U Njemačkoj se u posljednje vrijeme sve više svjedoči na stranim jezicima zato što je u tu zemlju došao velik broj izbjeglica. Za samo devet mjeseci osnovano je 229 grupa i predgrupa. Oko 800 objavitelja, koji su podijeljeni u tridesetak grupa, uči 13 jezika.

Naša braća svjedoče izbjeglicama u prihvatnim centrima. Na više od 200 lokacija koriste pokretne stalke, a podijelili su oko 640 000 publikacija.

Vodeće tijelo odobrilo je posebnu propovjedničku akciju koja je trajala od svibnja do srpnja 2016. Oko 700 objavitelja koji govore arapski došlo je iz sedam  zemalja i svjedočilo na deset lokacija u Austriji i Njemačkoj. Cilj im je bio prenijeti dobru vijest osobama koje žive u tim zemljama i govore arapski.

Skupština Faber’s Road u Belizeu, koja djeluje na kreolskom jeziku, ima 50 objavitelja. Oni u službu propovijedanja obično idu pješice. Većina njih živi jako skromno, ali uvijek traže načina da pokažu velikodušnost. Prije nekoliko godina braća su počela skupljati novčiće koje bi u službi slučajno našla na cesti. Krajem svake godine očiste, sortiraju i prebroje novčiće koje su našli.

Premda je većina novčića jako male vrijednosti (obično samo nekoliko lipa), svake godine skupe više od 1 500 kuna. Polovinom tog iznosa plate troškove dvorane, a drugu polovinu daju kao dobrovoljni prilog za djelo Kraljevstva.

Jedan od najupečatljivijih događaja u teokratskoj povijesti Burundija zbio se 5. ožujka 2016, kad je Anthony Griffin, predstavnik našeg glavnog sjedišta, posjetio podružnicu u toj zemlji. Sastanak koji se održao povodom tog posjeta prenosile su sve veće radiostanice diljem zemlje. Procjenjuje se da je program slušalo oko četiri milijuna osoba.

Radijski prijenos bio je izvanredno svjedočanstvo i mnogi su kazali da im se jako svidio. Tehničar na jednoj radiostanici koji je bio zadužen za prijenos programa rekao je: “Morate češće napraviti nešto ovakvo!”  A jedan drugi zaposlenik izjavio je: “Volio bih da nastavite jer će to sigurno spasiti mnogo ljudi.” U mnogim autobusima i taksijima putnici su slušali program našeg sastanka.

Dan prije Obilježavanja Kristove smrti 2016. braća iz jedne male grupe u Nepalu bila su prilično zabrinuta jer su saznala da će se u školi pored dvorane koju su unajmili za svoj skup održati veliki koncert.

Takvi su koncerti jako bučni. Dok su braća čistila dvoranu u kojoj se trebalo održati Obilježavanje Kristove smrti, organizator koncerta rekao im je: “Nećete ništa čuti od naše glazbe.”

Koncert je počeo u podne i bio je glasan baš kao što se i očekivalo. Iako su braća unajmila puno jači zvučnik nego što je bio onaj koji su isprva planirala koristiti, nisu mogla čuti čak ni testiranje mikrofona. Braća su bila očajna i usrdno su se molila Jehovi za pomoć. A onda je samo pola sata prije početka sastanka, kad su mnoga braća već došla, glazba odjednom utihnula. Policija je prekinula koncert jer su se neki napili i počeli se tući. Zahvaljujući tome braća su mogla u mirnoj i dostojanstvenoj atmosferi održati Obilježavanje Kristove smrti.

Giuseppe služi kao stalni pionir u Italiji. Radi od kuće za jednu internetsku firmu. Prošlog svibnja prisustvovao je sastanku na kojem se okupilo oko 70 njegovih kolega. Razgovarali su o idejama koje bi firma  za koju rade mogla primijeniti u svom poslovanju. Izvršni direktor firme na početku svog izlaganja rekao je da neke internetske stranice mogu njihovoj firmi poslužiti kao uzor na koji se mogu ugledati, a onda je na ekranu pokazao jednu takvu stranicu. Giuseppe nije mogao doći k sebi kad je na ekranu vidio stranicu jw.org. Direktor je rekao: “Ovo je najbolja internetska stranica na svijetu!” Zatim je počeo analizirati tehničke aspekte stranice jw.org. Istaknuo je da su poveznice lako uočljive, a grafička rješenja vrlo privlačna.

“Moji kolege ostali su u čudu kad su saznali na koliko je jezika stranica prevedena”, kaže Giuseppe. “Nakon prezentacije moj je šef kolegama i direktoru rekao: ‘Giuseppe je Jehovin svjedok.’ Nato mi je direktor kazao:  ‘Vaša organizacija zaslužuje svaku pohvalu. Napravili ste portal na kojem vam može pozavidjeti svaka firma i organizacija u svijetu. Mogu samo zamisliti koliko je truda potrebno da bi se na stranicu stavili novi sadržaji i da bi se korisnici mogli lako snaći na njoj. Tolika količina sadržaja i takve pojedinosti zahtijevaju izuzetno puno vremena i znanja.’ Kad sam sve to čuo, bilo mi je malo neugodno jer je direktor hvalio nešto na čemu uopće nisam radio. No bio sam presretan kad sam razmišljao o svjedočanstvu koje je time dano jer mnogi moji kolege nisu ništa znali o Jehovinim svjedocima. Sada s nekima redovito razgovaram, a s trojicom sam čak počeo proučavati Bibliju.” Firma za koju radi Giuseppe i dalje “proučava” stranicu jw.org, a on razgovara o Bibliji sa svojim kolegama.

Jorge je mladić koji živi u Argentini. Za istinu je čuo početkom 2010. od jednog dečka iz razreda. S vremenom je počeo proučavati Bibliju uz pomoć knjige Što Biblija doista uči? Cijelo to vrijeme bavio se nogometom. Budući da je bio jako dobar igrač, ušao je u rezervni sastav jednog velikog kluba. A onda je u travnju 2014. primio primamljivu ponudu od jednog kluba iz Njemačke. Oduševila ga je i sama pomisao na to da postane profesionalni nogometaš, pa je prihvatio ponudu. Nekoliko dana prije nego što je otputovao u Europu, njegov mu je trener rekao: “Ti si Jehovin svjedok, jelda? Nemoj otići u drugu zemlju i tako uništiti život. I ja sam u mladosti bio Jehovin svjedok. Dobio sam ponudu jednog azijskog kluba. Obećali su mi brda  i doline, a ja sam im sve povjerovao. Preselio sam se onamo s obitelji, ali vratili smo se jako razočarani.” Jorge kaže: “Njegove su riječi ostavile snažan dojam na mene i na kraju nisam otišao u Europu. Godine 2015. postao sam objavitelj i krstio se.”

U rujnu 2015. u gradu Kampali, u Ugandi, održan je regionalni kongres pod nazivom “Ugledajmo se na Isusa!” Svi prisutni bili su presretni kad je Mark Sanderson, član Vodećeg tijela, predstavio Bibliju — prijevod Novi svijet na jeziku luganda.

Jedna žena koja proučava Bibliju rekla je: “Jako sam se obradovala kad sam dobila tako lijepu Bibliju. U to vrijeme našu je zemlju trebao posjetiti papa i ljudi su se pripremali za njegov posjet. Da bi prikupili novac, prodavali su ‘blagoslovljene’ krunice za više od 100 000 ugandskih šilinga (nešto više od 200 kuna). Ljudi su željeli blagoslov, ali nisu ga mogli dobiti jer nisu imali novaca. S druge strane, ja sam dobila pravi blagoslov, i to besplatno. Jehova ga je dao svakome tko je došao na kongres, a nama je prepustio odluku koliko ćemo novca dati kao dobrovoljni prilog. Svaki dan čitam Bibliju na svom materinjem jeziku i zato sve bolje upoznajem Jehovu. Osjećam da sam stvarno blagoslovljena. Zahvalna sam Jehovi što imam Bibliju.”

Vjerski vođe nekih crkava u Demokratskoj Republici Kongu htjeli su ljude odvratiti od čitanja naše stranice jw.org. Zato su vjernicima govorili da se naše publikacije tiskaju u svijetu duhova. Tu su klevetu pokušali  dokazati na krajnje neobičan način. Rekli su da slova “www” (kojima počinje adresa svake internetske stranice) zapravo odgovaraju broju 666, koji se spominje u knjizi Otkrivenje (Otkr. 13:18). Zbog toga su neki ljudi prestali proučavati Bibliju.

Jedan bračni par pionira molio se Jehovi da im pomogne srušiti tu predrasudu. Zato su k sebi pozvali osobe s kojima su proučavali Bibliju i njihove bračne partnere. Tri bračna para odazvala su se pozivu. Nakon jela naš brat i sestra pokazali su im film Jehovini svjedoci — organizirani za objavljivanje dobre vijesti. Njihovi gosti bili su oduševljeni te su konačno dobili pravu sliku o našoj organizaciji i tome kako se tiska naša literatura. Sljedeći tjedan muž jedne interesentice, koji nije proučavao Bibliju, dao je preko 700 kuna kao prilog i inzistirao da ga bračni par pionira proslijedi Zajednici.

U zabačenim krajevima Papue Nove Gvineje naša braća nemaju pristup internetu, ali unatoč tome imaju snažnu želju da nauče nove teokratske pjesme. Kad god se objavi nova pjesma, skupština Mundip pošalje jednog brata u najbliži grad, gdje ima pristup internetu. Bratu do grada trebaju dva sata hoda i dva sata vožnje autobusom. Kad stigne onamo, ode na internet i zatim u bilježnicu zapiše riječi nove pjesme. Po povratku u svoje selo riječi pjesme napiše na ploči u dvorani, a članovi skupštine ih prepišu. Oni doista uživaju što, kao i ostala braća u svijetu, na svojim sastancima mogu pjevati u čast Jehovi.