Godine 1960. situacija u Dominikanskoj Republici bila je vrlo nestabilna. Međunarodna zajednica sve je glasnije osuđivala Trujillov diktatorski režim, a i u samoj zemlji bilo je sve više protivnika njegove vlasti. U tom razdoblju velike neizvjesnosti i političke napetosti Dominikansku Republiku posjetio je Milton Henschel, koji je služio u našem glavnom sjedištu. On je prisustvovao trodnevnom pokrajinskom sastanku koji je bio održan u siječnju 1961. Tom je skupu prisustvovalo 957 osoba, a krstilo ih se 27. Tijekom svog posjeta brat Henschel pomogao je braći da što bolje organiziraju djelo propovijedanja.

Dvojica pokrajinskih nadglednika, Enrique Glass i Julián López, dobili su zadatak da posjećuju skupštine diljem Dominikanske Republike. Julián je rekao: “Mojoj pokrajini pripadale su dvije skupštine na istoku zemlje i sve skupštine koje su se nalazile na sjeveru. Enriqueova pokrajina obuhvaćala je ostale skupštine koje su se nalazile na istoku te sve skupštine na jugu zemlje.” Posjeti pokrajinskih nadglednika omogućili su skupštinama da ponovno uspostave vezu s organizacijom te su pomogli braći da duhovno ojačaju.

Godine 1961. u zemlju su došli Salvino i Helen Ferrari, koji su završili drugi razred Gileada. Iskustvo koje su stekli služeći kao misionari na Kubi pokazalo se itekako dragocjenim u razdoblju velike duhovne žetve koja je uslijedila u Dominikanskoj Republici. Salvino je kasnije bio imenovan za člana Odbora podružnice. Tu je službu obavljao sve dok 1997. nije umro. Helen i dalje revno služi Jehovi. U punovremenoj je službi već punih 79 godina, a većinu tog vremena provela je služeći kao misionar.

 Kratko nakon dolaska bračnog para Ferrari, točnije 30. svibnja 1961, naglo je došao kraj Trujillovom okrutnom režimu. Naime, u kasnim večernjim satima atentatori su izrešetali automobil u kojem se vozio Trujillo. Tako je diktator bio ubijen, ali u zemlji ni nakon toga nije zavladao mir. Idućih nekoliko godina proteklo je u ozračju građanskih nemira i političkih previranja.

U međuvremenu je u zemlju stiglo još misionara. William Dingman, koji je završio prvi razred Gileada, i njegova žena Estelle, te sestre Thelma Critz i Flossie Coroneos došli su iz Portorika samo dva dana nakon Trujillovog ubojstva. “Kad smo stigli, u zemlji je vladao sveopći metež, a vojske je bilo na svakom koraku”, ispričao je William. “Svi su strahovali da bi mogla izbiti revolucija. Vojnici su na cestama zaustavljali i pretraživali sve automobile. I nas su zaustavili na nekoliko kontrolnih točaka. Svaki put pretresli su nam prtljagu. Iz torbi su nam vadili sve živo, čak i najmanje sitnice.” Nije bilo nimalo lako propovijedati u tako neizvjesnoj situaciji u kojoj su političke napetosti svakog trena mogle prerasti u oružani sukob.

“Za Trujillove diktature građanima se govorilo da su Jehovini svjedoci komunisti i najgori ološ”, rekao je William. “No malo-pomalo uspjeli smo uvjeriti ljude da to nije točno.” Zahvaljujući tome što su braća revno propovijedala sve je više istinoljubivih ljudi prihvaćalo dobru vijest o Kraljevstvu. Na kraju službene 1961. godine u zemlji su služila 33 specijalna pionira.