Brat Rafael Pared, koji sa svojom ženom Francijom danas služi u Betelu, postao je objavitelj 1957, kad je imao 18 godina. Još uvijek se sjeća kako su ga svaki put kad bi išao u službu propovijedanja pratili policajci u civilu, koji su čekali zgodnu priliku da uhite njega i njegove suradnike.  Rafael kaže: “Ponekad smo trebali bježati kroz uske ulice i preskakati ograde kako bismo umaknuli policiji.” I mnoga druga braća i sestre morali su biti snalažljivi kako ne bi završili u zatvoru. Andrea Almánzar priča: “Trebali smo biti razboriti i paziti kako ćemo svjedočiti. Kad bismo propovijedali na jednim vratima, preskočili bismo narednih deset kuća pa tek onda pozvonili na iduća vrata.”

Godine 1959. politička klima u zemlji počela se mijenjati. Četrnaestog lipnja 1959. skupina Dominikanaca koji su živjeli u izgnanstvu vratila se u Dominikansku Republiku u namjeri da ponovno pokuša svrgnuti Rafaela Trujilla, koji je bio na čelu države već gotovo 30 godina. Vlasti su osujetile i taj pokušaj državnog udara te su se obračunale s pobunjenicima tako što su neke ubile, a neke strpale u zatvor. Međutim, velik broj Trujillovih neprijatelja uvidio je da on nije nepobjediv, pa su počeli intenzivno raditi na tome da ga svrgnu s vlasti.

No Trujillu je okrenuo leđa i jedan dugogodišnji saveznik. Naime, 25. siječnja 1960. čelni ljudi Katoličke crkve objavili su pastoralno pismo u kojem su digli glas protiv kršenja ljudskih prava. Dominikanski povjesničar Bernardo Vega kazao je: “Pobuna do koje je došlo u lipnju 1959. i okrutan obračun s onima što su sudjelovali u njoj, a kasnije i s pripadnicima tajnog pokreta otpora koji je djelovao u zemlji, primorali su Crkvu da se prvi put okrene protiv Trujilla.”

Zanimljivo je da su u svibnju 1960. vlasti ukinule zabranu djelovanja Jehovinih svjedoka. Višegodišnjem progonu napokon je došao kraj. Tko bi rekao da će za to biti zaslužan sam Trujillo! Zabrana je bila ukinuta nakon što je došlo do razdora između njega i Katoličke crkve.