1-10. Što nam je potrebno da bismo bili sretni u životu?

“DIVNO je živjeti!” Tako osjećaš kad si sretan. No, budimo realni — život nije uvijek takav. Uvijek se iznova pojavljuju problemi. Ponekad se toliko umnože i postanu tako velikima, da se prava sreća nekome čini još samo kao san. Mora li to biti tako?

² Sam znaš da sretan život ovisi o mnogim činiocima. Da bismo se mogli radovati životu potrebno nam je dovoljno hrane i prikladna odjeća. Osim toga, potreban nam je dom, gdje se možemo odmoriti i naći utočište. No, to su samo osnovne potrebe. Važnu ulogu igraju, također, ugodno društvo i dobro zdravlje.

³ Pa ipak, čak i kad su u određenoj mjeri zastupljeni svi ti činioci, još uvijek možemo čeznuti za pravom srećom. Posao kojim se bavimo ili uvjeti pod kojima ga obavljamo, mogu nekome oduzeti zadovoljstvo. U mnogim obiteljima vlada napetost između muža i žene, ili između roditelja i djece. Osim toga, ne možemo zanemariti činjenicu da se svi nalazimo pred opasnošću da iznenada obolimo ili umremo. Vjeruješ li da je moguće nadvladati ove i druge probleme, kako bismo mogli naći pravo zadovoljstvo? Postoje razlozi za takvu pretpostavku. Ali, da bi čovjek mogao biti sretan u životu, on treba nešto, što nemaju svi — razlog zašto živjeti.

 ⁴ Želiš li doista biti sretan, tada mora tvoj život imati smisao. Profesor S. M. Jourard pisao je u svojoj knjizi The Transparent Self:

“Čovjek živi tako dugo dok mu život ima smisao i sadržaj i dok ima nešto za što može živjeti ... Čim nestanu iz njegova života smisao, sadržaj i nada, on prestaje živjeti; počinje umirati.”

To se danas priznaje i u industriji. U kanadskoj studiji o neopravdanom izostajanju s posla, pisalo je:

“Ljudi traže smisao života i više se ne zadovoljavaju time da budu nadomjestivi, bezimeni zupčanici u ustrojstvu društva” (Atlas World Press Review).

⁵ To nam, također, objašnjava zašto mnogi bogati nisu istinski zadovoljni. Istina, oni jedu, spavaju, imaju obitelj, te uživaju različite radosti i ugodnosti života. Ali, osjećati mogu da se to isto može reći i za mnoge životinje. Život mora ipak pružati više.

⁶ Dug život također nije rješenje problema. Mnogi stariji ljudi znaju iz vlastitog iskustva da se teško podnosi dug život, ako nemaš osjećaj da si koristan i nekome potreban. Jesi li već to sam doživio?

⁷ Nemaju samo ostarjeli ljudi osjećaj da im nedostaje nešto što čini život vrijednim življenja. Anketa provedena na japanskom Daito Bunka sveučilištu pokazala je da je od 1 500 studenata, 50 posto žena i 34 posto muškaraca već pomišljalo na samoubojstvo. Zašto? Jedan od glavnih razloga bio je “besmislenost života”. Izgleda li drugačije u Evropi, Americi i Africi? Porast samoubojstava u cijelom svijetu pokazuje da sve više ljudi postaje nesretnima i da ne očekuju više ništa od života.

 ⁸ Možda mi nismo tako očajni. Možda osjećamo da usprkos svojim problemima barem u ograničenoj mjeri možemo biti sretni. Ipak nam naviru pitanja: “Ima li život zaista smisao? Kako bi mogao zauvijek biti sretan?”

⁹ Prije mnogo stoljeća istraživao je jedan kralj čovječju težnju — na primjer, da ima obitelj, da postigne blagostanje, da stekne bolju naobrazbu, da uživa u dobroj hrani i gradi značajne građevine. Takve težnje su vrlo privlačne za čuti. No, kralj je utvrdio da mogu prouzročiti veliko neraspoloženje. Pitao je:

“Jer što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio? Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; čak ni noću ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost.” *

 ¹⁰ Ispraznost takvih nastojanja podvukao je gore spomenuti kralj, opisujući što očekuje čovjeka nakon jedva nekoliko godina života; vid popušta, ruke i noge slabe, zubi se kvare i ispadaju, san postaje nemiran i konačno nastupa smrt. *

11-13. Koja pitanja nam se postavljaju u vezi života, i koju ulogu igra pri tom vjera u Boga?

¹¹ Čak ako smo uvjereni da je moguće biti sretan u životu, stojimo pred zbunjujućim pitanjima, koja se tiču svih nas, osobito u naše vrijeme. Zašto? Urednik Vermont Royster je pisao, da je čovjek u nešto više od 50 godina značajno proširio svoje znanje i tehničke mogućnosti, ali je ipak dodao:

“Radi se o nečem čudnom. Promatramo li samog čovjeka, njegove probleme, njegovo mjesto u svemiru, tada smo samo malo dalje od početka. Još uvijek smo pred pitanjem, tko smo, zašto smo i kamo idemo” (Science Digest).

¹² Mogli bismo, naravno, ta pitanja jednostavno ostaviti po strani i “uživati život”. Dalo bi se mnogo govoriti o tome, kako je moguće uživati život, usprkos njegovim problemima. Pa ipak, nije realno živjeti životom samozavaravanja. * Naš bi život imao pravi smisao i našli bismo temelj istinske sreće, kad bismo mogli razumjeti “tko smo, zašto smo i kamo idemo”. Je li to moguće?

¹³ Misaoni ljudi su često dolazili do zaključka da odgovor ovisi o temeljnom pitanju: “Postoji li Bog?” Ako postoji, nije li logično prihvatiti da on zna odakle potječemo, zašto smo ovdje i kamo idemo. On također zna zašto postoji zlo i hoće li ikada nestati, i ako da, kada. On zna što moramo raditi da bismo  sretnije i smisaonije oblikovali svoj život. Dakle: “Postoji li Bog?”