1-3. Što možemo učiniti da bismo bili sretni u obitelji?

UGLAVNOM smo svi jedinstveni u tome, da je biti sretan tijesno povezano s obiteljskim životom. U jednoj anketi zastupalo je 85 posto muževa mišljenje, da je obiteljski život važan za sretan i zadovoljavajući život. No, možda poznaš mnoge muževe, koji traže razvod braka. I sve je veći broj žena, koje se razvode, da bi se oslobodile braka punog dosade, sukoba ili tlačenja.

² To što drugi rade ne možemo promijeniti. Ali trebamo biti zainteresirani da poboljšamo vlastiti obiteljski život, osobito odnos između muža i žene. Stoga bi se svatko trebao pitati: “Kakva atmosfera vlada u našem domu?”

³ Stvoritelj je uzročnik obiteljskog uređenja (Efežanima 3:14, 15). On daje praktičan savjet, koji je već mnogim bračnim parovima pomogao obiteljski život učiniti sretnim. Taj savjet može i tebi koristiti.

4-6. Što je značila obaveza u prvom braku i zašto je to tako važno?

⁴ U uvodnom dijelu Biblije nalazimo izvještaj o tome, kako je Bog stvorio obiteljsko uređenje. Neko vrijeme, nakon što je stvorio prvog čovjeka Adama, Bog je rekao:

 “‘Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on’. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi, Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče: ‘Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! ...’ Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo” (1. Mojsijeva 2:18, 22-24, ST).

⁵ Zapazi da prva obitelj nije nastala tek tako što su dvije osobe jednostavno odlučile živjeti zajedno. Bog je potvrdio sklapanje braka i tako je oboje bilo sjedinjeno trajnom vezom. Pred najvišim autoritetom svemira, Adam je uzeo Evu za svoju ženu.

⁶ Kada muškarac i žena poduzmu korake potrebne za sklapanje važećeg i priznatog braka, oni javno obavezuju jedan drugoga (1. Mojsijeva 24:4, 34-67; Matej 25:1-10). Takva obaveza ne nastaje u slučaju, ako par živi zajedno nevjenčano. Tu vrstu odnosa Biblija označava izrazom “bludništvo” ili “preljub”  (Jevrejima 13:4). Čak ako oboje tvrdi da se međusobno vole, njihov će odnos tijekom vremena vjerojatno trpjeti, jer im manjka čvrsta bračna veza, koja je prema Bibliji neophodna. To pokazuju i slijedeći primjeri:

Neka 34-godišnja žena je rekla: “Možda sam staromodna, no bračna veza mi daje osjećaj sigurnosti. ... Radujem se, jer sam svjesna da smo jedan drugome i pred svijetom, javno obznanili našu namjeru da se čvrsto držimo zajedno.”

Neki 28-godišnji učitelj je rekao što je ustanovio: “Nakon nekoliko godina počeo sam osjećati prazninu. Zajednički život (nevjenčano) nije mi dao nikakav cilj za budućnost.”

Prilikom istraživanja te stvari, utvrdila je sociolog Nancy M. Clatworthy, da su bračni parovi koji su se sklapanjem braka međusobno obavezali, a da prije braka nisu živjeli zajedno, “osjećali veću sreću i zadovoljstvo”.

7-9. Što možemo u vezi s prvim brakom naučiti o svojim roditeljima i roditeljima bračnog partnera?

⁷ Biblijski izvještaj o prvom braku može nam također pomoći izbjeći probleme, bilo sa svojim roditeljima ili s roditeljima bračnog partnera. Prema mišljenju nekog bračnog savjetnika, to su najčešći problemi. No, prije nego je uopće moglo biti poteškoća s roditeljima i rođacima bračnog partnera, Biblija izvještava u vezi prvog braka: “Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu” (1. Mojsijeva 2:24, ST).

⁸ Naravno, većina nas voli svoje roditelje. Biblija čak govori da smo ih, ako je potrebno, dužni materijalno podupirati u starosti (1. Timoteju 5:8; 5. Mojsijeva 27:16; Priče Salamunove 20:20). Ali, ona također naglašava da vjenčanjem tvoj bračni partner postaje najbliži, dakle, prvi kome trebaš pokloniti  svoju ljubav, za koga ćeš brinuti i s kim ćeš se moći posavjetovati.

⁹ Stoga se ne savjetuje da oženjena osoba “trči kući”, svojim roditeljima, ako se pojave problemi. A i roditelji moraju razumjeti, da ih djeca nakon sklapanja braka “napuštaju”, da osnivaju samostalnu obitelj, čak ako je običaj ili to zahtijevaju financijske prilike, da još neko vrijeme žive u blizini svojih roditelja ili kod njih. Naravno da je korisno, da djeca cijene mudrost i iskustvo svojih roditelja i da ih ponekad čak pitaju za savjet (Job 12:12; 32:6, 7). Ipak, stavak zapisan u 1. Mojsijevoj 2:24 upozorava roditelje, da se ne pokušavaju miješati u život svoje vjenčane djece ili upravljati njima. Da, primjena ovog biblijskog savjeta može doprinijeti sretnom braku.

10, 11. Što možemo naučiti iz izvještaja o stvaranju o broju žena u braku?

¹⁰ Iz izvještaja stvaranja možemo, također, saznati da je Bog dao Adamu samo jednu ženu. U nekim društvenim uređenjima može muž imati više žena. No, doprinosi li poligamija obiteljskoj sreći? Naprotiv. Iskustva su pokazala da često dovodi do ljubomore i ogorčenog suparništva, a u mnogim slučajevima i do okrutnosti prema starijim suprugama (Priče Salamunove 27:4; 1. Mojsijeva 30:1). Među Hebrejima starog vremena bila je uobičajena poligamija i razvod braka. Bog je to trpio. Ali, on je dao Izraelcima zakone, koji su sprečavali grubu zloupotrebu. Kad je Isus govorio o tome ukazao je, što je Bog imao namjeru u početku. Kada su ga upitali,  da li je dozvoljeno razvesti se iz bilo kojeg razloga, odgovorio je:

“Zar niste čitali da ih je Stvoritelj, kad ih u početku stvori ‘stvorio muško i žensko’, i da je rekao: ‘Zato će čovjek ostaviti oca i majku, te će prionuti uz ženu svoju ...’? ... Dakle: što je Bog sjedinio, neka čovjek ne rastavlja! ... Mojsije vam je zbog vašeg (Hebreja) okorjelog srca dopustio da možete otpustiti svoje žene. Ali u početku nije bilo tako. A ja vam kažem: tko otpusti svoju ženu — osim zbog bludništva — te se oženi drugom, čini preljub” (Matej 19:3-9, ST).

¹¹ Isus je jasno pokazao da među njegovim sljedbenicima ne smije biti mjesta poligamiji, nego trebaju imati samo jednog bračnog druga, kako je to Bog predvidio na početku (1. Timoteju 3:2). Priznati Božju mudrost i autoritet na tom području, jedan je od koraka na putu do sreće.

12, 13. Koje gledište o razvodu zastupa Biblija?

¹² Isto vrijedi za ono što je Isus rekao o razvodu. U zemljama gdje je lako razvesti se, vrlo je velik broj razvoda brakova, što se danas osobito zapaža. Bog gleda na brak kao na nešto trajno. Isus je, doduše, rekao da je u slučaju “bludništva” (grčki: porneia, ozbiljan grijeh u spolnom ponašanju; razvrat), čime netko postaje “jedno tijelo” s nekom drugom osobom, nedužnome dozvoljeno da se razvede i da se ponovno oženi. Ali, općenito, Stvoritelj smatra bračni par za uvijek sjedinjenim. Tko priznaje Božji autoritet na tom području, ima više razloga potruditi se da učvrsti svoj brak i da svlada probleme (Propovjednik 4:11, 12; Rimljanima 7:2, 3). Dakle, umjesto da unesreći, to je stanovište pomoć u postizanju uspješnog braka. Iskustva su to potvrdila.

 ¹³ Netko bi sada mogao primijetiti: “Usprkos tome, u nekim brakovima postoje teški problemi, ili partneri jednostavno više ne mogu zajedno izdržati.” Što tada? I u vezi toga, Biblija sadrži odličan savjet.

14-16. Kako mogu supruzi primjenjivati za njih važeći biblijski savjet?

¹⁴ Obiteljska sreća je velikim dijelom ovisna o tome, kako suprug gleda na svoju ženu i kako postupa s njom. Ali, tko bi mogao reći koja je najbolja metoda? Tu će nam opet pomoći ono što kaže Biblija o prvom braku. Bog je, kako stoji u izvještaju, uzeo nešto od Adamova tijela, da bi mu stvorio družicu. Biblija izvlači kasnije iz toga slijedeći zaključak:

“TAKO SU I MUŽEVI DUŽNI LJUBITI SVOJE ŽENE KAO SVOJA TJELESA. Tko svoju ženu ljubi, ljubi samoga sebe. Bez sumnje, nitko nikada nije mrzio svoga tijela. Naprotiv, hrani ga i njeguje kao i Krist Crkvu (skupštinu, NS).”

Nakon što je citirao 1. Mojsijevu 2:24, Pavao piše dalje: “Dakle, neka svaki pojedini od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe” (Efežanima 5:28-33, ST).

¹⁵ Neki muževi mogu misliti da trebaju biti strogi sa svojim ženama, držeći se na udaljenosti. Ali, uzročnik braka je rekao da suprug treba iskreno ljubiti svoju ženu i da joj treba pokazivati tu ljubav. Da bi mogla biti istinski sretnom, žena mora osjećati da ju njen muž doista ljubi.

¹⁶ Ako kaže, da muž treba svoju ženu ‘hraniti i njegovati kao svoje tijelo’, to znači da se trudi biti dobar hranitelj. Ali, on ne smije biti zaposlen zarađivanjem za životno uzdržavanje u tolikoj mjeri, da više ne bi imao vremena posvetiti se svojoj ženi i  pokazati joj srdačno zanimanje, kao osobi. Osim toga, niti jedan razuman čovjek, čak niti kad je ljut, ne mrzi vlastito tijelo, niti ga zlostavlja. Stoga je, prema Bibliji, nezamislivo da muž zlostavlja svoju ženu (Psalam 11:5; 37:8).

17-19. Što treba za muža značiti da mu je žena “nadopuna”

¹⁷ Prva je žena trebala biti “nadopuna” svojem mužu (1. Mojsijeva 2:18). Bog je priznao različita svojstva muža i žene. Ta različitost i danas postoji. Žena je obično drukčije naravi od muža. On je možda odlučan, ona više strpljiva. Možda ona voli društvo, a on samovanje. Možda on polaže veliku važnost točnosti, dok je ona u tom pogledu “velikodušnija”. Činjenica, da Biblija govori kako je Bog stvorio Evu kao “nadopunu”, treba muževima pomoći da razumiju te razlike.

¹⁸ Apostol Petar poziva supružnike ‘da žive sa svojim ženama prema spoznaji’ i da ih ‘poštuju kao slabiji ženski sud’ (1. Petrova 3:7). “Poštivati” ženu znači, također, priznavati i prilagoditi se njezinom ukusu, koji se razlikuje od njegovog. Možda se muž oduševljava sportom, dok žena radije šeće promatrajući izloge ili gleda balet. Njen je ukus jednako vrijedan kao i njegov. Tko poštuje svoju ženu, taj joj to priznaje.

¹⁹ Raspoloženja žene, uvjetovana mjesečnim ciklusom, mogu ponekad muža učiniti nervoznim, a možda i nju samu. No, on može doprinijeti njihovoj zajedničkoj sreći time, da je pun razumijevanja i da ‘živi s njom prema spoznaji’. Ono što njoj najčešće treba je, da ju njen muž nježno zagrli, dok s njom ljubazno razgovara.

20-22. Kakvo bi stanovište, prema Bibliji, žena trebala imati prema mužu?

²⁰ Budući da i žena treba, također, učiniti svoj dio, da bi obitelj mogla biti sretnom, Stvoritelj je dao savjet i ženama.

 ²¹ Odmah nakon poziva upućenog muževima, da ljube svoje žene, Biblija nastavlja: “A žena neka poštuje svoga muža!” (Efežanima 5:33, ST). U prvom su braku postojali činioci, koji su sasvim prirodno naveli Evu da poštuje svoga muža. Adam je bio prije stvoren, posjedovao je veće znanje i više životnog iskustva. Da, on je čak primio uputstva od Boga.

²² Ali, kako je danas? Bude li se suprug iskreno trudio primjenjivati prije spomenuti biblijski savjet, on će vrlo vjerojatno steći poštovanje svoje žene. Čak, ako je žena na nekim područjima nadmoćnija od svoga muža, ili ako on ima neke slabosti, žena ima razloga poštivati svoga muža — iz poštovanja prema Jehovinom uređenju, čemu pripada i obitelj. Apostol Pavao je pisao:

“Žene neka se pokoravaju svojim muževima kao Gospodinu, jer je muž glava žene kao što je i Krist glava Crkve (skupštine, NS)” (Efežanima 5:22, 23, ST).

23, 24. Zašto mogu žene biti uvjerene da je taj savjet razuman?

²³ Time nije rečeno da suprug treba biti sveznajući tiranin obitelji. To bi bilo sasvim suprotno Isusovu primjeru, koji je bio ljubazan, obazriv i pun razumijevanja. Bog poziva žene da prepuste vodstvo muževima. U važnim obiteljskim stvarima mogu se muž i žena zajedno posavjetovati, djelujući tako kao različiti dijelovi jednog tijela. Ipak, prema Bibliji, Bog smatra uglavnom muža odgovornim za obitelj (Kološanima 3:18, 19).

²⁴ Iskustva pokazuju da je razumno ono što Biblija govori o toj temi. Ako se žena trudi zaslužiti ljubav i skrb svoga muža i ako mu prepušta vodstvo u obiteljskim stvarima, ona će često utvrditi da on spremnije i ljubaznije udovoljava svojoj odgovornosti (Priče Salamunove 31:26-28; Titu 2:4, 5).

25-28. Kakav doprinos obiteljskoj sreći daje dobra izmjena misli?

²⁵ Izmjena misli je važan element, koji nažalost manjka u mnogim obiteljima. Neki sociolog je ustanovio: “Većina bračnih parova se ne sluša međusobno i stoga se toliko puta svađaju.” Neprilike i razočarenja su neizbježna u životu. Kako možemo spriječiti da ne štete našem braku? Pri tome može pomoći izmjena misli. Nemoj to smatrati nečim samo po sebi razumljivim, jer bi jednog dana mogao primijetiti da sve manje razgovaraš sa svojim bračnim partnerom.

²⁶ Potrudi se održati izmjenu misli. Jeste li si stvarno učinili navikom otvoreno razgovarati o onome što ste učinili, ili o svojim osjećajima? Često smo suviše zauzeti time da sami govorimo, pa uopće ne čujemo što ima onaj drugi za reći (Priče Salamunove 10:19, 20; Jakov 1:19, 26). Umjesto da samo čekaš priliku da sam govoriš, radije saslušaj i pokušaj razumjeti drugoga, možda ga upitati: “Misliš li ...?” ili “Želiš reći ...?” (Priče Salamunove 15:30, 31; 20:5; 21:28). Ako muž ili žena paze na to, kakve misli i osjećaje izražavaju jedan drugome, tada će on ili ona rijetko postupati sebično ili kruto.

²⁷ Izmjena misli će biti još dragocjenija, ako bračni par zajedničke probleme rješava u svijetlu biblijskog savjeta. Odličan temelj za razgovor o obiteljskom prihodu i o planovima nabavljanja, nalazimo na primjer u 1. Timoteju 6:6-10, 17-19 i Mateju 6:24-34. Mnoge biblijske savjete o najvažnijim područjima obiteljskog života, možemo naći u knjizi Obiteljski život učiniti sretnim. *

 ²⁸ Budući da biblijski savjet potječe od najvišeg autoriteta na području braka i obitelji, od Jehove Boga, možemo sa sigurnošću očekivati, da strpljiva i postojana primjena tog savjeta vodi do uspjeha. Tisuće kršćanskih bračnih parova na cijeloj Zemlji učinili su to, postavši sretnima u braku.