1-4. Zašto trebamo razmišljati o našem stanovištu prema zakonima?

SVI živimo sa zakonima — sa zakonima prirode, s Božjim moralnim zakonima i sa svjetovnim zakonima. Mnoge od tih zakona bez daljnjega prihvaćamo, izvlačeći korist iz njih. No, što ako ti se neki zakon učini pretjerano ograničavajućim? Ili, što ako se sukobe dva različita zakona, koja se odnose na tebe?

² Budući da su zakoni prirode prilično neosobni, malo je onih kojima teško pada prihvatiti ih. Tko bi još prkosio zakonu sile teže i skočio sa visoke stijene? Osim toga, taj zakon je koristan; on prouzrokuje da ostanemo čvrsto na tlu, a jelo u tanjurima. Postoje i neki drugi zakoni, zakoni nasljeđa, koji utječu na našu djecu. Time što poštujemo zakone nasljeđa, ne ulazeći u brak s bliskim rođacima, izbjegavamo opasnost rađanja djece s urođenim manjkavostima. (Usporedi 3. Mojsijevu 18:6-17.) Ali, što je s moralnim zakonima i s pravilima ponašanja?

³ Mnogi razvijaju nesklonost prema državnim zakonima. Jedan razlog za to je, što su ljudi već često postavljali nepotrebne zakone, te njima tlačili druge (Matej 15:2; 23:4). Međutim, opasno je sve zakone smatrati lošima ili načelno se uopće ne osvrtati na njih.

⁴ Činjenica da čovjek umire može se svesti na neposlušnost jednom zakonu. Bog je zabranio Adamu  i Evi da jedu sa stabla saznanja dobra i zla. Ali, Sotona je rekao Evi da joj Božji zakon nepotrebno uskraćuje slobodu (1. Mojsijeva 3:1-6). Sotonino nagovaranje je glasilo otprilike ovako: “Nikakva pravila! Postavite si svoja mjerila.” Taj je duh opiranja zakonu bio u sva vremena do danas, vrlo obljubljen.

5, 6. Što moramo priznati s obzirom na Božje zakone?

⁵ Jehova ne opterećuje svoj narod nepotrebnim ograničenjima ili nesnosnim zakonima, jer “gdje je duh Jehovin, tamo je sloboda” (2. Korinćanima 3:17; Jakov 1:25). Ali, protivno onome što bi Sotona želio da ljudi vjeruju, Jehova je suvereni vladar svemira. On je, Stvoritelj svemira, pa tako i Darovatelj i Podržavatelj našeg života (Djela apostolska 4:24; 14:15-17). Zato on ima pravo voditi nas i izdati pravila ponašanja.

⁶ Mnogi priznaju da Bog, kao najviši autoritet, ima pravo odlučivanja što ljudi smiju raditi, a što ne. To znači, da su s time sporazumni tako dugo dok ne osjete jaku želju da učine nešto što je Bog zabranio. To je naravno opasno. Postoji dovoljno dokaza da nam Božji zakoni koriste. Budemo li se, na primjer, čuvali pijanstva, gnjeva i lakomosti, bit ćemo zdraviji i zadovoljniji (Psalam 119:1-9, 105). Božji zakoni nam mogu, također, pomoći da dobijemo njegovo priznanje i postignemo spasenje (Priče Salamunove 21:30, 31). Čak ako netko ne razumije razlog postojanja nekih Jehovinih zakona, bilo bi nerazumno ne poslušati ih radi ponosa ili svojeglavosti.

7, 8. Koje razloge imamo za poslušnost Božjem zakonu u vezi “bluda”?

⁷ Jedan primjer zapovijedi, koju je Bog dao kršćanima jest zaključak kojeg je sastavila skupština apostola i starijih muževa Jeruzalema, koja je sačinjavala vodeće tijelo kršćanske skupštine:

 “Dakako, Duh Sveti i mi odlučili smo ne stavljati na vas nikakva drugog tereta osim ovih potrebnih stvari: da se uzdržavate od mesa žrtvovanog idolima, od krvi, od udavljenoga i od bluda” (Djela apostolska 15:22-29, ST).

⁸ Zdrav razum nas potiče da poslušamo Božji zakon u vezi “bluda”; on nas štiti od bolesti, vanbračne djece i razorenog braka. Taj zakon znači zabranu vršenja homoseksualnih odnosa i bilo kojeg drugog oblika razvrata, jer sve to uključuje riječ porneia (blud), spomenuta u Djelima apostolskim 15:29 (Rimljanima 1:24-27, 32). Ali, što ako bi se mogle izbjeći opasne posljedice “bluda”? Da li bismo tada još uvijek slušali Božji zakon, jer je Bog naš suvereni vladar? Ako ćemo poslušati, tada pomažemo u dokazivanju da je Sotona lažac, te da ljudi žele slušati Jehovu iz ljubavi (Job 2:3-5; 27:5; Psalam 26:1, 11).

9-11. Kako možemo pokazati poslušnost prema Božjem zakonu o krvi?

⁹ Zaključak naveden u Djelima apostolskim 15:22-29 proteže se na još jedno drugo područje, gdje možemo dokazati svoju poslušnost. Pri tom se radi o Božjoj zapovijedi da se “uzdržavamo krvi” i mesa zadavljenih životinja, iz kojih nije istekla krv. Bog je već našem pretku Nou rekao da ljudi smiju jesti životinjsko meso, ali da se ne smiju održavati na životu upotrebljavajući životinjsku ili čovječju krv (1. Mojsijeva 9:3-6). Kad je Bog ponovio taj zakon Izraelcima, rekao je: “Duša (ili život) tijelu je u krvi.” Oni su smjeli krv upotrebljavati samo na oltaru, za otkup grijeha. Inače je krv životinje trebala biti prolivena i tako simbolično vraćena Bogu. Tko nije poslušao taj zakon morao je umrijeti (3. Mojsijeva 17:10-14).

¹⁰ Žrtve koje su tada bile doprinašane predočavale su, da će Isusova krv biti prolivena u našu korist (Efežanima 1:7; Otkrivenje 1:5; Jevrejima 9:12, 23-28).  Čak nakon što se Krist vratio u nebo, Bog je zapovjedio kršćanima da se čuvaju od krvi. No, koliko onih koji tvrde da su kršćani slušaju u toj stvari Boga Zakonodavca i Darovatelja života? U nekim je područjima uobičajeno jesti meso iz kojeg nije puštena krv, zatim kobasice ili drugu hranu, namjerno punjenu krvlju.

¹¹ Osim toga, mnogi su ljudi primili krv, da bi produljili svoj život. Često nisu svjesni da transfuzija krvi predstavlja ozbiljnu opasnost po zdravlje i da praktično svaka operacija može biti izvedena bez krvi, ako bi se primijenile neke druge metode. * Zar bi bilo pogrešno slušati Boga, čak kad bi izgledalo da je život na kocki? Božji zakon ne smijemo zanemariti niti u slučaju nevolje (1. Samuelova 14:31-35).

12.Zašto trebamo poslušati Boga, čak ako nam je u opasnosti život?

¹² Već su mnogi ljudi, nastupajući za slobodu govora ili vjerovanja, ili za bilo koji politički ideal, stavljali svoj život na kocku. Slušali su nekog vladara ili vojnog zapovjednika, bez obzira na opasnost. Zar mi nemamo daleko važnije razloge slušati vrhovnog vladara svemira? Posve sigurno. Tako su postupali mnogi vjerni ljudi, koji su sačuvali svoju čistoću (Danijel 3:8-18; Jevrejima 11:35-38). Oni su znali — kao što i mi trebamo znati — da Jehova daje život, te da će se sjetiti svih koji ga slušaju i nagraditi ih — ako je potrebno i uskrsnućem u od njega određeno vrijeme (Jevrejima 5:9; 6:10; Ivan 11:25). Možemo biti uvjereni da je pod svim okolnostima ispravno i najbolje slušati Jehovu (Marko 8:35).

13-16. Kako trebaju kršćani gledati na svjetovne vlasti i zašto? (Matej 22:19-21)

¹³ Mnogi drugi zakoni s kojima se dnevno susrećemo, potječu od svjetovnih vlasti. Kako kršćanin treba gledati na te zakone i kako reagirati na njih? Apostol Pavao je pisao: “Podsjećaj ih da se pokoravaju poglavarima i vlastima, da budu poslušni” (Titu 3:1, ST).

¹⁴ Rimska vlast u prvom stoljeću n. r. vr. nije uvijek bila pravedna, a neki su od njenih vladara bili čak nemoralni i nepošteni. Pavao je ipak rekao: “Neka se svatko pokorava višim vlastima, jer nema vlasti osim od Boga.” Pod “višim vlastima” mišljene su postojeće svjetovne vladavine (Rimljanima 13:1, ST).

¹⁵ Jehova priznaje da do vremena, kada će na cijeloj Zemlji biti u potpunosti uspostavljena njegova vladavina, ljudske vladavine služe određenoj korisnoj svrsi. One doprinose podržavanju određenog reda u društvu, izvršavajući mnogobrojne službe; između ostalog, registriraju sklapanje brakova i rođenja (Usporedi Luka 2:1-5). Uslijed toga mogu kršćani općenito “provoditi tih i miran život u punoj pobožnosti i dostojanstvu” (1. Timoteju 2:2, ST).

 ¹⁶ Dok kršćani čekaju vrijeme, kad će Božje Kraljevstvo riješiti probleme kao što su rat, nepravda i tlačenje, ne smiju se suprotstavljati moći ljudskih vladavina. Savjesno trebaju plaćati poreze, slušati zakone i poštivati vlastodršce. Radi takvog postupanja zastupnici vlasti su često hvalili kršćane i pomagali im. Rijetko su bili kažnjavani “mačem”, koji se primjenjuje protiv prestupnika zakona (Rimljanima 13:2-7).

17-21. Kako treba postupati kada se pojavi sukob između Božjih i svjetovnih zakona? Navedi primjer.

¹⁷ Ponekad se sukobe različiti zakoni. Vlast može tražiti nešto što Bog zabranjuje. Ili može državni zakon zabraniti nešto što Bog zapovijeda kršćanima. Što tada?

¹⁸ Do takvog je sukoba došlo kad su starješine naroda zabranili apostolima propovijedati o uskrsnulom Isusu Kristu? Možeš si pročitati izvještaj, koji doprinosi jačanju vjere, a zapisan je u Djelima apostolskim 4:1-23 i 5:12-42. Iako su bili zatvoreni i izbičevani, apostoli nisu bili spremni prestati propovijedati. Petar je rekao: “Mi moramo više slušati Boga, vladara, nego ljude” (Djela apostolska 5:29, NS).

¹⁹ Dakle, podložnost kršćana državi je relativna podložnost. Njegova je prvenstvena obaveza slušati najviši autoritet. Bude li zbog toga kažnjen, on se može tješiti saznanjem, da Bog odobrava njegov način postupanja (1. Petrova 2:20-23).

²⁰ Prvi kršćani su morali donositi odluke i na drugom području, gdje je postojao sukob između onoga što je zapovjedio Bog i onoga što je očekivala rimska vlast. Radilo se pri tom o podupiranju rimske vojske ili čak stupanju u vojsku. Bog je rekao za svoj narod: “On će ... mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat  mača protiv naroda, nit se više učit ratovanju” (Izaija 2:4, ST; Matej 26:52). Kada je, dakle, rimska vlast zahtijevala da kršćanin stupi u vojsku ili da podupire njena ratna nastojanja, nastao je sukob između cezarevog i Božjeg zakona.

²¹ Prvi kršćani su davali prednost Božjem zakonu i onda, kad se od njih tražilo da doprinesu tamjan u čast cezara, rimskog boga. Drugi su to mogli smatrati patriotskim postupkom. Međutim, iz povijesti saznajemo da su kršćani gledali na to, kao na oblik idolopoklonstva. Oni nisu bili spremni izvršiti čin idolopoklonstva pred bilo kojom osobom ili pred bilo kojim predmetom, jer su znali da njihovo predanje pripada samo Jehovi (Matej 22:21; 1. Ivanova 5:21). Umjesto da se miješaju u politiku ili da na idolopoklonički način iskazuju počasti nekom vladaru, ostali su neutralni, kako ne bi bili “niti jedan dio svijeta”, kako im je Isus i zapovjedio (Ivan 15:19; Djela apostolska 12:21-23).

22. Pred kojim ispitom stojimo?

²² Da li ćeš u vezi zakona slušati Božje zapovijedi i priznati njegovo vodstvo? Ako da, tada ćeš si uštedjeti neke probleme, koje imaju ljudi koji preziru Božja pravila ponašanja i moralne zakone. Također ćeš izbjeći nepotrebno kažnjavanje od strane postojećih vlasti. No, Bog očekuje da prije svega priznaš njega za najvišeg vladara. Budeš li tako postupao pod svim okolnostima, dobiti ćeš mjesto u Božjem Kraljevstvu, kad će se na cijeloj Zemlji primjenjivati njegovi zakoni (Danijel 7:27).