Idi na sadržaj

Idi na kazalo

6. POGLAVLJE

Težili su za Kraljevstvom

Težili su za Kraljevstvom

1. a) Što nudi Jehova s obzirom na vladu, u suprotnosti s onim što nude ljudi? b) Zašto možemo s pouzdanjem upraviti svoj život prema Riječi Božjoj?

KAKO bi reagirao da ti netko ponudi nešto poželjno? Ne bi li težio da to dobiješ? Jehova Bog ti sada daje priliku da postigneš vječni život pod savršenom upravom. Točno je, doduše, da u današnjim vladama ima podmitljivih političara, čija su obećanja često bezvrijedna. Čak i ljudi s dobrim namjerama, bili su nesposobni osigurati dobru vladu, neovisno o Božjoj suverenosti (Priče Salamunove 20:24). No, za sve to vrijeme Bog je poduzimao korake za uspostavu svoje savršene kraljevske vladavine, te poziva pravdoljubive ljude da izvuku korist iz nje. Budući da on ne može lagati, njegov je naum istinit i dostojan povjerenja. Stoga možemo s pouzdanjem upraviti svoj život prema Riječi Božjoj (Otkrivenje 21:1-5; Titu 1:2).

2. a) Kada i kako je Bog objasnio svoj naum da uspostavi pravedno Kraljevstvo? b) Što saznajemo iz poslanice Jevrejima 11:4-7 o onima koji su težili za Kraljevstvom?

2 Božji naum da uspostavi Kraljevstvo pravde, nije novi. U Edenu, gdje je prvi puta dovedena u pitanje Božja suverenost, objasnio je Bog svoj naum da proizvede “sjeme” koje će “zdrobiti” Sotonu i njegovo sjeme (1. Mojsijeva 3:15; Rimljanima 16:20). Usred nasilnog svijeta pokazivali su Abel, Enoh i Noa vjeru u to Jehovino obećanje. U uvjerenju da će Bog nagraditi one “koji ga ozbiljno traže”, podnosili su sramoćenja, izabravši ‘hodati s Bogom’ i propovijedati pravdu (Jevrejima 11:4-7). Kakav li odličan primjer za sve koji danas vjeruju u ‘dolazak’ Božjeg Kraljevstva!

SPOMENA VRIJEDNA OBITELJSKA LINIJA

3. Zašto je Abraham, prema izvještaju 1. Mojsijeve 12:1-7, odličan primjer za nas?

3 Preko 400 godina nakon potopa, Bog je dao razumjeti da će obećano kraljevsko “sjeme” doći iz obiteljske linije Abrahama. Ali, zašto iz Abrahamove linije? Jer je Bog vidio njegovu istaknutu vjeru. Pozvao je Abrahama da napusti svoj rodni grad Ur u Kaldeji, i poslao ga u stranu zemlju, u Kanaan, rekavši mu:

“U tebi će biti blagoslovena sva plemena na zemlji ... Tvojemu sjemenu dat ću zemlju ovu” (1. Mojsijeva 12:3, 7; Djela apostolska 7:4).

Umjesto da se veže uz rodnu zemlju, Abraham je krenuo na put i nikada se više nije vratio natrag. Bio je spreman potpuno promijeniti svoj način življenja, da bi pokazao bezuvjetnu poslušnost suverenom Gospodinu Jehovi. Odličan primjer za sve koji danas žele voditi Bogu predani život!

4. Kako je Sara bila blagoslovljena radi svoje vjere? (Jevrejima 11:11, 12).

4 Iako je Abrahamova žena Sara ostala neplodnom do u duboku starost, Jehova mu je kasnije zajamčio: “Nju ću ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov ću na nju izliti, te će se narodi od nje razviti; kraljevi će narodima od nje poteći” (1. Mojsijeva 17:16, ST). Sa 90 godina vjerna je Sara čudom rodila Abrahamu sina Izaka, koji je postao pretkom mnogih kraljeva (Matej 1:2, 6-11, 16; Otkrivenje 17:14).

5. Kako je bila nagrađena poslušnost Abrahama i Izaka?

5 Tijekom vremena Jehova je temeljito iskušao Abrahama i Izaka. Zapovjedio je Abrahamu da sa jedincem sinom, kojeg je dobio od Sare, krene na brdo Moriju — putovanje dugo tri dana — i da ga tamo prinese kao žrtvu paljenicu. Izak je tada bio star otprilike 25 godina i dovoljno jak da nosi na brdo teška drva za vatru; također dovoljno jak, da se, ako bi to želio, odupre svom, 125 godina starom ocu. No, otac i sin su poslušno igrali svoju ulogu u toj uzbudljivoj drami, dok Jehovin anđeo nije zaustavio Abrahama, kada je podigao nož. Jedan je ovan, kao žrtva, zamijenio Izaka (1. Mojsijeva 22:1-14).

6. a) Koji je proročanski uzor tada stvoren? b) Zašto je za tebe posebno interesantno obećanje iz 1. Mojsijeve 22:18?

6 Ovim je Bog stvorio proročanski uzor, naime, da će žrtvovati svojeg vlastitog sina, da bi uzeo grijehe svijeta (Ivan 1:29; Galaćanima 3:16). Potom je Bog rekao Abrahamu:

“Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom” (1. Mojsijeva 22:15-18, ST).

7. Koje će postupke Jehova nagraditi?

7 Kakav li su nam istaknuti primjer poslušnosti Abraham i Izak! Od nas se vjerojatno nikada neće tražiti da doprinesemo takvu žrtvu, ali važno je da se podložimo Jehovi iz prave ljubavi, kako su to oni učinili (Jakov 4:7; 2. Korinćanima 9:13). Jehova je uvijek cijenio napuštanje sebičnih interesa i nagrađivao spremnost žrtvovati se za ‘dolazeće Kraljevstvo’ (Matej 6:33).

8. a) U čemu su se razlikovali postupci Jakova i Ezava? b) Koji je blagoslov izgovorio Izak Jakovu?

8 Izakov sin Jakov, također je težio za Kraljevstvom. Međutim, Ezav, njegov brat blizanac je prezirao svete stvari. On se više interesirao za žene Hananejke, bio je sebičan i materijalistički usmjeren. Čak je za običan obrok leće Jakovu prodao svoje skupocjeno pravo prvorodstva! (Jevrejima 12:16). Jakov, koji je bio duhovno sklon, veoma je visoko cijenio pravo prvorodstva, i Jehova je tako upravljao stvarima da je Jakov stekao to pravo, dobivši čak blagoslov od ostarjelog Izaka. Ezav se oženio obožavateljicama demona, a Jakov je, naprotiv, krenuo na dugačak put u Mezopotamiju, da bi tamo među obožavateljima Jehove potražio ženu. Tada je Izak zajamčio Jakovu:

“A Bog svemogući da te blagoslovi, i da ti da veliku porodicu i umnoži te, da od tebe postane mnoštvo naroda” (1. Mojsijeva 25:27-34; 26:34, 35; 27:1-23; 28:1-4).

9. a) Zašto je Jakovljevo ime bilo promijenjeno u Izrael? b) Što možemo naučiti iz njegovog primjera?

9 Kasnije, kada je bio star skoro sto godina, Jakov je iznova dokazao koliko cijeni duhovne stvari. Cijelu noć se borio s anđelom, da bi ga taj blagoslovio. Potom je Jehova, kao znak svoje milosti, promijenio Jakovljevo ime u Izrael, što znači “ustrajan borac s Bogom” (1. Mojsijeva 32:24-30). I mi ćemo danas biti nagrađeni, budemo li ustrajno težili za duhovnim bogatstvom, čuvajući se duha izopačene okoline (Matej 6:19-21).

10. a) Kako se ispunilo proročanstvo iz 1. Mojsijeve 28:3? b) Tko su prema Jevrejima 11:1–12:1 bili dirljivi primjeri vjernosti?

10 I doista, Jehova je Jakovljevo potomstvo organizirao u “skupštinu naroda”, a preko svojeg posrednika Mojsija, kojega je upotrijebio i kao prvog pisca Biblije, rekao je izraelskom narodu:

“Budete li mi se vjerno pokoravali ... vi ćete mi biti kraljevstvo svećenika, narod svet” (2. Mojsijeva 19:5, 6, ST).

Na nesreću, iz tjelesnog (prirodnog) Izraela nije postalo to duhovno Kraljevstvo, jer nisu poslušali glas Božji. Ipak su u vezi s tim narodom mnogi pokazali svoju čistoću prema Bogu — primjerice, suci u Izraelu, proroci, pa čak i nekadanja bludnica Rahaba. O tim vjernim “svjedocima” možemo čitati u poslanici Jevrejima 11:1 do 12:1. Kakvo li su oni ohrabrenje za one koji danas čekaju na ‘dolazak Božjeg kraljevstva’!

11. Kako možeš biti nalik tim vjernim svjedocima?

11 Bi li i ti želio izgraditi jaku vjeru? Bi li želio biti nalik tim vjernim muževima i ženama, time što bi i ti “težio za boljom, to jest za nebeskom domovinom”, da, za “gradom s temeljima kojemu je Bog graditelj i tvorac”? (Jevrejima 11:10, 16, ST). No, mogao bi pitati, što je mišljeno s tim “gradom”?

GRAD KOJEG JE BOG SAGRADIO

12. Za kojim su “gradom” težili neki Božji sluge starog vremena? (Vidi također Jevrejima 11:22-32; Ruta 1:8, 16, 17.)

12 Taj “grad” je obećano Božje Kraljevstvo. Zašto? U stara je vremena neki doslovni grad često bio i kraljevstvo, kojim je upravljao kralj. Prvi kralj, kojeg Biblija pohvalno spominje bio je “Melhizedek ..., kralj (grada) Salema, ... svećenik Boga Svevišnjega”. Stoljeća kasnije na istom je mjestu podignut grad Jeruzalem, te je poput Salema predstavljao nebesko Kraljevstvo, pod upravom većeg kralja i vrhovnog svećenika, Isusa Krista (1. Mojsijeva 14:1-20; Jevrejima 7:1, 2, 15-17; 12:22, 28). Iako Abrahamu i Sari, zatim Izaku i Jakovu, tada još nisu bile poznate pojedinosti, oni su ozbiljno tražili “grad”, kojim bi vladao Mesija kao kralj. Abraham se “veoma radovao tom izgledu”. I ti se danas možeš radovati, dok pun vjere težiš za mjestom u tom kraljevskom uređenju (Jevrejima 11:14-16; Ivan 8:56).

13, 14. Kako se počelo ispunjavati proročanstvo koje je Jakov dao na svojoj samrtnoj postelji?

13 Jakov je imao dvanaest sinova, koji su tijekom vremena postali poglavari dvanaest plemena Izraelovih. Na samrtnoj postelji Jakov je prorekao od kojeg od dvanaest plemena će proizaći vladar, kojem će Bog dati kraljevsku moć:

“Judo, laviću mali! ... Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće dok ne dođe (Šilo) onaj kome pripada — kome će se narodi pokoriti” (1. Mojsijeva 49:9, 10, ST).

14 Jakovljeva su se proročanstva počela ispunjavati preko 600 godina kasnije. Tada je Jehova izabrao iz plemena Judina “čovjeka .... po svom srcu”. Zvao se David. Tog hrabrog “lava Judinog” Bog je postavio za kralja i vođu nad svojim izraelskim narodom, obećavši mu vječno kraljevstvo (1. Samuelova 13:14; 16:7, 12, 13; 1. Dnevnika 14:17; Psalam 89:20, 27-29).

15. Zašto je Jehova srušio judejsko kraljevstvo i za koliko vremena?

15 David, čija je vladavina započela 1 077 godine pr. n. r. vr., bio je prvi kralj dinastije judejskih kraljeva, koji su vladali u Jeruzalemu. I dok je kralj spremno slušao Jehovu, narodu je bilo dobro. No, ako se neki zao kralj okrenuo protiv Jehovinih pravednih zakona, narod je stradao (Priče Salamunove 29:2). Posljednji judejski kralj Sedecija bio je jako zao i zato mu je Božji prorok objavio: “Skini tu krunu. ... Ruševine, ruševine, ruševine ću postaviti ... dok ne dođe onaj koji ima zakonsko pravo, i njemu ću ga dati.” Suvereni Gospodin Jehova je srušio to kraljevstvo, dok ne dođe kralj sa “zakonskim pravom” (Ezehijel 21:31, 32, NS).

KRALJ SA “ZAKONSKIM PRAVOM”

16. Kako možemo iz Biblije saznati tko je stalni nasljednik Kraljevstva?

16 Tko će naslijediti “zakonsko pravo” na Davidovo kraljevstvo? Odgovor nalazimo u prvih 17 stavaka evanđelja po Mateju. Taj izvještaj slijedi obiteljsku liniju obećanog “sjemena” od Abrahama, Davida, pa sve do Josipa, koji je konačno postao Marijinim suprugom. Na taj je način Marijin prvorođenac dobio “zakonsko pravo” na Kraljevstvo. Stoga joj je anđeo Gabrijel početkom 2. godine pr. n. r. vr., objavio s obzirom na sina, kojeg će dobiti na nadnaravan način, sljedeće:

“Nadjeni mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Previšnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova. On će vladati kućom Jakovljevom dovijeka. I kraljevstvo njegovo neće imati svršetka” (Luka 1:26-33, ST).

Tijekom stoljeća Jehova je na veličanstven način utjecao na ostvarenje svog nauma da proizvede tog stalnog nasljednika Davidovog Kraljevstva. Zar razmatranje svega toga ne jača našu vjeru u Božje obećanje da će njegovo ‘Kraljevstvo doći’?

17, 18. a) Tko će naslijediti nebesko Kraljevstvo? b) Tko će pripadati vjernima koji će biti uskrsnuti na Zemlji? c) Na što nas treba navesti ta spoznaja?

17 Mnogi od nas ne mogu očekivati da će biti s Isusom u nebeskom Kraljevstvu, jer ta je prilika ograničena samo za “malo stado” njegovih učenika (Luka 12:32). Niti kralj David nije imao tu nadu, i zato čitamo: “Dakako, David nije uzišao na nebo” (Djela apostolska 2:34, ST). Ivan Krstitelj i drugi vjerni muževi i žene starog vremena također nisu ušli u “Kraljevstvo nebesko” (Matej 11:11; Jevrejima 11:39, 40).

18 Ti vjerni muževi, koji su sačuvali svoju čistoću, uskrsnut će na Zemlji, pa će tako mnogi od njih postati “knezovima” u Božjem kraljevskom uređenju (Psalam 45:16). Zar ti ne bi rado ukazao dobrodošlicu uskrsnulima iz grobova, ne bi li rado dijelio izgrađujuću zajednicu s njima? Sasvim sigurno bi to želio! Stoga i ti odluči težiti za tim “gradom”, postani “suradnikom za Božje Kraljevstvo” zajedno s mnogima, koji već danas cijene tu veličanstvenu priliku! (Kološanima 4:11).

[Slike na stranicama 52 i 53]

TEŽILI SU ZA BOŽJIM KRALJEVSTVOM

ABEL, oko 3900. g. pr. n. r. vr.

NOA, 2970–2020. g. pr. n. r. vr.

ABRAHAM, SARA, IZAK, JAKOV, 2018–1711. g. pr. n. r. vr.

JOSIP, 1767–1657. g. pr. n. r. vr.

MOJSIJE, 1593–1473. g. pr. n. r. vr.

IVAN KRSTITELJ, od 2. g. pr. n. r. vr. do 31. n. r. vr.

PROROCI, 1117 – 442. g. pr. n. r. vr.

DAVID, 1107–1037. g. pr. n. r. vi

RUTA, NOEMA, oko 1300. g. pr. n. r. vr.

RAHABA, 1473. g. pr. n. r. vr.

SUCI, 1473 – 1117. g. pr. n. r. vr.