1-3. Zašto se trebamo baviti pitanjem, postoji li Bog?

JEDNO od najvažnijih pitanja s kojim bi se ikada mogao suočiti, jest pitanje “Postoji li Bog?” Zaključak, do kojeg ćeš doći, može utjecati na tvoje stajalište prema obitelji, poslu, novcu, moralnom ponašanju i čak prema životu.

² Na pitanje “Postoji li Bog?”, mnogi daju odgovor koji su pročitali ili čuli od drugih. Ali, ti trebaš osobno razmišljati o tom pitanju. Dr. Ivar Lissner piše u svojoj knjizi Man, God and Magic (Čovjek, Bog i magija): “I upravo to razlikuje već od samog početka čovjeka od životinje, naime, da on ne želi samo spavati, grijati se i jesti.” Umjesto toga, čovjeka obilježava “neobična” njemu “svojstvena težnja”, koju možemo nazvati “duhovnost”. Dr. Lissner je dodao da su sve kulture čovječanstva nastale “iz traženja Boga”. Činjenica, da se baviš pitanjem postojanja Boga, je dakle znak da još uvijek nisi zanemario važnu ljudsku osobinu — svoju duhovnost.

³ Kako bi mogao utvrditi, postoji li “prvo, najviše biće”, “Stvoritelj duhovnog i materijalnog svijeta”, kako pojam “bog” definira Rječnik hrvatsko-srpskog književnog jezika? Ako postoji “Stvoritelj svijeta”, onda moraju postojati predznaci da je svijet imao početak, osim toga, moraju postojati dokazi planiranja i reda. Želiš li to istražiti, pozivamo te da razmotriš što su biolozi pronašli u vezi života  i što su fizičari i astronomi naučili o svemiru uz pomoć svojih teleskopa i svemirskih sondi.

4-9. Na što ukazuje život na Zemlji?

⁴ Počnimo od sebe. Zašto živimo? Naravno, život su nam posredovali naši roditelji. Ali, kako je uopće nastao život na Zemlji?

⁵ U nastojanju da proizvedu život u laboratoriju i da na taj način objasne kako je nastao, kemičari su izložili električnim pražnjenjima smjesu određenih plinova. Pri tom su se pojavile neke aminokiseline (vrsta molekula koje služe kao “građa” svih životnih oblika). Ali, te aminokiseline ne posjeduju život. One, osim toga, nisu nastale sasvim slučajno. Proizveli su ih obrazovani znanstvenici u modernim laboratorijima pod kontroliranim uvjetima.

⁶ U prirodi postoji preko dvjesto aminokiselina, no od toga je samo dvadeset sasvim posebnih u bjelančevinama životnih oblika. Čak ako bi neke aminokiseline mogle biti proizvedene pomoću strijele, tko je odabrao točno dvadeset ispravnih, koje nalazimo u živoj materiji? I tko ih je svrstao u točno pravilnom redoslijedu potrebnom za molekulu bjelančevine? Istraživač-analitičar dr. J. F. Coppedge je izračunao da je “vjerojatnost postanka jedne jedine molekule bjelančevine, slučajnim nizanjem aminokiselina jedne uz drugu, 1:10²⁸⁷ ”. (To je broj sa 287 nula). Osim toga, on ukazuje da je potrebna ne jedna, nego “najmanje 239 molekula bjelančevina za teoretski oblik života”. Što misliš, govore li te činjenice u prilog tome da je život nastao slijepim slučajem, ili svjedoče o inteligentnom planiranju?

 ⁷ Razmotrimo jedan drugi pokus, kojeg su sredstva informiranja označila “stvaranjem života”. Uz pomoć komplicirane opreme znanstvenici su virus, kojeg je proizveo živi organizam, rastavili na njegove sastavne dijelove. Kasnije su te sastavne dijelove ponovno ujedinili u virus. Ali, biolog René Dubos je objasnio u Encyclopediji Britannici, da je taj posao zapravo krivo označen “stvaranjem života”. Ni tim znanstvenicima, niti drugima nije uspjelo stvoriti novi život iz nežive materije. Umjesto da pobliže objasni pretpostavku da je život nastao slučajno, ovaj pokus pokazuje da “je postojeći život već opskrbljen svim biološkim mehanizmom potrebnim za nastanak života”.

⁸ Čak ako bi znanstvenici mogli iz nežive materije proizvesti živu molekulu bjelančevine, time bi samo bila potvrđena činjenica da je za nešto takvoga već trebalo postojati inteligentno živo biće, kao upravljačka snaga. U vrijeme nastanka života na Zemlji, nije, naravno, bilo još ljudi. No ipak je sva živa stvorenja, pa i čovjeka, morao netko stvoriti. Tko je to učinio? Prije mnogo vremena došli su pisci Biblije do pažnje vrijednog zaključka. Jedan je rekao: “Dah svemogućega dao mi je život”. Drugi je dodao: “[Bog] sam je univerzalni davalac života.” *

⁹ Pažljivo promatranje čovječjeg tijela, pomoći će ti da o tome još više razmišljaš.

10-14. Kako nam saznanje o našim stanicama pomaže odgovoriti na pitanja u vezi postojanja Boga?

¹⁰ U tvom tijelu, koje se sastoji iz otprilike 100 000 000 000 000 sićušnih stanica, kuca život. Stanica  je osnovni građevni element svega živoga na Zemlji. Što ju pažljivije proučavamo, to nam se čini složenijom.

¹¹ Svaku stanicu tijela možemo usporediti s mikroskopski malim ozidanim gradom. Stanica sadrži dijelove nalik centralama za proizvodnju energije. Proteine (bjelančevine) i hormone, koji se šalju u druge dijelove tijela, proizvode “tvornice u stanici”. Postoji također složena mreža kanala, koja prenosi kemijske tvari u stanicu i iz nje. “Straže” kontroliraju što se unosi unutra i odbijaju uljeze. Ključ svega je stanična jezgra, “gradska vijećnica” stanice. Ona upravlja svim zbivanjima u stanici, i sadrži genetske planove građe. Neki dijelovi stanice su tako sićušni, da se njihove pojedinosti ne mogu jasno vidjeti niti pomoću elektronskog mikroskopa, pri povećanju od 200 000 puta. (Mrav bi kod takvog povećanja bio dug preko 800 metara). Kako objasniti tu začuđujuću složenost i organizaciju u svakoj od tvojih 100 000 000 000 000 stanica?

¹² Jednom si bio jedna jedina oplođena stanica u utrobi svoje majke. Ta se stanica dijelila, od jedne su postale dvije, zatim četiri itd. Kasnije je od nekih stanica nastalo mišićno tkivo. Druge su opet dale oblik tvojim očima, kostima i srcu. Kako je bilo moguće da su se stanice svakog dijela tvog tijela oblikovale u pravo vrijeme i na pravom mjestu? Zašto su se, na primjer, neke stanice razvile u uši, i to na pravom mjestu, a ne na tvom koljenu ili na ruci?

¹³ Pogledaj se još pažljivije! U svakoj stanici imaš desetine tisuća gena i životovažnu DNK, koja ukazuje svakoj stanici što treba činiti i kako se dijeliti. Govori se da DNK u svakoj stanici sadrži toliko podataka, da bi se njima mogla popuniti enciklopedija od tisuću svezaka. Ona utvrđuje boju tvoje kose, brzinu rasta, širinu tvog osmijeha, kao i bezbrojne  druge podatke o tebi. Sve je to bilo “zabilježeno” u DNK jedne jedine stanice u utrobi tvoje majke.

¹⁴ I s obzirom na tih samo nekoliko činjenica u vezi stanice, navire nam pitanje: Tko je napravio taj nevjerojatni genetski građevni plan ili stvorio stanicu, kad naši roditelji kod toga takorekuć nisu sudjelovali? Možemo li naći razumno objašnjenje za to, a da ne uzmemo u obzir inteligentnog konstruktora?

15-17. Kako ljudski mozak svjedoči o planiranju?

¹⁵ No, najveličanstveniji organ je tvoj mozak, kojeg obično nikada ne vidiš. On se sastoji od oko 10 000 000 000 živčanih stanica, što je više od dvostrukog broja svih stanovnika Zemlje. Svaka od tih stanica je opet povezana s tisućama drugih živčanih  stanica. Ukupan broj tih veza prelazi našu moć predočavanja.

¹⁶ U tvom je mozgu nagomilano stotine milijuna činjenica i slika, ali on nije samo skladište podataka. Uz pomoć svog mozga možeš učiti, možeš vezati čvor, naučiti neki jezik, možeš peći kruh ili zviždati. Možeš si predstaviti sve moguće — kako ćeš provesti godišnji odmor ili kako prija neki sočan plod. Možeš analizirati i oblikovati, planirati, razumjeti, voljeti, te povezivati svoje misli sa prošlošću, sadašnjošću i budućnošću. Onaj, tko je izumio i stvorio mozak, posjeduje daleko veću mudrost od bilo kojeg čovjeka, jer znanstvenici priznaju:

“Istraživanje mozga ostat će polagan i naporan proces. ... Možda čovjek neće nikada odgonetnuti sve zagonetke mozga” (Spektrum der Wissenschaft, novembar 1979., str. 44).

¹⁷ I dok razmišljaš o tome postoji li Stvoritelj, najviše biće, ne zaboravi niti ostale dijelove svog tijela: oči, koje su preciznije i posjeduju daleko veću sposobnost prilagođavanja od bilo koje kamere; uši, koje mogu prepoznati različite šumove i koje ti posreduju osjećaj za orijentaciju i ravnotežu; srce, tu veličanstvenu pumpu, čiju radnu sposobnost ne mogu oponašati niti najbolji inženjeri; zatim svoj jezik, probavni sustav i ruke, da ne nabrajamo dalje. Inženjer koji je trebao projektirati i sagraditi veliki kompjutor, rekao je:

“Ako moj kompjutor zahtijeva konstruktora, onda ga s pravom zahtijeva i moje tijelo, taj komplicirani psiho-kemijsko-biološki stroj, koji je opet samo sićušni dio gotovo beskrajnog svemira”.

18-24. Što je mnoge dovelo do uvjerenja da je Bog stvorio svemir?

¹⁸ Prije više od 3 000 godina, rekao je Elijuv, čovjek iz Bliskog Istoka: “Po nebu se obazri i promatraj!” *

¹⁹ Jesi li to već učinio, neke vedre, zvjezdane noći? To ne bi smio propustiti. Golim okom možeš vidjeti otprilike 5 000 zvijezda. Našoj galaksiji, mliječnoj stazi, pripada preko 100 000 000 000 zvijezda. A koliko postoji galaksija? Astronomi kažu milijarde — ne zvijezda, nego galaksija, od kojih se svaka opet sastoji od milijardi zvijezda! Kako maleni smo ljudi u usporedbi sa cijelim svemirom! Kako je sve to nastalo?

²⁰ Znanstvenici su otkrili da se, izgleda, sve galaksije udaljuju od nekakvog zajedničkog središta. Mnogi astronomi zastupaju teoriju da su se pred milijarde godina, uslijed jake eksplozije, tzv. “praeksplozije”, započele širiti energija i materija, oblikujući tako svemir kakvog mi poznajemo. Njihova teorija ne objašnjava što je prouzročilo tu “praeksploziju”. Zanimljivo je da ona ukazuje na početak svega, dakle, na trenutak u kojem je nastao svemir.

“Danas možemo osjetiti kako naučni svijet drhti naočigled sve brojnijih dokaza da je svemir nastao ‘praeksplozijom’. Nastaje naime pitanje, što je bilo prije toga. Temeljno vjerovanje znanstvenika slabi time što su suočeni sa svojom nesposobnošću da odgovore na osnovna pitanja” (The Wall Street Journal).

²¹ Da, ljudi, koji ne vjeruju u Boga ne mogu mimoići zbunjujuća pitanja: “Tko ili što je proizvelo  materiju u svemiru? Da li se svemir stvorio iz ničega? Budući da se materiju smatra oblikom energije, odakle potječe energija?”

²² Dr. Robert Jastrow, direktor Goddardovog svemirskog istraživačkog centra NASA, piše: “Naočigled svim tim činjenicama, pretpostavka o postojanju Boga, koji je stvorio svemir, jednako je uvjerljiva kao i mnoge druge teorije.”

²³ U svakoj su generaciji dobro poučene osobe došle do zaključka da mora postojati inteligentni prauzrok, Stvoritelj, Najviše biće. Biblija izražava  to gledište sljedećim riječima: “Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.” *

²⁴ Bez obzira jesi li došao do zaključka da Bog postoji ili ne, možda će ti razmišljanje o životu, o samome sebi i o svemiru, u najmanju ruku pomoći razumjeti zašto su mnogi misaoni ljudi uvjereni u postojanje Boga. To nas, međutim, dalje vodi na srodno pitanje: Ako postoji Stvoritelj, nije li tada razumno prihvatiti da se on otkriva svojim stvorenjima i da odgovara na pitanja: Zašto smo ovdje? Zašto postoji toliko zla? Što će donijeti budućnost? Gdje možemo naći sreću?