JEHOVA Bog želi da ljudi znaju i upotrebljavaju njegovo ime. To je vidljivo iz činjenice da ga je otkrio prvom ljudskom paru na Zemlji. Znamo da je Adamu i Evi Božje ime bilo blisko jer je Eva nakon rođenja Kaina, prema izvornom hebrejskom tekstu rekla: “Donijeh plod, muško, uz Jehovinu pomoć” (1. Mojsijeva 4:1, NS).

Kasnije čitamo da su vjerni ljudi poput Enoha i Noa “hodili s istinitim Bogom” (1. Mojsijeva 5:24; 6:9). Oni su također morali poznavati Božje ime. Ime se održalo i kroz veliki potop s pravednim Noom i njegovom obitelji. Usprkos velikoj pobuni nešto kasnije u Babelu, istiniti Božje sluge i dalje su ga upotrebljavali. Pojavljuje se stotine puta u zakonima koje je Bog dao Izraelu. Samo u 5. Mojsijevoj (knjiga Ponovljeni zakon) javlja se 551 put.

I u danima sudaca, Izraelci se očigledno nisu ustručavali upotrebljavati Božje ime. Čak su ga koristili i pri međusobnom pozdravljanju. Tako čitamo (na izvornom hebrejskom) kako je Boz pozdravio svoje žeteoce: “Jehova s vama! Oni mu odgovoriše: Blagoslovio te Jehova” (Ruta 2:4, BA).

Tijekom povijesti Izraelaca, sve do vremena kada su se vratili iz babilonskog ropstva u Judeju, Jehovino ime i nadalje se u općenitom među njemu koristilo. Kralj David, čovjek ugodan Božjem srcu, uvelike je upotrebljavao božansko ime — ono se stotinama puta pojavljuje u psalmima koje je napisao (Djela apostolska 13:22). Božje ime je ugrađeno i u mnoga izraelska osobna imena. Tako čitamo Adonija (to znači “Moj gospodar je Jah”, a “Jah” je kraći oblik za Jehova), Izaija (“Spasenje je od Jehove”), Jonatan (“Jehova je dao”), Mihej (“Tko je kao Jehova?”) i Jozua (“Jehova je spasenje”).

Postoje također izvanbiblijski izvori koji govore o širokoj upotrebi božanskog imena u drevnim vremenima. Godine 1961. u jednoj staroj pogrebnoj pećini otkrilo se nedaleko od jugozapadnog dijela Jeruzalema, a prema izvještaju Israel Exploration Journal (tom 13, br. 2) sljedeće: “Na njenim zidovima nalaze se natpisi negdje iz druge polovice osmog stoljeća pr. n. r. vr. Natpisi sadrže izjave kao ova: ‘Jehova je Bog cijele zemlje’.”

Godine 1966. u istom časopisu, Israel Exploration Journal (tom 16, br. 1) izvještava se o ulomcima lončarije s hebrejskim pismom, pronađenim u Aradu, južnom dijelu Izraela. Napisani su krajem sedmog stoljeća pr. n. r. vr. Jedan je bio privatno pismo čovjeku imenom Elijašib. Pismo započinje: “Mome gospodaru Elijašibu: u Jehove traži svoj mir.” A završava: “On počiva u domu Jehovinu.”

Godine 1975—1976. arheolozi su u Negebu otkrili kolekciju hebrejskih i feničkih natpisa na gipsanim zidovima,  velikim glinenim čupovima i kamenim posudama. Natpisi su sadržavali hebrejske riječi za Bog, kao i za Božje ime JHVH, ispisani hebrejskim slovima. U samom Jeruzalemu, nedavno je otkriven malen smotak srebrne trake, po svemu sudeći još iz doba prije babilonskog izgnanstva. Istraživači, nakon što su ga razmotrili kažu da su na njemu našli zapis imena Jehova na hebrejskom (Biblical Archaeology Review, mart/april 1983. godine, 18. str.).

Sljedeći primjer upotrebe Božjeg imena nalazi se u takozvanim Lahis pismima. Ta pisma, napisana na krhotinama lončarije, pronađena su između 1935. i 1938. godine u ruševinama Lahisa, utvrđena grada koji je odigrao istaknutu ulogu u povijesti Izraela. Čini se da ih je napisao oficir judejske predstraže svom pretpostavljenom imenom Joas u Lahisu, vjerojatno u razdoblju rata Izraela i Babilona krajem sedmog stoljeća pr. n. r. vr.

Od osam jasno čitljivih krhotina, na sedam počinje poruka pozdravom: “Neka Jehova dade mome gospodaru i ove godine dobro zdravlje!” Sve zajedno, Božje ime pojavljuje se 11 puta u sedam poruka, što jasno pokazuje da se ime Jehova pri kraju sedmog stoljeća pr. n. r. vr. upotrebljavalo u svakodnevnom životu.

I poganski su vladari poznavali i koristili božansko ime kada su se pozivali na izraelskog Boga. Tako na Moapskom kamenu, moapski kralj Meša hvali se svojim junačkim djelima protiv Izraela i između ostalog piše: “Kemoš mi je rekao: ‘Pođi i uzmi Nebo od Izraela!’ Otišao sam noću i borio se od osvita zore do podneva, uzeo i ubio sve ... I uzeo sam odatle (posuđe) Jehovino i dovukao ga pred Kemoša.”

Obzirom na to nebiblijsko korištenje Božjeg imena u Theologisches Wörterbuch zum Alten Testament (Teološki rječnik Starog zavjeta) u 3. sv. u 538. stupcu stoji: “Tako nekih 19 dokumentiranih dokaza o tetragramatonu u formi jhvh svjedoči na taj način o realnosti (masoretskog teksta); još više se očekuje, a prije svega od arhiva Arada” (prevedeno s njemačkog).

Ta udomaćenost i upotreba Božjeg imena nastavlja se sve do Malahijinih dana, koji je živio oko 400 godina prije Isusova vremena. U biblijskoj knjizi koja nosi njegovo ime, dao je veliku važnost božanskom imenu upotrijebivši ga sveukupno 48 puta.

Kako je vrijeme prolazilo, mnogi Židovi otišli su živjeti daleko od Izraela, tako neki nisu više mogli čitati Bibliju na hebrejskom jeziku. Zbog toga, u trećem stoljeću pr. n. r. vr. počelo se je s prevođenjem dijelova Biblije, koji su tada postojali (Stari zavjet), na grčki, novi međunarodni jezik. No, Božje ime nije se zanemarilo. Prevoditelji su ga zadržali, ispisujući ga u hebrejskom obliku. Stare kopije grčkog prijevoda, Septuaginte, sačuvane sve do današnjih dana, svjedoče o tome.

Kakva je međutim bila situacija dok je Isus hodao Zemljom? Kako možemo znati jesu li on i njegovi apostoli upotrebljavali Božje ime?