1, 2. Zašto trebamo razmišljati o tome, ima li nešto dobro u svakoj religiji?

KADA je riječ o religiji, mnogi ljudi kažu: “U svakoj religiji ima nešto dobro.” Ili: “Sve religije vode k Bogu.”

² Nije teško pogoditi zašto ljudi nalaze nešto dobra u skoro svakoj religiji, jer većina religioznih organizacija govori o ljubavi i uči da se ne smije ubijati, krasti i lagati. Religiozne zajednice su slale misionare da podižu bolnice i da pomažu siromašnima. U posljednja su dva stoljeća naročito sudjelovale u prevođenju i raspačavanju Biblija, kako bi što više ljudi dobilo priliku izvlačiti korist iz Riječi Božje (2. Timoteju 3:16). Ipak, trebamo se pitati: Što misle Jehova i Isus o tim različitim religijama?

3-5. Što je Isus mislio o religijama i zašto?

³ Oni, koji zastupaju gledište da u svim religijama ima nešto dobro, smatraju uskogrudnim vjerovati da Bog ne prihvaća većinu ljudi, neovisno o njihovoj religiji. Ali, Isus, koji je znao što misli njegov Otac i koji je dijelio njegovo gledište, zastupao je drugo stajalište (Ivan 1:18; 8:28, 29). Razumno je da nitko od nas ne bi predbacio Sinu Božjem da je uskogrudan. Zapazi što je on rekao u propovijedi na gori:

“Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njim.  Kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo ih je koji ga nalaze!” (Matej 7:13, 14, ST).

⁴ Što trebamo raditi da bismo polazili tim uskim putem i postigli Božju milost? U suglasnosti s današnjim liberalnim ili ekumenskim * duhom, neki odgovaraju: “Treba jednostavno činiti dobro.” Ili: “Potrebno je samo prihvatiti Isusa za svog Gospodina.” Ali, Isus je rekao da je potrebno više od toga:

“Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji VRŠI VOLJU MOGA NEBESKOG OCA. Mnogi će mi u onaj dan reći: ‘Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoću tvoga imena ... čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!’” (Matej 7:21-23, ST).

⁵ Točno je da je Isus upozorio svoje sljedbenike da ne sude druge radi beznačajnih grešaka (Matej 7:3-5; Rimljanima 14:1-4). Ali, na važnom području religije on je osobnim primjerom ukazao na potrebu držati se Biblije i vršiti Očevu volju. Isus je osudio običaje i nauke, koje su bile u suprotnosti s Božjom Riječju. Zašto? Jer je znao da Đavo upotrebljava religiju, da bi zavodio ljude (2. Korinćanima 4:4). Sotonino oruđe je laž koja je tako prikazana da izgleda privlačnom (1. Mojsijeva 3:4, 5; 1. Timoteju 4:1-3). Čak među takozvanim kršćanima ima religioznih vođa, koji služe sotonskim požudama (2. Korinćanima 11:13-15). Svojim naukama krivo predstavljaju Jehovinu ljubav i velikodušnost. Zar je onda čudno da je Isus osudio religiozne vođe, čije su nauke bile u suprotnosti sa Svetim pismom? (Matej 15:1-20; 23:1-38).

6, 7. Zašto je važno imati točnu spoznaju?

 ⁶ Mnogi su ljudi u neku ruku naslijedili svoju religiju. Drugi se jednostavno priključuju većini. No, čak ako to rade iskreno, mogli bi doći na ‘široki put koji vodi u uništenje’ (Ivan 16:2; Priče Salamunove 16:25). Apostol Pavao (zvan i Savle) bio je tako revan za svoju religiju, da je čak progonio kršćane. Međutim, da bi se dopao Bogu morao se obratiti novom obliku obožavanja (1. Timoteju 1:12-16; Djela apostolska 8:1-3; 9:1, 2). Kasnije je pod nadahnućem pisao o religioznim ljudima koji imaju “revnost za Boga, ali ne prema točnoj spoznaji” (Rimljanima 10:2, NS). Posjeduješ li ti točnu spoznaju volje Božje? Postupaš li odgovarajuće tome?

⁷ Ne gledaj olako na to. Nemoj misliti da će Bog “imati razumijevanja” ako nisi baš u potpunosti na ispravnom putu, te da radi toga ne trebaš poduzeti nikakve promjene. Kako Sveto pismo kaže, Bog želi da ljudi “dođu do točne spoznaje istine”, i da žive suglasno tome (1. Timoteju 2:3, 4, NS; Jakov 4:17). Bog je prorekao da će u “posljednje doba” mnogi ljudi imati “vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile”. On zapovijeda: “I njih se kloni!” (2. Timoteju 3:1-5, ST).

8-11. Zašto su neke daleko raširene nauke i običaji suprotni Bibliji?

⁸ Iako Bogu dopadljivo obožavanje mora biti suglasno s “točnom spoznajom”, istraživanje pokazuje da većina crkava zastupa nauke suprotne Bibliji (Rimljanima 10:2). Oni se, na primjer, čvrsto drže nebiblijske nauke da čovjek posjeduje besmrtnu dušu (Ezehijel 18:4, 20; vidi stranu 115). “Zar je ta nauka tako loša?”, mogao bi netko pitati. No, ne zaboravi da je Sotonina prva laž glasila da grijeh neće dovesti do smrti (1. Mojsijeva 3:1-4). Iako je smrt sada neizbježna, nauka o besmrtnosti ljudske  duše i dalje postoji da bi podupirala Sotoninu laž. Ta je nauka navela milijune ljudi da se upuste u vezu s demonima, koji se predstavljaju kao duše umrlih. Osim toga, ta je nauka učinila beznačajnom biblijsku istinu o budućem uskrsnuću umrlih (Djela apostolska 24:15).

⁹ To je u vezi i s praksom, jer mnoge religiozne zajednice priznaju ili podupiru blagdane i običaje, koji se temelje na vjerovanju u besmrtnost duše. Dan mrtvih (Svisveti) i večer uoči blagdana Svih svetih su blagdani takve vrste, kojima su pridodani i običaji nekršćanskih religija.

¹⁰ Miješanje nekršćanskih i navodno kršćanskih religija, možemo primijetiti i kod drugih blagdana, na primjer kod Božića. Bog je zapovjedio kršćanima da se sjećaju Isusove smrti, a ne njegova rođenja (1. Korinćanima 11:24-26). Biblija pokazuje, osim toga, da Isus nije rođen u decembru, koji je u Izraelu hladan i kišovit (Luka 2:8-11). Gotovo u svakom leksikonu možeš pročitati da je 25. decembra izabran zato, jer je to već bio rimski blagdan. Sir James Frazer piše u vezi toga sljedeće:

“Slučajevi kršćanskih i poganskih običaja (kao kod Božića i Uskrsa) su sve u svemu previše slični i prečesto se podudaraju, a da bi mogli biti slučajni. ... (Svećenici) priznaju da je kršćanstvo, ako je željelo osvojiti svijet, to moglo postići samo time, da je ublažilo prestroga temeljna načela svog utemeljitelja, proširivši nešto uska vrata, koja vode do spasenja” (The Golden Bough [Zlatni ogranak], 1968., str. 526).

¹¹ Hoće li se onaj tko iskreno ljubi Jehovu i dalje čvrsto držati nauka i običaja, koji se temelje na kompromisu s poganskim obožavanjem, nakon što je saznao činjenice u vezi toga? Neki bi mogli smatrati da nije bitno drži li se netko tih nauka i običaja ili ne. Ali, Biblija jasno kaže: “Malo kvasca ukiseli sve tijesto” (Galaćanima 5:9).

12, 13. Ukoliko se obzirom na sudjelovanje u ratovima, crkve razlikuju od pravog kršćanstva?

¹² Isus Krist je naveo još jednu daljnju oznaku po kojoj prepoznajemo Jehovi dopadljivu religiju. On je rekao: “Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici” (Ivan 13:34, 35, ST). Većina crkava govori o ljubavi. No, traže li od svojih članova da zaista pokazuju ljubav jednaku Isusovoj?

¹³ Već smo ustanovili da su kršćani prvog stoljeća živjeli suglasno s proročanskim opisom iz Izaije 2:4. Svoje su ‘mačeve prekovali u plugove, a koplja u srpove, ne dižu mača protiv naroda, niti se više uče ratovanju’ (Vidi 166. i 167. stranu). A kakvo su stanovište zauzele crkve i svećenici? Mnogi muškarci znaju iz vlastitog iskustva, da su crkve odobravale i blagoslivljale rat. Tako su katolici ubijali katolike, a protestanti protestante. To sigurno nije bilo u skladu s primjerom kojeg je Isus dao. Interesantno je, da su baš židovski religiozni vođe bili ti, koji su zahtijevali Isusovu smrt, jer su navodno bili na kocki nacionalni interesi (Ivan 11:47-50; 15:17-19; 18:36).

14-16. Koje stanovište zastupaju pravi kršćani s obzirom na Božja moralna mjerila?

¹⁴ Razmišljanja o tome, da li neka religiozna zajednica uistinu zastupa Božja moralna mjerila — umjesto da jednostavno trpi prijestupe — također je pomoć kod utvrđivanja je li ona dopadljiva Bogu. Isus se trudio pomagati ljudima, kako grešnicima, tako i pijanicama i bludnicama. Njegovi su učenici trebali postupati isto tako (Matej 9:10-13; 21:31, 32; Luka 7:36-48; 15:1-32). I ako netko, tko je već postao kršćanin pogriješi, tada mu drugi kršćani mogu pomoći da ponovno postigne Božju milost i da opet duhovno ojača (Galaćanima 6:1; Jakov 5:13-16).  No, što ako netko neprestano griješi, bez ikakvog kajanja?

¹⁵ Dogodilo se to nekom Korinćaninu. Pavao je pisao:

“Ne družite se s onim koji bi, iako se zove brat, bio bludnik, ili lakomac, ili idolopoklonik, ili klevetnik, ili pijanica, ili razbojnik. S takvim ni jesti! ... ‘Uklonite zločinca između sebe!’” (1. Korinćanima 5:11-13, ST).

Jehovini svjedoci slijede na tom području Božje smjernice. Ako netko, tko je počinio težak grijeh ne  prihvaća pomoć, i nije spreman napustiti svoje nemoralne postupke, mora biti isključen iz skupštine, mora mu biti oduzeta zajednica. Možda će ga to prodrmati da se osvijesti. No, sasvim svejedno dogodi li se to ili ne, ova mjera služi tome da zaštiti iskrene članove skupštine, koji se nastoje držati Božjih mjerila (1. Korinćanima 5:1-8; 2. Ivanova 9-11).

¹⁶ Možda ipak poznaješ posjetitelje crkava koji javno griješe, ali im se ipak radi njihova bogatstva ili ugleda u svojim crkvama ukazuje posebna čast. Činjenica, da se crkve ustručavaju slijediti Božju zapovijed, da se oduzme zajednica grešnicima koji se ne kaju, navodi druge na mišljenje da i oni mogu griješiti (Propovjednik 8:11; 1. Korinćanima 15:33). Bog ne može priznati one, koji donose takve plodove (Matej 7:15-20; Otkrivenje 18:4-8).

17, 18. Kako možeš ostati na putu života?

¹⁷ Kad si jednom pronašao “put koji vodi u život”, moraš i dalje proučavati Bibliju, da bi mogao ostati na tom putu. Potrudi se da dnevno čitaš Bibliju; razvijaj potrebu za to (1. Petrova 2:2, 3; Matej 4:4). To će te naoružati za “svako dobro djelo” (2. Timoteju 3:16, 17).

¹⁸ K tim dobrim djelima pripada da živimo po Božjim moralnim mjerilima, te da smo prijazni i spremni pomoći, osobito onima koji su s nama u vjeri (Jakov 1:27; Galaćanima 6:9, 10). To je radio i Isus. On ne samo da je dao dobar primjer u moralnom pogledu, nego je čak liječio bolesne, hranio gladne i tješio žalosne. Posebno je poučavao i jačao svoje učenike. Mi ga, doduše, ne možemo oponašati u vršenju čuda, ali možemo prema svojim mogućnostima  pomagati drugima, što može neke navesti da slave Boga (1. Petrova 2:12).

19, 20. Koje daljnje djelo je neophodno za kršćane?

¹⁹ No, još je nešto pripadalo Isusovim dobrim djelima. On je znao da ne može ljudima učiniti ništa bolje, nego im pomoći spoznati kako Bog želi da ga se obožava, i poučiti ih o Božjim namjerama. Na taj je način pomogao mnogima postići cilj za vječni život u miru i sreći (Luka 4:18-21).

²⁰ Kršćani se i danas trebaju truditi biti svjedocima za Jehovu. Oni mogu svjedočiti svojim uzornim ponašanjem, na primjer time da pomažu drugima i ‘čuvati samoga sebe čistim od ovog svijeta’ (Izaija 43:10-12; Jakov 1:27, ST; Titu 2:14). Osim toga, oni trebaju tu “dobru vijest” prenositi drugima, nastavljajući to djelo, dok Bog ne kaže da je završeno (Luka 10:1-9). Zar ti ne bi želio pomoći svojoj obitelji i bližnjima, da upoznaju oblik obožavanja kojeg Jehova odobrava? Onda trebaš dati javnu izjavu svoje vjere; tako možeš pomoći drugima pronaći put života (Rimljanima 10:10-15).