1, 2. Koji je jedan od razloga zbog kojeg mnogi ljudi vjeruju u evoluciju?

KAO ŠTO smo vidjeli, golemi su dokazi u korist stvaranja. Zašto onda tako mnogo ljudi odbija stvaranje i umjesto toga prihvaća evoluciju? Jedan od razloga je nastavno gradivo u školama. U znanstvenim se udžbenicima gotovo beziznimno podupire stav evolucionista. Učenicima se rijetko, ako uopće, podastiru protuargumenti. Zapravo je uobičajeno da se u školskim udžbenicima zabranjuje iznošenje argumenata protiv evolucije.

² U časopisu American Laboratory pisao je jedan biokemičar o nastavi svoje djece: “Učeniku se evolucija ne prikazuje kao teorija. Rafinirane navode sadrže već udžbenici za osnovnu školu [govorim na temelju onoga što sam pročitao u udžbenicima svoje djece]. Evolucija se predočava kao realnost, a ne kao  osporivo gledište. Autoritet obrazovnog sistema primorava tada na to uvjerenje.” U vezi učenja o teoriji evolucije u višim razredima rekao je: “Učenik ne smije imati osobne stavove ili ih razlagati. Usudi li se ipak, nastavnik će ga ismijati ili iskritizirati. Nerijetko učenik riskira i gubitak akademskog obrazovanja, jer njegova poimanja nisu ‘valjana’, pa se ocjene snizuju.”¹

3. Kako se stvaraju preduvjeti da javnost prihvati evoluciju?

³ Ne samo školsko područje, već i cjelokupno područje prirodnih znanosti, te povijesti i filozofije, prožeto je evolucionističkim načinom mišljenja. U knjigama, člancima časopisa, filmovima i televizijskim programima evolucija se tretira kao ustanovljena činjenica. Često čujemo ili čitamo formulacije kao ‘kad se čovjek razvio od nižih životinja’ ili ‘pred milijune godina kad se život razvio u moru’. Time se stvaraju preduvjeti da javnost prihvati evoluciju kao činjenicu, a suprotni dokazi prolaze nezapaženo.

4. Kako težina autoriteta ide u korist teoriji evolucije?

⁴ Koliko će laika proturiječiti teoriji evolucije, kad je vodeći pedagozi i znanstvenici prikazuju kao činjenicu i daju razumjeti da se to ustručava prihvatiti samo onaj koji nije dobro upoznat s materijom? Činjenica, da se teoriji evolucije dodaje težina autoriteta važan je razlog što je prihvaća široka javnost.

5. a) Koji primjer pokazuje kako znanstvenici često koriste težinu svog autoriteta? b) Zašto su takve tvrdnje neodgovarajuće?

⁵ Tipičan primjer poimanja koja djeluju na laike je tvrdnja Richarda Dawkinsa: “Darwinovu teoriju sada podupiru svi raspoloživi dokazi, i u njenu istinitost ne sumnja više ni jedan današnji ozbiljan biolog.”² No, je li to doista točno? Ni u kom slučaju. Bez poteškoća se može dokazati da mnogi znanstvenici, pa i oni “današnji ozbiljni biolozi”, ne samo da sumnjaju u teoriju evolucije, nego ni ne vjeruju u nju.³ Po njihovu mišljenju, dokazi za stvaranje  daleko su uvjerljiviji. Pretjerane izjave, poput Dawkinsove, stoga su neodgovarajuće. Tipičan su pokušaj tvrdnji kojima se potiskuju suprotna gledišta. Jedan je promatrač, opazivši to, napisao u časopisu New Scientist: “Ima li Richard Dawkins tako malo povjerenja u dokaze za evoluciju da je morao posegnuti za pretjeranim uopćavanjima kako bi potisnuo one protivne njegovu vjerovanju?”⁴

6. Kako se dogmatičnost evolucionista suproti prihvaćenim znanstvenim metodama?

⁶ “Evolucija je činjenica”, tvrde evolucionisti Luria, Gould i Singer u knjizi A View of Life, te objašnjavaju: “Mi u to ne sumnjamo jednako tako kao i u to da se Zemlja okreće oko Sunca ili da se voda sastoji od kisika i vodika.”⁵ U istoj knjizi stoji također da je evolucija isto tako činjenica kao i postojanje sile teže. No, da se Zemlja okreće oko Sunca, da se voda sastoji od vodika i kisika, te da postoji sila teža, može se eksperimentalno dokazati. Evolucija, međutim, ne. Isti evolucionisti priznaju da postoje “žestoki  sporovi u vezi teorije o evoluciji”.⁶ No, postoje li oni još uvijek o tome da li se Zemlja okreće oko Sunca, da li se voda sastoji od vodika i kisika, te da li postoji sila teža? Ne. Je li stoga razumno reći da je evolucija činjenica u jednakoj mjeri kao i navedeni primjeri?

7. Zašto znanstvenici uvijek ne temelje svoje zaključke na činjenicama?

⁷ U predgovoru knjige Johna Readera, Missing Links (Karike koje nedostaju), David Pilbeam objašnjava kako se zaključci znanstvenika ne zasnivaju uvijek na činjenicama. Jedan od razloga je, kaže Pilbeam, što su i “znanstvenici samo ljudi, i kako je mnogo toga na kocki u vezi karijere, postupaju tako zbog blještavih nagrada u obliku slave i publiciteta.” U knjizi se priznaje da je evolucija “znanost koju pokreću osobne ambicije i zato je sklona unaprijed oblikovanim mišljenjima”. Kao primjer se navodi: “Kad se unaprijed stvoreni zaključci... tako oduševljeno prihvaćaju i tako dugo prilagođuju kao što je to u slučaju Piltdownskog čovjeka, znanost pokazuje uznemirujuću sklonost — staviti vjerovanje ispred istraživanja.” Autor dodaje: “Današnji [evolucionisti] jednako se drže pogrešnih podataka koji podupiru njihove unaprijed stvorene zaključke kao što su i raniji istraživači... odbacivali objektivne procjene držeći se shvaćanja u koja su željeli vjerovati.”⁷ Pošto su, dakle, prihvatili evoluciju i žele napredovati u karijeri, neki znanstvenici nisu spremni prihvatiti mogućnost zablude. Radije zbog toga opravdavaju svoje unaprijed stvorene predodžbe, nego da priznaju po njih negativne činjenice.

8. Zašto je W. R. Thompson osudio cijeli sustav vjerovanja u evoluciju?

⁸ Takav neznanstveni stav zapazio je i osudio W. R. Thompson u predgovoru izdanja knjige povodom stogodišnjice Darwinova djela The Origin of Species (Porijeklo vrsta). Ustvrdio je: “Ne održe li se tvrdnje tokom analize treba ih prestati odobravati, a i cijeli sustav vjerovanja na osnovi nejasnih dokaza za osudu je.” Zatim dodaje: “Činjenice i tumačenja  na koja se Darwin oslanjao danas više nisu uvjerljiva. Darvinističko je učenje uslijed stalnih istraživanja na području nasljednosti i varijacija potkopano.”⁸

9. Što je Thompson rekao o potiskivanju kritike evolucije od strane znanstvenika?

⁹ Thompson je osim toga primijetio: “Dugotrajni i žalosni učinak uspjeha Darvinovog djela “Porijeklo vrsta” bila je prekomjerna sklonost biologa ka neutvrđenim spekulacijama... Uspjeh darvinizma praćen je gubitkom znanstvenog integriteta.” Na kraju zaključuje: “Ta situacija, naime da se znanstvenici udruže u obranu nekog učenja koje ne mogu znanstveno pobliže opisati, a kamoli dokazati — a vjerodostojnost kojega pokušavaju u javnosti održati time što potiskuju kritiku i probleme — u znanosti je svakako neuobičajena i nepoželjna stvar.”⁹

10. Zašto mnogi znanstvenici prihvaćaju evoluciju kao “činjenicu”?

¹⁰ Slično tome je i profesor antropologije Anthony Ostric kritizirao svoje kolege, jer su podrijetlo čovjeka od majmunolikih stvorenja označavali “kao činjenicu”. Rekao je da se “u najboljem slučaju radi samo o hipotezi, a koja još i nije dobro potkrijepljena”. Primjećuje da “ne postoje dokazi da se čovjek od prvih dokaza o njegovom postojanju bitno promijenio”. “Iz straha da neće važiti kao ozbiljni znanstvenici, ili da će biti isključeni iz ozbiljnih znanstvenih krugova”,¹⁰ velika većina stručnjaka priklanja se onima koji daju prednost evolucionističkoj teoriji, navodi prije spomenuti antropolog. U vezi s time Hoyle i Wickramasinghe izjašnjavaju se slično: “Ili ćeš vjerovati u te ideje ili ćeš bezuvjetno biti proglašen krivovjercem.”¹¹ Jedna od posljedica toga je nespremnost mnogih znanstvenika da bez predrasuda istraže nauku o stvaranju. Tako u pismu uredniku časopisa Hospital Practice piše: “Znanost se uvijek dičila svojom objektivnošću, no bojim se da smo mi znanstvenici brzo postali žrtve predrasuda i uskog načina mišljenja, a što smo dosad smatrali tako odbojnim.”¹²

11. Kako je propust crkava postao faktorom za prihvaćanje evolucije?

¹¹ Daljnji razlog prihvaćanju teorije o evoluciji je taj što su tradicionalne crkve zakazale kako u onome što uče tako i u onome što rade, uz propust da ispravno predoče biblijski izvještaj o stvaranju. Upućene osobe dobrano su svjesne njihova licemjerja, ugnjetavanja i inkvizicije. Nije im promaklo da je svećenstvo podupiralo krvoločne diktatore. Zatim, da su pripadnici jedne te iste religije u ratu ubijali jedni druge u milijunskim omjerima uz podršku svećenstva svake strane. Zato se ne osjećaju ponukanima vjerovati u Boga, za koga misle da ga zastupaju te crkve. Ta odbojnost produbljuje se besmislenim i nebiblijskim učenjima. Predodžbe kao što je ona o vječnom mučenju — da Bog u doslovnoj vatri pakla vječno peče ljude — odvratne su razboritim ljudima.

12. Što zapravo pokazuje propust religija ovoga svijeta?

¹² Međutim, takva religiozna učenja i postupci nisu samo mrski razboritim ljudima, nego i Bogu, kako je  to vidljivo iz Biblije. I doista, u njoj se otvoreno razotkriva licemjerje religioznih vođa. Naprimjer, u Mateju 23:28 (NS) piše: “Tako se i vi izvana ljudima činite pravednima, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.” Isus je opomenuo običan narod da su njihovi svećenici bili “slijepi vođe”, koji nisu naučavali ono što potječe od Boga, nego su, suprotno, naučavali “kao nauku zapovijedi ljudske” (Matej 15:9, 14, NS). U Bibliji se jednako osuđuju religionisti koji “javno izjavljuju da poznaju Boga, ali ga se odriču svojim djelima” (Titu 1:16, NS). Tako religije koje promiču ili prelaze preko licemjerja i odobravaju prolijevanje krvi, usprkos svojim tvrdnjama, ne potječu od Boga, niti ga zastupaju. Umjesto toga, označava ih se ‘lažnim prorocima’ i uspoređuje s drvećem koje donosi “bezvrijedan plod” (Matej 7:15-20; Ivan 8:44; 13:35; 1. Ivanova 3:10-12).

13. Kakav nedostatak vodstva je očit u religiji?

¹³ Nadalje, mnoge religije su popustile pod evolucionističkim načinom mišljenja, i time svojim pripadnicima nisu ostavile drugu alternativu. Naprimjer, New Catholic Encyclopedia kaže: “Izgleda da je opća evolucija, pa čak i ona ljudskog tijela, najvjerodostojnije znanstveno objašnjenje postanka.”¹³ Na jednom sastanku u Vatikanu, dvanaestorica su crkvenih naučenjaka, koji zastupaju najviše znanstveno tijelo katoličke crkve, zaključila: “Uvjereni smo da mnoštvo dokaza neosporivo dopušta primjenu evolucionističke ideje na ljude i ostale primate.”¹⁴ Može li se računati s time da će se neobaviješteni pripadnici crkvi oduprijeti takvom crkvenom potpisu, čak i kad “mnoštvo dokaza” zapravo ne podupire evoluciju, nego stvaranje?

14. Čime se vakuum, prouzročen lažnom religijom, vrlo često popunjava?

¹⁴ Tako prouzročeni vakuum često se popunjava agnosticizmom ili ateizmom. Napušta se vjera u Boga, a kao alternativa prihvaća se evolucija. Danas se u brojnim zemljama ateizam, zasnovan na teoriji  evolucije, čak i državom službeno zastupa. Veliki dio odgovornosti za takvo nevjerovanje može se pripisati religijama ovoga svijeta.

15. Koje daljnje pogrešne ideje religija obeshrabruju vjerovanje u Boga i Bibliju?

¹⁵ Osim toga, uslijed nekih religijskih nauka, ljudi vjeruju da se biblijska učenja suprote znanstvenim činjenicama, nakon čega se okreću od Boga Biblije. Kao što je navedeno u jednom ranijem poglavlju, neki pogrešno tvrde da se u Bibliji uči kako je Zemlja stvorena za šest doslovnih dana od po 24 sata, te da postoji tek 6 000 godina. No, Biblija tako ne govori.

16. Zašto neki ljudi odbacuju predodžbu o Stvoritelju?

¹⁶ Neki ljudi otvoreno odbacuju predodžbu o Stvoritelju govoreći: “Vjerujem samo ono što vidim.” Ako nešto ne mogu vidjeti ili na neki način izmjeriti, zaključuju da to tada ni ne postoji. A u svakodnevnom životu ne sumnjaju u postojanje niza nevidljivih stvari, kao što su elektricitet, magnetizam, radio i televizijski valovi, te sila teža. No, to ih ne navodi da promijene svoje mišljenje, jer se sve to još uvijek može izmjeriti ili osjetiti na nekakav materijalni, opipljivi način, a ne postoji nikakav opipljivi način kojim bi se moglo vidjeti ili izmjeriti Stvoritelja, Boga.

17, 18. a) Koji dokazi — koje možemo vidjeti — potvrđuju postojanje nevidljiva Stvoritelja? b) Zašto ne bismo trebali očekivati da možemo vidjeti Boga?

¹⁷ Međutim, kao što proizlazi iz ranijih poglavlja, postoje čvrsti razlozi za vjerovanje da postoji nevidljivi Stvoritelj. Naime, možemo vidjeti dokaze ili opipljive rezultate njegova djelovanja. Susrećemo ih u tehnički savršenoj i zamršenoj izgradnji atoma, veličanstveno organiziranom svemiru, jedinstvenoj planeti Zemlji, u čudesno oblikovanim živim stvorenjima, te u ljudskom mozgu koji je dostojan strahopoštovanja. To su učinci koji su morali imati odgovarajući uzrok koji je odgovoran za njihovo postojanje.  Čak i materijalisti prihvaćaju taj zakon uzroka i posljedica u svim drugim stvarima. A zašto ne i u slučaju materijalnog svemira?

¹⁸ U vezi s time, u Bibliji se jednostavno ali i najbolje argumentira: “[Stvoriteljeva] se nevidljiva svojstva, to jest njegova vječna moć i božanstvo, vide okom razuma od početka svijeta na onome što je stvorio” (Rimljanima 1:20, The New English Bible). Drugim riječima, u Bibliji se zaključuje od posljedica prema uzroku. Vidljiva djela stvaranja, zadivljujuće stvari koje je stvorio, očigledna su posljedica koja mora imati inteligentnog uzročnika. Taj nevidljivi uzročnik je Bog. Osim toga, kao tvorac cijelog svemira, Stvoritelj nesumnjivo posjeduje toliko silnu moć da ljudi od krvi i mesa ne bi trebali ni očekivati da ga vide i prežive. O tome u Bibliji piše: “Ne može čovjek vidjeti [Boga] i ostati živ” (2. Mojsijeva 33:20).

19. Koji je daljnji važan razlog zbog kojeg tako mnogo ljudi prihvaća evoluciju?

¹⁹ Postoji još jedan važan razlog zbog kojeg mnogi ljudi napuštaju vjeru u Boga i prihvaćaju evoluciju. To je zbog toga što preovladavaju patnje. Stoljećima već postoji tako mnogo nepravde, tlačenja, zločina, ratova, bolesti i smrti. Mnogi ne razumiju zašto je sve to došlo na ljudski rod. Misle da svemogući Stvoritelj ne bi smio takvo što dopuštati. A kako takvo stanje još uvijek postoji, zaključuju da onda ne postoji Bog. I kada im se podastire evolucija, prihvaćaju je kao jedini izbor, a često i bez podrobnijeg ispitivanja.

20. Na koja pitanja je potrebno odgovoriti?

²⁰ Zašto, dakle, svemogući Stvoritelj dopušta tako mnogo patnji? Hoće li vječno tako biti? Odgovor na ta teška pitanja pomoći će nam razumjeti dublje razloge toga što se teorija evolucije u tolikoj mjeri proširila u naše doba.