GERMAN GOMERA rodio se u velikoj obitelji koja je živjela na selu. Bio je deseto dijete svojih roditelja. Nakon njega rodila im se još jedna kći. Kad su umrli Germanov otac i dvije sestre, njegova se majka Luisa s ostatkom obitelji preselila u grad. Ondje su postali članovi Menonitske crkve, kojoj su pripadala i Luisina braća sa svojim obiteljima.

“Godine 1962. u naš je grad došlo dvoje specijalnih pionira”, kaže German. “Govorkalo se da ti supružnici zavode pošten svijet svojim ‘đavolskim učenjima’. No kad su došli posjetiti obitelj Piña, oni su ih pozvali u kuću. Članove te velike obitelji duboko se dojmilo to što su pioniri bili vrlo ljubazni i srdačni, pa su pažljivo slušali sve što su im govorili. Nakon toga cijela je obitelj Piña počela proučavati Bibliju, a priključile su im se i moje tri starije sestre.

Kad su pioniri jednom došli u posjet obitelji Piña, oni su pozvali moju mamu da dođe do njih kako bi ih upoznala. Pioniri su čitali biblijske retke koji govore o Božjem obećanju da će jednog dana ljudi vječno živjeti na Zemlji. Moja je mama upitala: ‘A zašto onda u mojoj crkvi govore da ljudi idu na nebo?’ Nato je brat pomoću Biblije odgovorio na  njeno pitanje, a potom joj je objasnio što Božja Riječ kaže o zemaljskom uskrsnuću. Mojoj se mami to jako svidjelo, pa je počela i drugima govoriti o onome što je čula.

Kad su menonitski svećenici saznali da članovi njihove crkve proučavaju Bibliju s Jehovinim svjedocima, stali su ih odvraćati od toga. No to su činili vrlo grubo i čak su znali prijetiti ljudima. Maximina Piña rekla im je: ‘Znate što? Ja sam odrasla osoba i znam misliti svojom glavom. Sama ću donositi odluke koje se tiču mog života.’

Na koncu je 22 ljudi napustilo Menonitsku crkvu i počelo dolaziti na skupštinske sastanke koji su se održavali u jednom unajmljenom prostoru. Moja se mama krstila 1965, a ja sam se krstio 1969, kad sam imao 13 godina.”