MOJA majka bila je srdačna i druželjubiva žena. Jako je voljela Bibliju. Kad je upoznala Gertrud Ott, misionarku koja je služila u Manadu, na sjeveru otoka Sulawesija, drage je volje prihvatila biblijski tečaj te je upoznala istinu. No moj otac Erwin, koji je bio ugledni bankar, a kasnije i direktor burze u Jakarti, žestoko se protivio tome što je prešla na novu vjeru.

Jednoga dana dao je mojoj majci ultimatum.

“Moraš odlučiti — ili ta tvoja religija ili tvoj muž!” rekao je srdito.

Majka je dugo razmišljala o tome što učiniti. Potom je blago rekla: “Želim i svog muža i Jehovu.”

Otac je ostao bez riječi. Sva njegova srdžba jednostavno se istopila.

S vremenom je otac postao tolerantniji prema istini jer je jako volio moju majku te silno cijenio to što je ona uvijek u pravom trenutku znala reći mudre riječi.

Međutim, majka je željela da i njen muž upozna pravog Boga i počne mu služiti. Nakon što se usrdno molila u vezi s tim, palo joj  je na um da moj otac voli učiti strane jezike. Stoga je odlučila ostavljati po kući listove papira na kojima su se nalazili biblijski citati na engleskom jeziku. “To mi je za vježbu. Voljela bih bolje naučiti engleski”, kazala mu je. Primijetila je da on voli slušati govore i da cijeni govorničke vještine, pa ga je zamolila da joj pomogne uvježbati svoj učenički govor svaki put kad bi dobila zadatak u Teokratskoj školi propovijedanja. Otac je pristao na to. Majka je znala da je otac gostoljubiv čovjek. Zato ga je upitala slaže li se s time da u svom domu ugoste pokrajinskog nadglednika kad dođe u posjet skupštini. On se s time složio. Moja je majka dobro znala i da je ocu jako stalo do obitelji, pa mu je na lijep način predložila da s nama prisustvuje kršćanskim kongresima. Rekla je da bi mu se to moglo svidjeti. Otac je prihvatio poziv i počeo s nama dolaziti na kongrese.

Majka je svojom strpljivošću i taktičnošću malo-pomalo smekšala očevo srce. Kad se nakon nekog vremena naša obitelj preselila u Englesku, otac je počeo dolaziti na sastanke te se sprijateljio s Johnom Barrom, koji je kasnije postao član Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka. Iste godine kad je počeo ići na sastanke moj se otac i krstio. Majka je bila presretna zbog toga. To što je otac upoznao istinu još ih je više zbližilo. U godinama koje su uslijedile majku je obasipao ljubavlju.

Neki naši prijatelji vole reći da je moja majka bila poput Lidije, kršćanke iz 1. stoljeća koja je bila iznimno gostoljubiva (Djela 16:14, 15). No ja se često sjetim kako je ona bila slična Sari, koja je od srca bila podložna svome mužu Abrahamu (1. Petr. 3:4-6). Moja je majka bila čestita, uljudna i vrlo duhovna žena koja je pozitivno utjecala na sve koji su je poznavali. Svojim je dobrim primjerom pomogla mom ocu da upozna istinu. Po mom mišljenju, ona je bila prava “Sarina kći”.