Naša braća u Švedskoj pozvala su jednu Somalku da dođe na sastanak u dvoranu. Ona je odlučila prihvatiti poziv i doći na sastanak, no jako se razočarala. Nitko od prisutnih nije ju pozdravio. Svi su samo nepristojno zurili u nju, pa se grozno osjećala. Jedna osoba koja je vjerojatno primijetila da joj je neugodno upitala ju je: “Jeste li vi možda zalutali?”

“Pa izgleda da jesam!” odvratila je i zatim otišla. Kad su tu ženu  ponovno posjetili Jehovini svjedoci koji su je pozvali na sastanak, ona im je ljutito rekla da više nikad neće nogom kročiti u njihovu dvoranu. Braća su se zbunjeno pitala u čemu je problem jer su bili sigurni da je nisu vidjeli na sastanku. Kad im je rekla gdje je bila i što joj se dogodilo, shvatili su da je zabunom otišla u crkvu.

Braća su još jednom pozvala tu ženu da dođe u dvoranu. Ona je pristala doći, ali pod jednim uvjetom. Rekla je da neće ostati duže od deset minuta bude li se neugodno osjećala. No kad je došla u dvoranu Jehovinih svjedoka, svi su je srdačno pozdravili! Toliko joj se svidio  program sastanka i druženje s braćom da je ostala do samog kraja te je među zadnjima otišla iz dvorane. Otada redovito dolazi na naše sastanke, a nedavno se i krstila.

Stergios, mladi čovjek koji živi u Grčkoj, na neobičan je način upoznao istinu. Kad se jednog jutra nakon posla vraćao kući, nije krenuo ulicom kojom obično prolazi, nego je odlučio ići drugim putem. Dok je tako hodao ulicom, na tlu je ugledao nešto što mu je privuklo pažnju. Bila je to pozivnica za obilježavanje Kristove smrti na kojoj se nalazilo pitanje: “Kako gledate na Isusa?” Budući da je ulica bila puna ljudi, Stergiosu je bilo neugodno podignuti pozivnicu s tla. Kad je došao kući, počeo je razmišljati o pitanju s pozivnice koje je pobudilo njegovu znatiželju. Želio je saznati nešto više o toj temi.

Taj se dan dogovorio s prijateljima da se popodne nađu na kavi. Kad je krenuo prema kafiću u kojem su se trebali naći, odlučio je opet proći onom ulicom u kojoj je vidio pozivnicu. Nadao se da je nitko nije uzeo. Pozivnica je još uvijek ležala na tlu, no ulica je i dalje bila puna ljudi, pa mu je bilo neugodno sagnuti se i uzeti je. Nakon što je popio kavu s prijateljima, Stergios se uputio ravno u ulicu u kojoj je vidio pozivnicu. Ona je još uvijek bila na istom mjestu. Ovaj put podignuo ju je s tla i pročitao što u njoj piše. To ga se toliko dojmilo da je odlučio doći na obilježavanje Kristove smrti.

Nakon što je na sastanku poslušao prigodni govor, Stergios je prihvatio biblijski tečaj. Počeo je dolaziti na sastanke i dobro je duhovno napredovao. Krstio se na jednodnevnom pokrajinskom sastanku koji se održao u ožujku 2013.

Jednog dana u siječnju 2010. naš brat Finn, koji živi u Kopenhagenu, u Danskoj, odlučio je poći u šetnju te je sa sobom ponio nekoliko časopisa. Dok je prolazio jednom uskom ulicom, ugledao je nekog starijeg gospodina koji mu je išao u susret. Brat ga je zaustavio te mu ponudio Stražarsku kulu i Probudite se! od prosinca 2009. U tim se časopisima nalazilo nekoliko članaka koji su govorili o Božiću. Kad je gospodin progovorio, Finn je prepoznao njegov glas. Bio je to voditelj jedne radijske emisije, inače poznat kao učen čovjek širokih nazora. Finn je sutradan slušao njegovu emisiju. Jako se iznenadio kad je čuo kako voditelj govori o časopisima koje je dan ranije dobio od Jehovinih svjedoka te u eteru čita ulomke iz nekih članaka. Između ostalog, pročitao je neke misli iz članka koji je govorio o zagonetnoj “zvijezdi” što je mudrace vodila k Isusu. Na koncu je rekao da je sve to očito bilo Sotonino djelo.

Finna je ohrabrilo to što je taj čovjek pokazao cijenjenje prema našim časopisima, pa ga je odlučio posjetiti. Dok je s njim razgovarao, Finn ga je ljubazno upitao može li se na radiju napraviti neka emisija u kojoj bi se govorilo o raznim biblijskim temama. Nakon dva tjedna dobio je potvrdan odgovor. Tako je emitirano preko 30 dvosatnih emisija o Jehovinim svjedocima i o tome što Biblija uči. U tim su emisijama radijski voditelj i Finn razgovarali o unaprijed dogovorenim temama te su odgovarali na stotine pitanja koja su im postavljali slušatelji.

Jedan je slušatelj nazvao radiostanicu i u režiji ostavio svoj broj telefona jer je želio da ga posjeti netko od Jehovinih svjedoka. Braća su ubrzo to i učinila. Taj je čovjek od svojih prijatelja i obitelji godinama slušao svakojake  ružne priče o Jehovinim svjedocima. No radijska emisija raspršila je sve predrasude koje je imao o našoj vjerskoj zajednici. Počeo je proučavati Bibliju te je 2013. prisustvovao obilježavanju Kristove smrti i posebnom predavanju. Sada redovito nedjeljom dolazi na sastanak i daje promišljene komentare na razmatranju Stražarske kule. U tom su području i neki drugi ljudi lijepo reagirali na naše propovijedanje zbog onog što su čuli u radijskim emisijama.

Posljednjeg dana jednog oblasnog kongresa koji se održavao u Italiji Lucio se pozdravljao sa svojim prijateljima. Kad im je prišao jedan bračni par, Lucio ih je upitao iz koje su skupštine. Oni su mu odgovorili: “Mi ne pripadamo nijednoj skupštini.”

“Je li vas netko pozvao na kongres?” upitao ih je.

“Ne, došli smo sami”, rekli su mu.

To ga je zaintrigiralo, pa ih je ljubazno upitao: “Što vas je onda potaknulo da dođete ovamo?”

“Našli smo pozivnicu u sandučiću, pa smo odlučili doći i vidjeti o čemu se radi”, odgovorili su oni.

Kad su rekli Luciu gdje žive, njegova žena Ester uzbuđeno je kazala: “Pa ja sam vam ostavila tu pozivnicu! Bližio se kraj akcije s pozivnicama i bilo mi je žao baciti one koje nisam podijelila. Mislila sam kako bi bilo bolje da ih ostavim u sandučiće svim ljudima koje nisam našla kod kuće.” Kad su pronašli pozivnicu, muž i žena odlučili su doći u nedjelju na kongres. Nakon što su Lucio i Ester kratko s njima popričali, pozvali su ih da dođu k njima na večeru kako bi nastavili razgovor. Supružnici su pristali proučavati Bibliju i svaki se put dobro pripreme za tečaj. Sada dolaze i na naše sastanke te komentiraju na njima.