propadanje njihova uma i tijela. Vremenom su ostarjeli i umrli (1. Mojsijeva 3:19; 5:5).

9. Kako cijelo čovječanstvo trpi posljedice lošeg izbora prvih ljudi?

9 Nakon što su Adam i Eva izabrali neovisnost od Stvoritelja, opadala je njihova savršenost. To se dogodilo prije nego što su imali djecu. Kako su se ona rađala, tako se i na njima odrazilo ono što su poprimili roditelji — nesavršenost. Prvi ljudi su tako postali poput manjkava kalupa. Sve što je od njih proizašlo također je bilo manjkavo. Zato smo se i mi rodili kao nesavršeni. Naslijedili smo starost, nemoć, bolest i smrt. Odijeljenost od Stvoritelja i njegovih zakona, te nesavršenost, otvorila je brane ljudskom bezumlju. Tako se ljudska povijest ispunila patnjom, tugom, bolešću i smrću (Psalam 51:5; Rimljanima 5:12).

10. a) Kako je nastala pobuna u duhovnom carstvu? b) Kako se to moglo dogoditi?

10 Hoće li se time reći da je zlo u cijelosti poteklo samo od ljudi? Ne, postoji još nešto. Stvaranje razumnih stvorenja nije bilo ograničeno na ljude. Prije njih je Bog stvorio nebrojeno mnoštvo duhovnih stvorenja na nebu (Job 38:4, 7). I oni su bili slobodne volje, te su također mogli izabrati vodstvo Stvoritelja. Jedan od tih duhovnih stvorova izabrao je da razmišlja o želji za neovisnošću. Njegovo častohleplje razvilo se u tolikoj mjeri da ga je ponukalo na prkošenje Božjem autoritetu. Adamovoj ženi Evi je rekao da oni mogu prekršiti Božji zakon, zajamčivši: “Jamačno nećete umrijeti” (1. Mojsijeva 3:4; Jakov 1:13-15). Njegova je izjava značila da oni ne trebaju svoga Stvoritelja kako bi trajno i sretno živjeli. Ustvari, rekao je da će se time situacija prekršitelja popraviti, da će postati poput Boga. Time je doveo u pitanje pravovaljanost Božjih zakona i bacio sumnju na Božji način upravljanja nad njima. Štoviše, bacio je sumnju na pravo Stvoritelja da vlada. Zbog takvog krivog prikaza stvari prozvan je Sotonom, što znači “protivnik”, i Đavlom, što znači “klevetnik”. Takav je stav Sotone djelovao posljednjih 6 000 godina i na čovječanstvo i promicao načelo ‘vladaj ili uništi’ (Luka 4:2-8; 1. Ivanova 5:19; Otkrivenje 12:9).

Razmišljanje o onome što je loše može dovesti do toga da se to i učini

11. Zašto Bog u početku nije uništio buntovnike?

11 No, zašto Bog nije u početku uništio prestupnike, kako ljude tako i Sotonu? Odgovor leži u činjenici da su se takvim postupkom pred svim razumnim stvorenjima pojavila komplicirana sporna pitanja. Jedno od tih pitanja sadržavalo bi sljedeće: Može li neovisnost od Božje suverenosti ikada donijeti trajne koristi? Je li Božje vodstvo ljudima bolje od njihova vlastita? Mogu li ljudi uspješno upravljati svijetom neovisno od svoga Stvoritelja? Ukratko, je li ljudima doista potrebno Božje vodstvo? Takva su pitanja zahtijevala odgovore koji su se mogli dati samo nakon izvjesnog vremena.

Zašto tako dugo?

12. Da se Bog umiješao odmah u početku, za što bi ga se moglo optužiti?

12 Ipak, zašto je Bog dopustio da prođe toliko vremena prije nego se riješe ta pitanja — do sada oko 6 000 godina? Nisu li se ona zadovoljavajuće mogla riješiti i prije? Pa, da je Bog reagirao odmah, moglo ga se optužiti da ljudima nije dao dovoljno vremena da razviju uspješnu vladu i potrebnu tehnologiju za ostvarenje mira i napretka za sve. Tako je Bog u svojoj mudrosti znao da je potrebno vrijeme da se riješe sporna pitanja. Zato je i dopustio da prođe toliko vremena.

13, 14. Koje su posljedice neovisnosti od Boga?

13 Tokom stoljeća iskušalo se sve vrste vlada, socijalnih i ekonomskih sistema. Nadalje, ljudi su imali dovoljno vremena da i tehnološki napreduju, uključujući tu i svladavanje sile atoma i putovanja na Mjesec. A s kojim rezultatom? Je li time ostvaren svijet koji predstavlja pravi blagoslov za cijelu ljudsku obitelj?

Bilo je potrebno vrijeme da se posve riješe sporna pitanja

14 Daleko od toga. Ništa od svega što je čovjek iskušao nije donijelo pravi mir i sreću za sve. Umjesto toga, nakon sveg tog dugog razdoblja stanje je nesigurnije nego ikada do sada. Kriminal, rat, rasulo obitelji, siromaštvo i glad, pustoše jednu zemlju za drugom. Ugrožen je i sam opstanak čovječanstva. Nuklearno oružje s golemom razornom moći može uništiti većinu, ako ne i cijelu ljudsku rasu. Dakle, usprkos mnogih tisuća godina truda, mnogih stoljeća ljudskog iskustva na kojem bi se dalje moglo graditi, te dostignuća u tehnološkom napretku, čovječanstvo se još uvijek bori sa svojim najosnovnijim problemima.

15. Što se dogodilo sa Zemljom uslijed pobune ljudi?

15 Čak je i planeta Zemlja izložena štetnom djelovanju. Ljudska pohlepa i nebriga pretvorili su pojedina njena područja u pustinju jer su uništene šume koje imaju zaštitnu ulogu. Kemikalije i drugi otpadni produkti zagadili su tlo, more i zrak. Biblijski opis stanja života pred 2 000 godina na Zemlji još više odgovara današnjem vremenu: “Sve stvorenje neprestano zajedno uzdiše i u boli je zajednički sve do sad” (Rimljanima 8:22, NS).

“Sve stvorenje neprestano zajedno uzdiše i u boli je zajednički sve do sad”

Što se dokazalo?

16, 17. Što se nakon dugog vremenskog razdoblja dokazalo?

16 No, što su događaji tokom sveg tog vremena nesumnjivo pokazali? Da ljudska vladavina, neovisno o Stvoritelju čovjeka, ne zadovoljava. Jasno se dokazalo da uspješno upravljati zemaljskim stvarima nije moguće bez Stvoritelja. Povijest i nadalje potvrđuje istinitost otvorene biblijske procjene ljudskih pokušaja da vladaju: “Čovjek vlada nad čovjekom na štetu njegovu” (Propovjednik 8:9, NS).

17 Kako su se katastrofalnim pokazala ljudska nastojanja u usporedbi s redom i preciznošću u svemiru, kojim upravljaju zakoni Stvoritelja. Jasno je da i ljudi trebaju takvo vodstvo koje će njima upravljati, jer se odbijanje Božjeg nadzora pokazalo katastrofalnim. Pokazalo se doista, za sva vremena, da je ljudima neophodno vodstvo Stvoritelja, jednako kao što su zrak, voda i hrana neophodni za život (Matej 4:4).

18. Kako je Bog, time što je dopustio da prođe vrijeme da se riješe sporna pitanja, utemeljio trajan presedan za budućnost?

18 Osim toga, time što je Bog ostavio dovoljno vremena da se riješe sporna pitanja u vezi ljudske vladavine, utemeljio je trajan presedan za budućnost. To se može usporediti s temeljnom odlukom vrhovnog suda. Spor se riješio za vječna vremena: Bez Boga, ljudske vladavine ne mogu dovesti do poželjnih uslova na Zemlji. Zato, ako bi u budućnosti bilo tko zbog svoje slobodne volje osporio Božji način upravljanja, neće biti potrebno dopuštati da prođu naredne tisuće godina tokom kojih bi pokušao dokazati svoju tvrdnju. Sve što se treba dokazati, dokazalo se u razdoblju od 6 000 godina, što je Bog već jednom dozvolio. Dakle, kroz svu vječnost koja predstoji, neće se više dozvoliti pobuna koja bi pokvarila mir i sreću života na Zemlji, ili koja bi se kosila s Božjom suverenošću bilo gdje u svemiru. Naime, u Bibliji nedvosmisleno piše: “Nevolja se neće drugi puta podići” (Nahum 1:9, NS).

Božje rješenje

19. Kako će Bog riješiti problem zla?

19 Tako Biblija razumno objašnjava zašto postoje patnje u svijetu kojeg je stvorio Bog. Osim toga, Biblija jasno pokazuje da je blizu vrijeme kad će Bog upotrijebiti svoju svemoguću snagu i odstraniti one koji prouzročuju patnju. U Pričama Salamunovim 2:21, 22 (NS) stoji: “Čestiti će nastavati na zemlji, i nedužni će ostati na njoj. A zli će biti odrezani sa zemlje, nevjerni otrgnuti s nje.” Da, Bog će “uništiti one koji uništavaju zemlju” (Otkrivenje 11:18, NS). To će napokon značiti i odstranjenje Sotone, Đavla (Rimljanima 16:20). Bog neće još zadugo dozvoliti zlima da upropaštavaju njegovo prekrasno djelo, Zemlju. Svatko tko se ne povinuje njegovim zakonima iskorijenit će se. Samo oni koji tvore Božju volju nastavit će živjeti (1. Ivanova 2:15-17). Ne sadi se vrt s cvijećem na mjestu korova, niti se pilići i lisice stavljaju u isti kokošinjac. Kad Bog obnovi Raj za pravedne ljude, vandali neće tada postojati.

Stvoritelj neće još zadugo dozvoliti zlima da upropaštavaju njegovu prekrasnu Zemlju

20. Kako će se izbrisati patnja prošlih vremena?

20 Dok je patnja stoljećima bila bolnom za one koji su je podnosili, ipak je poslužila u dobru svrhu. To bi se moglo usporediti s time što dopuštamo bolnu operaciju nad našim djetetom, čime se rješava važan zdravstveni problem. Dugoročna korist toga daleko nadmašuje bilo kakvu prolaznu bol. Osim toga, budućnost koju je Bog namijenio Zemlji i ljudima na njoj izbrisat će iz sjećanja težinu prošlosti: “Prijašnjih stvari neće se prisjećati, niti će dolaziti u srce” (Izaija 65:17, NS). Dakle, bilo kakva patnja koju su ljudi iskusili konačno će se izbrisati iz uma ljudi koji će živjeti na Zemlji pod upravom Božje vladavine. Tada će radost nadmašiti sva loša sjećanja, jer će Bog “‘otrti svaku suzu s njihovih očiju i smrti više neće biti, ni žalosti ni vike ni boli više neće biti. Što je prije bilo prošlo je’. Tada je onaj koji sjedi na prijestolju rekao: ‘Gle! Sve novo tvorim!’” (Otkrivenje 21:4, 5, NS).

21. Koju će šansu dobiti čak i mrtvi?

21 Isus Krist je govorio o tom Novom svijetu koji dolazi kao o “ponovnom stvaranju” (Matej 19:28, NS). Žrtve patnje i smrti iz prošlosti shvatit će da Bog brine za njih, jer će se tada vidjeti i doslovno ponovno stvaranje onih koji su mrtvi u grobovima. Isus je rekao: “Svi koji su u spomengrobovima... izaći će” uskrsenjem u život na Zemlji (Ivan 5:28, 29, NS). Tako će i mrtvi dobiti priliku da se podlože pravednoj Božjoj vladavini i time steknu prednost vječnog života “u Raju”, kako ga je Isus nazvao (Luka 23:43).

22. Kako će se obnoviti životinjski svijet?

22 Čak će i životinjski svijet biti u miru. U Bibliji stoji da će “vuk i janje kao jedno pasti, a lav će jesti slamu kao bik”, štoviše “malen dječačić bit će im vođa”. Životinje neće ‘nanositi zlo, niti će upropaštavati’ u Božjem Novom svijetu, i to kako jedna drugoj, tako i ljudima (Izaija 11:6-9, NS; 65:25, NS).

“Stvorenje će se osloboditi ropstva raspadljivosti” u svakom pogledu

23. U kakvo će stanje doći sva Božja djela stvaranja?

23 Tako će se u svakom pogledu, kao što stoji u Rimljanima 8:21 (NS), “i samo stvorenje osloboditi ropstva raspadljivosti i imat će slavnu slobodu djece Božje”. Vremenom će Zemlja postati raj nastanjen savršenim ljudima — bez bolesti, žalosti i smrti. Patnja će zauvijek biti stvar prošlosti. U svakom pogledu će Božja zemaljska djela stvaranja doći u posvemašnji sklad s Božjim naumom. Odstranit će se ružna mrlja koja je tisućljećima nagrđivala svemir.

24. Koje se pitanje može postaviti u vezi Biblije?

24 Na takav način Biblija objašnjava zašto je Bog dopustio patnju, te kako će riješiti problem. No, sada bi netko mogao upitati: ‘Kako mogu znati da li se doista mogu pouzdati u ono što piše u Bibliji?’

[Slika na stranici 189]

Prvim ljudima predstojao je vječni život na rajskoj Zemlji

[Slike na stranici 191]

Kako se usporava vrtnja ventilatora kad mu se prekine veza sa strujom, tako su i Adam i Eva ostarjeli i umrli kad su se odvojili od svog izvora života

[Slike na stranici 194]

Nakon svih proteklih stoljeća, stanje u svijetu strašnije je nego ikada

[Slika na stranici 195]

Time što je Bog ostavio dovoljno vremena da se odgovori na pitanja, utemeljio je presedan za budućnost, poput temeljne odluke vrhovnog suda

[Slika na stranici 197]

Svaku patnju koju su ljudi prije iskusili izbrisat će radost Božjeg novog svijeta