Juana Ventura počela je proučavati Bibliju još dok je naše djelovanje bilo zabranjeno, a krstila se 1960. u rijeci Ozami. Jednom ju je prilikom evangelički pastor iz Santo Dominga optužio da se zbog nje rasipa njegova pastva, pa joj je prijetio da će je strpati u zatvor. U želji da dokaže kako su Jehovini svjedoci obični lažljivci te da osramoti Juanu, pozvao ju je da dođe u crkvu i pred vjernicima odgovori na neka pitanja o svojim vjerovanjima.

“Pastor mi je postavio tri pitanja”, kaže Juana. “Pitao me: ‘Zašto ne glasate na izborima? Zašto ne idete u rat? Zašto se zovete Jehovini svjedoci?’ Na svako pitanje odgovorila sam pozivajući se na Bibliju, a svi su prisutni u svojim Biblijama pratili retke koje sam čitala. Jako su se iznenadili kad su shvatili da ono što govorim piše i u njihovoj Bibliji. Mnogi od njih uvidjeli su da su pronašli istinu. Počeli  su proučavati Bibliju i s vremenom je njih 25 predalo svoj život Jehovi.” Taj izvanredan događaj potaknuo je braću u Santo Domingu da još revnije propovijedaju.

Nakon Trujillovog ubojstva zemlja je bila u rasulu. U Godišnjaku za 1963. pisalo je: “Na ulicama je sve vrvjelo od vojnika. Svako malo izbio bi novi prosvjed te bi došlo do nasilja.” Unatoč političkim previranjima koja su razdirala Dominikansku Republiku, braća su nastavila propovijedati dobru vijest i poučavati ljude o Bibliji. Na kraju službene 1963. godine u zemlji je bilo 1 155 objavitelja.

Godine 1962. Dominikansku Republiku posjetio je Nathan Knorr, koji je došao iz našeg glavnog sjedišta. On je organizirao da braća kupe zemljište na kojem bi sagradila veću podružnicu. To je bilo prijeko potrebno kako bi se moglo bolje nadgledati djelo propovijedanja koje je sve više napredovalo. Na kupljenom zemljištu izgrađene su dvoetažna zgrada i dvorana. Svečano otvorenje novih objekata podružnice održano je u subotu, 12. listopada 1963. Prigodni govor iznio je brat Frederick Franz, koji je također došao iz glavnog sjedišta. Bilo je sasvim jasno da Jehovini svjedoci namjeravaju još dugo propovijedati u Dominikanskoj Republici. Kratko nakon otvorenja podružnice u zemlju su došli Harry i Paquita Duffield. Oni su bili posljednji misionari Jehovinih svjedoka koji su protjerani s Kube.

Dvadeset i četvrtog travnja 1965. u zemlji je izbio građanski rat. U teškom razdoblju koje je uslijedilo Jehovin narod ipak je napredovao u duhovnom pogledu. Do 1970. broj skupština popeo se na 63, dok je broj objavitelja porastao na 3 378. Više od polovice objavitelja upoznalo je istinu u razdoblju od 1965. do 1970.  U Godišnjaku za 1972. stajalo je: “Među braćom u Dominikanskoj Republici ima ljudi najrazličitijih zanimanja — automehaničara, poljoprivrednika, vozača autobusa, knjigovođa, zidara, stolara, odvjetnika, zubara, pa čak i bivših političara. Sve njih veže ljubav prema Jehovi i divnim istinama koje su saznali iz Biblije.”